Pratite nas

Religija i Vjera

Nadbiskup Puljić: Bleiburške žrtve bile su osuđene na ‘osudu zaborava – damnatio memoriae’

Objavljeno

na

“Žalosni petak”, čišćenje Crkve, uloga Katoličke Crkve u objektivnom pristupu povijesti i žrtvama XX. stoljeća, posljedice vatikanskog skupa o “Zaštiti maloljetnika u Crkvi”, hodočašća u Međugorje – aktualne su teme o kojima je u emisiji “Jeste li znali” Laudato.tv u petak, 12. travnja govorio zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić, predsjednik HBK.

Iako je svaki petak u korizmi žalostan zbog pobožnosti križnoga puta kojega s Isusom prolazimo, petak uoči Cvjetnice naziva se Žalosnim petkom, jer je poseban, pred Nedjelju Muke Gospodnje. Ali od godine Velikog jubileja 2000. ima posebnu dimenziju kod nas, podsjeća mons. Puljić, i to je tako “zbog samog obreda čišćenja pamćenja i memorije, te slavlja naših mučenika, koje je u Požeškoj biskupiji požeški biskup Škvorčević uveo upravo uz ovaj petak. Tako je Žalosni petak’ postao prisutniji u medijima.”

Na pitanje što smo pozvani čistiti i obnoviti, mons. Puljić se vraća u pontifikat sv. Ivana Pavla II. koji je napravio čin priprave za Veliki jubilej, a 1994. godine izdao je posebnu pobudnicu (Tertio millennio adveniente) u kojoj je naznačio što se treba učiniti i što se očekuje od Jubileja? “Jedna od važnih stvari u tom Jubileju, uz oprost i pokoru, bilo je čišćenje pamćenja. Ivanu Pavlu II. dugujemo tu temu, jer je i sam tijekom svojega pontifikata dugog gotovo 27 godina, u više navrata govorio o toj temi, i u Rimu i u svijetu. U pojedinim prigodama osjetio je potrebu reći ‘ispričavam se’, ‘žao nam je’, ‘u ime Katoličke Crkve – mea culpa!’

Jedan talijanski pisac zbrojio je sve te njegove ‘mea culpa‘, i primijetio da je 94 puta tražio da očistimo naše pamćenje od loših sjećanja i iskustava. I među njima je tražio neka nam Jubilej bude prigoda da se očistimo – od loših primisli, stvari, djela, ne samo individualno, već i kolektivno kao Crkva i narod. I kad je došao kod nas 1994., kada je izdao spomenutu pobudnicu ususret velikom jubileju, rekao je jednu rečenicu. Nas koji smo u to vrijeme proživljavali strašnu kalvariju pripravljao je za ovo što će u Jubileju posebno doći do izražaja – oprostiti i tražiti oproštenje.

I na neki način je rekao: ‘Očekujem da Jubilej bude sveti događaj u kojem ćemo biti kadri i oprostiti i tražiti oproštenje. Bit ovoga čišćenja memorije je osloboditi se svih loših primisli i negativnih iskustava koje nosimo sa sobom. Čišćenje pamćenja je u tome – biti kadar oprostiti i biti kadar tražiti oproštenje.” Vezano uz spomen mjesta stradanja, mise i molitve, predsjednik HBK je nastavio: “Ono što je nakana bilo kojeg mjesta stradanja bilo kojeg naroda, bilo koje žrtve, važna nam je objektivna istina, ali nam je neobično važna svaka žrtva. Svaka je vrijedna poštovanja.

Ne želimo da se spomen žrtava politizira, da se ideološki pristupa tome činu, jer žrtva je žrtva. I stradalima treba pristupati s osjećajima strahopoštovanja, i s preporukom Gospodinu da ih primi u svoje Kraljevstvo.”

Kao posebno mjesto stradanja, osobito svećenika u vrijeme druge polovice XX. stoljeća spomenuta je Stara Gradiška gdje su komunističke vlasti zatvorenim svećenicima naredile 1948. godine srušiti župnu crkvu sv. Mihaela. Zato je obnova te crkve postala važan projekt i hrvatski biskupi su je odlučili obnoviti kao sjećanje na Jubilej i tamošnje žrtve. Jednako tako važna je i Crkva hrvatskih mučenika na Udbini. Tako su crkva u Staroj Gradišci i ova na Udbini dva spomenika plod Velikog jubileja i našeg nastojanja da svim žrtvama odamo pijetet, poštovanje.

Tema razgovora bila je i napetost nastala u odnosima Biskupije Gurk-Klagenfurt i Crkve u Hrvatskoj nakon što je tamošnji dijecezanski upravitelj odbio dati dopuštenje HBK za slavljenje mise u sklopu komemoracije na Bleiburškom polju ove godine.

Mons. Želimir Puljić bio je prvi predvoditelj mise kada su njezino vođenje preuzeli hrvatski biskupi (2003.), te je predvodio misu i prošle godine (2018.). Podsjeća: “Ovi su ljudi stradali bez osude i presude. Ne ulazimo u ničiju krivnju, ali njima ni procesa nije bilo. Činjenica jest da smo mi, dolaskom demokracije, tome posvetili veću pozornost. Jako puno obitelji bilo je ranjeno tim zločinom bez presedana nakon Drugoga svjetskog rata. Sve više se otkriva kako su i gdje stradale te žrtve.

Dovoljno je spomenuti kako je do sada otkriveno oko tisuću 700 grobnica. I to je strašan podatak. Bleiburške žrtve bile su osuđene na ‘osudu zaborava – damnatio memoriaedamnatio memoriae’. Zahvaljujući Bleiburškom vodu koji je u Austriji postojao kao svjetovna organizacija koja je to stradanje obilježavala svake godine, to stradanje nije otišlo u zaborav, posebice dolaskom demokracije otkrivaju se sva moguća stratišta.”

Prisjetio se prošlogodišnjeg strožeg režima austrijske policije, a ono najvažnije bilo je na visokoj razini. “I zato mi je žao da je uprava u Klagenfurtu podlegla tom pritisku određenih medija i ideoloških skupina da to proglase kao da to više šteti Crkvi nego što koristi.” Mons. Puljić je ponovio da će ove godine biti Komemoracija, procesija, molitva odrješenja na groblju i misa za žrtve, kao i do sada.

I dodaje: “Žao nam je da je to medijski jako loše odjeknulo, a nije trebalo. Jer Crkva se ne miješa u politiku niti podržava nikakav sustav, pogotovo ne totalitarne sustave. Zato smo odmah reagirali čim je došla zabrana. Oni su rekli: ‘Ukupna slika ove manifestacije šteti ugledu Katoličke crkve i mogla bi s pravom poslužiti kao osnova da se, u slučaju da se izda dozvola za održavanje mise, Katoličkoj crkvi u Koruškoj predbaci instrumentalizacija jedne mise u političke svrhe…’ Mi smo odmah odgovorili da to ne prihvaćamo, ovo je politički govor i ne želimo ići u polemiku s potpisnikom ove izjave.”

Razgovor za Laudato.tv bio je prilika i za osvrt na posljedice nakon skupa održanog u veljači u Vatikanu na temu “Zaštita maloljetnika u Crkvi” na kojem je mons. Želimir Puljić sudjelovao kao predsjednik HBK. Rekao je kako su zločini nad maloljetnicima “takva mrlja da je to bilo strašno slušati”. Zato pozitivnim smatra Papinu gestu okupljanja nadležnih na ovu temu.

“Pravila su jasna, sve biskupske konferencije ih imaju, ali sada smo bili zajedno i čuli smo muku jedni drugih. I najpotresnije je bilo to što smo imali priliku čuti i same žrtve.” A za Hrvatsku kaže: “Mislim da se ovo uzima jako ozbiljno, pogotovo nakon ovoga susreta i medijskih napisa. To je obveza broj jedan. Najprije se tom činu slušanja treba pristupiti jako ozbiljno. I dobro je da je Kongregacija sebi zadržala prosudbu, traži izvješće, pa sama vodi ili nekoga delegira da proces dovede do kraja. Dobro je da se ovaj susret dogodio, jer smo osjetili da to nije samo europska ili američka stvar, niti afrička ili azijska. U pojedinim mentalitetima je lakše ili teže, ali svugdje bi se trebala provesti ista metodologija – slušanje i brzo reagiranje.”

Na pitanje ima li Crkva snage za svoje poslanje kad o njoj izlazi toliko slabosti i sablažnjivih djela, mons. Puljić je podsjetio da su se i na skupu u Vatikanu suočili sa stvarnošću problema zlostavljanja, ali i s otajstvom koje je Bog povjerio nama slabima: “Mi smo slabi, ali Bog nam nudi veliko otajstvo. I to nije samo za nas u Crkvi, nego za svijet. Ako se ovo dogodilo u Crkvi, a dogodilo se jest, kajemo se, žao nam je, poniženi smo time. Benedikt XVI. svećenike u Irskoj koji su činili takva djela nazvao je izdajicama. Ali Crkva nisu samo izdajice. I Papa je zahvalio većini svećenika koji se trude u ovom svijetu donijeti Radosnu vijest. Zahvalio je na vjernosti i službi koju obavljaju. Crkva nije u izrabljivačima, ona je nešto veće, ona je otajstvo Božje povjereno nama ljudima. Susret je imao nakanu pomoći svijetu da se oslobodi ove ljage.”

U emisiji “Jeste li znali” Laudato.tv mons. Želimir Puljić govorio je i o hodočašćima u Međugorje, osobito otkako je ta hercegovačka župa pod upravom Papinog posebnog izaslanika mons. Henryka Hosera.

“Međugorje ima svoje vrlo pozitivne stvari i to ne treba zanijekati. Ima i nekih problematičnih stvari zbog čega je mjesni biskup svojevremeno sugerirao, a mi smo to kao biskupska konferencija držali do sada, da nije preporučljivo da se ide na hodočašće u Međugorje.

Međutim, sada nakon što je Papa poslao svoga delegata i ‘odriješio’ zabranu hodočašća, dapače Papa preporuča a mons. Hoser poziva, time ne ulazimo u pitanje viđenja. To je mjesto gdje se ljudi okupljaju, rado dolaze i mole se. Prema tome, zašto bismo ljudima priječili Bogu se moliti ako žele ići ondje?”

A vezano na odluku biskupa (tadašnje Jugoslavije) iz 10. travnja 1991. potpisanu u Zadru mons. Puljić kaže: “Do sada nismo povukli tu izjavu, ali samim time da je papa to učinio, ona je otišla ‘ad acta’.”

Na kraju emisije prisjetio se “Branimirove godine 1979.” i važnih događaja koji su pratili jubileje kršćanstva u kršćanskom narodu. No, ukazao je i na novu situaciju Crkve danas: “Svako vrijeme ima svoje breme. I svako vrijeme ima svoje izazove, nade i pozitivne strane. Nisam pesimist što se tiče našega vremena.” Kao primjer je spomenuo hodočašće stotinjak mladića pod vodstvom jednog franjevca u Zagrebu koji su hodočastili sv. Krševanu i to što su bili oduševljeni njime kao vitezom, muškarcem koji vjeruje: “Bilo mi je drago u njima vidjeti pravu mušku pobožnost. Nije im poniženje moliti krunicu, brevijar, moliti, klanjati se i ići na misu. Nije sve negativno. Možda nije kao u vrijeme kada smo bili pod pritiskom i iz prkosa išli na hodočašća, ali nisam pesimist što se tiče našeg čovjeka i naše vjere.” (IKA)

Damnatio memoriae – ‘Proročka’ propovijed biskupa Perića na komemoraciji Bleiburških žrtava i Hrvatskoga križnoga puta

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa proglasio pet svetaca, uključujući i britanskog katolika Newmana

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo je u nedjelju pet osoba proglasio svecima, uključujući i kardinala Johna Henryja Newmana, istaknutog anglikanca iz 19. stoljeća koji se preobratio na katoličanstvo i postao jedan od najutjecajnijih kršćanskih figura modernog doba.

Ističući ugled Newmana u kršćanstvu, princ Charles, koji će stati na čelo Engleske Crkve kada postane kralj, nazočio je kanonizacijskoj misi na Trgu sv. Petra i kazao da je proglašenje Newmana svecem razlog za slavlje svih Britanaca.

“Koja god uvjerenja gajili i bez obzira koje tradicije slijedimo, možemo samo biti zahvalni Newmanu na darovima ukorijenjenim u njegovoj katoličkoj vjeri, a koje je dijelio s velikim dijelom društva”, kazao je princ Charles u članku za vatikanske novine.

Charles je imao samo riječi hvale za Newmana, prvog britanskog sveca u više od 40 godina i prvog Engleza rođenog nakon 1600. koji je kanoniziran, opisujući ga kao “velikog Britanca, velikog svećenika i, sada to možemo reći, velikog sveca”.

Newman je bio čovjek velikog intelekta koji je pisao o teologiji, filozofiji i povijesti, a pisao je također romane i poeziju. Na katoličanstvo se preobratio 1845., zaređen je za katoličkog svećenika 1847., a u rang kardinala je ušao 1879.

Njegova autobiografija “Apologia Pro Vita Sua”, napisana 1864., u kojoj opisuje evoluciju svojeg vjerskog razmišljanja, i dalje se uvelike čita i štampaju se nova izdanja.

Papa je također kanonizirao tri časne sestre: Giuseppinu Vannini (1859-1911), Talijanku i osnivačicu vjerskog reda, Mariam Thresiz Chiramelu Mandikiyn (1876-1926), Indisku koja je pomagala sirotinji, i Dulcu Lopes Pontes (1914-1992), Brazilku koja je bila posvećena obrazovanju radnika.

Među sveticama je završila i Marguerite Bays (1815-1879) iz Švicarske, laikinja i mističarka za koju tvrde da je imala stigme, pet rana razapetog Krista.

Svim novoproglašenim svecima se pripisuje da su posredovali kod Boga kako bi izvodili čuda. Crkva naučava da samo Bog izvodi čuda, ali da se sveci, za koje se vjeruje da su s Bogom, zauzimaju u ime ljude koji se njima obraćaju. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice

Objavljeno

na

Objavio

Slavimo blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice koji ima svoju daleku prošlost, a vezuje se uz osmanlijska osvajanja u 16. stoljeću.

Danas je blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice. Kršćanska flota izborila je pobjedu kod Lepanta 7. listopada 1571. i zaustavila prodor Osmanskog carstva prema zapadnom Mediteranu.

Kršćanski mornari i vojnici, među njima mnogi Hrvati, prije početka boja molili su BDM od Krunice za hrabrost, odlučnost i pobjedu.

Blažena Djevica Marija od Krunice (ili Gospa od Ružarija) blagdan je nastao kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sveti Pio V.

Europa se tad našla pred velikom opašnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i ozbiljno zaprijetila kršćanskom Zapadu. Papa Pio V. pozvao je 1569. kršćanski svijet na molitvu svete krunice, kako bi vjernici i na taj način pomogli svojim braniteljima.

Do odlučne pomorske bitke došlo je 7. listopada 1571. kada je mornarica Svete lige pod zapovjedništvom Don Juana de Austria kod Lepanta, na ulazu u Korintski zaljev teško porazila tursku flotu. U mletačkoj mornarici spominju i galije s Krka, Cresa i Raba, Šibenika, Trogira, Hvara i Kotora.

U spomen na veliku pobjedu, izborenu pod zaštitom Blažene Djevice Marije, papa Pio V. je 7. listopada proglasio blagdanom Gospe od pobjede.

Papa Grgur 13. mijenja ime tog spomendana u blagdan Svete Krunice, a papa Pavao VI. naziva ga 1969. blagdanom Gospe od Krunice. U hrvatskim krajevima zovu ga i blagdanom Kraljice svete krunice te blagdanom Gospe od svetog Ružarija ili Gospe Ružarice.

Molitva krunice raširena je, i stoljećima omiljena u katoličkom puku. Po nekim legendama njezini korijeni sežu do 1208. i Marijinog ukazanja svetom Dominiku.

Ona je oblik pobožnosti i molitvenog razmišljanja usmjerenog na Isusa i Blaženu Djevicu Mariju. Teme razmišljanja zovu se otajstva jer se odnose na pojedine istine vjere i važne događaje iz Isusova života: od rođenja i djetinjstva, preko javnog djelovanja do muke i smrti te uskrsnuća, uzašašća i poslanja Duha Svetoga.

Krunica nas uvodi u stanje velikog milosrđa Božjeg čovjeka prema grešniku. Ona poziva čovjeka na pokajanje, potiče nadu i otkriva konačni smisao čovjeka u ljubavi i radosti Presvetoga Trojstva. Kroz ta otajstva vjere vodi nas Blažena Djevica Marija, puna milosti.

Ona nas vodi svojom majčinskom rukom Isusu Kristu i zato nas molitva svete krunice povezuje trajno s Isusom i Njegovom Majkom. (vjeraidjela.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari