Pratite nas

Vijesti

Nadanu, u nadi da će završiti iza rešetaka…

Objavljeno

na

[quote]Okupio je “lepi Nadan” dio svog harema, i pred uključenim TV kamerama dao povijesnu izjavu: “Ha,hm, često muž posljedni sazna!” Da li je on šef HGK i gospođi Zdenki Peternel, ili muž?? Mnogo toga podnosim, ali tu ciničnu šalu, nikako! Ako nije znao što mu radi desna ruka, šefica kabineta, onda je totalno nesposoban, ako je znao a nije ništa poduzeo, opet je odgovoran i zreo za ostavku, ali i istragu. Revizija HGK je našla da je poštovana procedura… procedura krađe, varanja i laganja. Vratimo se malo unatrag, imajte strpljenja, tekst je uistinu predug, ali prisjetite se:[/quote]

Kada sam prije nekoliko dana vidio najavu da će gost Nedjeljom u dva biti Nadan Vidošević (rođ. 1960.), predsjednik Hrvatske gospodarske komore, pomislio sam pisati Aci Stankoviću i protestirati zbog poziva ovom političaru i poduzetnika kojeg doživljavam kao jednog od najodgovornijih za stanje u gospodarstvu Hrvatske, ali i za dramatično socijalno stanje u kojem se Hrvatska danas nalazi. Doživljavam ga kao jednu vrstu simbola, kao prototip onih beskrupuloznih osoba koje su se vinule u visoko društvo, i koje čine ono što uporno ponavljam – hrvatsku pseudo odnosno kvazi, odnosno lažnu elitu.
Onda sam pomislio da bar pišem Stankoviću molbu da ga pritisne delikatnim, oštrim pitanjima što je Stanković i učinio. Razgovor bi trebalo pogledati još jednom i analizirati zapravo ključne stavove gospodina Nadana Vidoševića koji, ne zanemarimo, mogu u velikom dijelu gledališta pobrati i veliki pljesak.
Odustao sam i od toga jer sve češće dolazim do krajnje pesimističkog i vulgarnog zaključka: manje – više sva naša pisanja su u ovoj zemlji jalov angažman, pišanje protiv vjetra koje se autoru vraća zamalo u lice i samo pogoršava uvelike prisutnu depresiju. Autizam ove lažne elite je poprimio takve razmjere da je zapravo najpametnije zašutjeti – jer, da parafraziram Adrića, dolazi opet vrijeme da pametni zašute, da glupi huškaju na rat ili u najmanju ruku, na oružane sukobe, a fukara se i dalje bogati na račun naroda (građana) koji su na razini većinom retrogradne političke, ekonomske socijalne i kulturne svijesti, recimo – sredine 18 tog stoljeća! Jer, kako objasniti banalan i slikovit primjer da se u Trećem dnevniku HRT-a pita odvjetnika Veljka Miljevića da li smatra da je danas ljubljenje na javnom mjestu – protuzakonito djelo???

PUT U „VISOKO“ DRUŠTVO?

Dakle, taj Nadan Vidošević s osmijehom na licu objašnjava nam kako je započeo svoju karijeru, odnosno svoj uspon, (od referenta do župana preko zastupnika u Saboru, do najmlađeg ministra…) da bi danas bio jedan od najbogatijih ljudi Hrvatske, i pri tome stalno se pozivajući na zakone koji su mu omogućili prvo jedan, pa drugi, pa treći stan (s tim da vile svoje ili žene ili majke, nisu spominjane, kao i hacijenda odnosno ranč), da bi onda vehementno objašnjavao zašto Gospodarska komora u vremenu sveopćeg gospodarskog kolapsa kupuje umjetničke slike i uređuje svoje reprezentativne prostore u Zagrebu, po županijama i u inozomstvu, uspoređujući se ni manje ni više nego – biskupom Strossmayerom i njegovim mecenatskim i kolekcionarskim djelovanjem.
A do sada nije demantirana informacija objavljena u Jutarnjem listu koja se odnosi na to kako je Marija Tudor Vidošević zapravo postala jedna od najbogatijih hrvatskih umirovljenica? Novinarka je pokušala doznati od nje same, ali Vidoševića glasnogovornica tada je objasnila “Ne bi, nije javna ličnost.”
Marija je, tada u 72. godini života, s mirovinom od oko četiri do pet tisuća kuna (koju su procijenile njezine bivše kolegice s posla), odlučila krenuti u poduzetničke vode. Tako je 2005. osnovala tvrku BOR HZA d.o.o. Tvrtka ima temeljni kapital od 2,5 milijuna kuna. Dosad je otkriveno da tvrtka u svom vlasništvu ima tri atraktivne vile na Jadranu. Dvije su u Nemiri kraj Omiša – vile ‘Ina’ i ‘Marija’, a treća je u Dubrovniku, svega tri minute daleko od Pila – vila ‘Hana’ s pogledom na Lovrijenac. Posjeduje Marija Tudor Vidošević i parcelu od 1200 četvornih metara s kućom od 700 četvornih metara na Prekrižju, kao i stanove po Zagrebu i Splitu te jahtu… Pisalo se da jahta vrijedi milijun i pol kuna, ali tu su cijenu iz Vidoševićeva stožera, u vrijeme izborne kampanje za predsjednika RH, demantirali kao pretjeranu…

VIDOŠEVIĆEVE ZASLUGE?

I stalno je Vidošević u Nu2 naglašavao svoje zasluge – od spašavanja Dalmacijacementa preko spašavanja Hajduka, do otvaranja tržišta u Bosni i Hercegovini, Rusiji itd. a evo, sada bi trebalo ispasti, spašavanja hrvatske kulture, posebno likovne. U pojedinim trenucima tog mučnog razgovora isključivao sam se i ne znam da li ga je Stanković pitao ima li taj Nadan i svoju privatnu galeriju slika – naime, družeći se malo sa slikarima zamijetio sam običaj da se dobrom kupcu pokloni koja slika manjeg formata, napravi portret kupca ili člana obitelji kupca i sl. Već kada smo zapeli kod tih slika, da li ih je Hrvatska gospodarska komora kupovala odlučujući o kupnji na nekom savjetu, ili je odluke o tim kupnjama donosio “Nadan lepi”, sam??
Naime, kako je cijela ekonomija od 1991. sazdana na načelu društveni – državni novac (u slučaju HGK, novac članica, gdje članstvo nije dobrovoljno nego zakonski prisilno!) a odluke moje, i kako, kao svuda u svijetu, kada se neki tajkun ili čak tajkunčić domogne viška para, počne se prikazivati mecenom ili čak dobrotvorom, ništa tu novoga i spektakularnoga nije otkriveno. Naše gospodarstvo funkcionira kao ono gdje su najunosniji poslovi, poslovi s državom ili oko države ( institucije koje sjajno žive od parafiskalnih nameta i sl.) u biti, poslovi s TUĐIM novcem, ne svojim, normalno je da se onda tim novcem gospodari po osobnom ćeifu, a ne po svrhovitosti i korisnosti za zajednicu. Gospodarstvo i politika u nas funkcioniraju nerijetko na izravnom sukobu interesa i nije slučajno da čak godinu dana to Povjerenstvo u RH ne djeluje. Jer, ovaj gospodin koji je 1984, diplomirao ekonomiju u Splitu, već 1995. dolazi na čelo HGK i počinje iste godine obnašati dužnost predsjednika Uprave „Kraš“, d.d.
Nadan Vidošević bio je i kandidat za predsjednika RH i može li se zamisliti kako bi izgledala Hrvatska od 2010. da je on postao predsjednik
(Pantovčak bi bio vjerojatno pretvoren u najvredniju galeriju u Hrvatskoj??), mada ni izabrani dr. Ivo Josipović baš nije do sada dao sasvim uvjerljiva objašnjenja o svojim stanovima i ukupnoj imovini kojom raspolaže on i njegova obitelj, kao i o svim elementima financiranja izborne kampanje.
Da se ne bi krivo razumjeli, ništa nemam protiv stjecanja materijalnih dobara za sebe i svoje obitelji, nemam ništa ni protiv bogatstva, a osobito cijenim duhovna bogatstva pa i poticanje kulture mecenatstvom, ali neka to bude moralno neupitno, a ne samo u skladu sa zakonima.
Jer, ne zaboravimo u vrijeme staljnističkih čistki u SSSR-u, ova država je imala jedan od najboljih Ustava na svijetu, a manje-više svi zločinački pothvati u vrijeme naci-fašizma imali su zakonske podloge, sve do rasnih zakona.

VRIJEME PADANJA MASKI?

Ukratko, prisustvujemo demaskiranju onih koji su najmanje 17 godina s nešto znanja i okretnosti priskrbili si toliko da bar dva naraštaja poslije njih, ukoliko ne budu rasipnici, mogu komotno živjeti ne radeći ništa! Stoga, ono Vidoševićevo buđenje optimizma – kako s malo znanja i malo sreće Hrvatska može dobro živjeti – je obična parola jer dobro se može živjeti u većini tek onda kada nas predvodnici, – a to je vlast, to su pojedinci – počnu razmišljati i govoriti o moralu, a ne samo o zakonitosti. To se odnosi i na Kajina, Keruma, Karamarka, Čačića, Milanovića, Bandića, Biškupića, Ćesića Rojsa…. sve one koji su osamostalili Hrvatsku da bi osamostalili i pofutrali sebe, svoje najbliže i naravno, nasljednike, te doveli zemlju do takvih previranja da dvije eksplozije mogu biti samo uvod u eksploziju „poniženih i uvrijeđenih“.
A Stanković, da bi bio još uvjerljiviji trebao je gospodina stručnjaka za brzo napredovanje u ka rijeri i brzo bogaćenje ipak preciznim brojkama upozoriti na pad BDP-a, pad potrošnje, rast nezaposlenosti odnosno stečajeve ili, ukratko rasap hrvatskog gospodarstva kojem se nije dovoljno suprotstaviti nekim deklaracijama i upozorenjima vladi ili javnosti, nego, ili žustro raditi na preokretu, ili, ukoliko je morala i časti, povući se s dužnosti. Jer, sutra, u žestokoj inventuri protekle 22 godine moglo bi se dogoditi da Nadan i drugi Nadani dobiju prolaznu ocjenu, i da im kupovanje slika bude itekako važna olakotna okolnost!
Naravno, na Stankoviću je da brzo reagira i na, primjerice, izrečenu nebulozu da Hrvatska nikad u povijesti nije imala tako dobru međunarodnu političku situaciju i da strani investitori žele investirati kod nas, ali ne investiraju jer mi nismo sposobni ni za vlastite građane stvoriti uvjete da investiraju vlastiti kapital, da priupita što znači “kupujmo hrvatsko” (da, građani trebaju kupovati hrvatsko kada nađu stranu robu iste kvalitete i iste cijene ), zatim, kada komentira odnose vlade i guvernera, ali ne i odnose vlada i HGK kroz posljednjih 17 godina kada je služio i Račanu, Sanaderu, Kosorici…
Vjerujem da ipak za većinu čitatelja ovog zapisa nije ništa novo ako zaključim: ma koliko „lepi Nadan“ svoj nastup upakirao u naoko razložna objašnjenja i mirno, čak sa osmijehom, podnosio žaoke Stankovića, čak nam na kraju nudio i optimizam, nije mu za vjerovati, kao i velikoj većini hrvatske pseudo, kvazi odnosno lažne elite.
Jer, ona je, uz časne izuzetke, sastavljena od moralnih nula!
[divider] Likujem li?? Ne, ne veselim se kada ikone padaju, ali samo se pitam ima li ikakve vajde od naših pisanja??? Da li je itko od nadležnih u to vrijeme, u USKOKU i drugim službama koje primaju PLAĆU, sasvim pristojnu plaću, početkom ove godine pročitao ovaj tekst, ali i nekoliko drugih sa sličnim upozorenjima? Ovo, stoga, i nije priča o Nadanu, ovo je, vjerojatno priča o tuđmanovštini, sanaderovštini, kerumovštini, čačizmu, zokizmu, hrvatskoj pseudoeliti, priča o propasti, o nama koji, većinom, spavamo narkotičkim snom!
Sve mogu podnijeti, ali taj cinični smijeh gospodina Nadana, nikako! Nadam se, baš se nadam, ne zlurado, da će Nadanu taj smijeh prisjesti!! Jer, dok je njemu do ciničnih šala i smiješnih izjava (nemamo relevantnih podataka, zatečeni smo, ali HGK funkcionira, izaći ćemo iz svega još jači…), nekome drugom ponestaje kruha i mlijeka, rasprodaje sve što je za rasprodati, pada u dužničko ropstvo i sluganstvo strancima, pada u duhovnu i materijalnu bijedu!Neće valjda biti i ovaj puta po onoj VRANA VRANI OČI NE VADI! Na redu su istražni organi, USKOK… formula je stara i već podosta pohabana: NEKA INSTITUCIJE RADE SVOJ POSAO!

I prije njihova pravorijeka reći nam je – pravo se smije onaj koji se zadnji smije!

Ljubo Ruben Weiss

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Nadbiskup Hranić HBK: Pravo na priziv savjesti je zadnja crta obrane demokracije

Objavljeno

na

Objavio

Na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Zagrebu predstavljena je Izjava Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije “Savjest – čuvar čovjekova dostojanstva i slobode”.

Na pitanje jesu li u izjavi mislili na premijera Andreja Plenkovića, biskup Hranić je odgovorio: “Kad govorimo o izjavi nismo ni na koga konkretno mislili i mislili smo na sve zajedno, na tu problematiku u društvu. I premijer Plenković ima što pročitati u toj izjavi i naći poruku za sebe, ali ne želim da se shvati da je ovo pisano protiv njega i da se shvati kao da je najveći problem hrvatskog društva premijer Plenković”, kazao je Hranić, prenosi N1

Hrvatska biskupska konferencija vidi u društvu ozračje straha, gušenje slobode mišljenja i odlazak u jednoumlje.
‘U društvu kao da su na djelu elementi totalitarnog sustava gdje politička stranka kaže svoje i svi se tako trebaju ponašati’, kaže nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić.

“Osjetili smo kako se u posljednje vrijeme u javnosti sve više dira u pitanje savjesti i slobode savjesti. Očekivala se nesloboda savjesti pri zauzimanju stavova i glasovanju”, kazao je biskup Hranić. “Susrećemo se s pitanje i problemom odricanja slobode i neslobodom u političkom djelovanju”, rekao je Hranić te dodao da smatraju da kad je netko saborski zastupnik “uživa slobodu izražavanja”.

‘Imali smo raspravu o Istanbulskoj konvenciji i vidjeli smo izjave koje su osporavale pravo na glasovanje po savjesti. Negira se pravo na organiziranje referenduma. Ubrzo će u raspravu ući zakon o pobačaju. Pravo na priziv savjesti je zadnja crta obrane demokracije’, rečeno je na konferenciji za novinare.

“Savjest je ono u čovjeku gdje on oblikuje sebe u moralnom, vrijednosnom, svjetonazorskom identitetu. Dirnuti u to je dirnuti u samo osobu. Biti moralan znači djelovati u skladu s vlastitim uvjerenjem. Nemoralan je onaj tko jedno misli, a drugo radi. Svaki čovjek ima pravo slijediti svoju savjest”, kazao je Vladimir Dugalić objašnjavajući katolički nauk.

‘Čovjek je pozvan živjeti po vlastitoj savjesti, a to posebno vrijedi za političare. Nitko im ne smije oduzeti da glasuju po savjesti. Sloboda savjesti ima prednost pred stranačkom stegom’, kažu u HBK.

Na pitanje da je biskup Uzinić rekao da Crkva ne može biti suautor Zakona o pobačaju, biskup Hranić je kazao: “Ovim ne želimo ući u javnu raspravu o Zakonu o pobačaju. Ovo može biti doprinos ozračju s kojim trebamo ući u javnu raspravu. Bilo bi mi žao da bilo tko ulazi u javnu raspravu, a zbog toga bude proskribiran”, kazao je Hranić. “Oni koji stvaraju zakon moraju s poštovanjem saslušati sve”, rekao je Hranić.

“Crkva neće pisati taj zakon, niti ga želimo pisati”, kazao je Vladimir Dugalić. “Ne bi bilo dobro da se oformi stručni tim koji bi bio samo jednog svjetonazorskog opredjeljenja. Ali Crkva kao Crkva neće sudjelovati u tome”, rekao je Dugalić. “No, biskupi imaju pravo sudjelovati u javnoj raspravi o zakonu”, kazao je biskup Hranić.

”Ne želimo utjecati na ministra Kujundžića, već želimo reći da svatko ima svoj stav i savjest i kad dođe do glasovanja treba glasovati po savjesti”, kazao je nadbiskup Hranić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ustavni sud odbacio žalbu građanske inicijative ‘Istina o Istanbulskoj’

Objavljeno

na

Objavio

Ustavni sud odbacio je žalbu Građanske inicijative Istina o Istanbulskoj na postupanje Grada Rijeke, odnosno dopuštanje prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma na javnim površinama kojima upravlja Grad Rijeka.

Građanska inicijativa prvo požalila Državnom izbornom povjerenstvu zbog neodobravanja postavljanja štandova za prikupljanje potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije, a nakon što je DIP u svojem odgovoru nije uvažio prigovore inicijative, ona se požalila Ustavnom sudu koji je, pak, 5. lipnja odbacio njenu žalbu.

U obrazloženju Ustavni sud navodi da se prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma »može održavati na svakom za to prikladnom mjestu u skladu s odlukom predstavničkom tijela jedinice lokalne samouprave«, a to predstavničko tijelo ima obvezu donijeti odluke o lokacijama koje su kao javna dobra kojima upravlja lokalna vlast, prikladne za prikupljanje potpisa…

Odluku Ustavnog suda komentirao je na društvenim mrežama novinar Marko Jurič:

Ustavni je sud odbacio žalbu građanske inicijative “Istina o Istanbulskoj” na postupanje Grada Rijeke koji nije dozvolio prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma na javnim površinama kojima upravlja Grad Rijeka. Dakle, ako se zabranjuje ono što Ustav jamči onda je to protuustavno. To je svakom brucošu prava jasno, ali ne i ustavnim sucima. Oni su se domislili da je ta žalba suvišna jer su ustavni suci utvrdili da je inicijativa ‘Istina o istanbulskoj’ ipak imala dovoljno mjesta na kojima su se mogli izjašnjavati i ‘da u bitnom to nije dovelo u pitanje njihovo izjašnjavanje’.

Genijalno! Ovo će ući u antologiju pravničkih bisera. To je recimo isto kao da netko zapuca rafalno na ulici u cilju da ubije ljude, a oni uspiju pobjeći i potom sud zaključi da taj koji ih je pokušao ubiti nije ništa kriv jer to pucanje ‘nije bitno dovelo u pitanje pravo’ na život tih prolaznika koji su se na vrijeme posakrivali.

Uskoro će Ustavni sud odlučivati jesu li pitanja obje referendumske inicijative u skladu s Ustavom. Tko se hoće kladiti da ni jedno neće proći na tom Ustavnom sudištu? Napisao je Jurič.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori