Pratite nas

Religija i Vjera

Nadbiskup Želimir Puljić: Uplitanje SPC u Stepinčevu kanonizaciju predstavlja presedan u Katoličkoj Crkvi!

Objavljeno

na

Pismo koje su hrvatski biskupi nedavno napisali srpskom patrijarhu Irineju, hrvatski episkopat istovremeno je poslao i papi Franji, rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, u osvrtu na komentar pape Franje o Stepinčevoj kanonizaciji s povratka njegova pohoda Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji.

Nakon razgovora za Hrvatsku katoličku mrežu, nadbiskup Puljić u srijedu 8. svibnja dodatno je komentirao za Hrvatski katolički radio izjavu pape Franje „koja je uznemirila javnost“. Odluku da se Srpska pravoslavna Crkva konzultira u slučaju kanonizacije jednog katoličkog blaženika, u ovom slučaju Stepinca, nadbiskup Puljić naziva presedanom. „To je zaista presedan. Ja još nisam čuo da se neka Crkva uplitala (u proces kanonizacije) i da je Papa (to) uvažavao. Dakle, to je jedan presedan!

Ali to pokazuje dvije stvari. Jedno, da su se ovim presedanom (iz Srpske pravoslavne Crkve) htjeli iskoristiti da blokiraju (kanonizaciju). Ali, to nije samo protiv Stepinca, to je dalje. To je već politika. I to mi se ne sviđa.

Stepinac je kod Kongregacije obrađen kao sveti čovjek. Osim toga, potvrđeno je i čudo. Tko će sad govoriti protiv Neba? Ali uplela se politika samom rečenicom: ‘Nije (Stepinac) dovoljno činio, mogao je više’. A bio je hrabar, činio je na vlastitu štetu i riskirao je svoj život“, istaknuo je mons. Puljić.

Budući da papa Franjo ističe potrebu utvrđivanja povijesnih činjenica, a patrijarha Irineja spominje u pozitivnom smislu, novinarka je u razgovoru s nadbiskupom podsjetila da je dio novije povijesti zabilježen i u nedavnom pismu Irineju hrvatskih biskupa, čiji dokumentirani zapis činjenica demantira mnoge izjave srpskog patrijarha koje su klevete na račun Crkve u Hrvata i hrvatskog naroda. „Pismo koje smo mi pisali patrijarhu Irineju naš je osvrt na neke neprimjerene izjave sa strane Srpske pravoslavne Crkve i samog patrijarha Irineja.

Smatrali smo korektnim i poštenim (to učiniti). Nismo to davali u javnost nekoliko mjeseci, a onda smo, kad već nije bilo nekog odgovora, (to pismo) pustili u javnost. I već smo ga poslali u Vatikan, tako da Vatikan zna za to pismo.

Jer, smatram da kad se tiče naših odnosa, tu ne treba previše u rukavicama. Treba govoriti jasno! Nama je stalo do ekumenizma. I mi se trudimo s pravoslavcima njegovati dobre odnose, pogotovo s voditeljima Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Ali, u tom kontekstu, nije nam drago kad se Stepinca stavlja u neko podneblje politike. Stepinac je činio u ono vrijeme što je mogao. Stepinac je bio takav kritičar NDH, da možda ni Srbi nisu bili tako kritični prema poglavniku. I Stepinac je jadnik patio zbog toga.

On je volio državu. On je pozdravio stvaranje hrvatske države, ali nije podržavao režim. On je vrlo oštro nastupao u pogledu nekih postupaka koje je tadašnji režim činio. Stepinac je, mislim, najmanje preko trideset puta intervenirao, tražio audijenciju kod Pavelića. Pavelić nikad nije došao na Kaptol. A kritičari koji ne vole Stepinca i ne vole hrvatsku državu, kažu: ‘Mogao je on više učiniti, on je bio ‘sljubljen’ s Pavelićem’. Nije istina! On je bio pravi pastir u pravo vrijeme! Mi smo Bogu zahvalni za Stepinca i ponosni na njega, makar postoje krive predrasude“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Predsjednik HBK podsjeća da je knjiga ‘Magnum crimen’ Viktora Novaka „nažalost, još uvijek knjiga baze za kritičare hrvatske države, Stepinca i Crkve. Nažalost! Jer to nije knjiga, to je pamflet. U jednom razgovoru sa mnom, patrijarh Irinej pozvao se na tu knjigu. Ja sam ga pitao: ‘Gdje ste Vi našli te podatke?’. Patrijarh je rekao: ‘U Magnum crimen’. A ‘Magnum crimen’ je pamflet protiv Katoličke Crkve.

Postoje stotine stranica Stepinčeva zauzimanja za djecu, pravoslavce, Židove, sve dokumentirano. Brojni kritičari hrvatske države u to vrijeme i Crkve u Hrvatskoj idu na tu liniju. Stepinac je bio vrlo kritičan prema ustaškom režimu i onome što je režim u to vrijeme činio. I bio je jedan od malobrojnih biskupa u ono vrijeme u svim fašističkim zemljama koje su bile u Europi, a koji je imao hrabrosti reći protiv rasnih zakona: ‘Ne postoje rasni zakoni. Postoje Božji zakoni’. Njemački veleposlanik to je komentirao: ‘Da je to rekao jedan biskup u Njemačkoj, već sutradan bi bio u zatvoru’. Stepinac se usudio! I jasno je govorio, i protiv postupaka ondašnjeg režima, u obrani čovjeka i obrani svake nacije, svakog naroda.

Rekao je: ‘Ne postoje rase, nego postoje Božji narodi’. U tom kontekstu, Stepinac je zaista ponos Hrvatskoj, hrvatskom narodu i Katoličkoj Crkvi! Mi se s njime s te strane zaista ponosimo. I ako bi bilo nekada da se skupe svi mučenici iz vremena totalitarnih režima, fašizma, nacizma i komunizma, siguran sam da bi Stepinac zaslužio da nosi barjak takvim mučenicima, da on bude na njihovom čelu“ poručio je nadbiskup Puljić.

Predsjednik HBK smatra „da nema ništa spornoga glede traženja istine, jer Papa je rekao da mu je stalo do istine, zajedno s patrijarhom želi doći do istine. Do toga je zaista svima stalo. No, glede Stepinca i onoga što je Kongregacija već učinila i zaključila, nema ničega spornoga što bi, po mom sudu, dovelo u pitanje njegovu svetost i kanonizaciju“.

„Htio bih reći nešto što je neuobičajeno, a to je uplitanje Srpske pravoslavne Crkve, jedne druge Crkve, odnosno samoga patrijarha, u proces kanonizacije Katoličke Crkve. To je neprimjereno, moram reći. I to nije uobičajeno. Usudio bih se reći, to je politikanstvo. Dakle, Stepinca se stavlja u neku poziciju koja njemu ne pripada. Stepinac je bio vjernik, biskup, kardinal, on je bio službenik Katoličke Crkve i kao takav je zaslužio, najprije naslov blaženika, a sada je u procesu da bude i svet.

Znam da je ta Papina izjava uzburkala javnost i izazvala je naše vjernike, pa bih ja uputio u svoje ime i uime kolega biskupa, neka (vjernici) budu strpljivi i mirni.

U Papinim je rukama sam datum i čin proglašenja svetim. U nekoliko navrata, papa Franjo je rekao: ‘Nije upitna Stepinčeva svetost’. Ali mu je jako stalo do ekumenizma, do razgovora, evo, on je pohvalio patrijarhe u tom razgovoru. Znači, njemu je jako stalo do pravoslavlja. I nama je stalo. I Stepincu je bilo stalo! Dakle, svima nam je stalo do toga jedinstva. U tom kontekstu treba shvatiti i ovo. Nadam se da će i ovaj čin pridonijeti nečemu što je već pridonijelo.

Naime, usprkos ovoga protivljenja i toga prigovora, mi smo sigurni i vidimo na terenu kako je glas o svetosti Stepinca tako prisutan među vjernicima, kao nijedan drugi svetac. U tom kontekstu, ovo čekanje ima i pozitivnu notu. Jer Bog i po krivim crtama i nedobronamjernih kritičara zna pisati svojim načinom“ poručio je mons. Puljić.

Izrazio je slaganje s onim što je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić napisao u svojoj najnovijoj knjizi ‘Nada koja ne postiđuje’, a to je da je Stepinac fenomen.

„Moramo prihvatiti činjenicu da je Stepinac fenomen. Fenomen u različitim izdanjima, različitim područjima, kako od ređenja, tako i proglašenja blaženim, tako i sada u osporavanju dana proglašenja njegove svetosti. Pred tim višestrukim fenomenom, nama ne preostaje drugo nego reći Bogu hvala za toga vrijednoga i silnoga viteza koji je bio prisutan među nama kada nam je bilo najpotrebnije. I sada nam je potreban! On je na nebu i zato mu se molimo, častimo ga i volimo“, zaključio je u razgovoru za HKR predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

 

Hrstić: Papa Franjo i patrijarh Irinej 
od Stepinca traže čudo nad čudima

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Djeca su Božji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo

Objavljeno

na

Objavio

Fb stranica - Tomislav Ivančić

Djeca su Božji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo. Na djeci se vidi jesmo li dobri i jesmo li dostojni biti ljudi. Djeca su vapaj da se spustimo u srce i da im dadnemo život. Djeca su krik za slobodom, mirom i zaštićenošću. Djeca su nenaoružana, ona se ne znaju boriti, djeca nikome ne čine zlo, ona samo čeznu da ih se voli.

Djeca mole za komadić života, za jedan poljubac, topli pogled i riječ utjehe i hrabrosti. Djeca traže od nas mali zalogaj kruha, topla prsa majke, krevetić, lijepu riječ i priču. Djeca nas trebaju. Kako odgovaramo djeci, takvi smo. Kako volimo djecu, takvi smo mi. Kako se divimo djeci, takvi smo.

Kad smo prestali voljeti i željeti djecu, kad nam nije bilo drago da se ona rađaju, kad nismo imali vremena za djecu i kad su nam stvari postale važnije, tad je sam Bog postao čovjekom i javlja se kao dijete među nama. Ne znaš u kojem djetetu ćeš ga prepoznati, i u kojem će te djetetu on spasiti.

Tko voli djecu, taj ima nepokvareno srce. Djeca su među nama da bi nas odvela u nebo.

(Oaze života)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

22. kolovoza – Blažena Djevica Marija Kraljica

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakog mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe.

U nizu velikih i vjernicima dragih ljetnih marijanskih blagdana danas slavimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu. Blagdan je uveo papa Pio XII. godine 1954. kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa. Po svome uznesenju Marija je postala i Kraljica neba i zemlje, a nauk o njezinom dostojanstvu kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.

Blagdan je najprije slavljen 31. svibnja, a nakon Drugog vatikanskoga sabora premješten je tjedan dana nakon Velike Gospe, zbog toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na Nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium: „Bezgrešna Djevica (…) ispunivši tijek zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.“

Naslov „kraljice“ ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo „kraljica“, već i „gospodarica“, „vojvotkinja“, pa čak i „carica“, u našem starom jeziku „cesarica“. Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? – Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina Bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže „da Bogu služiti znači kraljevati“, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je kako je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva „Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa“! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe nam u pomoć.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari