Naglo prosvjetljenje i zamalo promaknuće u Madridu

Dramatična vremena zahtijevaju odgovarajuću izražajnu formu. A koja će im bolje odgovarati nego drama? U 5 činova s 5 likova, među njima i dva kralja – kralj drame i jedan pravi monarh. Sve to na 5 atraktivnih lokacija – od Zagreba do Madrida.

A tek akcije, dramatičnih obrata, špijunskih afera, ma nema čega nema,… osim seksa s malodobnicama. No, i bez toga ima tu materijala za škare cenzora koliko mu srce poželi. Bez imalo pretencioznosti – tko ne pročita do kraja, dvorska luda je!

 

Dan prije, negdje u Zagrebu

ZORAN: Sanjić, buš nam kaj spremila za put… piceka, sendviče, ribice, tak nekaj,… daleko je taj Madrid.

SANJA: Da, dragi, već se hvatam mikrometarskog vijka.

ZORAN: Pa dobro, ne moraš te šnite baš na tak tanko rezati, tanje od čokoladice Životinjsko carstvo.

SANJA: Ako budeš discipliniran i ne smažeš oba sendviča već na Plesu, možda dobiješ i tu čokoladicu… Ali, pazi – samo jednu!

ZORAN: Kakve sam sreće, još će me zapasti sličica nilskog Plenkija,… ili patagonijskog Baneta,… ako ne i samog plamenog Rummeniggea.

SANJA: Rummeniggea?

ZORAN: Ma da, to ti je onaj smotani ministar kaj dobije vrbanca i prije nego uopće poviri u čašicu,… znaš, onaj lik čiji je tatica dobil kafileriju dok je on izigraval neprijateljsku emigraciju po Švicarskoj,… tak mi je bar Joža rekel.

SANJA: Koji Joža?

ZORAN: Kaj, koji Joža? Sanja, daj se skuliraj! Pa naš Joža.

SANJA: Onaj ocvali James Bond ili onaj još stariji Pantelija?

ZORAN: Ajoooooj! Dobro si me podsetila. Nikak se setiti da mu ono potpišem,… njemu i Zdravkecu,… Sanja, da nije bilo njih, ne bi se mi sad po kraljevskim prijemima smucali… Ne bi, vjeruj mi. Puno su nas ti ljudi zadužili. Takvim legendama prikladno je odužiti se samo na neki veliki dan,… možda na Dan pobjede… i domovinske zahvalnosti… u znak zahvalnosti za sve kaj su napravili za nas…, mislim, nas dvoje… Ha, ako se setim, setim se… ako ne, nikom ništa,…izrazit ću im blizinu telepatski.

ZORAN: Joooj, Sanjić, setil sam se još nečega. Kad buš mi spremala garderobu, nemoj zaboraviti bermude i natikače. Jer ak je ovak vruće u Zagrebu, kak je tek u Madridu.

SANJA: Dragi, ma kakve te bermude i natikače spopale. Pa ne idemo kod tvog frenda u Albaniju, nego kod španjolskog kralja i kraljice na bal i gala večeru. Moraš bit’ zbigecan kak bombonček i točka.

ZORAN: No, dobro, samo pitam.

 

Dan poslije, u avionu

ZORAN: Kak mi je dosadno…(vrti prste) Kaj da delam? Kaj da delam?… Aj, idem malo škicnuti te Rummeniggeove črčkarije, kaj mi ih je pripremil… (dvadesetak sekundi poslije)… Joooj, kakav smor,… gnjavatore, gnjavatore, i bogu si težak,… katastrofa, katastrofa… (sfrče papire i pozove stjuardesu da ih ubaci u koš). Pa kaj on ne zna kol’ko me zamaraju te suhoparne proceduralne litanije? Dok sam bil premijer, na papirima koje bi čital na sjednicama Vlade sve je štimalo kak vurica… Recimo, kad je pisalo 11., u zagradi je lijepo stajalo slovima – jedanaesta točka – da persona određenih mogućnosti nešto ne pobrka. A na šta ovo liči? Čista nula, javašluk, diletantizam, nepoštivanje institucije…. Ha, niš’… opet bum moral improvizirati na stejdžu u slobodnom stilu… a tu mi, srećom, nema ravna. Uostalom, kak bi me drukčije zapazili sad kad mi, Sanja, nisi uzela bermude i natikače?

SANJA: Pa taj tip Rummenigge je zbilja neki gadan provokator. Kaj on jede?

ZORAN: Pobogu, Sanja, lik se hrani u kafileriji.

SANJA: Bljak, pa to nije zdravo.

ZORAN: Moron mi se tak zahvaljuje kaj sam ga namjestil švapskoj babi Angeli i Ugru Viktoru,… čisto da im se narugam… dok još nisam skužil kakva je u biti Viki manga.

ZORAN: Sanjić, nego kaj ti misliš da odemo na Poglavnikov grob? On leži tam u Madridu, ne?

SANJA: Da, ali kaj on nije fašistički zločinac?

ZORAN: Je, je, ali računam, ak’ sam čuval maršalov grob – imam baš kul fotku od tam,… e, viš’, budem si to uramil i stavil u ured – pa zakaj se onda ne bi navrnul i do poglavnikovog zadnjeg počivališta. Gruntam si, s tim dobivam bjanko glasove kompletne desnice… Doživotno!… Nemrem više izgubit’ izbore makar se i ućutao.

SANJA: A ima logike…

ZORAN: Ima, ima, taman tol’ko kol’ko u njih nema pameti… Niš’, zrihtaj ti neki prigodni cvjetni aranžmanček pa bumo otišli čim se otvori neka rupa u rasporedu.

 

Kratki susret s Viktorom odmah po slijetanju

ZORAN: Viktore, ljudino, gromado suverenistička, glasu razuma, svjetioniče slobode, sjećaš li se kad sam ti prije 6-7 godina u polutami po vojnički salutirao poslije onog nekog bezveznog europskog čvenka?

VIKTOR: Pa onako,… u magli.

ZORAN: Već tad sam znao, predvodniče tračka slobodnog svijeta s ove strane željezne zavjese, da imaš liderski kapacitet okupiti sve nas slobodoumne i obespravljene u plemenitoj borbi protiv korupcije, nacizma i širenja NATO-a, a pod vodstvom našeg vrsnog, nepobjedivog vođe Volođe Put…

VIKTOR: Šššššššš!

ZORAN: Oprostite predsjedniče, ali ne divanim mađarski.

VIKTOR: Tiše, tu smo u under cover misiji da ispitamo što ovi pomahnitali provokatori smjeraju… Evo, upravo sam dobio depešu iz centrale s uputama. Ti se hvataj one biljke Jensa, možda štogod izlane,… a ja ću preuzeti onog matorca, Bednog Džoa,… Taj je teži slučaj,… nikad ne znaš kad misli zaozbač, a kad te samo zamajava… Iskreno, mislim da ni on sâm to ne zna.

ZORAN: No problemo, Jensa smatraj riješenim.

 

Kod Jensa

JENS: Dobrodošli gospodine predsjedniče! Zadovoljstvo mi je vidjeti Vas.

ZORAN: Di si Jens, kućo stara? Kaj ima?

JENS: Iskreno, predsjedniče, voljeli bismo znati imate li još možda kakvih rezervi oko prijema Švedske i Finske,… sad kad je nesporazum s predsjednikom Erdoganom izglađen.

ZORAN: Ha?

JENS: Pa niste li spominjali izborni zakon u Bosni i Hercegovini kao uvjet?

ZORAN: Kakva Bosna? Kakav izborni zakon?

JENS: Ekselencijo, ako me sjećanje ne vara, niste li nekoliko puta najavili kako ćete uvjetovati prijem Švedske i Finske u NATO izmjenama izbornog zakona u BiH?

ZORAN: A to! Ma nema beda, zeka-peka! Bakir na to ionako nikad ne bi pristao. Osim toga, nije fer od njega tražiti nemoguće. Pa to je kao da Ukrajini uvjetuješ da, … ne znam,… reintegrira Krim.

JENS: Ah, sad mi je laknulo… nego dopustite mi primijetiti kako iznimno cijenimo nesebične napore vaše divne zemlje oko otvaranja NATO perspektive vama susjednoj, napaćenoj Bosni i Hercegovini.

ZORAN (udari se dlanom po čelu): Ma, to onaj debilček Rummenigge opet rovari…

JENS: Rummenigge? Karl-Heinz?

ZORAN: Ma ne, nego onaj Plenkijev ministar rumenih obraza odležanih u vakuumu,… dvorska luda, budala, k tome i glup… Gle, Jens, Bosna ne može u NATO naprosto zato što to Dodik ne da,… a on je, sviđalo se to nama ili ne, legitimni srpski predstavnik… Kontaš? Kapiši? Ponjemaješ?… A ne da zato jer je NATO naprosto urnisao njegov narod, njegovu krv,… žene, decu, starce, nejač. Žišku?… Cinično je i sadistički sad od njega tražiti da se baci u naručje krvniku svoga naroda… Jens, nemoj bit’ zatucan, odi se malo zluftaj,…. Kaj je, kaj me tak gledaš?… Ma uvati, bre, malo svežeg vazduha,… mnogo si mi bled,… k’o da te do koske pocepalo na vodonik i kiseonik.

JENS: Ali, nije li taj gospodin Dodik otvoreni simpatizer Rusije i Putinov prijatelj?

ZORAN: Ma, ni govora, ni govora… Ako je on na strani Rusije, onda sam i ja. A ja nisam. Ako lažem, dabogda mi đavo gonio grešnu dušu. Ja sam samo protiv pomoći Ukrajini, jer to može dovesti do eskalacije sukoba. Mislim, to je jasno k’o 1+1. Prosto k’o pasulj!

JENS: Dobro, dobro, poslije ćemo o tome. Nego, teška su vremena predsjedniče,… a koliko bi Vaša junačka zemlja mogla doprinijeti popunjavanju postrojbi za NATO-ove operacije?

ZORAN: Čuj, ja sam za mir,… nemrem ti niš’ obećat’, a nema smisla da ti budim lažne nade. Ja lično imam ovih 15-16 džombi sa psima,… i ak’ još zvlečem Burčula iz penzije, to bi moglo biti najviše 17.

JENS: 17 satnija? 17 bojni?

ZORAN: Jok, 17 prašinara vulgaris.

JENS: A od oružja?

ZORAN: Je l’ se psi računaju?

JENS: Hasta la vista!

ZORAN: I tebi rista!

 

Kod kralja

KRALJ FILIP: Dobrodošli ekselencijo, lijepo Vas je vidjeti u Madridu. Putovanje, smještaj, sve u redu?

ZORAN: Sve je u redu, nije vruće kao u Zagrebu.

KRALJ FILIP: Prošli tjedan je bilo i ovdje jako, jako vruće.

ZORAN: Madrid je ipak na 600 metara nadmorske visine, a mi smo niže pa zato…

KRALJ FILIP: Ali, vidi, Google kaže drukčije – da je za ljetnih mjeseci prosječna najviša dnevna temperatura u višem Madridu 33, a u nižem Zagrebu 27.

ZORAN: Vaše Veličanstvo, vjerujete li Vi više Googleu ili mojim osjetilima?

KRALJ FILIP: Ah, predsjedniče, izgleda da gdjegod ste vi, tamo bude hladnije. Brifiran sam da ste i na summit NATO-a unijeli dašak Sibira.

ZORAN: Može biti, i ona mala Finkinja, a tamo su barem navikli na hladnoće, se skoro smrzla čekajući me, a tek kad me dočekala… Nego, Vaše Veličanstvo, dopustite da Vam iznesem jedan poslovni prijedlog… Ako možda trebate dvorske lude, imam…

KRALJ FILIP: A Vi biste se prijavili na natječaj? Pa to bi bilo divno. No, znajte da sve to mora ići transparentno, preko natječaja, bez protekcije… Znate, moj otac je malo mućkao pa je morao otići…a meni se još ne abdicira tako da… sorkač. No, svejedno mislim da imate jako dobre šanse. I da nisam u sukobu interesa, vjerujte mi na riječ, ne bih se ustručavao napisati Vam najtopliju preporuku.

ZORAN: Vidiš, Sanja, kak mene, ovak skromnoga i poniznoga, i kraljevske glave cijene, dok se oni glupi nadmeni briselski konjušari hvastaju potucanjem s onim dozlaboga dosadnim i nesposobnim birokratima i aparatčicima ukiseljenim u ustajaloj žabokrečini tmastih briselskih hodnika. Pljuc, pljuc!

 

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?