Connect with us

Kolumne

Najljepši božićni dar Hrvatima u BiH

Objavljeno

on

Promatra li se rezultate izbora za gradsko vijeće Mostara iz perspektive tamošnjih Hrvata, možda ih najbolje opisuje ona stara otrcana fraza karakteristična za sportsko novinarstvo – Protivnik je više želio pobjedu! Iako još nisu prebrojani svi glasovi, ponajprije ne oni pristigli poštom, raspored snaga u vijeću gotovo je izvjestan – 16 mjesta za hrvatske stranke, 18 za muslimanske i 1 za srpsku listu.

I dok raspodjela mandata s gradske liste na području cijeloga grada odražava razmjer dobivenih glasova (6 mandata hrvatskim strankama, 6 muslimanskim i 1 srpskoj), s onima po izbornim jedinicama to nije slučaj. Tamo su, naime, muslimanske stranke postigle presudnu prednost, 12:10. I to unatoč tome što zapadni dio grada, pod kontrolom HVO-a na kraju rata, daje 13 mjesta, a istočni, tada pod nadzorom muslimanske Armije BiH, svega njih 9.

Što je presudilo?

Više je razloga ovakvom raspletu mostarskih izbora. Ključan je zacijelo što je Muslimana u zapadnom dijelu grada nakon rata ostalo znatno više nego Hrvata u istočnom. Muslimanske su liste tako dobile preko 14% glasova na zapadu, a hrvatske ni 3% na istoku. Ipak, ni to ne bi prevagnulo na muslimansku stranu da nije osebujnosti izbornog zakona u BiH. Naime, u čitavoj se BiH, na svim razinama vlasti pa tako i u gradu Mostaru, primjenjuje Sainte-Lague metoda izračuna koeficijenata za određivanje broja mandata. Nasuprot daleko raširenijoj d’Hondtovoj formuli, koja se primjenjuje i u Hrvatskoj, ova metoda favorizira manje stranke okupljene tik iznad prirodnog izbornog praga, a u BiH je uvedena kako bi se dokinulo strancima nepoželjnu dominaciju velikih nacionalnih stranaka. Posljedično, u gradskom području Zapad omjer glasova 7:1 u korist Hrvata pretočen je u omjer mandata 3:1, dok je omjer glasova 3,5:1 u gradskom području Jug (također u većinski hrvatskom zapadnom dijelu grada) urodio omjerom mandata 1:1. Da se primjenjuje u svijetu standardna d’Hondtova metoda, omjer u vijeću bio bi 18:16 u korist Hrvata.

Na diskriminirajuću metodu izračuna u konačnici su se nadovezala dva mala trilera, omogućivši Muslimanima da se za dlaku domognu dva mandata na zapadu grada, presudna za većinu u vijeću. U gradskom području Zapad (jedna od tri jedinice u zapadnom dijelu grada) se, sudeći prema rezultatima izbora za više razine vlasti održanima 2018, očekivalo da će Muslimani lako do jednog mandata. Ipak, dvije okolnosti im nisu išle na ruku učinivši utrku posve neizvjesnom. Naime, kako su Muslimani tamo nastanjeni uglavnom u socijalističkim blokovima zgrada, stoga su i mahom starije životne dobi, u okolnostima epidemije sad su u nešto manjoj mjeri izašli na izbore, manjoj od osjetno mlađih Hrvata. K tome su se i Srbi, koji također većinski žive u istom tipu stambenih zgrada, na ovim izborima u većoj mjeri priklonili srpskoj listi nego ranije, kad su povjerenje poklanjali slijedniku komunističke partije, pro-muslimanskom, ili kako sami za sebe kažu – „probosanskom“ SDP-u. Ipak, jezičcem na vagi pokazalo se što su se Hrvati malo zaigrali demokracije i nekih 300-tinjak glasova, koje su dali HDZ-u na jedinstvenoj gradskoj listi, usmjerili na druge hrvatske stranke na izbornom listiću u gradskom području Zapad. Što reći, nego da posvuda ima onih koji nasjednu na priču o izboru ljudi s imenom i prezimenom. U Mostaru ne mnogo, ali ipak dovoljno da se počini velika šteta.

Drugi triler, s razvidnim elementima kaznenog djela, odigrao se u gradskom području Jug, gdje su Muslimani neposredno uoči izbora prijavili veći broj glasača iz istočnih gradskih područja (gdje 9 mandata za njih nije bilo upitno, budući da tamo pripadnici drugih naroda obitavaju tek u tragovima). Na biračkom mjestu Gubavica koje obuhvaća naselja Gubavica i Pijesci, jedina pretežno muslimanska koja su kraj rata dočekala pod nadzorom HVO-a, pa se zato i nalaze u zapadnom Mostaru, zabilježeno je 476 glasova za muslimansku listu, uz fantastičnu 78%-tnu izlaznost. To je osjetan porast u odnosu na izbore 2018. kad su muslimanske stranke tamo dobile 298 glasova (178 manje), uz također iznadprosječnu izlaznost od 60%. Na primjedbe Hrvata o očiglednoj prijevari Muslimani odgovaraju u svojstvenom im ciničnom stilu. Optužuju Hrvate da im žele onemogućiti pravo na povratak, ne osjećajući se pritom dužnima pojasniti tko ih je to 26 godina sprječavao da se vrate, da bi im to sada, neposredno uoči izbora iznenada bilo omogućeno. Štoviše, uračunaju li se i maloljetnici, broj upisanih birača na tom izbornom mjestu ukazuje da se radi o jedinstvenoj pojavi u BiH – povratku izbjeglih preko 100%. Iz toga neumitno proizlazi da se dobrim dijelom radi o osobama koje tamo ne žive niti su ikad živjele, nego su tek fiktivno prijavljene u svrhu izbornog inženjeringa. Ako im ovaj manevar prođe, s obzirom na njihovu brojčanu nadmoć, Muslimane više ništa ne sprječava da ovaj recept primjene i drugdje, i tako zavladaju posvuda na svim razinama.

Pravi pobjednik izbora u Mostaru je Zoran Milanović

Analiza mostarskih izbora ne bi bila potpuna bez osvrta na neupućenima nenadani vjetar u leđa Muslimanima iz Hrvatske. Znakovito, prigodno predizborno verbalno prepucavanje, kako uoči lokalnih izbora diljem BiH održanima prije mjesec dana, tako i ususret ovima u Mostaru, započeo je predsjednik RH, Zoran Milanović. Jedina mjerljiva politička posljedica tog angažmana vidi se u tome što je vodeća muslimanska stranka SDA uspjela održati pozicije i utjecaj praktički samo u sredinama gdje Muslimani žive pomiješani s Hrvatima, hametice izgubivši u muslimanskim urbanim sredinama. No, Milanovićevo nadgornjavanje s čaršijom dodatno je mobiliziralo i mostarske Muslimane tako da su uspjeli neutralizirati kako povećani odziv Hrvata (za 10% ili preko 2000 glasova više u odnosu na izbore 2018.), tako i gubitak oko 1000 tradicionalnih srpskih glasova za SDP, sada preusmjerenih prema srpskoj listi. A to što se netko osjećao dobro zato što Milanović retoričkim eskapadama Muslimanima vadi mast, možda je zadovoljilo njegove najniže nagone, no nije imalo baš nikakvih pozitivnih učinaka na izborni rezultat Hrvata. Naprotiv! Štoviše, nezgrapna metafora sa sapunom i parfemom kao da je pomno izabrana uzevši u obzir muslimanski kompleks zbog toga što ih Zapad doživljava prljavima. To je uvelike olakšalo posao muslimanskim vjerskim dužnosnicima poslovično angažiranima u predizbornoj galvanizaciji vjernika, a usput su i podsjetili kako se oni iz vjerskih razloga temeljito peru 5 puta dnevno.

Milanović je u neku ruku ispao dvostrukim pobjednikom mostarskih izbora. Efektivno je pomogao Muslimanima, dok je među Hrvatima, barem onima koji više cijene riječi nego djela, žestokom retorikom priskrbio mitski status njihova zaštitnika i pravobranitelja. Kako je teško naći racionalne razloge Milanovićeva preobražaja glede ocjene položaja Hrvata u BiH, uzevši pritom u obzir i njegov „u se, na se, poda se“ psiho-profil, nije čudo što kolaju glasine o „podmazivanju“ od strane nekih Hercegovaca. Ima li makar zrnce istine u tome, bolje za Hrvate u BiH je da mu plate i duplo, samo neka ne govori ništa, poglavito ne uoči izbora. Ovako, kad se podvuče crta, čini se da je Milanović poput umiljatog janjeta koje dvije majke sisa, pri čemu muslimanska daje više mlijeka. Jer malo je vjerojatno da su predizborni istupi svim mastima premazanog Milanovića tek gafovi uslijed lakomislenosti i nepromišljenosti, te zanemarivanja činjenice kako u politici nije bitno samo što ćeš reći, nego i kad ćeš to reći. Kako stvari uistinu stoje, pokazat će, kao i obično, vrijeme. Utihne li Milanović na temu prava BiH Hrvata sve do sljedećih izbora, pametnome će se sve samo kazati. Nastavi li, pak, udarati po čaršiji kao maksim po diviziji, a ovi ga budu ignorirali ili mu tek mlako, preko volje odgovarali, bit će to znak da su ga preveslali. Budu li mu i dalje jednako žestoko odgovarali, to još uvijek ne će prikriti činjenicu da je Milanović dva puta uoči izbora galvanizirao Muslimane na štetu Hrvata.

Širenju zbunjenosti među mostarskim Hrvatima pridonijelo je i predizborno gostovanje najglasnije saborske violine Domovinskog pokreta u emisiji Senada Hadžifejzovića, u kojoj su rado viđeni gosti Hrvati s halal certifikatom. Dotična se iskazala glazbom za uši domaćina, sručivši drvlje i kamenje na vođu stožerne hrvatske stranke u BiH, Dragana Čovića. Zanimljivo je primijetiti kako osoba, koja se u Hrvatskoj žestoko obračunava s Mesićem na temu korupcije, pred BiH auditorijem zastupa mesićevske teze, dobivajući prostor u medijima u kojima je Mesić obožavan. A što drugo očekivati od predstavnice stranke koja je postavila moralnu ljestvicu tako nisko (u smislu da ju se ne preskače, nego provlači ispod nje), da u njoj nema mjesta čak ni za bivšu glumicu u filmovima za odrasle? Gđi Bukovčan je očito najveći krimen što je bivša, jer kako će takva među sadašnje glumce u saborskom filmu za odrasle?

Summa summarum, nakon što su nebrojeni Hrvati u Hrvatskoj postali žrtvama suradnje dua Zoke i KVaKe na temu opstrukcije nošenja zaštitnih maski u borbi protiv korone, sada su se evo i mostarski Hrvati našli metama njihova zajedničkog pothvata po načelu – Zoka reže, KVaKa pili!

Svjetlo na kraju tunela

Unatoč svesrdnom angažmanu sila mraka iz svih kutaka i prevazi Muslimana u gradskom vijeću Mostara, ipak nije sve tako crno za mostarske Hrvate. Naime, dok je prethodni izborni zakon praktički zasvagda cementirao muslimanskim strankama 10 od 18 mandata u mostarskim izbornim jedinicama, novi – unatoč tome što su Muslimani, posluživši se raznim marifetlucima, sad dobili njih 12 od 22, a da su bolje raspodijelili glasove, primjerice u gradskom području Jugozapad, mogli su ih imati i 13 – uvažavajući demografske trendove, u srednjem roku ipak ide Hrvatima na ruku. K tome, kako se o svim bitnim pitanjima, osim izbora gradonačelnika, odlučuje dvotrećinskom većinom, vodeće mjesto HDZ-ove liste s više od trećine mjesta  u mostarskom vijeću (s preko 77% svih hrvatskih glasova, i prednošću od 3 tisuće glasova ispred liste predvođene s SDA), jamči da se odluke ne će moći donositi mimo volje stožerne hrvatske stranke. Također, 12 mjesta liste okupljene oko SDA jednoznačno definira partnera za upravljanje Mostarom. Jedino što bi glas više za HDZ nauštrb SDA (izgubljen uslijed malverzacija u gradskom području JUG) znatno poboljšao hrvatsku pregovaračku poziciju, ne samo pri izboru gradonačelnika, nego nadasve uzevši u obzir da se otvorena mostarska pitanja rješavaju u paketu s onima na višim razinama, gdje su Hrvati drastičnije oštećeni.

I dok neki galame, riču i urlaju, drugi potiho rade. Posljedica takva rada je i poprilično neočekivani božićni dar Hrvatima u BiH. Naime, na sam Božić Valentin Inzko je obznanio kako se povlači s mjesta Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, de facto najviše razine vlasti u zemlji. Iako je nakon prethodnika mu – koji su se natjecali tko će više zatirati prava Hrvata utvrđenih Daytonskim sporazumom, u čemu je prednjačio certificirani istrebljivač katolika sve i svuda, Paddy Ashdown – dočekan sa simpatijama, to više što se radilo o praktičnom katoliku čiji je brat svećenik, Inzko se nije pokazao bitno manje toksičnim za hrvatske interese. Doduše, nije se često upuštao u izravne intervencije, tek jednom omogućivši vladavinu Muslimana u Federaciji BiH uz potporu Hrvata s manjinskom potporom hrvatskog biračkog tijela. No, pred svijetom je sve vrijeme nastupao kao otvoreni navijač i glasnogovornik muslimanske vizije BiH pa i nije čudo što su Muslimani tako ojađeni njegovim odlaskom. Posebno ciničnim Inzko se pokazao na samome odlasku, oplevši po vodstvu Hrvata što kantone u kojima su većina nisu pretvorili u Kaliforniju i Bavarsku. Pritom se ne pita što bi bilo s tim dvjema saveznim državama kad bi sreću morale tražiti u Sarajevu. Visoki predstavnik na odlasku nije odolio nadovezati se i na popularnu tezu koju su u Hrvatskoj svesrdno promicali naizgled raznoliki akteri od Vesne Pusić do Željke Markić, što i nije tako širok raspon promatra li ih se u svjetlu politike a ne usko svjetonazorski. Toj nemoćnoj gomilici nikakva ili mizerna izbornog legitimiteta nepodnošljivo smeta što izabrani predstavnici BiH Hrvata dobivaju premalo glasova, njih svega 80% (a evo sad u Mostaru samo 77%), koreći ih zbog slabog izlaska Hrvata na izbore. Time se zapravo izruguju Hrvatima u BiH, koji, koristeći se hrvatskim državljanstvom, nakon prijema Hrvatske u EU u velikom broju odlaze iz zemlje kojom se upravlja iz Sarajeva uz pomoć Visokog predstavnika, slijedom toga i manje izlaze na izbore. Stoga se teško oteti dojmu kako usmjeravajući prst krivnje na političko vodstvo BiH Hrvata Inzko zapravo prikriva svoj itekako dobro plaćeni nerad, a što na to motivira plesače na hrvatskoj društveno-političkoj pozornici, valjda će sami znati.

Kad zakleti protueuropejci prokazuju „ruskog igrača“

Znatno važnije od Inzkova odlaska je tko dolazi. Jedino ime koje se zasad spominje je ono Christiana Schmidta, istaknutog člana CSU-a, bavarske inačice Merkeličinog CDU-a. Radi se o političaru dojmljiva životopisa, u kojem će Hrvatima prvo zapeti za oko što ga je prije nekoliko mjeseci Andrej Plenković odlikovao redom Ante Starčevića. Iako je preuzetno očekivati da će Schmidt preokrenuti politiku međunarodne zajednice za 180 stupnjeva i odjednom početi Hrvatima puhati u diple, očito je kako je bolje rješenje u ovome trenutku teško zamisliti. Štoviše, Schmidtu je zasad jedina mana što je, po svemu sudeći, riječ o katoliku. No, čak i među katolicima je malo vjerojatno da se nađu dva zaredom, tako podmukla i pokvarena da bi i sustanari Hrvata u Federaciji BiH imali od njih što naučiti. Bude li Schmidt doista izabran, a trenutna konstelacija snaga to obećava, mogao bi usmjeriti razvoj arhitekture BiH u smjeru EU. A europski, federalni princip rješavanja suživota složenih zajednica je uzorno riješen u državi čije je sjedište ujedno i sjedište Unije. K tome, belgijsko rješenje bi predstavljalo zdrav kompromis i održivu ekvidistancu između oprečnih pristupa koje podupiru SAD (građanska država) i Rusija (labava konfederacija). Rješenje je to koje Hrvatima možda ne će dati onoliko koliko im je na papiru davao Dayton, ali u praksi bi im moglo dati više od, u međuvremenu, na njihovu štetu posve unakaženog Daytona, bude li im barem omogućeno da na svim razinama vlasti sami biraju glas koji će govoriti i odlučivati u njihovo ime.

Osim što eventualni dolazak Christiana Schmidta nije najbolja vijest za Srbe, a posebno ne za na Inzkovo tetošenje navikle Muslimane, ona to nije ni za najveće neprijatelje Hrvata u BiH u hrvatskom javnom prostoru, ustrajne zagovaratelje teze o Draganu Čoviću kao ruskom igraču. Tu priču grade na činjenici da Rusija podupire očuvanje načela konstitutivnosti sva 3 naroda. A, vidi, i Dragan Čović uporno ne odustaje od tog načela. Budući da se za njega zalaže i Rusija, Dragan Čović je, bez obzira što je u pitanju jamstvo opstanka Hrvata kao političkog čimbenika u BiH, po njima nedvojbeno ruski igrač. Tek kad bi odustao od konstitutivnosti Hrvata i priklonio se građanskom konceptu uređenja BiH Čović više ne bi bio ruski igrač. Zaključiti po tome da je Čović ruski igrač slično je zaključku da su borci za neovisnost Hrvatske tijekom prve polovice 20. stoljeća bili komunistički igrači, samo zato što se ondašnji Sovjetski Savez neko vrijeme zalagao za načelo samoopredjeljenja naroda. Naravno, niti Rusija sada, niti Sovjetski Savez tada, nisu to činili jer su simpatizirali Hrvate, nego zato što su to vidjeli sredstvom oslabljivanja svojih suparnika na široj geopolitičkoj ploči.

S izglednim preuzimanjem konaca u BiH u EU ruke, konačno će se pokazati je li Čović ruski ili ipak europski igrač, ali i jesu li uporni promicatelji teze o njemu kao ruskom igraču zapravo protueuropski igrači instalirani u lokalnom medijsko-obavještajnom miljeu. A moglo bi se pokazati i ono što se na drugim područjima iz dana u dan već pokazuje, a čega se ovdašnji zakleti antieuropejci najviše pribojavaju. Da se europski interes, kojega je Hrvatska konačno u prilici i sukreirati, jasnije nego ikad dosad pokaže interesom svih Hrvata, kako onih u Hrvatskoj tako i sunarodnjaka im u BiH. Ubrzano privođenje BiH u EU okvir omogućilo bi da i jedni i drugi budu na dobitku, a ne da se samo jedni, Hrvati u BiH, katkad iz nužnosti, no nerijetko i zbog pasivnosti, žrtvuju u korist Hrvatske, kao što je to dosad prečesto bio slučaj.

Grgur S./Kamenjar.com

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari