Pratite nas

Kronika

Najodgovorniji za zločine 25 godina bez optužnice

Objavljeno

na

U nedjelju 31. siječnja 2016. godine obilježavamo „Dan kada je Tovarnik plakao“.

[ad id=”93788″]

Riječ je o spomenu na 31. siječnja 1998. godine kada su na mjesnom groblju pokopani posmrtni ostaci 48 mještana ekshumirani iz masovne grobnice. Tovarnik je prije 25 godine dao veliku žrtvu u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske. Imena njih 72 na spomen obilježju trajno podsjećaju na žrtvu koju su podnijeli.

Ubijanja, premlaćivanja do smrti, izgladnjivanja, svakovrsna tjelesna i psihička mučenja, koja zdravi ljudski um teško može i zamisliti, bila su stravična svakodnevica u kući-logoru pok. dr. Đorđa Cvejića, kroz koju je krajem 1991. prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila, pretežno iz Tovarnika i okolnih mjesta. Ljudi koji nisu ubijeni u toj kući, nakon mučenja su odvođeni pa ubijani i bacani u masovnu grobnicu, u koju je bačen i ubijeni župnik vlč. Ivan Burik, koji je najveći dio svoga svećeništva, punih 28 godina proveo u Tovarniku. Dio mještana odveden je u logore u Srbiju, najviše u Begejce i Sremsku Mitrovicu.

Nakon okupacije Tovarnika svi Hrvati su morali nositi bijele trake oko ruke i imati bijele plahte na kući. Policijski sat je vrijedio samo za Hrvate.

Sramotno je da optužnica za ratni zločin u Tovarniku nije „namjerno“ obuhvatila najodgovornije. Tu prije svega mislimo na zapovjednike tzv. JNA i milicije tzv. SAO Krajine, prije svih tadašnjeg pukovnika Dušana Lončara, komandanta 2. Proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA, Borislava Bogunovića, ministra unutarnjih poslova u Vladi tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, Ljubomira Jorgića, zapovjednika logora u Tovarniku i njegovog zamjenika Savu Ivanovića, komandira tzv. milicije SAO, Željka Krnjaića, dr. Vojislava Stanimirovića, njegovu suprugu dr. Ljeposavu Stanimirović i niz drugih koji su činili i prikrivali ratni zločin.

Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Ljiljana Zmijanović podnijela tužbu Upravnom sudu u Splitu – Traži poništenje izbora za ravnateljicu NP Krka

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je proteklih dana u medijima objavljeno kako je nova ravnateljica Nacionalnog parka Krka Nella Slavica navodno istovremeno bila članica HDZ-a i HNS-a, tijekom dana javila dnevniku.hr se i jedna od kandidatkinja na tom natječaju.

Ljiljana Zmijanović podnijela je tužbu Upravnom sudu u Splitu kojom traži poništenje tog izbora. Smatra da je, ne samo kao hrvatski branitelj, trebala imati prednost pri zapošljavanju i misli da je, kao doktorica znanosti, više kvalificirana za taj posao od Slavice.

“Jedno od prava na koji sam se pozvala je Zakon o hrvatskim branitelja, i poštivanje zakona o prednosti zapošljavanja hrvatskog branitelja, tu sam dobila potporu Ministarstva institucija, ministra Medveda i udruga iz Domovinskog rata. Ja sam od svih kandidata jedina doktor društvenih znanosti polje ekonomija. Imam 12 godina radnog iskustva, dakle, menadžersko upravljanje zaštićenim područjima. Tri međunarodne nagrade i priznanja i oko 15 radova je objavljeno. Imam stranačku iskaznicu od 1990., upisana sam u HDZ i tako je do danas”, kaže dr.sc. Ljiljana Zmijanović, piše dnevnik.hr

Dr. sc. Ljiljana Zmijanović: Osjećam se omalovaženo zbog ignoriranja stručnih i znanstvenih kompetencija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Briševo – Najveći zločin nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske iz Sanskog Mosta. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.

Briševo je naselje u općini Prijedor. Prema popisu iz 1991. godine nacionalni sastav je bio sljedeći: Hrvati – 370, Jugoslaveni – 16, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 11.

Ovome svemu valja dodati da su u Briševu stradale četiri kompletne obitelji: Matanović, Atlija, Dimač, i Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Nikada nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike. Ti ljudi nikada nisu bili tema u top terminima televizijskih kuća ili vodećih tiskovina.

U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Njih su ubili Srbi 24. i 25. srpnja 1992., što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.

I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.

U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.

Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Buzuk Marku , nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Buzuk Mato je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan.

Riječ je o gotovo zaboravljenom zločinu koji su počinile srpske snage na početku rata nad ljudima koji uopće nisu imali veze s vojskom ili borbama u Hrvatskoj ili BiH. Ubijeni su bili poljodjelci, seljaci, obični ljudi koje nije zanimala politika, jer da su pratili što se događalo na bojištima širom BiH i Hrvatske zasigurno ne bi čekali kao janjad na milost i nemilost dvjema do zuba naoružanim srpskim brigadama.

Danas, 27 godina poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja.

Proporcionalno gledano koliko medijske pozornosti dobiju drugi zločini u BiH, a posebice pojedini zločini nad Bošnjacima i Srbima, može se slobodno reći da Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.

Preko pokolja u Briševu olako je prešao Haaški sud. Na koncu, valja dodati da u Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.

Briševo za hrvatske medije nije postojalo niti ne postoji!

A koliki su se samo „hrvatski“ novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama…

Vjerojatno ne samo da više od 90 posto Hrvata nije čulo za ove pobijene obitelji, nego nije čulo čak niti za selo Briševo!

A tko je kriv za to?

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari