Pratite nas

Pregled

Nadbiskup Puljić: Bleiburg je metafora mučenja, progona i pogibije silnog mnoštva naših sunarodnjaka

Objavljeno

na

Bleiburg je metafora mučenja, progona i pogibije silnog mnoštva naših sunarodnjaka. Zato se ovdje svake godine spominjemo u molitvama svih znanih i neznanih stradalnika koji su bez procesa i suda umirali po logorima i grobištima, istaknuo je nadbiskup Puljić u propovijedi

Bleiburg – Spomen svečanost na bleiburšku tragediju počela je u subotu, 12. svibnja molitvom odrješenja kod hrvatskoga groba na mjesnom groblju u Unterloibachu, koju je u zajedništvu sa svećenicima, počasnim gostima i okupljenim hodočasnicima predvodio zadarski nadbiskup i predsjednik HBK mons. dr. Želimir Puljić.

Potom su se sudionici u procesiji uputili do mjesta gdje je podignuta spomen-kapela gdje je misu za žrtve Bleiburga i Križnoga puta predvodio nadbiskup Puljić u koncelebraciji sa sedamdesetak svećenika.

Neposredno pred početak mise, riječ pozdrava uputio je ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić. Naglasio je, kako se ovo spomen-okupljanje održava na polju koje je „tako bremenito poviješću i ispunjeno spomenom na nebrojene žrtve, koje su se ovdje prije 73 godine nadale spasu, a umjesto toga započele teški križni put, koji je mnoge od njih odveo u smrt.

Spasenja bez križa nema, poučava nas to i ova povijesno-teološka lekcija”. Zahvaljujući predvoditelju slavlja, zahvalu je uputio i mjesnom biskupu biskupije Gurk-Klagenfurt mons. dr. Aloisu Schwarzu, kao i cijeloj Crkvi u Austriji na razumijevanju i brizi za ovu komemoraciju.

Prisutne je pak pozvao da dostajno odaju počast svim ratnim i poratnim žrtvama, osobito onima koji su bez suda ubijeni po završetku Drugoga svjetskog rata te su njihovi zemni ostaci zatrpani i sakriveni po poznatim i nepoznatim grobištima i jamama. „Učinimo to dostojanstveno, katolički, sabrano moleći Božje milosrđe kako za žrtve, tako i za počinitelje strašnih zločina, ali i za one koji i danas pronalaze izgovore za njih ili pak žele žrtve zloupotrijebiti u neke svoje sebične svrhe, ne bi li se i jedni i drugi obratili i pokajali.

Mislimo ovdje misli nade u ponovni susret s našim pokojnicima, misli oprosta i pomirenja, misli koje nas otvaraju budućnosti u svjetlu istine i pravednosti. Ispunimo se snagom koja dolazi odozgor kako bismo to uzmogli”, rekao je dr. Markić.

Na početku propovijedi nadbiskup Puljić je rekao: „Euharistijsko slavlje koje počinjemo slaviti vodi nas na Kalvariju na kojoj se dogodila žrtva po kojoj smo spašeni i otkupljeni. Osnaženi Kristovom smrću i uskrsnućem mi se bez straha i bojazni obraćamo Ocu nebeskome i kličemo: Isuse, spasi nas! Kriste, usliši nas!

Bleiburg je metafora mučenja, progona i pogibije silnog mnoštva naših sunarodnjaka. Zato se ovdje svake godine spominjemo u molitvama svih znanih i neznanih stradalnika koji su bez procesa i suda umirali po logorima i grobištima: od Dravograda, Kočevskog roga, Maribora i Tezna do Ogulina i Gospića, od Maceljskih šuma i Jazovke do Jasenovca i Gline, od Križevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice, Sarajeva, Foče, Zenice i Mostara.

Crkva je duhom molitve i pijeteta od samih početaka imala praksu moliti za pokojne, kako u crkvama tako i na mjestima gdje su poginuli ili bili pokopani.

I ovogodišnje okupljanje vas hodočasnika iz svih dijelova Lijepe naše, Europe i svijeta u znaku je vjere, molitve i poštovanja prema žrtvama kolektivnog stradanja koje su počinili jugoslavenski partizani po okončanju Drugog svjetskog rata, a koje se desetljećima zatiralo, pravdalo ili umanjivalo”.

Ukazujući na retke iz Biblije, istaknuo je: „Dok neki pitaju treba li se stalno vraćati u prošlost i razmišljati o onomu što se davno zbilo, Jahve u Bibliji određuje neka se događaji ne zaboravljaju i neka se svake godine obilježavaju.

Pamćenje je sastavni dio identiteta obitelji, zajednice i naroda. A sveta misa, kao veliki spomen i sjećanje na svetu gozbu ljubavi, osobito je mjesto našeg urastanja u hod pamćenja i spasenjske povijesti. Misa je znak i naše kršćanske odgovornosti za lice Domovine koje treba odsijevati u njezinim uredbama i zakonima”.

Posvješćujući odgovornost prema ovozemnoj i nebeskoj domovini, nadbiskup Puljić je kao primjer istaknuo sv. Leopolda Bogdana Mandića koji se slavi upravo na današnji dan. Spomenuo je njegovu čežnju za Bokom Kotorskom, ali i Padovu u kojoj je svetac dugi niz godina svojom „zlatnom rukom” blagoslivljao i odriješivao grijehe.

Vraćajući misao u temu ratnih užasa, podsjetio je na mnoge molitve koje su uzdizale nebu u susretu s nasilnom smrću iz brojnih stratišta diljem Europe, a „posebice iz onih 1700 masovnih grobišta u kojima su stradali naši sunarodnjaci diljem Slovenije (600) i Hrvatske (850), BiH (90) i Srbije (180).

Njima su se danonoćno pridruživali članovi njihovih obitelji, prijatelji i rodbina. Oni su, naime, u tim tamnim trenutcima mržnje, prezira i progona, upućivali svoje molitve Svjetlu života s nadom ponovnoga radosnoga zagrljaja”.

U tom je kontekstu pročitao retke iz dnevnika Židovke Etty Hillesum nastradale 1943. u Auschwitzu, te ulomak iz potresnog „Pisma nerođenom djetetu” koje je napisala Ivanka Škrabec, žena slovenskoga domobrana koju su partizani umorili 3. lipnja 1942. skupa s djetetom u njezinoj utrobi, te rekao: „Hvala ti, Ivanka, na ovom divnom svjedočanstvu čestite žene i majke.

Neizmjerna ti hvala što si svoje srce oslobodila od osjećaja mržnje prema onima koji su te mučili i zadavili. Hvala ti što i nas potičeš gledati na Blajburšku tragediju nekim drugim i drugačijim očima; očima vjere i opomene, očima nade i pouzdanja. Zbog toga nam je Bleiburg opomena i poziv gledati na prošlost očima vjere i s pogledom uprtim u Onoga koji vodi povijest ljudi i naroda”.

Vrijeme u kojem živimo traži nove ljude, stvaratelje novog svijeta, nove i drugačije Hrvatske i Europe. Na potezu su angažirani kršćani koji se nadaju, vjeruju i ljube, koje prožima duh evanđelja pa su kadri živjeti i svjedočiti mir, ljubav i toleranciju.

Pred iskustvom netrpeljivosti zbog čega su i Hrvatska i Europa u XX. stoljeću gorjeli u plamenu mržnje i prezira, današnji poklonici Kristovoga križa i štovatelji križnih putova naše stradale braće, osjećaju se pozvanima svjedočiti i propovijedati utopiju mira, ljubavi, praštanja i povjerenja, kako bi nas Gospodin očuvao od „kuge, glada, rata i zla vremena”, a našoj Domovini udijelio trajnu stabilnost i toliko žuđen mir i slobodu, koju su nam izvojevali naši hrabri branitelji, istaknuo je u propovijedi predsjednik HBK, te izrazio zahvalnost Bogu za očeve i majke koji su stoljećima bili postojani i vjerni svojim korijenima i svojoj povijesti, te bili ponosni na svoje kršćansko i hrvatsko ime.

Radosni smo i zbog tolikih mladih koji su otkrili Krista kao jedinoga i pravoga prijatelja komu mogu povjeriti svoje brige i svoje probleme, rekao je nadbiskup Puljić, te nastavio da nas „euharistija osposobljava gledati stvari nekim drugim očima; očima srca i vjere, pa već ovdje anticipiramo novo nebo i novu zemlju.

Ona nam najavljuje uskrsno svjetlo po kojemu bivamo sposobni ‘gledati srcem obećanja buduće nade’. I otkrivati kako brojna stradanja i žrtve za slobodu imaju svoj puni smisao samo ako ih se poveže s kalvarijskom žrtvom Sina Božjega koji nas je svojom mukom, smrću i uskrsnućem spasio i oslobodio. I utemeljio Crkvu u kojoj nastavlja po euharistiji živjeti među nama.

Stoga, Njemu, jedinome Otkupitelju i Spasitelju čovjeka, danas na Blajburškom polju kličemo i molimo: Dođi Gospodine Isuse! Dođi k nama i nahrani nas svojom Riječju i svojim Tijelom. Dođi u pohode hrvatskome puku i svim narodima ovoga staroga kršćanskoga kontinenta Europe. Pohodi sve naše obitelji koje se raduju Trećem susretu hrvatskih katoličkih obitelji, u rujnu u Solinu”.

Propovijed je nadbiskup zaključio stihovima pjesme p. Petra Perice, ubijenog zajedno sa 60 dubrovačkih intelektualaca na otočiću Daksi, 25. listopada 1944.

Nakon popričesne molitve nadbiskup Puljić je izrazio radost što je ne samo predvodio to slavlje, nego i osjetio „ponos na vas, dragi hodočasnici koji ste ovako dostojanstveno sudjelovali kod ovoga slavlja.

Ponosna sabranost na molitvu, na ono ozračje koje se samo osjetiti može, i siguran sam da se vraćamo kući radosni zbog ovoga zajedništva koje smo ovdje osjetili i preporučamo Bogu i našem sv. Leopoldu naše ljude kako u domovini, tako i u inozemstvu.

Preporučujemo našu budućnost, naše obitelji, sve one koji su zauzeti za javne poslove u našoj Domovini neka Gospodin blagoslovi njihova nastojanja kako bi ona bila domovina blagostanja, sreće, zadovoljstva i kako bismo se radovali što tamo živimo, radimo i nju izgrađujemo”.

U osvrtu pak na reakcije koje su se mogle čuti proteklih dana vezano uz ovu komemoraciju nadbiskup je poručio: „Mi se samo želimo Bogu moliti i Bogu preporučiti one koji su stradali i potaknuti sve da se konačno završi Drugi svjetski rat, da se tako izrazim, da izgrađujemo domovinu, ali da ne zaboravljamo one koji su bez suda i osude stradali. Suosjećamo sa svima onima koji i danas osjećaju tu ranu i nose ju u svojoj duši, i molimo sve neka imaju razumijevanja”.

Misno slavlje pjevanje je uveličao Katedralni zbor sv. Stošije iz Zadra, pod vodstvom mo Žana Morovića uz orguljašku pratnju Dragana Pejića, Martine Petani, prof. i Stipe Gabrića. Kod mise su posluživali bogoslovi Zadarske nadbiskupije pod vodstvom ceremonijara Frane Šindije, te pitomci Bogoslovnoga sjemeništa iz Rijeke i bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije.

Ovom spomen činu nazočio je i predstavnik Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, g. Idriz ef. Bešić koji je poslije misnoga slavlja izrekao molitvu za nemali broj bleiburških i poslijebleiburških žrtava islamske vjeroispovijesti.

Komemoraciju je organizirao Počasni bleiburški vod, a liturgijski dio komemoracije u ime HBK i BK BiH Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu i Hrvatska katolička misija u Klagenfurtu.

Komemoracija se odvijala pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora. Supokrovitelj je Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine.

Komemoraciji je prema procjeni organizatora nazočilo oko deset tisuća hodočasnika, među njima i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković zajedno sa saborskim zastupnicima, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske dr. Goran Marić, ministar državne imovine, kao i izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja.

Također su nazočili i drugi ministri, diplomati i dužnosnici iz Republike Hrvatske, kao i iz Bosne i Hercegovine na čelu s dr. Draganom Čovićem, hrvatskim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine. (IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Dominik Knezović i Krešimir Miletić: Narod odlučuje, Sad ili Nikad!

Objavljeno

na

Objavio

Dominik Knezović: U Švicarskoj za referendum treba 100.000 potpisa koji se prikupljaju 18 mjeseci, a u Hrvatskoj trebamo za dva tjedna prikupiti 380.000! Krešimir Miletić: Hrvatska ima 8 zastupnika nacionalnih manjina, a sve ostale države Europske unije zajedno – isto 8!

Gosti Bujice na Z1 – mladi politolog Dominik Knezović i Krešimir Miletić iz Građanske inicijative ‘Narod odlučuje’ razotkrili su para-političko djelovanje GONG-a koji sve čini kako bi pomogao elitama iz SDP-a i HDZ-a te spriječio referendum… GONG je javno izdao upute za opstrukciju kod prikupljanja potpisa, a (ne)poznati počinitelji čak su pokušali podvaliti lažni štand!

U emisiji je objavljen proglas koji su dobili mnogi Riječani, a u kojem se ‘Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju’ iz Rijeke protivi referendumu, isto kao i gradonačelnik Vojko Obersnel!

S prepunog štanda na zagrebačkom Jelačić placu uživo se u emisiju javila dr. Željka Markić, a iz Splita iznimno optimistična dr. Sanja Bilač; još ovaj vikend prikupljaju se potpisi za referendum o promjeni izbornog sustava, a prema informacijama s terena – inicijativa je vrlo blizu potrebnog broja potpisa i povijesnog uspjeha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Održano predavanje ‘Hrvatski književni kanon’

Objavljeno

na

Objavio

TRI HRVATA - Otac biskup Vlado Košić, Slobodan Novak Prosperov i Božidar Alić u Sisku
TRI HRVATA - Otac biskup Vlado Košić, Slobodan Novak Prosperov i Božidar Alić u Sisku

Predavanje ”Hrvatski književni kanon“ održao je jučer u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu povjesničar književnosti, komparatist i teatrolog Slobodan Prosperov Novak.

Kao gost odabrana djela interpretirao je glumac Božidar Alić, a predavanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić kojem je predavač na početku zahvalio na pozivu.

Govoreći o naslovu svog predavanja predavač je rekao da se termin kanon ne odnosi na teologiju ili značenje te riječi u starim znanostima, već na obvezna književna djela koja bi jedna sredina trebala poznavati, upozorivši kako danas u Hrvatskoj nije kanoniziran vrijednosni sustav knjiga i ideja koje bi promijenile i zamijenile onaj zastarjeli jugoslavenski, komunistički i antihrvatski.

– Mi smo danas svjedoci jedne ofenzive ljudi koji se bore protiv hrvatskog identiteta i obitelji te hrvatskog školstva. Naša zasigurno najveća boljka su institucije koje u devedesetim godinama nismo ‘resetirali’, već smo ih naslijedili iz komunizma. To su prije svega HAZU, Matica hrvatska i Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

Te ključne institucije u devedesetim godinama nisu se ni malo promijenile. Tadašnja Južnoslavenska akademija osnovana je u 19. stoljeću s idejom da bude način prodora njemačko-austrijske civilizacije prema istoku i rješenje slavenskog pitanja.

Ta akademija, koju je Strossmayer korigirao s katoličkim vrijednostima, preživjela je to austrijsko vrijeme i obavila je svoju funkciju. Nakon dolaska Jugoslavije akademija se ‘resetirala’ i postala je Jugoslavenska akademija, a kada je devedesetih došlo vrijeme da ona postane hrvatska ne samo imenom već i svojom strukturom i suštinom, nažalost to se nije dogodilo.

Centralistička ideja nije prodrla u Akademiju i ona nije hrvatska jer njeno središte ne misli iz svoje dubine suverenu Hrvatsku, ustvrdio je predavač te se u nastavku osvrnuo i na Maticu hrvatsku kao organizaciju koja odumire jer se nije obnovila i osmislila svoj novi prostor djelovanja te Leksikografski zavod koji se još uvijek ponaša kao da je tu zbog Tita kanonizirajući djela bez vrijednosti koja promoviraju nešto što više ne postoji.

Prosperov Novak je rekao i kako hrvatski prostor, a posebno onaj obrazovni, opterećuje i na njega se postavlja niz loših teza, izdvojivši, prema njegovom mišljenju četiri najopasnijih za razvoj našeg društva.

– Kao prvu istaknuo bih proglašavanje u Hrvatskoj opasnim svega što je je navodno nastalo na temeljima zla takozvane ustaške države. Iz tog ‘straha’ stvara se ideja koja je vidljiva u svakoj Frljićevoj predstavi ili nekoj drugoj intervenciji o kripto-ustašama. Ta ideja sve više prodire u naše kazalište, na tv programe i u domove i vrlo je razarajuća.

Druga, vrlo opasna teza, tiče se Domovinskog rata i opskuriranja svega što se dogodilo u to vrijeme u vezi s njegovim izvorima, rezultatima i ljudima koji su ga vodili. To je najvidljivije u jednoj publikaciji koja se zove Novosti Srpskog narodnog vijeća, a uređuju ga ‘janjičari’ nekadašnjeg Feral tribuna. Oni to rade na način da prikazuju našu borbu i Domovinski rat pesimistično i užasno mračno te kao nešto što se ne bi trebalo uvesti u naš obrazovni prostor.

Treća teza odnosi se na ideju da su od 1945. do 1990 godine stvorene jedna država i jedna kultura koje su dale temelj europskoj Hrvatskoj omogućivši joj razvitak i uključenje Europu. Ta ideja proizlazi iz jugoslavenskih krugova i najbolje se vidi u prosvjetnoj reformi i kurikulumu. Vidljiva je i u govorima ministrice Blaženke Divjak, Borisa Jokića, kao i u mnogim elementima koji se tiču prosvjete i odnose se na taj period.

Četvera teza povezana je s našom dijasporom. Ona pokušava nametnuti da nešto ‘smrdi’ i ne valja s hrvatskom dijasporom. Posebno se tu misli na naše iseljeništvo koje se prikazuje kao mračne sile koje štete razvitku hrvatske države. To je ono kada Puhovski kaže: ‘treća generacija ustaša’. Iseljeništvo se ponižava i radi se o cijelom kolopletu nasrtaja na hrvatski identitet, na samostalnu hrvatsku državu. Kada govorimo o obrazovanju i kurikulumu onda treba znati da su ove teme doista dio toga i da su bolno urezane u svaki govor o reformi“, rekao je Novak.

Govoreći o reformi školstva dodao je kako on ne dovodi reformu u pitanje, ali kako nisu obavljene predradnje, a one koje jesu obavljene su traljavo jer su ih odradili ljudi koji ili su nesposobni ili ne žele da se promjene dogode u pravom smjeru.

– Ministrica Divjak nije dovoljno kompetentna za to. Da bi netko proveo reformu treba imati veliku političku i društvenu moć i mora biti vizionar, a to kod nje ne vidimo. Zanimljivo da od 72 škole koje provode eksperimentalnu fazu, 15 škola je direktno povezano sa strankom koja je delegirala gospođu Divjak. To je nedopustivo.

S druge strane, kada uzmete recenzije kurikula koje su stizale onda možete vidjeti da postoje i negativne recenzije kurikula iz povijesti te kurikula iz književnosti o čemu se naravno šuti. Jednostavno nije dopustivo da stranka koja ima jedan posto glasova na izborima ima toliki utjecaj na školstvo, posebno u ovoj eksperimentalnoj fazi, zaključio je Prosperov Novak.

Na kraju, u otvorenoj raspravi dotaknuta su brojna druga pitanja posebno vezana uz odgoj i obrazovanje. Tako su između ostalog nazočni upoznali predavača s činjenicom da se u sisačkim osnovnih školama na mala vrata uvodi i nameće oblik građanskog odgoja preuzetog iz Rijeke s odabranim predavačima bliskima lijevom svjetonazoru. Profesor je ocijenio da ovaj potez sisačke gradske vlasti ima elemente za ustavnu tužbu je jer očito rezultat samovolje.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found