Connect with us

Analiza

Najgori neprijatelji svojim najboljim prijateljima

Published

on

Zamislite se, na trenutak, kako sjedite u kožnoj avio-fotelji klimatizirane dvorane CineXXX kina YYY prodajnog centra te čekate početak novog hollywoodskog znanstveno-fantastičnog filmskog hita i jedino što vam kvari ugođaj je gomila čuvara koji, natjerani od sitničavih vlasnika, paze da ne konzumirate piće i kikiriki iz supermarketa umjesto, trostruko skupljih, s njihovih štandova, pa se pomalo osjećate kao Arapin na aerodromu nakon jedanaestog rujna.

[ad id=”68099″]

Taj pristup kino osoblja vas doista nervira, osjećate se poniženo, ali ipak ništa ne poduzimate jer i dalje imate namjeru baš u tom prodajnom centru, čak i baš u tom kinu, provoditi sve više slobodnog vremena pokušavajući napuniti zadovoljstvom vlastite, svakodnevnim problemima ispražnjene, živote pa uopće ne vidite kako sa svakim popuštanjem i prešućivanjem, u stvari, gubite integritet, a taj CineXXX sa svojom jadnom, sitnoprofitnom poslovnom politikom je već izvukao iz vaš više zadovoljstva nego što će najkvalitetniji hollywoodski uradak u vas ubaciti. Jer da vidite kako vas pretvaraju u praznu ljušturu, sigurno ne biste namještali zadnjicu da joj bude ugodno naredna skoro dva sata u kinu tog prodajnog centra iščekujući koji će vam novi svjetonazor, upakiran u celofan malo zabave i zadovoljstva, hollywoodski ispirači mozga u ta dva sata nametnuti pored svih koje su vam dosad nametnuli objašnjavajući vam kako trebate živjeti, što je, u stvari, sreća i kako je dostići.

Piše: Boris Traljić/Kamenjar.com

Napokon film počinje, a vi se još uvijek trudite uvjeriti sebe da su ta malograđanska kino pravila normalna… pa tako je, dovraga, u cijelom razvijenom svijetu (najčešće hrvatsko opravdanje nekih idiotskih, sa zapada nametnutih, svjetonazorskih pravila je: “pa to rade sve razvijene zemlje…”), štoviše da vlasnici ne zarađuju na piću i kikirikiju ne bi sada ni vaša zadnjica uživala u kožnoj fotelji i klimatiziranoj dvorani s vrhunskom slikom i zvukom. U tom ste trenutku već pasivizirani, bez integriteta i sposobnosti kritičkog razmišljanja, a radi se samo o glupoj kino predstavi. Koliko se tek “savijate” kad vam mozak ispiru oni koje smatrate pravim autoritetima: vlada, državna birokracija, poslodavci… razmislite malo o tome.

Na velikom ekranu vidite poznatog glumca u glavnoj ulozi muškarca u kasnim tridesetim, neobrijanog, samca ili rastavljenog, u neurednom apartmanu mamurnog od sinoćnje boce žestokog pića koja, kao slučajno, proleti kadrom s jasno vidljivim brandom, probuđenog oko podne (znamo da je podne po jakoj svjetlosti sunca u zenitu koje osvjetljava sobu) zavijanjem policijskih sirena i neuobičajenom bukom s ulice. On mamurno baci oko na ulicu i uključi televizor (koji se u američkim filmovima još uvijek rijetko uključuje daljinskim upravljačem već nekim čudnim prastarim prekidačem na samom uređaju, s katodnom cijevi naravno, na kojem se odmah pojavi poznati news kanal jer, po Hollywoodu, Amerikanci gutaju vijesti iako ih samo 17% zna na karti svijeta pokazati gdje su Irak i Afganistan, gdje se stvaraju top vijesti desetljećima, a samo pola njih zna na karti USA pokazati gdje je New York!) s velikim natpisom “Breaking news – alien invasion” preko ekrana koji gubi signal i tako nam sugerira da je sve to zastrašujuće ozbiljno… Stvarno dolazi super napredna inteligencija koja svojom super naprednom tehnologijom uspijeva čak poremetiti komunikacije, mada nema takve tehnologije koja će srušiti emitiranje našeg news kanala (jednog od glavnih producenata filma, uz alkoholni brand sa samog početka, što saznajemo ako ostanemo dovoljno dugo u kinu nakon kraja filma i čitamo sitni skrolajući tekst o svim zaslužnima za ovaj blockbuster).

Klišej do klišeja… ali tu američku popkulturu, glavni uzrok ljudskog nezadovoljstva i neispunjenih, pod hollywoodskim utjecajem nerealno postavljenih, ambicija konzumiramo od rođenja, ma kad da je tko od nas rođen, tako da nam već pasivni, nekritički i isprani mozgovi to bez problema prihvaćaju. Treba li uopće dalje opisivati tijek filma? Jasno je, vanzemaljci su tu da nas porobe i pokradu naše resurse te da će glavni junak, boreći se polovicu filma s osmokrakim čudovištima, konačno naći neku manu vanzemaljcima pa će ljudska vrsta koju predvodi USA naravno, pobijediti. Ta mana super tehnološki razvijene vrste je, uglavnom, toliko glupa i sigurno bi vas doista uvrijedila da nemate isprane pasivizirane mozgove. Na primjer: ubija ih voda, glazba, virusi, bakterije, prehlada ili tko zna kakva već glupost.

Super film! Brutalno dobar! Vrhunski efekti! Jesi li vidio…“, su komentari koje čujete na izlasku iz kino dvorane i razmišljate kako ga morate preporučiti prijateljima. Da niste samo prazna ljuštura oslobodili biste mozak i shvatili – ako doista postoji nekakva napredna inteligencija ne bi je, vjerojatno, zanimali naši resursi jer njih su puni asteroidi i nenaseljeni planeti. Jedino što bi im moglo biti zanimljivo smo mi, niža bića koja bi njihovi trgovci kućnih ljubimaca skupili, jer smo im tako neodoljivo slatki i vjerni, njihovi “najbolji prijatelji”. Zbog visoke tehnologije mi ne bismo ni znali da nas otimaju, jedino bi državna administracija vodila popise nestalih, nikad pronađenih, osoba. Vrlo je lako moguće da se našim dekadentnim budućim visokointeligentnim gazdama ne bi sviđali prosječni primjerci ljudske vrste. Najskuplji bi, možda, bili primjerci ljudske vrste patuljastog rasta, minijaturnih ruku i nogu, velikih glava, velikih ušiju itd. i na njihovom planetu bi se vrlo brzo razvio posao uzgajanja ljudi s određenim, traženim, fenotipskim karakteristikama.

U ovakvom razvoju događaja nema materijala za hollywoodske ispirače mozga, ali je izuzetno realan. Prepoznajete uzorak?

Alaskan_MalamutePsi. Upravo tako, zamijenite u ranijem tekstu ljude sa psima, a vanzemaljce s ljudima i dobili ste ono što mi radimo našim “najboljim prijateljima”. Krenimo redom. Sve vrste pasa, a danas ih razlikujemo oko 400 “čistokrvnih”, su nastale od vuka. Iako arheološka istraživanja govore da je pripitomljavanje vuka počelo prije 50.000 – 100.000 godina, po novim istraživanjima psećeg genoma najvjerojatnije je da današnji psi imaju pretke u vukovima s područja Azije, pripitomljenima prije 30.000 godina. Čovjek je vuka najprije pripitomio zbog lova i zaštite, a tek kasnije je, razvojem stočarstva, odabirao jedinke i obučavao ih za čuvanje stoke. Već tada započinje breeding, odnosno odabir jedinki s posebnim karakteristikama za rasplod i stvaranje vrsta. Tek zadnjih nekoliko stotina godina se uzgojem stvara velik broj vrsta koje danas poznajemo. I što je tu pogrešno?

Sve. Globalno iskustvo čovječanstva nam govori da ništa ne može biti dobro kad se čovjek igra Boga, kad pokušava mijenjati prirodu. Živa bića su toliko kompleksna da nas, čak i s današnjom razinom znanja, konačni rezultati našeg involviranja u prirodne procese uvijek iznenade. A onda, post festum, pokušavamo spasiti stvar što je često nemoguće. Izuzetno je tužno i protuprirodno ono što su ljudi, najčešće iz čiste obijesti, radili psima tako da možemo reći da smo najgori neprijatelji svojim najboljim prijateljima. Englezi su prednjačili u breedingu pasa (nevjerojatno je da su čak i danas ponosni na to!). Dovoljno je bilo da se nekoj dekadentnoj engleskoj babi svide okice, velika li mala glava, duge ili kratke noge nekog genetski oštećenog psa u leglu da natjera svoga prebogatog supruga, Lorda od Glupshirea, da stvori baš takvu novu pasminu. Lord bi zasukao rukave, odnosno ergela njegovih sluga koji se od robova razlikuju samo po plaći za svoj rad, i pario oštećenog psa s majkom, pa poslije braću i sestre, pa djedove i unuke, incestuozno što nije pretjerano čudno jer je vjerojatno i sam lord tako došao na ovaj svijet kako bi sačuvao krvnolinijaške privilegije.

Zbog toga danas imamo GMO pse, ili točnije rečeno, pse mutante koje svakodnevno gledamo na našim ulicama. Oko 350 ozbiljnih nasljednih bolesti uzrokovanih ovakvim načinom uzgoja i ograničavanjem genoma da bi zadržali “čistoću” vrste, odnosno pedigre, danas dijeli ovih 400 pasmina. Prosječna vjerojatnost prijenosa tih bolesti na nasljednike je oko 60% do 75%, uz stalan rast ovog postotka. Zamislite svijet u kojem bi dvije trećine djece rođenjem bilo ozbiljno bolesno. A koje su to sve nakazne bolesti… evo samo dva primjera. Upozoravam čitatelje da sljedeći sadržaj ima linkove na video priloge koji mogu biti uznemirujući.

Otprilike 1/3 pasmine Cavalier King Charles Spaniel pati od, incestuoznim uzgojem u pasmini zadržane bolesti, Syringomyelia (pate još od niza bolesti, ali ova je užasna). Ukratko, lubanja je premala (ali baš takva se svidjela nekoj ljubavnici, ljubavniku ili samom kralju Charlesu) za rastući mozak. Psi trpe neizdržive bolove i samo ih teška operacija rezanja lubanje može spasiti život (https://youtu.be/fDjxvgfUVRU).

Uzgajivači Bulldoga su, na primjer, bili toliko fokusirani na spljošteno lice pasmine da su zbog toga nagomilali nasljedne bolesti. Najgora je da se štenci mogu roditi gotovo isključivo carskim rezom, jer su uzgajivači zbog fokusa na glavu zanemarili anatomiju reproduktivnih organa (https://youtu.be/tQna6DG8GAc).

I ovako bismo mogli o svih 400 pasmina. Što napraviti? Ne pitajte mene… niti sam veterinar, niti sam genetičar. Nisam čak ni uplatio deset eura za online tečaj na Ethology Institute Cambridge da bih se predstavljao kao “stručnjak za pse” (http://ethology.eu/namaste-course/dogs-and-children-course/). Ja sam samo zaljubljenik u ove prekrasne životinje koji je igrom životnih okolnosti kao dijete sudjelovao u uzgoju nekoliko pasmina, dodatnom izvoru prihoda obitelji, te iskustvom i fanatičnom samoedukacijom došao do nekih spoznaja. Razlog za pisanje ovog članka je neprimjerena reakcija sustava, struke i “ljubitelja pasa” na pismo oca jedne napadnute i ugrizene djevojčice od Aljaškog Malamuta (http://www.dalmacijanews.hr/clanak/ma4q-pas). Djevojčica je bila poznata psu, a napao je i gotovo priklao u stanu vlasnice. Pas vjerojatno nije kriv, a gotovo sigurno nije kriva djevojčica, ma kako se trudili to insinuirati “ljubitelji pasa”, stručnjaci s deset eura vrijednim online tečajem (http://www.dalmacijanews.hr/clanak/g8cr-strucnjakinja-za-ponasanje-pasa-djeca-im-cesto-prilaze-naglo).

Aljaški Malamut vjerojatno nije kriv zato što je jedna od pasmina sa širom genetskom varijacijom unutar vrste i, posljedično, nešto zdravija genetska modifikacija vuka. Šansa da boluje od polineuropatije, bolesti koja bi mogla izazvati agresivno ponašanje, je samo 2% dok “samo” 20% ovih pasa (http://www.ampoly.info/) nosi nasljedni gen te bolesti koji će prenijeti na nasljednike. Daleko je to od onih prosječnih 60%-75% reći ćete… Da, za ovu uzgojem prenosivu bolest kojoj treba dodati: degenerativnu mijelopatiju, degeneraciju kostiju i progresivnu retinalnu atrofiju. I eto nas… na otprilike dvije trećine u pasmini incestom zadržanih bolesti, a radi se, još jednom napominjem, o “zdravoj” pasmini koja se spasila od engleske dekadencije.

U čemu je onda problem? Onako kako The Kennel Club opisuje pasminu, a radi se o najvećem svjetskom autoritetu na području “čistokrvnih” pasa, čija su stroga pravila ujedno veliki dio uzroka problema i incestuoznog uzgoja radi zadržavanja propisanih fenotipskih karakteristika (treba li uopće napominjati da se radi o engleskom klubu?), Aljaški Malamut je radni pas, ogromne snage, s vunastom (pod)dlakom prilagođenom arktičkim temperaturama, koji treba više od dva sata jake vježbe dnevno, mora živjeti na selu u velikoj kući, a nikako u stanu(!), s ogromnim vrtom (http://www.thekennelclub.org.uk/services/public/breed/display.aspx?id=5105). Što je, pobogu, od ovih uvjeta imala jadna, od ljudi genetski mutirana, životinja koja je napala djevojčicu? Život u vrućem, skučenom splitskom stanu uz dva desetminutna pišanja dnevno, samo zato što su se vlasnici svidjele okice?

Je li vam sad jasnije tko je kriv za ovaj događaj u kojem je jedva preživjela osmogodišnja djevojčica?

  • Višestoljetni protuprirodni uzgoj pasa u skladu s, na primjer The Kennel Club pravilima.
  • Sustav i struka koji dozvoljavaju držanje velikog broja pasmina u neadekvatnim uvjetima, u stanovima.
  • Vlasnica koja nije psu osigurala adekvatne uvjete života.
  • Hollywoodska popkultura koja psa, kao i većinu stvari, stavlja na pogrešno mjesto u društvu, zbog novca naravno. Uzgoj pasa je unosan megabiznis, zato svaka hollywoodska obitelj obavezno ima psa, iako najčešće ima jednog roditelja ili dvije mama, dvije tate itd. (ali to je neka druga tema)
  • Svi vi, ispranih mozgova i bez integriteta koji radi malo zadovoljstva ne možete bojkotirati čak ni sitnog kino monopolistu čiji je posao da zarađuje na prodaji sjedala u kino dvorani, a ne na hrani… dakle svi vi koji ćete dignuti kredit da biste kupili djetetu GMO psa (jer novaca vjerojatno nemate) kako bi bilo “bolja hollywoodska osoba” te kako ne bi postalo izopačeno čudovište, na primjer serijski ubojica kako nas uči popkultura.

Da, gospodo, svi vi koji ne vidite svijet oko sebe slobodnim očima ste krivi što je jedna djevojčica jedva preživjela napad psa i živjet će s ogromnim psihičkim i fizičkim posljedicama. Ovaj članak vam je prilika da krenete dalje, da učite, razmišljate i iskupite se djevojčici te spriječite napade pasa s težim ishodom…

Boris Traljić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari