Pratite nas

Vijesti

Nadanu, u nadi da će završiti iza rešetaka…

Objavljeno

na

[quote]Okupio je “lepi Nadan” dio svog harema, i pred uključenim TV kamerama dao povijesnu izjavu: “Ha,hm, često muž posljedni sazna!” Da li je on šef HGK i gospođi Zdenki Peternel, ili muž?? Mnogo toga podnosim, ali tu ciničnu šalu, nikako! Ako nije znao što mu radi desna ruka, šefica kabineta, onda je totalno nesposoban, ako je znao a nije ništa poduzeo, opet je odgovoran i zreo za ostavku, ali i istragu. Revizija HGK je našla da je poštovana procedura… procedura krađe, varanja i laganja. Vratimo se malo unatrag, imajte strpljenja, tekst je uistinu predug, ali prisjetite se:[/quote]

Kada sam prije nekoliko dana vidio najavu da će gost Nedjeljom u dva biti Nadan Vidošević (rođ. 1960.), predsjednik Hrvatske gospodarske komore, pomislio sam pisati Aci Stankoviću i protestirati zbog poziva ovom političaru i poduzetnika kojeg doživljavam kao jednog od najodgovornijih za stanje u gospodarstvu Hrvatske, ali i za dramatično socijalno stanje u kojem se Hrvatska danas nalazi. Doživljavam ga kao jednu vrstu simbola, kao prototip onih beskrupuloznih osoba koje su se vinule u visoko društvo, i koje čine ono što uporno ponavljam – hrvatsku pseudo odnosno kvazi, odnosno lažnu elitu.
Onda sam pomislio da bar pišem Stankoviću molbu da ga pritisne delikatnim, oštrim pitanjima što je Stanković i učinio. Razgovor bi trebalo pogledati još jednom i analizirati zapravo ključne stavove gospodina Nadana Vidoševića koji, ne zanemarimo, mogu u velikom dijelu gledališta pobrati i veliki pljesak.
Odustao sam i od toga jer sve češće dolazim do krajnje pesimističkog i vulgarnog zaključka: manje – više sva naša pisanja su u ovoj zemlji jalov angažman, pišanje protiv vjetra koje se autoru vraća zamalo u lice i samo pogoršava uvelike prisutnu depresiju. Autizam ove lažne elite je poprimio takve razmjere da je zapravo najpametnije zašutjeti – jer, da parafraziram Adrića, dolazi opet vrijeme da pametni zašute, da glupi huškaju na rat ili u najmanju ruku, na oružane sukobe, a fukara se i dalje bogati na račun naroda (građana) koji su na razini većinom retrogradne političke, ekonomske socijalne i kulturne svijesti, recimo – sredine 18 tog stoljeća! Jer, kako objasniti banalan i slikovit primjer da se u Trećem dnevniku HRT-a pita odvjetnika Veljka Miljevića da li smatra da je danas ljubljenje na javnom mjestu – protuzakonito djelo???

PUT U „VISOKO“ DRUŠTVO?

Dakle, taj Nadan Vidošević s osmijehom na licu objašnjava nam kako je započeo svoju karijeru, odnosno svoj uspon, (od referenta do župana preko zastupnika u Saboru, do najmlađeg ministra…) da bi danas bio jedan od najbogatijih ljudi Hrvatske, i pri tome stalno se pozivajući na zakone koji su mu omogućili prvo jedan, pa drugi, pa treći stan (s tim da vile svoje ili žene ili majke, nisu spominjane, kao i hacijenda odnosno ranč), da bi onda vehementno objašnjavao zašto Gospodarska komora u vremenu sveopćeg gospodarskog kolapsa kupuje umjetničke slike i uređuje svoje reprezentativne prostore u Zagrebu, po županijama i u inozomstvu, uspoređujući se ni manje ni više nego – biskupom Strossmayerom i njegovim mecenatskim i kolekcionarskim djelovanjem.
A do sada nije demantirana informacija objavljena u Jutarnjem listu koja se odnosi na to kako je Marija Tudor Vidošević zapravo postala jedna od najbogatijih hrvatskih umirovljenica? Novinarka je pokušala doznati od nje same, ali Vidoševića glasnogovornica tada je objasnila “Ne bi, nije javna ličnost.”
Marija je, tada u 72. godini života, s mirovinom od oko četiri do pet tisuća kuna (koju su procijenile njezine bivše kolegice s posla), odlučila krenuti u poduzetničke vode. Tako je 2005. osnovala tvrku BOR HZA d.o.o. Tvrtka ima temeljni kapital od 2,5 milijuna kuna. Dosad je otkriveno da tvrtka u svom vlasništvu ima tri atraktivne vile na Jadranu. Dvije su u Nemiri kraj Omiša – vile ‘Ina’ i ‘Marija’, a treća je u Dubrovniku, svega tri minute daleko od Pila – vila ‘Hana’ s pogledom na Lovrijenac. Posjeduje Marija Tudor Vidošević i parcelu od 1200 četvornih metara s kućom od 700 četvornih metara na Prekrižju, kao i stanove po Zagrebu i Splitu te jahtu… Pisalo se da jahta vrijedi milijun i pol kuna, ali tu su cijenu iz Vidoševićeva stožera, u vrijeme izborne kampanje za predsjednika RH, demantirali kao pretjeranu…

VIDOŠEVIĆEVE ZASLUGE?

I stalno je Vidošević u Nu2 naglašavao svoje zasluge – od spašavanja Dalmacijacementa preko spašavanja Hajduka, do otvaranja tržišta u Bosni i Hercegovini, Rusiji itd. a evo, sada bi trebalo ispasti, spašavanja hrvatske kulture, posebno likovne. U pojedinim trenucima tog mučnog razgovora isključivao sam se i ne znam da li ga je Stanković pitao ima li taj Nadan i svoju privatnu galeriju slika – naime, družeći se malo sa slikarima zamijetio sam običaj da se dobrom kupcu pokloni koja slika manjeg formata, napravi portret kupca ili člana obitelji kupca i sl. Već kada smo zapeli kod tih slika, da li ih je Hrvatska gospodarska komora kupovala odlučujući o kupnji na nekom savjetu, ili je odluke o tim kupnjama donosio “Nadan lepi”, sam??
Naime, kako je cijela ekonomija od 1991. sazdana na načelu društveni – državni novac (u slučaju HGK, novac članica, gdje članstvo nije dobrovoljno nego zakonski prisilno!) a odluke moje, i kako, kao svuda u svijetu, kada se neki tajkun ili čak tajkunčić domogne viška para, počne se prikazivati mecenom ili čak dobrotvorom, ništa tu novoga i spektakularnoga nije otkriveno. Naše gospodarstvo funkcionira kao ono gdje su najunosniji poslovi, poslovi s državom ili oko države ( institucije koje sjajno žive od parafiskalnih nameta i sl.) u biti, poslovi s TUĐIM novcem, ne svojim, normalno je da se onda tim novcem gospodari po osobnom ćeifu, a ne po svrhovitosti i korisnosti za zajednicu. Gospodarstvo i politika u nas funkcioniraju nerijetko na izravnom sukobu interesa i nije slučajno da čak godinu dana to Povjerenstvo u RH ne djeluje. Jer, ovaj gospodin koji je 1984, diplomirao ekonomiju u Splitu, već 1995. dolazi na čelo HGK i počinje iste godine obnašati dužnost predsjednika Uprave „Kraš“, d.d.
Nadan Vidošević bio je i kandidat za predsjednika RH i može li se zamisliti kako bi izgledala Hrvatska od 2010. da je on postao predsjednik
(Pantovčak bi bio vjerojatno pretvoren u najvredniju galeriju u Hrvatskoj??), mada ni izabrani dr. Ivo Josipović baš nije do sada dao sasvim uvjerljiva objašnjenja o svojim stanovima i ukupnoj imovini kojom raspolaže on i njegova obitelj, kao i o svim elementima financiranja izborne kampanje.
Da se ne bi krivo razumjeli, ništa nemam protiv stjecanja materijalnih dobara za sebe i svoje obitelji, nemam ništa ni protiv bogatstva, a osobito cijenim duhovna bogatstva pa i poticanje kulture mecenatstvom, ali neka to bude moralno neupitno, a ne samo u skladu sa zakonima.
Jer, ne zaboravimo u vrijeme staljnističkih čistki u SSSR-u, ova država je imala jedan od najboljih Ustava na svijetu, a manje-više svi zločinački pothvati u vrijeme naci-fašizma imali su zakonske podloge, sve do rasnih zakona.

VRIJEME PADANJA MASKI?

Ukratko, prisustvujemo demaskiranju onih koji su najmanje 17 godina s nešto znanja i okretnosti priskrbili si toliko da bar dva naraštaja poslije njih, ukoliko ne budu rasipnici, mogu komotno živjeti ne radeći ništa! Stoga, ono Vidoševićevo buđenje optimizma – kako s malo znanja i malo sreće Hrvatska može dobro živjeti – je obična parola jer dobro se može živjeti u većini tek onda kada nas predvodnici, – a to je vlast, to su pojedinci – počnu razmišljati i govoriti o moralu, a ne samo o zakonitosti. To se odnosi i na Kajina, Keruma, Karamarka, Čačića, Milanovića, Bandića, Biškupića, Ćesića Rojsa…. sve one koji su osamostalili Hrvatsku da bi osamostalili i pofutrali sebe, svoje najbliže i naravno, nasljednike, te doveli zemlju do takvih previranja da dvije eksplozije mogu biti samo uvod u eksploziju „poniženih i uvrijeđenih“.
A Stanković, da bi bio još uvjerljiviji trebao je gospodina stručnjaka za brzo napredovanje u ka rijeri i brzo bogaćenje ipak preciznim brojkama upozoriti na pad BDP-a, pad potrošnje, rast nezaposlenosti odnosno stečajeve ili, ukratko rasap hrvatskog gospodarstva kojem se nije dovoljno suprotstaviti nekim deklaracijama i upozorenjima vladi ili javnosti, nego, ili žustro raditi na preokretu, ili, ukoliko je morala i časti, povući se s dužnosti. Jer, sutra, u žestokoj inventuri protekle 22 godine moglo bi se dogoditi da Nadan i drugi Nadani dobiju prolaznu ocjenu, i da im kupovanje slika bude itekako važna olakotna okolnost!
Naravno, na Stankoviću je da brzo reagira i na, primjerice, izrečenu nebulozu da Hrvatska nikad u povijesti nije imala tako dobru međunarodnu političku situaciju i da strani investitori žele investirati kod nas, ali ne investiraju jer mi nismo sposobni ni za vlastite građane stvoriti uvjete da investiraju vlastiti kapital, da priupita što znači “kupujmo hrvatsko” (da, građani trebaju kupovati hrvatsko kada nađu stranu robu iste kvalitete i iste cijene ), zatim, kada komentira odnose vlade i guvernera, ali ne i odnose vlada i HGK kroz posljednjih 17 godina kada je služio i Račanu, Sanaderu, Kosorici…
Vjerujem da ipak za većinu čitatelja ovog zapisa nije ništa novo ako zaključim: ma koliko „lepi Nadan“ svoj nastup upakirao u naoko razložna objašnjenja i mirno, čak sa osmijehom, podnosio žaoke Stankovića, čak nam na kraju nudio i optimizam, nije mu za vjerovati, kao i velikoj većini hrvatske pseudo, kvazi odnosno lažne elite.
Jer, ona je, uz časne izuzetke, sastavljena od moralnih nula!
[divider] Likujem li?? Ne, ne veselim se kada ikone padaju, ali samo se pitam ima li ikakve vajde od naših pisanja??? Da li je itko od nadležnih u to vrijeme, u USKOKU i drugim službama koje primaju PLAĆU, sasvim pristojnu plaću, početkom ove godine pročitao ovaj tekst, ali i nekoliko drugih sa sličnim upozorenjima? Ovo, stoga, i nije priča o Nadanu, ovo je, vjerojatno priča o tuđmanovštini, sanaderovštini, kerumovštini, čačizmu, zokizmu, hrvatskoj pseudoeliti, priča o propasti, o nama koji, većinom, spavamo narkotičkim snom!
Sve mogu podnijeti, ali taj cinični smijeh gospodina Nadana, nikako! Nadam se, baš se nadam, ne zlurado, da će Nadanu taj smijeh prisjesti!! Jer, dok je njemu do ciničnih šala i smiješnih izjava (nemamo relevantnih podataka, zatečeni smo, ali HGK funkcionira, izaći ćemo iz svega još jači…), nekome drugom ponestaje kruha i mlijeka, rasprodaje sve što je za rasprodati, pada u dužničko ropstvo i sluganstvo strancima, pada u duhovnu i materijalnu bijedu!Neće valjda biti i ovaj puta po onoj VRANA VRANI OČI NE VADI! Na redu su istražni organi, USKOK… formula je stara i već podosta pohabana: NEKA INSTITUCIJE RADE SVOJ POSAO!

I prije njihova pravorijeka reći nam je – pravo se smije onaj koji se zadnji smije!

Ljubo Ruben Weiss

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari