Naizgled nepovezani događaji – nastavak

Nizu “slučajnih” događaja koji su se dogodili zadnjih dana dodajmo i jučerašnje. Na središnjem dnevniku tzv. HTV-a kojem je na čelu bivši oficir KOS-a Goran Radman (kojeg u svojm iskazu Radenko Radojčić izrijekom spominje),u prilogu o skupu branitelja u Zagrebu na kojem se okupilo nekih 50 do 60 tisuća ljudi, kamera u nekoliko navrata agresivno fokusira Darija Kordića na misi u katedrali. Nakon toga pred auditorijem se ukazuje Jovan, pardon, Bojan Glavašević i tvrdi kako “ratni zločinci podržavaju skup”.

[ad id=”68099″]

Prije toga, na dnevniku televizije neoliberalnih homoseksualaca zvanoj RTL, titin pionir i neojugoslaven Tomislav Jelinčić (jedan od najjačih medijskih zagovaratelja da general Gotovina mora u zatvor) kaže izrijekom kako je “Dario Kordić ratni zločinac“. Danas u jutarnjem listu Jelena Lovrić poznata po tome što je 1991. rekla Miroslavu Lazanskom “gdje je ta armija da interveniše, ode ovo sve dođavola” i koja je sustavno proglašavala generala Gotovinu kriminalcem i ratnim zločincem a Oluju zločinom kaže kako “branitelji dovode Kordića i Glavaša, a gradsko vijeće Vukovara Merčepa” te da, pazite sad ovo, “njih proglašavaju herojima umjesto Ante Gotovine koji se posvetio izgradnji mirnodopskog života”. Sve to Lovrićka navodi u kontekstu ubojstva ratnog heroja HV-a i HVO-a Vinka Žuljevića.

Također, sve do jedan jugoslavenski desničar koji bi se na silu htio prodati pod hrvatskog ljevičara kaže prvo kako je Vinko Žuljević Klica kriminalac, a onda navode kako je bio pripadnik HVO-a, ispuštaju činjenicu da je 1991. kao dragovoljac bio pripadnik legendarne 4. gardijske brigade HV-a, ali ne ispuštaju spomenuti da redovito ide na misu. Za njima ide po raznim portalima čitava bulumenta plaćenih komentatora koji na silu žele povezati kriminal s Crkvom, HVO-om i hrvatskim braniteljima općenito. Jelena Lovrić kaže da je šator u savskoj uzrok a ubojstvo Vinka Žuljevića simptom jedne te iste bolesti.

Kad vi pitate te jugoslavenske desničare koji bi se na silu htjeli prodati kao hrvatski ljevičari, na temelju čega oni Kordića ili generala Norca smatraju zločincem, oni vam kažu da je takva presuda suda. Kad ih pitate da vam iz te presude izdvoje neki dokaz koji bi i vas uvjerio da je to istina i da su oni zločinci, oni naglo umuknu i ostanu bez teksta. Vi im možete ponoviti da vam pokažu taj dokaz da je Norac ubio babu ili da je Kordić zapovjedio pokolj u Ahmićima, jer je logično da ako je sud donio takvu presudu, da ista mora biti utemeljena na nekakvim dokazima, oni opet umuknu. A umuknu zato jer dokaza NEMA, a dokazi koji postoje a koji su zanemareni u oba predmeta pokazuju upravo suprotno. Međutim, njima je dovoljno to da postoji presuda suda i o tome nema priče.

I onda naravno, slijedi kopernikanski obrat i odustajanje od tih načela kojih se oni navodno drže a to je poštivanje sudske presude upravo na primjeru Vinka Žuljevića.

Oni jednostavno ne priznaju presudu suda koji je dosudio da je Žuljević ubio Marinova u samoobrani, pa tvrde. recimo kao nacional-feralist (nacional-feralizam je doktrina laži po receptu Stjepana Mesića, koja se krajem prošlog i početkom ovog stoljeća provodila u tiskovinama feral i nacional, i to je jugoslavenska verzija nacional-socijalizma po uzoru na Goebelsa, Hitlerovog ministra informiranja i njegove doktrine laži) Berislav Jelinić koji jučer u središnjem dnevniku tzv- HTV-a tvrdi kako je Žuljević u Marinova ispalio tri metka, preko Inoslava Beškera, bivšeg suradnika KOS-a kodnog imena “Oliver” koji danas u Jutarnjem listu tvrdi da je Žuljević u Marinova ispalio pet metaka, pa sve do bulumente plaćenih komentatora koji tvrde da je Žuljević u Marinova ispalio “cijeli šanžer”.

Njima svima sad odjednom presuda suda ne znači ništa, bez obzira na to što je ta presuda donesena na temelju dokaza da je Marinov imao samokres, da je pucao iz njega, da je taj metak pronađen, i na nalazu vještaka da je Žuljević ubio Marinova prvim metkom, ta da ostali meci nemaju pravnu težinu. Ta udbo-kosovska klatež koja nije sudjelovala u obrani Hrvatske i Herceg-Bosne od srbomuslimanskih hordi i na koju nikad nije pucano ne zna i ne može znati kakav ti adrenalin nabija osjećaj kad netko puca u tebe, kao što je Marinov pucao u Žuljevića. Prema tome ostala četri metka (suradnik KOS-a “Oliver” ovaj put je bio u pravu, napisao je istinu pa očekujemo snijeg u Dalmaciji povodom jednog takvog čuda) su plod tog adrenalina, i ne postoji niti jedan dokaz da je tu riječ u hladnom i teškom ubojstvu. I izjava jedinog očevidca ide u pravcu činjenice da je Žuljević pucao u samoobrani.

Prema tome, mogli bi reći da jugoslavenski desničari koji bi se na silu i pošto-poto htjeli prodati pod hrvatske ljevičare imaju nekakav pravilan ritam priznavanja sudskih presuda.

Oni priznaju samo one sudske presude koje se ne temelje na nikakvim dokazima, i za koje ne mogu pokazati dokaze jer oni ne postoje, kao što su dvije presude generalu Norcu, presuda Kordiću ili još uvijek nepravomoćna presuda generalu Glavašu ili na kraju krajeva nepravomoćna presuda našoj šestorici, generalu Praljku i ostalima.

Oni istovremeno ne priznaju presudu u kojoj su dokazi jasni, i gdje svi dokazi upućuju na to da je riječ o samoobrani.

Oni priznaju samo osuđujuće presude hrvatskim braniteljima.
Oni ne priznaju oslobađajuće presude hrvatskim braniteljima.
Oni su zločinci kojima se još uvijek ne sudi, a dokazi njihova zločina kako 1945. tako i 1991. svuda su oko nas.
Oni su jugoslavenski desničari koji bi se na silu htjeli prodati pod hrvatske ljevičare.
Oni nemaju veze s Hrvatskom i Hrvatima, oni su zločinci i sramota hrvatskog naroda…

>>Naizgled nepovezani događaji

Što vi mislite o ovoj temi?