Pratite nas

Najbolji hrvatski tenisač Marin Čilić večeras u 23 sata igra meč karijere

Objavljeno

na

Najbolji hrvatski tenisač Marin Čilić večeras u 23 sata po našem vremenu igra meč karijere – finale Grand Slam turnira US Opena.

marin_cilic-main_0Hrvatska televizija, traumatizirana unutarnjim previranjima, sukobima stare, Radmanove, garniture u odlasku i nove garniture koja se sprema doći poslije parlamentarnih izbora, nije uopće obraćala pozornost na US Open i mogućnost da hrvatski tenisač zaprepasti svijet svojim igrama. Tek je senzacionalna pobjeda najboljeg hrvatskog tenisača protiv najboljeg svjetskog tenisača svih vremena, Rogera Federera, natjerala javnu kuću na javnu akciju.

Hrvatska televizija poslala je ponudu nositeljima prava prijenosa teniskih mečeva na US Openu, kako nije dolazilo u obzir da se zbog zakašnjele reakcije Radmanove televizije prenose polufinalni mečevi tako se na Prisavlju nadaju da bi mogli spasiti situaciju u zadnji trenutak, odnosno, da bi se ipak ovog ponedjeljka oko 23 sata Čilić na ekranima HTV-a mogao pojaviti kako bi Hrvati mogli, barem slikom, mogli prisutvovati nastojanju Marina Čilića da ponovi podvig jedinog hrvatskog tenisača s osvojenim Grand Slam turnirom, Gorana Ivaniševića.

Nažalost, Hrvatska televizija ne gospodari našim novcem baš na najbolji mogući način tako da ni ponuda nije mogla biti bog zna kako izdašna, tako da su šanse da se Čilić pojavi na HTV-u uživo pedeset-pedeset, više bi se trebalo znati u večernjim satima “Nositelji prava US Opena nisu htjeli pokrenuti pregovore dok ne završe polufinalni mečevi. Kako je razlika šest sati između New Yorka i Zagreba, čekamo da razmotre našu ponudu. Tijekom popodneva trebali bi imati više informacija”, objavili su na portalu HRT-a.

Ukoliko pregovori ne završe uspjehom meč finala između Čilića i Nishikorija možete pratiti na Eurosportu, a pretplatu, kao i uvijek, plaćati Goranu Radmanu, prema nekim medijima PR agentu predsjednika Republike Hrvatske u sjeni, Ive Josipovića, na javnoj televiziji.

Pritisak javnosti, koja je poludjela nakon ignoriranja Hrvatske televizije Čilićevih pobjeda na US Openu, očito je dao prvog rezultata.

HRT je u pregovorima za prijenos finala US Opena

hrt sportNakon što je u polufinalu izvanrednom igrom izbacio peterostrukog pobjednika u New Yorku i 17-erostrukog osvajača Grand Slam titula Švicarca Rogera Federera, Čilić će se za najveći uspjeh u karijeri boriti protiv 11. tenisača svijeta Keija Nishikorija. I Japanac je priredio senzaciju u polufinalu eliminiravši najboljeg tenisača svijeta Srbina Novaka Đokovića.

Čilić i Nishikori dosad su se sastajali sedam puta. Pet pobjeda odnio je japanski igrač, među kojima su i obje ovogodišnje, u Barceloni te Brisbaneu, no tenis koji je prikazao Čilić ove godine u New Yorku daje nadu da bi Hrvatska mogla dobiti drugog pobjednika na Grand Slam turniru nakon trijumfa Gorana Ivaniševića 2001. u Wimbledonu. Ove godine Ivanišević je u New Yorku u ulozi Marinovog trenera i bio je oduševljen i ponosan na svog štićenika nakon pobjede protiv Federera.

I Čiliću i Nishikoriju bit će to premijerni nastup u finalu nekog Grand Slam turnira. Njihov finalni dvoboj u Flushing Meadowsu bit će prvi finale US Opena s dvojicom debitanata u završnici nekog Grand Slama nakon 1997. godine kada je Patrick Rafter pobijedio Grega Rusedskog (bio je to ujedno i posljednji finale US Opena s igračima izvan Topa 10 – Rafter je tada bio 14. tenisač svijeta, a Rusedski 20.).

Čilić ili Nishikori postat će 13. igrač u Otvorenoj eri tenisa koji će svoj prvi Grand Slam naslov dohvatiti na US Openu.

Ove godine u New Yorku prvi puta nakon 1966. u polufinalnim mečevima ispali su prvi i drugi nositelj turnira, tada su to bili Manuel Santana i Roy Emerson, a ove godine Novak Đoković i Roger Federer.

Grand Slam finale bez “velike četvorice”

Finalni ogled Čilića i Nishikorija bit će prvi Grand Slam finale nakon Australian Opena 2005. godine u kojemu neće nastupiti nijedan tenisač iz “velike četvorke” (Novak Đoković, Rafael Nadal, Roger Federer ili Andy Murray). U posljednjih 39 Grand Slam turnira netko od “velike četvorice” nije odnio naslov samo dvaput – 2009. na US Openu slavio je Juan Martin del Potro, a ove godine na Australian Openu Stanislas Wawrinka.

Nije igrao samo Čilić, čitava je Hercegovina ‘tukla’ bekhende i forhende

Večernji list donosi reportažu o tome kako je u Hercegovini doživljen uspijeh njihovog zemljaka i sunarodnjaka Marina Čilića.

Kada je kod 6:3, 6:4, 5:4 Marin Čilić stigao do servisa za meč u polufinalnom susretu teniskog Grand Slam turnira na US Openu protiv legendarnog Rogera Federera, mnogi su njegovi navijači drhtali, prosipali živce i grickali nokte prisjećajući se ranijih Marinovih borbi, osobito ružnih poraza u trenucima kad se činilo kako Marinu ne može pobjeći pobjeda:

– Gledao sam susret miran kao bubica, bez osobitih napetosti, sumnji i straha da će Marin izgubiti. Odrvenio sam već, ne može me ništa izbaciti iz cipela, a ujedno nisam sumnjao u Marina – rekao je Večernjem listu Željko Dževlan (1959.), teniski trener i zaljubljenik u ovu lijepu igru, koji još uvijek niže pobjede na veteranskim turnirima.

Prvi trening 1985. godine

sc5_5– Marina znam dok je još bio dijete. U dnevniku našeg obiteljskog terena u Mostarskim Vratima je upisan datum kada je Marin kod nas održao prvi trening. Bilo je to već davnog 20. svibnja 1995., a Marin tada nije imao ni punih sedam godina. Teško je tada bilo i pretpostaviti kako će Marin postati ovakva teniska veličina. Kod nas već odavno ne dolazi. Posljednji sam ga put vidio ljetos kada je na svadbi Ivana Dodiga bio kum, kaže Željko, koji sada kao trener radi u TC Mostar.

– Kući imamo dva teniska igrališta. Ranije sam samo tamo trenirao djecu, ali sada radim u boljim uvjetima jer u Mostaru imamo šest igrališta pod “krovom”, tj. u balonu. U Mostarskim Vratima je kao curica trenirala i Mirjana Lučić, koja je na US Openu dospjela u šesnaestinu finala. Kao mlad igrač kod nas je zalazio i Ivan Dodig koji je također na US Openu postigao odličan rezultat jer je s Brazilcem Melom dospio u polufinale parova. Vidite, u samo nekoliko kilometara ovdje su se gotovo istodobno pojavile tri teniske zvijezde. Pa gdje to još ima?, upitao se Željko Dževlan i onda malo požalio:

– Sada u ljubuškoj općini ima 14 teniskih igrališta, 17 u širokobriješkoj, pa dosta njih u Mostaru, Čitluku, Čapljini, Grudama, Posušju… Diljem Hercegovine ima ih više od 50. Ali, internet je malo umanjio interes mladih za tenis, iako i dalje ne nedostaje talenata, kaže Željko Dževlan.

– Gledao sam Marinovo “skalpiranje” Federera. On danas može pobijediti svakoga, pa vjerujem kako će “slistiti” i Nishikorija. Istina, ima s njim negativnih 2:5 u sedam dosadašnjih susreta, ali imao je i 0:5 s Federerom, pa ste vidjeli. A prije Federera sredio je u četvrtfinalu Tomasa Berdycha koji je također bio bolji međusobno (5:3). Kolo ranije nije ga mogao zaustaviti ni Gilles Simon iako je do tada u četiri međusobna dvoboja vodio 4:0… Malo mi je žao što je Nishikori izbacio Đokovića jer sam uvjeren da bi u finalu protiv njega popravio onih ružnih 0:11. Ali, ima vremena, vidi se koliko je Marin popravio igru uz pomoć Gorana Ivaniševića. Sad Marinovi servisi lome beton, prave kratere na zemlji i šišaju travu, baš kao nekada Goranovi servisi, kaže za večernji list Tomislav Toša Naletilić na čijem je teniskom centru Njivice u Širokom Brijegu upravo završio veteranski turnir Plus 35.

– Bio sam u svatovima, ali malo sam se izvukao i s dijelom drugih svatova gledao kako Marin pobjeđuje Federera. Ne šalim se kad kažem da sam unaprijed znao pobjednika! Marin je sve bitne nedostatke u svojoj igri ispravio, od servisa, izlaza na mrežu i svih vrsta udaraca. Sve je to rezultat velikoga rada, a ne neka slučajnost, kaže Žarko Dodig koji Marina dobro poznaje. Žarko je inače stric i trener Ivana Dodiga kojemu je Marin vjenčani kum:

– Finale će Marin riješiti u svoju korist jer je jednostavno puno bolji igrač od Nishikorija. Jedina Japančeva prednost je brzina, Marin je bolji u svim ostalim elementima, kaže Žarko:

– I ja sam dojma kako bi Marin u ovom trenutku svladao i Đokovića, što bi bilo atraktivnije nego da pobijedi Nishikorija. Vidite, u svjetskom se tenisu sve mijenja pa uskoro neće vladati samo 4 – 5 ili 7 – 8 tenisača kao što je bilo dugi niz godina. Kvaliteta se izjednačila, a to je jako dobro. Još da svjetski teniski čelnici prestanu favorizirati i “milovati” ovih nekoliko igrača iz samoga vrha…

– Nikada nisam kod Čilića vidio bolji govor tijela u igri kao protiv Federera. Takav, još s onakvim samopouzdanjem nije mogao izgubiti ni od njega ni bilo koga na svijetu, kaže Ivan Čuljak, vlasnik teniskog kampa Đulić, najboljega i najpoznatijeg te vrste u Hercegovini pa i šire:

Bio je drugačiji

– Kao dijete Marin je osim u Međugorju i kod Dževlana i ovdje trenirao. Ma, odmah se vidjelo da je izniman talent i da bi mogao biti veliki igrač. Bio je tako drukčiji od svih ostalih. Novi talenti su rijetkost, ne treba ni očekivati da se javljaju svaki dan, kaže Ivan. Očekujem Čilićevu pobjedu u finalu, mada će s druge strane stajati veliki protivnik. Ali, bude li igrao kao protiv Federera, nitko ga ne može dobiti, kaže Đulić.

(tinolovka-news/hrt/VL/kamenjar)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Izraelska vojska napala iranske mete u Siriji

Objavljeno

na

Objavio

Izraelski vojni zrakoplovi napali su u ponedjeljak u Siriji mete iranskih snaga Quds, ogranka Revolucionarne garde, te nakon što su Sirijci uzvratili vatru, gađali su i obrambene raketne sustave sirijske vojske, objavila je izraelska vojska

Sirijski državni mediji citirali su sirijski vojni izvor koji je rekao da je Izrael pokrenuo ‘intenzivan napad kroz uzastopne valove krstarećih raketa’, no sirijska raketna obrana uništila je većinu ‘neprijateljskih meta’.

Svjedoci u Damasku kažu kako su se čule glasne eksplozije na nebu gotovo sat vremena.

Izraelska vojska je izjavila kako je gađala ‘iranske Quds vojne mete u Siriji’, uključujući i skladišta streljiva, lokaciju na međunarodnom aerodromu u Damasku, iransku obavještajnu lokaciju te iranski vojni kamp.

‘Tijekom napada lansirani su deseci sirijskih projektila zemlja-zrak, unatoč jasnim upozorenjima da se izbjegnu takvi sukobi. Kao odgovor, nekoliko obrambenih raketnih sustava sirijske vojske je ciljano’, stoji u priopćenju Izraelaca.

Iranske snage Quds dio su Iranske Revolucionarne Garde kao njen inozemni ogranak za posebne operacije.

Napadi u ponedjeljak rano ujutro prate pogranične napade u nedjelju za koji Sirija kaže da je odbila napad izraelskih zračnih snaga. Izrael je s druge strane naglasio kako su presreli projektil lansiran prema Golanskoj visoravni.

‘Imamo stalnu politiku, da gađamo iranske lokacije u Siriji i da naudimo svima koji žele nauditi nama’, rekao je ranije izraelski premijer Benajmin Netanyahu.

Izraelska vojska poručila je kako je popularno skijaško mjesto Mount Hermon u izraelskom dijelu okupirane Golanske visoravni zatvoreno na jedan dan. Dodali su kako su ostala djelovanja na sirijskoj granici ‘rutinska’.

(Hina)

 

Netanyahu poručio Iranu: Napustite Siriju ili kreću odlučni napadi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić: Blaženom Stepincu se još uvijek čini velika nepravda kada mu se pripisuje zločine iz II sv. rata

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Sisačka biskupija

Naš je blaženi Alojzije Stepinac rekao, i to mu piše na grobu u zagrebačkoj katedrali: „Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo!“ To i svi mi trebamo slijediti.

Središnje slavlje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana

Središnje slavlje ekumenskog hoda ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana održano je u nedjelju 20. siječnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku.

Tom prigodom svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za ekumenizam i dijalog vlč. Branimirom Motočićem, generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, a služio je đakon Milan Daniel Jurić.

Slavlju su nazočili i predsjednik sinode Evangeličke crkve u Hrvatskoj g. Pavao Krešić te protojerej Kirko Velinski iz Makedonske pravoslavne crkve.

Na početku homilije biskup je podsjetio na riječi pape Franje izgovorene na početku ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo, ali i kako su tekstove ovu godinu sastavili kršćani iz više Crkvi i kršćanskih zajednica u Indoneziji. „Oni su u toj mnogoljudnoj zemlji s 265 milijuna stanovnika manjina među islamskom većinom: 10% prema 86%. I uzeli su geslo iz Knjige ponovljenog zakona: ‘Teži za samom pravdom’ (Pnz 16,20a). Pravednost je velika težnja svih naroda i svih ljudi jer neprestano na ovaj ili onaj način mnogi doživljavaju različite nepravde. Naš je blaženi Alojzije Stepinac rekao, i to mu piše na grobu u zagrebačkoj katedrali: ‘Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo’. To i svi mi trebamo slijediti“.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na središnjem slavlju ekumenskog hoda Molitvene osmine za jedinstvo kršćana

Draga braćo i sestre,

Sve vas pozdravljam, a osobito srdačno predstavnike kršćanskih Crkvi: o. Kirka Velinski, protojereja Makedonske pravoslavne Crkve i g. Pavla Krešića, predsjednika sinode Evangeličke crkve. Otac Kirko je iz Zagreba i moj je dugogodišnji prijatelj. U ovo vrijeme prije točno godinu dana posjetio me kao pratnja episkopa Pimena koji se brine za vjernike MPC u Europi, pa tako i u Hrvatskoj.

Gospodin Krešić pak je već prošle godine bio s nama u ime Evangeličke Crkve budući da gđa Elina nije mogla biti nazočna, a ne može ni ove godine, ali je obećala da će njihova Crkva u Kutini sljedeće godine biti domaćin naše ekumenske molitve.

Zahvaljujem svima koji se uključuju u ovu važnu djelatnost Crkve, molitvu za jedinstvo svih kršćana, osobito našem povjereniku za ekumenizam i međureligijski dijalog u Sisačkoj biskupiji župniku Branimiru Motočiću.

Sveti Otac papa Franjo istaknuo je na početku ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo: „I ove smo godine pozvani moliti kako bi svi kršćani ponovno bili jedna obitelj, u skladu s božanskom voljom koja želi ‘da svi budu jedno’.

Ekumenizam nije fakultativan… Nakana je da dozrije zajedničko i složno svjedočenje u promicanju istinske pravednosti i u podupiranju najslabijih, dajući konkretne, primjerene i djelotvorne odgovore“.

Ove godine tekstove za molitvenu osminu za jedinstvo kršćana sastavili su kršćani iz više Crkvi i kršćanskih zajednica u Indoneziji. Oni su u toj mnogoljudnoj zemlji s 265 milijuna stanovnika manjina među islamskom većinom: 10% prema 86%. I uzeli su geslo iz Knjige ponovljenog zakona: „Teži za samom pravdom“ (Pnz 16,20a).

Pravednost je velika težnja svih naroda i svih ljudi jer neprestano na ovaj ili onaj način mnogi doživljavaju različite nepravde. Naš je blaženi Alojzije Stepinac rekao, i to mu piše na grobu u zagrebačkoj katedrali: „Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo!“ To i svi mi trebamo slijediti.

Kad sam već spomenuo blaženog Alojzija, držim kako se njemu još uvijek čini velika nepravda kada mu se pripisuje zločine iz Drugog svjetskog rata, mada je jasno dokazano da se on protiv njih snažno, dapače najsnažnije od svih borio, da je spašavao upravo najslabije, kako kaže Papa, jer je bio nošen Kristovom ljubavlju.

No, laž i dalje postoji, dapače, sve se više širi, pa čak i od onih koje volimo nazivati svojom kršćanskom braćom. To bi trebalo već jednom prestati. Ali jesu li naša braća oni koji nisu braća istine?

No, ako se neki isključuju iz dijaloga istine s nama, postoje oni kojima je istina sveta i s njima želimo gajiti ne samo dijalog istine nego i ljubavi. U suprotnom je svaki dijalog, bez istine, samo farsa.

Mi smo prošle godine slaveći 120. godišnjicu Blaženikova rođenja i 20. godišnjicu od njegove beatifikacije podigli pred našom katedralom spomenik koji ga prikazuje kako nosi križ, a uz njega dvoje djece.

Znak je to kojim je umjetnik htio prikazati njegovo trpljenje ali i činjenicu da je Crkva, upravo na zauzimanje našeg svetog Blaženika, sve činila da prihvati, nahrani, liječi, udomi i tako spasi pretežito kozaračku, dakle srpsku djecu u Drugom svjetskom ratu baš ovdje u Sisku. Ali i o tome se šire, i ne prestaju, laži koje podupire i jedna službena kršćanska Crkva, pa čak od prošle godine i naša država!

Jedan episkop krajem prošle godine (4.12.2018.) govorio je u Europskom parlamentu u prilog toj laži kako su u N.D. Hrvatskoj postojali logori za ubijanje djece. To je velika nepravda i zato se moramo moliti, da Bog rasvijetli pameti svim ljudima, osobito kršćanima da ne šire neistine, da ne budu nepravedni, da i naš Grad i naša država odbace neistine i založe se za istinu i pravdu.

Biskup Košić: Blaženi Alojzije Stepinac je najplemenitiji izraz svih naših narodnih i vjerskih stremljenja

U Sisku je 30. studenoga 2018. održan znanstveni skup „Zbrinjavanje kozaračke djece i dječje prihvatilište u Sisku 1942.-1943.“, u organizaciji Sisačke biskupije, Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.

U Priopćenju s tog simpozija stoji: „U Sisku nikada nije dokazana namjera izdvajanja kozaračke izbjegličke djece, njihovo smještanje u udaljene objekte na osami, već je štoviše pokušan njihov integritet u gradski život, iako je to posredno izazvalo epidemiju takvih razmjera da su gradske škole morale biti zatvorene.

U 4 gradska objekta Prihvatilišta (Sokolana, samostan sv. Vinka, Reissovo skladište, škola u Novom Sisku) koja su međusobno bila u neposrednoj blizini, pomoć su pružale stalno prisutne djelatnice Crvenoga križa Hrvatske, časne sestre i volonterke Ženske ustaške loze, uz dio žena koje su bile lišene slobode te prebačene na rad u prihvatilišta.

Mortalitet je bio iznimno velik u prvim danima prihvata djece, no do kraja 1942. sveden je na pojedinačne slučajeve. Neka od izbjegličke djece, koja nisu kolonizirana u samome Sisku i okolici, ostaju u samostanskim prostorijama sv. Vinka do kraja rata. Većina od 6000 djece spašena je, unatoč katastrofalnim prognozama liječnika koji su zaprimili djecu i prognozirali mortalitet od 90%. Forenzička istraživanja dala bi precizne podatke o tim događajima.

Uz opću neimaštinu i glad, preuzimanje brige za tzv. kozaračku djecu, bio je pothvat nevjerojatne kršćanske uljudbe i velikoga srca koje su Siščani pokazali kroz humanitarno djelovanje u Velikom ratu, Drugom svjetskom ratu, Križnom putu i Domovinskome ratu. Rijeke izbjeglica i prognanika prošle su ovim gradom, a za neke od njih on je postao i dom.

Građani Siska ponosni su na svoju emociju, na svoju humanost i kada su prilike nehumane te na pijetet iskazan žrtvama ratnih stradanja na ovome području.“ Dakle, možemo reći da je znanstveno dokazano kako u Sisku 1942. i 1943. ne samo da nije bilo nikakvog ubijanja kozaračke djece, nego upravo suprotnu: djecu se prihvaćalo, hranilo, liječilo, drugim riječima spašavalo premda su uvjeti bili neljudski i mnogo ih je od bolesti umrlo, no neprestano ponavljanje laži da su u Sisku djeca ubijana, predstavlja flagrantno nijekanje istine, pokazuje samo zle namjere i prelazi svaku mjeru ne samo kršćanstva nego i ljudskosti!

Jednako tako, kao što se lažno govori o tzv. logoru za djecu u Sisku, još je uvijek prisutna u našem društvu još veća laž o logoru u Jasenovcu čiji se broj žrtava ne samo deseterostruko ili stostruko povećava, nego i tisuću puta umnožava. Pitamo se do kada će naš narod biti talac tih lažnih mitova, i kada će već jednom – u ime pravednosti i istine – i vjerske i civilne institucije početi težiti za pravednošću, govoreći i šireći samo i jedino istinu.

Rekao bih da je pravednost način kako se provodi istina u djelo. Najprije valja tragati za istinom, a kad ju se nađe, treba je provesti i to je pravednost. Npr. kad se nekoga optužuje za neko djelo, to prvo treba dokazati, a kad se ustanovi istina slijedi pravda koja znači ili kaznu za počinjeno zlo ili slobodu za počinjeno dobro. Pravednost je dijete istine i nije moguće provoditi pravdu bez istine. Dakako, i bez ljubavi jer onda bi pravednost bila kruta i neljudska.

Poslušali smo Riječ Božju.

Prvo čitanje iz Knjige ponovljenog zakona, što je i temeljni tekst ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo, poziva na radost. Prije negoli su Židovi ušli u obećanu zemlju koju im je Bog darovao, obnovili su svoj Savez s Bogom.

Dakle, ovo je tekst o svetkovanju Saveza, koji poziva da se narod okupi u Hramu te da se vesele svi ukućani, služinčad, došljaci… Potrebno je vratiti duh zajedništva i slavlja, no s tim je povezana i pravda. O toj povezanosti jedinstva i pravde sveti tekst kaže: „Ne iskrivljuj pravde, ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih. Teži za samom pravdom!“

Znamo da je naš Gospodin proglasio: „Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!“, kao i: „Blago progonjenima zbog pravednosti jer njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5,10)

Pravednost je dakle visoko postavljen zahtjev bez kojeg nije moguće jedinstvo ni među ljudima ni među kršćanima. Bez pravednih odnosa ne će biti moguć ni suživot odnosno tolerantno ponašanje među kršćanima, a kamoli jedinstvo svih kršćana.

I sveti Pavao u poslanici Korinćanima govori o jedinstvu. On kaže da je različitost u kršćanskim zajednicama dar Duha Svetoga. To su različite službe, ali jedan te isti je „Duh koji dijeli svakome napose kako hoće“.

Ne mogu, drugim riječima, imati svi iste darove niti su svi jednaki u svojim običajima, obredima, tradicijama, kulturi, ali svima je jedina te isti Duh Sveti koji nas ujedinjuje, koji daje svakome darove koji trebaju biti sredstvo da se po njima izgrađuje Tijelo Kristovo. Jer ako te različitosti ne bi koristile zajedničkom dobru nego bi dijelile i svađale ljude, to ne bi bio znak Božjeg Duha nego zlog duha.

Izvještaj svetog Ivana evanđelista o svadbi u Kani Galilejskoj govori nam kako naš Gospodin Isus Krist svojom božanskom moći pretvara vodu u snažno vino, koje je znak ljubavi. Marija, Isusova majka, prva zapaža nevolju siromašnih mladenaca i Gospodinu kaže: „Vina nemaju“.

No, ako u vinu vidimo znak ljubavi, ona zapravo kaže: Ljubavi nemaju. To je rekla za mladence u Kani, ali to ona kaže i za nas, koji smo se ohladili u ljubavi prema Isusu i jedni prema drugima. To treba Isus preobraziti, tu ne-ljubav pretvoriti u ljubav, tu našu malaksalost i umornost u snagu i strast.

Molimo se, braćo i sestre, danas na ovom našem ekumenskom slavlju za pravednost koja je temelj ljubavi i mira. Sv. Ivan XXIII. papa napisao je 1963. u enciklici „Pacem in terris – mir na zemlji“ da je pravednost – uz istinu, ljubav i slobodu – temelj mira. U tom smislu možemo reći i da je pravednost temelj dijaloga, i ekumenskog dijaloga, da bi on bio iskren, istinit i u pravoj kršćanskoj ljubavi.

Stoga neka nas sve prodahne Duh Isusov, Duh Sveti i neka nam istina i pravednost bude na srcu, neka se na pravednosti temelje naši međusobni odnosi koji samo tako mogu biti odnosi poštovanja, ljubavi i mira. Amen.

(Sisačka biskupija)

 

Biskup Košić: Ja vas ovdje molim u ime malenih: Spasite nerođeno dijete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari