Pratite nas

Religija i Vjera

Nadbiskup Henryk Hoser: ”Otrovna je ideja da mi možemo odlučiti jesmo li muškarac ili žena”

Objavljeno

na

Središnji je događaj na Međunarodnom molitvenom susretu mladih – Mladifestu jučer, četvrtog dana susreta, bila je kateheza nadbiskupa Henryka Hosera, apostolskog vizitatora za međugorsku župu.

Kada je međugorski župnik priopćio kako dolazi poseban i radostan trenutak jer će se mladima katehezom obratiti nadbiskup Henryk Hoser, apostolski vizitator za međugorsku župu, prolomio se dugotrajan veliki pljesak pedeset tisuća mladih nazočnih na ovom Međunarodnom molitvenom festivalu u Međugorju.

Hoser je govorio na francuskom jeziku, na početku je govorio o svjedočanstvima koja su se ovih dana čula na Mladifestu.

”Sada bih vas želio posjetiti na svjedočanstva koja su na Mladifestu dana. Čuli smo jedno predivno svjedočanstvo, jedne brojne obitelji. Vidjeli smo da je takva obitelj moguća, da je takva obitelj sretna i vidjeli smo kako živi. Drugo svjedočanstvo bilo je Blanke Vlašić. Ona je, između ostalog, govorila da treba tražiti put, znati odakle dolazimo i kamo idemo. To je za sve nas izvanredno važna činjenica. Konstatirati da treba znati svoj životni put. Želio bih spomenuti i svjedočanstvo bračnog para Marije i Darka, govorili su o osjetljivim odnosima, ponekad teškim između muškarca i žene, muža i njegove supruge. U svojoj katehezi želio sam okupiti sva ta svjedočanstva preuzeti ih i pokazati i u jednom širem životnom kontekstu. Mi u životu trebamo odgovoriti na apsolutno temeljno pitanje: tko sam ja, tko smo mi, odakle dolazimo, koji je naš cilj, kako živjeti. Danas je neobično i čudno da ljudi gube svijest o tome tko su. I današnjoj kulturi postavljaju pitanje tko je uopće čovjek. U tim lutanjima imamo pogrešne i lude ideje. Najnovija kaže da živimo u razdoblju posthumanizma. Da čovjek nije samo onaj koji je rođen, već i onaj kojeg se napravi, kojega može napraviti tehnologija. Čovjek je u onom biološkom i mentalnom smislu, a drugi je ono što tehnologija može od njega napraviti. Neka druga luda ideja, rekao bih otrovna, jest da mi možemo odlučiti jesmo li muškarac ili žena. Biologija se više ne uzima u obzir. To moramo sami izabrati hoćemo li biti muškarac ili žena. To je takozvana rodna ideologija i sad se moramo snaći u tom kompleksu problema. Isus nas vraća na početke. Istu stvar je uradio sveti Ivan Pavao II. Tražite svoj početak. U Bibliji čitamo da je u početku Bog stvorio nebo i zemlju”, kazao je nadbiskup Hoser, piše Večernji list.

Potom je Hoser govorio o stvaranju svijeta, neba i zemlje, muža i žene, naglasivši kako je svijet stvoren za čovjeka.

Večer ranije bila je sveta misa, koju je predslavio fra Marinko Šakota, međugorski župnik, u koncelebraciji je bilo čak 570 svećenika. Nakon večernje svete mise, kao i prethodnih godina, na prostoru ispred vanjskog oltara održana je procesija s Gospinim kipom. Nakon što je Gospin kip donesen do oltara, počelo je euharistijsko klanjanje. Svih je ovih dana veliki broj svećenika ispovijedao .

U jutarnjem dijelu programa, nakon uvodne molitve fra Marinka Šakote i kateheze fra Ante Vučkovića, o predbračnoj čistoći progovorili su supružnici Darko i Marija Juranić. Mladima su ispričali priču od samih početaka, kako su se upoznali, kako su započeli vezu, kako je to sve išlo, te na kraju kako su sve to okrunili sakramentom svetoga braka.

Nakon toga svoju životnu priču izlaska iz ovisnosti ispričao je Dario Vasilj iz Međugorja “Gospa je čula moj vapaj i spasila me ovisnosti”.

U popodnevnom je dijelu programa uslijedilo svjedočanstvo volontera Marijinih obroka koji daju jedan dobar obrok nekoj od najsiromašnije djece u svijetu svakoga školskog dana. Kazali su da su dobili ime po Mariji, Isusovoj majci, koja je svoje dijete odgojila u siromaštvu.

I ove godine tijekom trajanja Međunarodnoga molitvenog susreta mladih u Međugorju sudionici mogu na velikom platnu (100 m), a koje su i ove godine pripremili mladi iz zajednice Cenacolo, svaki dan pisati svoje molitve, zahvale Bogu ili neku duhovnu misao. To će se platno posljednjega dana, tj. u nedjelju 5. kolovoza, prinijeti u euharistiji u zajedničkoj molitvi.

Sinoć nakon večernje svete mise prikazana je predstava zajednice Cenacolo na talijanskom jeziku. Ovaj je događaj svake godine obogaćen novim elementima, a članovi zajednice su pripremili i pozornicu na kojoj će biti izvedena predstava. Kako bi cijeli Festival mladih prošao u najboljem redu, brinu se i mladi volonteri, članovi Frame Međugorje.

Mladima iz cijeloga svijeta na usluzi je oko 150 mladih volontera pod vodstvom duhovnog asistenta fra Perice Ostojića. Za volontere se vežu mnogi zadaci, a prije svega red i mir u krugu crkve, prodaja na štandovima, čuvanje sakristije. Framaši sudjeluju i u organizaciji sv. mise i sv. pričesti. Tu je i plesna animacija, čitavo su ljeto imali probe. Volonteri pokušavaju učiniti i to da se što dostojanstvenije ulazi u crkveno dvorište.

Cijelu katehezu poslušajte u nastavku:

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Mole se Hrvatu fra Augustinu za rješenje političke krize

Objavljeno

na

Objavio

U jeku velike krize u Venezueli narod se moli za zagovor pokojnog hrvatskog misionara fra Augusitna Augustinovića

Prema informaciji Radio Marie Venezuele ovih se dana u župama Capaya, Caucagu i Carizal posebno zaziva ime “malenoga”(niskog rasta) fratra iz bosanske Posavine, jer politička  kriza u Venezueli  poprima sve veće obrise, a narod ovog dijela Venezuele još uvijek pamti njegova svetačka djela i već ga sada smatraju svecem.

U jeku političke krize u Venezueli ondašnji se narod ponovno prisjetio fra Augustina(Ante) Augstinovića, franjevca misionara iz Bosanske Posavine ( rođen 1917. godine u Prijedoru kod Brčkog), koji je davne 1951. godine napustio mjesto profesora Novoga zavjeta u Jeruzalemu i otišao u Venezuelu i tamošnje župe propovijedati Isusa Krista. Njegovo ime ovih se dana često spominje u molitvi  napisanoj 1997. godine, kada je i započeo postupak proglašenja Slugom Božjim od strane tamošnjeg ordinarija.

Naime, sam je fra Augustin u Venezueli proveo 47 godina, a tamo je i umro na glasu svetosti 1998. godine. Uz plodan pastoralni rad (župnikom je u 47 godina bio u tri župe), podizao je škole, bolnice, domove, brinuo se o časnim sestrama, a posebno je poznat po svom književnom i znanstveno-teološkom radu, ali i kao jedan od pokretača malog tečaja kršćanstva  “Cursillo” u Venezueli..

Napisao je veliki broj djela na španjolskom jeziku, a na hrvatski jezik do sada su mu prevedene dvije knjige priča “ Priče iz doline” i “Od obale… do obale”.

Fra Augustin

Fra Augustin

U znanstveno-teološkom smislu posebno mu je cijenjeno djelo “Povijest Isusova”, koje je prevedeno na 32 strana jezika. Izvorno je pisano na španjolskom, a autor ga je osobno preveo na hrvatski jezik. Nekoliko originalnih fra Augustinovih djela na španjolskom jeziku  nalazi se u Republici Hrvatskoj, a u pripremi je i i drugo prošireno izdanje knjige “Malenošću do nebeskih visina”, koja govori o njemu.

Prema informaciji Radio Marie Venezuele ovih se dana u župama Capaya, Caucagu i Carizal posebno zaziva ime “malenoga”(niskog rasta) fratra iz bosanske Posavine, jer politička  kriza u Venezueli  poprima sve veće obrise, a narod ovog dijela Venezuele još uvijek pamti njegova svetačka djela i već ga sada smatraju svecem. Molitva koju mole prevedena je i na hrvatski te glasi:

“Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu,

daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju,

te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, o. Augustina Augustinovića,

koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe

i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu,

svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro

i rješenje političke krize u našoj Venezueli

i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije,

daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja.

Amen.”

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Obilježena druga godišnjica smrti prof. Ivančića: Bio je veoma uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista

Objavljeno

na

Objavio

U povodu druge godišnjice smrti prof. dr. sc. Tomislava Ivančića (30. studeni 1938. – 17. veljače 2017.) Matična vrhovna uprava Zajednice Molitva i Riječ i Centar za bolji svijet priredili su u subotu, 16. veljače okrugli stol s temom „Život i djelo Tomislava Ivančića – model i uzor evangelizacije u Crkvi i društvu“.

U dupkom punoj dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta uz članove obitelji prof. Ivančića, okupili su se i članovi Zajednice Molitva i Riječ pristigli iz cijele Hrvatske i europskih zemalja. Događaj je bio prigoda u prvom redu putem osobnih svjedočanstva podsjetiti se na ulogu koju je prof. Ivančić imao u evangelizaciji, ali i u pokoncilskim gibanjima Crkve u Hrvata.

Sisački biskup Vlado Košić progovorio je o prof. Ivančiću kao njegov student, ali je odlazio i na vjeronauk u Frankopansku, a sudjelovao je i na nekoliko seminara. „Bio je pojava novosti, zanosa, duhovne obnove koju je trebala ta populacija studenata i jednu svjesnu vjeru koju su pronašli u tom druženju i stilu duhovnosti“. Kasnije, kad je postao asistent susretao ga je kao mlađi kolega na KBF-u gdje je prof. Ivančić bio dekan.

Bio je uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista, ali je bio i jednostavan i dobar čovjek pun vjere koju je sam nosio sa svim žarom i pameti srca predavao drugima. Bio je doista svjedok, jer govorio je iz osobnog iskustva, a ne iz naučenog znanja.

Njegove riječi su bile proživljene, bile su uvjerljive i čovjek ga je mogao i želio slijediti. Bio je privlačan, mamio je mlade, ali i starije. Govorio je o Isusu živome, o Bogu živome. Bio je nadasve čovjek pristupačan, uvijek blag, nasmiješen, pronicljiv. S njime se moglo razgovarati, imao je uho za čovjeka, bio je bliz ljudima, možda zato jer je uvijek bio bliz Bogu. Da, bio je bliz Bogu i ljudima, i zato je njegova evangelizacija bila svjedočanstvo koje je pozivalo, privlačilo i ohrabrivalo, rekao je biskup Košić, te zaključio „neka i dalje govori svima nama danas.

Hvala mu na svemu što nam je darovao, svakome od nas i svima Crkvi, i Božjem narodu. Hvala mu i za sve što je pridonio našem hrvatskom narodu za koji se borio da bude bolji, da bude Božji“.

O njegovu utjecaju na svećenike progovorio je vlč. Ivan Jurić. „Znam ga kao velikoga duhovnika hrvatskoga naroda, voditelja duhovnih obnova i duhovnih vježbi. Pokazao je kako doći do Boga, kako s Bogom uspostaviti kontakt i osjetiti da je on tako jednostavan, blizu“. Sam u njegovim knjigama traži nadahnuće, jer je iza njega ostalo puno toga. „Imamo puno toga, puno njegove baštine koju nam je ostavio, i danas nakon dvije godine i ja mu osobno zahvaljujem, vjerujem da to i svi vi ovdje prisutni“ rekao je.

Svoje svjedočanstvo na putu obraćenja izrekao je fr. Ivan Dominik Iličić, OP. On je kao student farmacije počeo odlaziti na kateheze četvrtkom. „Išao sam četvrtkom na susrete i prakticirao stvari koje je on govorio. Kad je govorio o svom iskustvu Boga osjećao sam da su to žive riječi.“ U ovoj prigodi je ukazao i na zanimljivu poveznicu. „Prof. ivančić je jedan od najboljih propovjednika kroz kojega je živa Božja riječ doticala druge ljude i to je crpio iz kontemplacije, a dominikanska karizma je kontemplacija i akcija, tj. biti u studiju i molitvi gdje osluškuješ poticaje za akciju, propovijedanje. Stoga vidim i dominikansku karizmu u životu Tomislava Ivančića, a onda je njegova karizma itekako je moguća u mom životu“.

Potom se okupljenima obratio doc. dr. sc. Tomislav Kovač, jedan o Ivančićevih nasljednika na mjestu pročelnika Katedre fundamentalne teologije KBF-a, koji je bio i njegov student.

Govoreći o njemu kao modelu i uzoru evangelizacije, između ostaloga je naglasio: „bio je duboko ukorijenjen u vjeru i uvjeren i vjeru u Isusu Krista a to je prvi stup evangelizacije. Nadalje, doživio sam ga kao osobu koja nije bila isključiva.

Bio je spreman razgovarati sa svima: kolegama teolozima, s laicima, sa protestantima, pripadnicima drugih vjeroispovijesti, s ateistima, svi su ga jako cijenili. Imao je čvrst i kritički stav prema Crkvi, osobito prema hijerarhiji Crkve koju je iznimno poštivao, ali ju nije idealizirao, bio je svjestan manjkavosti od svjedočanstva do nekih struktura.

Tražio je kriterij autentičnosti življenja kršćanske vjere i kod svećenika i kod vjernika laika, nije se temeljio na autoritetu službe nego na autentičnost življenja vjere“. Spomenuo je i kako je imao povjerenje u vjernike laike i rado s njima surađivao. K tomu „zračio je sigurnošću i mirom, imao je nevjerojatnu sposobnost smirivanja ljudi.

Imao je i sposobnost slušanja, nije puno govorio u privatnim razgovorima, nije nametao svoje odgovore, ali je govorio dovoljno da čovjek sam donese svoj sud svoju odluku. Što znači da je poštivao ljudsku slobodu a kroz to ljudsko dostojanstvo.“ Posebno je naglasio da prof. Ivančić nije vezivao ljude za sebe, već ih upućivao za Kristom. „U njemu nalazimo glavne odlike evangelizacije i evangelizatora: bio je siguran u vjeri, spreman svjedočiti, nije bio isključiv, bio je kritičan, pa i samokritičan, ali je uvijek bio pozitivan i poticao da se ide dalje. Bio je otvoren za dijalog, suradnju, a povrh svega čovjek duboke molitve“, rekao je Kovač.

Svoja svjedočanstva izreklo je i nekoliko članova Zajednice Molitva i Riječ, a program je bio obogaćen audio i video materijalom snimljenim na predavanjima i seminarima prof. Ivančića.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari