Pratite nas

Život

Najjače oružje ikad

Objavljeno

na

Što mislite, koje je najjače oružje ikad, koje je izišlo iz ljudskog uma na ovaj svijet?

Je li je to atomska bomba ili neka letjelica na daljinsko upravljanje ili neki smrtonosni virus proizveden u laboratoriju koji može pobiti milione ljudi?
Ja mislim da nije.
Mišljenja sam da je najjače oružje ikad izišlo iz ljudskog uma, riječ.
Riječ ima snagu porobiti milijarde ljudi, a da ovi još uvijek slijepo vjeruju da su slobodni.
Ona ima snagu promijeniti kompletnu povijest ljudskog roda i povijest svakog čovjeka u jednini.
Međutim, ona u sebi ima i snagu ljubavi kojom možete usrećiti milijune ljudi koji slijepo tragaju za njom. Riječ možete koristiti za dobro, ali je isto tako možete koristiti i za zlo.
Zbog riječi možete završiti u zatvoru, ali možete isto tako završiti i na nekom pobjedničkom postolju.
Riječima možete započeti sukob, voditi ga i završiti.
Riječ je toliko močna da ste čak i vi koji ovo čitate, nesvjesno s jednom vezani i pod njom zavedeni.
Što mislite, koja je to riječ?
Ta riječ je vaše ime.
Vaš um je toliko podsvjesno vezan sa rječju vašeg imena, da ćete, kad god netko pomene vaše ime, uvijek okrenuti glavu u smjeru iz kojeg ste čuli tu riječ.
Kada netko kaže vaše ime u negativnoj konotaciji, vi ćete se naljutiti, a kada ga pomene u pozitivnoj, vas će to usrećiti.
Međutim što riječ u svojoj suštini zaista jest?
Kako je apstraktno riječ pokušati objasniti rječima, ali nažalost, nema drugog načina.
Riječ je čista fikcija, izmišljotina ljudskog uma, koju um imaginarno veže uz fizičke predmete, biološka stvorenja i prirodne pojave, kako um ne bi bio izgubljen, te kako bi mogao komunicirati s drugim umovima putem istih tih rječi, jer um ne zna čitati misli drugog uma.
Svijest zna, no to je za drugu temu.
Međutim, pitanje je što je um uradio s rječju koju je izmislio?
Zlorabio je i njom stvorio iluziju koja ne postoji u stvarnosti.
Rječima je um stvorio jedan potpuno iluzorni i izmišljeni svijet.
Svijet u kojem mislimo da živimo danas, a koji postoji samo u ljudskom umu.
Čak je došlo do toliko apsurdne situacije da je ljudski um izmislio svijet koji je na kraju porobio ljudski um, tako da je ljudski um postao zarobljenik vlastite izmišljotine.
Vidite li sada koliko je riječ jaka kao oružje?
Da bi čovjek sebe oslobodio zatvora u koji ga je smjestio njegov um, čovjek mora nadići svoj um.
Čovjek mora izaći van svoje percepcije i skužiti da u sebi ima nešto što mora pobijediti.
To što mora pobijediti svaki čovjek u sebi, nazivamo um.
Um je jedino s čim čovjek vodi svakodnevnu bitku i to je jedina bitka koju čovjek zaista vodi.
Kada čovjek vodi bitku protiv drugog čovjeka, tu ne ratuje čovjek protiv čovjeka, nego um protiv uma.
Čovjek protiv drugog čovjeka nema potrebu ratovati, ali um nažalost ima, jer u umu su id i ego, a čovjek postaje čovjekom kad super-ego preuzme nadzor nad umom.
Samim preuzimanjem tog nadzora, u čovjeku dolazi do ravnoteže i čovjek više nema potrebu za ratovanjem s ikim. Čovjek u konstantnom stanju ravnoteže, to je cilj kojem ljudska vrsta treba težiti, a koji će, kada bude ostvaren, dovesti do trajnog mira i ljubavi među ljudima na ovoj prelijepoj planeti, našem jedinom Raju koji imamo, a sustavno ga uništavamo zbog ljudskog uma zarobljenog u vlastitoj izmišljotini riječi.
izvor:Zvono istine

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Život

“Bijela kuga”: Sve manje vjenčanja, sve manje beba…

Objavljeno

na

Objavio

Veliki broj općina u BiH “umire”. Sve se manje djece rađa, mladi se sve teže odlučuju za brak, velik broj osoba umire…

Pokazatelji zabrinjavajući S “bijelom kugom” suočavaju se gotovo sve općine u BiH, pa tako i s većinski hrvatskim stanovništvom. Najnoviji podaci za općinu Čapljina pokazuju koliko je situacija alarmantna, piše Večernji list BiH.

Tijekom prošlog mjeseca na području općine Čapljina rođeno je 12 beba, a umrle su 24 osobe. Još poraznije zvuči podatak kako u listopadu u toj općini nije sklopljen ni jedan brak. Ne ohrabruju ni podaci za ranije mjesece koji pokazuju kako je u toj općini negativan prirodni prirast prisutan tijekom cijele godine te da je u rujnu umrlo 30 osoba, a rođeno 14 beba. Ova općina samo je primjer koliko je situacija ozbiljna, a tako je i u mnogim drugim sredinama.

U FBiH je od siječnja do kraja srpnja rođeno 10.360, a umrlo 12.237 osoba, odnosno broj umrlih veći je za 1877 od broja rođenih, pokazuju podaci Zavoda za statistiku. Prema tim podacima, najmanje beba rođeno je u siječnju – 1005, a najviše osoba umrlo je u veljači – 1921. – “Bijelom kugom” najviše su pogođeni istočna Hercegovina, Podrinje, Hercegbosanska županija i Posavina, a postoje sela bez ijednoga stanovnika.

Demografi navode kako su sve veći mortalitet i sve manji natalitet posljedica starenja stanovništva. Komentirajući te podatke, demograf Hasan Zolić rekao je nedavno kako je od 2013. do 2016. samo po osnovi negativne razlike između broja živorođenih i umrlih izgubljeno više od 23.000 stanovnika. Pada broj stanovnika Na problem smanjenja broja katolika u BiH upozorava i Katolička crkva u BiH. Prema podacima Biskupske konferencije BiH, na kraju 2016. Banjolučka biskupija imala je 31.501 katolika, Mostarsko-duvanjska 176.619, Trebinjsko-mrkanska 19.410, a Vrhbosanska nadbiskupija 162.711.

Katolici u BiH još od 2002. imaju negativan prirodni prirast, ali on je u stalnom opadanju već od 1996., kada je bio pozitivan za 1467. Prema istim izvorima, koji su prikupljeni od svih župnih ureda na području pojedinih biskupija, procjenjuje se da je na kraju 2015. u BiH bilo 405.735 katolika, što bi bilo za 14.559 manje nego 2014, piše Večernji list BiH.

Usporedbom podataka od 2014. s onima iz kraja 2016. dolazi se do rezultata da je u BiH oko 30 tisuća katolika manje nego na početku 2014. Razloga za takvo stanje je mnogo, međutim, među glavnima su ekonomski koji uvelike diktiraju sklapanje brakova i odluku na proširenje obitelji.

facebook komentari

Nastavi čitati

Život

Amerikanka preselila u Hrvatsku: Hrvatska vas podsjeti što je doista važno u životu

Objavljeno

na

Objavio

Odlučila je zamijeniti američki san onim hrvatskim.

Zašto strankinje dolaze živjeti u Hrvatsku?

Ovim se pitanjem na vlastitom primjeru pozabavila Amerikanka Alexandra Schmidt, pišući za Croatia Week. U Hrvatskoj je, kaže, pronašla nešto što nije nigdje drugdje u svijetu.

Alexandra je u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku, živjela nekoliko mjeseci prije nego se preselila u Irsku zbog posla. Zeleni otok je zavoljela, stekla je prijateljstva, imala novca i, kako kaže, ‘mnoga sjećanja iz irskih pubova’. No, Irsku nikad nije doživljavala domom.

‘Nisam pronašla vezu kakvu sam pronašla u Hrvatskoj’, piše Alexandra i nastavlja: ‘Nedostajao mi je organizirani kaos svakodnevnog života, iako je to izluđivalo moj mozak.

Nedostajala mi je utjeha domaće hrane u Hrvatskoj i svježe ulovljene ribe. Nedostajalo mi je plivanje u tirkiznom moru i gledanje najboljih zalazaka sunca na svijetu. Nedostajao mi je način na koji sam se osjećala sigurna i zbrinuta’, navodi Alexandra.

Hrvatska joj je, tvrdi, dopustila da izraste u autentičnu sebe, podsjećajući je da uživa u životnom putu. Kombinacija hrvatske srdačne gostoljubivosti, direktnog načina izricanja mišljenja, predivnih pejzaža i nevjerojatne hrane su neki od razloga za povratak.

Ali…

‘Vjerujte mi kad kažem da živjeti u Hrvatskoj kao stranac nije samo pijuckanje vina i gledanje jadranskih zalazaka. Selidba u novu zemlju uvijek predstavlja izazov i reći ću vam da Hrvatska može biti izuzetno teška.

Nije lako živjeti ovdje kao domaći, kamoli stranac. Nepotrebno je naglašavati da većina nas ne dolazi ovdje zbog procvjetalog tržišta rada. Ne vraćamo se graditi karijere u tradicionalnom smislu. Ne selimo ovdje zbog toga jer je lako navigirati kroz hrvatsku kulturu i birokraciju. Umjesto toga, pronašli smo nešto mnogo veće: sreću’, piše Alexandra.

‘Hrvatska ima način da vas spusti na zemlju i podsjeti čovjeka što je doista važno u životu. Posebno nas Amerikance, naučila nas je da radimo za život, a ne da živimo da bismo radili.

Hrvatsku često gledamo kao bijeg od okrutnog začaranog kruga previše rada i neispunjenosti. Vidjela sam žene koje mijenjaju život na visokoj nozi na Manhattanu sa večerama od 150 dolara za domaće vino i večeru iz vrta u Hrvatskoj. Vidjela sam žene koje ostavljaju šestoznamenkaste plaće da bi radile kao instruktorice ronjenja. Odlučile smo zamijeniti američki san onim hrvatskim. Većina nas nikad ne gleda unatrag’, navodi Alexandra.

‘Moj život u Hrvatskoj nije savršen i još nisam sve pohvatala. Ali kad uzmem vremena uživati u malim stvarima u ovdašnjem životu, kao domaćoj rakiji, šetnji plažom ili kavi s prijateljima, vidim mnogo jasnije. I naučila sam zbog toga mnogo više voljeti svoj život’, zaključuje ova Amerikanka u svom članku za Croatia Week prenosi croexpress

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari