Pratite nas

Religija i Vjera

Nadbiskup Henryk Hoser: Međugorje je mjesto susreta i spoznaje

Objavljeno

na

Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI

Nadbiskup Henryk Hoser, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorju predslavio je trećeg dana Festivala mladih u Međugorju središnje večernje misno slavlje, a koncelebriralo mu je 689 svećenika.

Izravni prijenos preko live streama Informativnog centra Mir Međugorje gledan je s rekordnih 2.258.400 jedinstvenih IP adresa, javlja Radiopostaja Mir Međugorje.

Nakon svete mise deseci tisuća mladih sudjelovali su u procesiji s Gospinim kipom i klanjanju Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu, a međugorski župnik pročitao je pozdrave koje je mladima, kao i ranijih godina, uputio bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn.

Na početku svoje propovijedi nadbiskup Henryk Hoser kazao je kako “još jedan dan Festivala mladih potvrđuje što je Međugorje”.

-Ono je mjesto susreta i spoznaje. Ne samo mjesto upoznavanja drugih sudionika, koji su došli iz brojnih zemalja svijeta, nego i upoznavanja ovog neobičnog mjesta. Naizgled nije ništa posebno, obična hrvatska, seoska župa, okružena vinogradima i zelenim brežuljcima. Ali Međugorje je također i nešto što treba upoznati i s čime se treba susresti.

Međugorje je mjesto i vrijeme, koje pokazuje nešto više od našeg svakodnevnog iskustva tamo gdje živimo, radimo i odmaramo se. Isto tako živi mladež koja je ovdje rođena, koja ovdje uči i odavde upoznaje svijet. Vidite ih obučene u posebne majice volontera. Svi imamo iskustvo onoga što je tajna Međugorja, poručio je nadbiskup Hoser.

– Tajna Međugorja je nevidljiva stvarnost, ali intenzivna i jako prisutna. Ovo je svijet duha, svijet susreta čovjeka s Bogom. Taj se susret događa u dubini svakoga od nas. Događa se u srcu čovjeka. Ovo jadno ljudsko srce koje „skače od radosti i shrvano je od bola“. Ovo jadno ljudsko srce bolesno i komplicirano, kao što kaže prorok Jeremija: “Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?“ (Jer 17,9),zapitao se mons. Hoser pojasnivši kako je “ljudsko srce, pogotovo kod mladih jednako osjetljivo i na dobro i na zlo. Pogotovo kada se radi o nepravdi”.

Kazao je kako su “svi ljudi, a posebno mladi neobično osjetljivi na nedostatak pravednosti i jako pate zbog šteta koje su im nanesene. Ovo je nepravedno! Ovo je nedopustivo! Ovo je bolno! Ovo je štetno! Uzvikuju to mladi na razne adrese. Među primateljima vrlo često se nalaze vlastiti roditelji i odgojitelji! Mladi čovjek se bori za svoju slobodu – to je osobina mladenačkog doba.

Ipak, mladež ne pozna uvijek granice osobne slobode, a takve granice postoje i moraju postojati. Jedna takva granica je i sloboda drugog čovjeka, društvena sloboda, sloboda vjere, sloboda roditelja u odgoju vlastite djece. I takvu slobodu treba poštovati.

Kao što postoje i ograničenja u cestovnom prometu, koja štite sigurnost svih sudionika: znakovi naredbe i zabrane”, kazao je nadbiskup Hoser i pojasnio “najvažnije granice, u duhu pravednosti i ljubavi” koje nam je Bog dao. – On nam je dao deset „Riječi Života“, deset zapovjedi. One nas uče što je za nas dobro, što je loše i zato imaju oblik naredbi i zabrana: radi ono što je dobro, ne radi ono što je zlo, jasan je bio nadbiskup Henryk Hoser.

Naglasio je kako smo u praksi “okruženi lancima grijeha” te da “ponekad sami doprinosimo njihovom uvećavanju”, a da Bog te lance kida i oslobađa nas. -Borba dobra sa zlom ostvaruje se u našem srcu. To ljudsko srce Bog savršeno poznaje. „Jer čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.“ (1 Sam 16,7). Isus čita u našim srcima i poznaje naše slabosti, ali prije svega poznaje naše mogućnosti činjenja dobra. I želi nam pomoći, želi nas podržati i želi biti s nama te se čak i nastaniti s cijelim Presvetim Trojstvom u tom ljudskome srcu!

Prema tome nas vodi Majka Božja i Majka naša: iz Čestohove, iz Vilnusa, iz Lourdesa, iz Fatime, iz Kibeha i iz Međugorja, Kraljica Mira. Dopustimo Joj da nas vodi!, riječi su kojima je apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser zaključio svoju propovijed.

Propovijed je na oduševljenje mnogih svojih sunarodnjaka koji su bili u Međugorju govorio na poljskom jeziku. U nedjelju će svetu misu u crkvi sv. Jakova u Međugorju u 11 sati slaviti sisački biskup mons. Vlado Košić, a večernju svetu misu predslavit će vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI

 

Biskup Košić i Marijini legionari svjedočili na Mladifestu u Međugorju

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

13. prosinca – Sveta Lucija, navjestiteljica božićnog svjetla

Objavljeno

na

Objavio

Na dan Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika.

Sv. Lucija (umrla 304.) se slavi 13. prosinca. Zaštitnica je vida i očiju, zaštitnica je također okulista – očnih liječnika i proizvođača pomagala za vid, kao i električara.

Četiri su poznate velike djevice i mučenice u Prvoj Crkvi sa Sicilije: sveta Janja (Agneza), sveta Agata, sveta Cecilija i sveta Lucija. Lucijino ime veoma rano ulazi u Rimski kanon – posvetnu molitvu u Misi.

Kršćanska tradicija nam donosi tri različita razloga zašto mi u bolestima očiju zazivamo svetu Luciju ili zazivamo njeni zagovor za naše zdrave oči. Jedan od razloga je i taj što njeno ime na latinskom znači svijetlo (lux, lucis). Možda je drugi razlog još jači i privlačniji kada joj je krvnik za vrijeme mučenja izvadio oči, što danas umjetnici najviše slikaju Luciju sa parom očiju na pladnju. Međutim postoji i onaj razlog da je ona sama izvadila oči i ponudila ih onom poganinu koji joj se udvarao i hvalio da ima lijepe oči.

Zagovorom svete Agate Lucija je izmolila zdravlje za svoju majku i pohodila gob mučenice u Kataniji, a Lucija je bila iz Sirakuze.
Kazna joj je bila da bude spaljena, ali je plamen nije ni dotakao. Mislio je jedan od časnika da će je nožem u grlo dokrajčiti, ali je takva čak dočekala svećenika i primila skramente umirućih i izdhnula blago u Gospodinu.

Na dan Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika.

Na dan zaštitnice vida, svetice i mučenice Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika. Njezine proklijale vlati zasjat će uz svjetlost svijeća u svom zelenilu na sam Božić.

13. Prosinca je blagdan Svete Lucije i to je dan na koji se u svakoj katoličkoj kući već tradicionalno obavlja sijanje božićne pšenice. U našoj obitelji sijanje božićne pšenice mi djeca smo to posebno doživljavali jer kako nas je bilo mnogo pa je mama uvijek imala puno posla i obveza, tako da bi joj olakšali mi djeca smo preuzimali brigu oko pšenice i svaki smo dan do Božića zalijevali pšenicu provjeravajući da li dobro napreduje. Omogućimo takav doživljaj i danas svoj djeci ili unučadi. Stoga ne zaboravimo ovu našu lijepu tradiciju i običaj i nemojmo u trgovačkim centrima kupovati „gotove“ kineske pšenice nego to učinimo zajedno sa svojom djecom i unučadi.

Smisao sijanja božićne pšenice je u našem pučkom vjerovanju da će cijela nadolazeća godina biti uspješnija i plodnija ako se pšenica do Božića lijepo zazeleni i bude gusta i visoka.
Od svete Lucije do Božića ima još samo 12 dana. Ime Lucija znači “svijetla”. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći. U našem puku vlada i uvjerenje da će naredne godine u pojedinim mjesecima biti onakvo vrijeme kakvo je kroz 12 dana od Svete Lucije do Božića.

Djeca su nam sama po sebi svjetlo, obiteljska sreća, toplina, nježnost, nevinost i život, pa neka nam stoga današnja Sveta Lucija pomogne da budemo kao djeca.

Kako posijati pšenicu?

Pšenicu staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana ona se stavlja u posudu sa zemljom (dva prsta manje od vrha), raspoređuje se po rahloj zemlji po cijeloj površini, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja uglavnom u prozor radi svijetla i topline za klijanje.

Što je pšenica gušća godina će biti bolja, rodnija, bogatija…

Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

Običaji i tradicija

Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.

Inače, spomendan Svete Lucije je usred došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi “lux, lucis” i znači “svjetlo”, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i “sveta Lucija, mrak ubija”. Štuje se kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih, a uz blagdan Sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti.

Od Lucije do Božića je 12 dana pa se, prema “brojanicama”, može predvidjeti vrijeme svakoga mjeseca sljedeće godine. Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na dan sv. Lucije ispisuju 11 papirića s imenima momaka koje priželjkuju, a jedna ostaje prazna. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjoj ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini. Prosinac nosi baš to ime zbog, blagdana svete Lucije. Na taj dan bi momci djevojkama davali naranču, a ako im ona ne bi vratila do Božića iduće bi godine bila svadba.

(Kamenjar.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Papa imenovao Filipinca, potencijalnog nasljednika, na visok položaj u Vatikanu

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo u nedjelju je imenovao kardinala Luisa Antonija Taglea na istaknuti položaj u Vatikanu, što će vjerojatno povećati izglede tog Filipinca da jednog dana i sam postane papa.

Vatikan je objavio kako će se 62-godišnji nadbiskup Manile preseliti u Rim kako bi postao prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda koja nadzire rad Crkve u mnogim državama u razvoju.

Tagle, popularan na Filipinima i diljem katoličkog svijeta, ranije je spominjan kao potencijalni kandidat za idućeg papu, pa i prije izbora pape Franje 2013.

Preseljenjem u Vatikan Franjo je Tagleu dao priliku da stekne iskustvo u vatikanskoj administraciji, što će mu pomoći pri potencijalnoj kandidaturi za katoličkog poglavara.

Tagle je progresivni nadbiskup koji se s Franjom slaže po nizu pitanja poput siromaštva i imigracije. Bio je biskup filipinskog grada Imusa, a potom je postao nadbiskup filipinske prijestolnice.

Oko 80 posto stanovništva te otočne države su katolici, što je najveći postotak u Aziji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari