Pratite nas

“Najomraženiji” političar u trenu postao omiljeni premijer!

Objavljeno

na

HDZ-u je najvažnije što sabranije i sa što više potkrepljujućih poteza izdržati teret favorita za buduće parlamentarne Treba podnijeti podmetanja i optužbe jer je HDZ uvijek morao pobjeđivati i svoga takmaca i njegovu javnost

[dropcap]N[/dropcap]a portalu jednog visokotiražnog dnevnog lista liberalnolijeve orijentacije danima sam pratio anketu među čitateljima kojima je bilo postavljeno otprilike ovakvo pitanje – da su sutra izbori, koga biste za premijera? Stalno je na prvom mjestu bio predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko s naklonošću od 27 do 32 posto a drugoplasirani Zoran Milanović zaostajao je oko deset posto.

Posljednji put pogledao sam rezultate ankete kad je već bilo glasovalo gotovo 50.000 čitatelja, kad je Kramarko imao oko 32 a Milanović oko 18,5 posto glasova, i kad se moglo pretpostaviti da se ishod do kraja neće bitno promijeniti. Rezultati te ankete posve su suprotni rezultatima nekih drugih anketa u kojima je Karamarko gotovo neprekidno najnegativniji političar u zemlji. Otkud sad odjednom nadmoćno pobjeđuje u glasovanju čitatelja lijevo-liberalnog lista, koji su zacijelo pretežno lijevo-liberalnoga svjetonazora?

Ali ostavimo ta pitanja odgonetačima hrvatskih političko-medijskih protuslovlja, paradoksa i konstrukcija i govorimo jezikom političke realnosti. A ta realnost jasno pokazuje kako Kukuriku koalicija baš ničim nije zadužila birače, pa kako prema njoj nemaju nikakva duga, logično je da se vraća povjerenje u HDZ. Oni pak koji HDZ nastoje prekrižiti zbog Sanadera i društva, smeću s uma da je hrvatskom narodu ta stranka ostala u memoriji kao najpouzdanija u najtežim vremenima, a i kad su vremena bila lakša, lijevo-liberalne vlasti od nje nisu bile ništa bolje, dapače! Uz to, protivnicima HDZ-a najteže pada to što Karamarko, i u organizacijskom i u svakom drugom pogledu, vodi stranku vrlo uspješno i što uvjerljivo uočava svu nesposobnost i sve stranputice vlasti. Istina, on nema odlike vođe poput Tuđmana, ali nema ni slabosti nametljivih i samosvidljivih narcisa kakvi su, na primjer, Milanović i Bandić, slabosti koje ih otkrivaju kao šuplje veličine kojima je predstava kojom se ta šupljina puno važnija od sudbine zemlje.

U Karamarka nema usplamtjele strasti, ali u njegovoj plahosti ima brige za Hrvatsku kojoj nije potreban show za javnost. Ta “tišina” s kojom on i HDZ utiru put u pobjedu na idućim izborima posve je različita i od Sanaderove domoljubne spektakularnosti s kojom je na splitskoj rivi, u Saboru i drugdje obmanjivao birače koje će kao predsjednik Vlade iznevjeriti i izdajom nacionalnih interesa i nezapamćenom lopovštinom. To “tiho” pobjedništvo, dakako, oslonjeno na povratak izvornim načelima HDZ-a i predsjednika Tuđmana te na radikalno odricanje od Sanadera i Jadranke Kosor (sada velike ljevičarke!) iritira sve Karamarkove protivnike, i lijeve i desne. Oni kojima je do jučer povratak HDZ-a na vlast bio apsolutno nemoguć a sada vide da je to jedini mogući izbor Hrvatske zbog katastrofalne politike Kukuriku koalicije i konsolidacije najjače oporbene stranke, poprilično su se uspaničili.

Pri tome je neshvatljivo zašto se jedna sve zamjetnija desna stranka – Hrast – s vrlo zdravim i domoljubnim programskim temeljem udružuje sa HDSSB- om i Hrvatskom zorom, kad je više nego jasno da je čelnicima tih stranaka, Šišljagiću i Kujundžiću, mnogo važnije napakostiti HDZ-u nego biti protivnik ljevici. Hrast bi se mogao grdno pokajati kad na kraju vidi da nikakve koristi nije imao u trgovini u kojoj je svoju nevinost udružio s patološkom mržnjom svojih partnera prema HDZ-u. Istina, čuje se da ta mržnja prema HDZ-u nije ništa manja ni u zagrebačkog čelnika Hrasta Krešimira Miletića i njegovih suradnica i suradnika, pa je upitno za koga to igra “desnica”. Ali za HDZ to i nije toliko važno.

Zapravo mu je najvažnije što sabranije i sa što više potkrepljujućih poteza izdržati teret favorita za buduće parlamentarne izbore i teret podmetanja i optužbi koje ga čekaju u iduće dvije godine. O tom teretu govori i nepojmljiva razlika između Karamarkove “omraženosti” u jednim i uvjerljive prednosti koju pred svima ima u drugim anketama. Ali od početka demokracije HDZ je morao pobjeđivati i svoga takmaca i njegovu javnost.

Istina, Karamarko nema odlike vođe poput Tuđmana, ali nema ni slabosti narcisa.

MilanIvkošić/VL

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

VELIKO FINALE: Državni vrh zasad skloniji izraelskom F-16, ali Gripen spušta cijenu

Objavljeno

na

Objavio

Amerikanci i Grci otpali – Izraelci i Šveđani ostali u užem izboru na natječaju za kupnju hrvatske borbene eskadrile

Švedski proizvođač SAAB uz potporu švedske vlade odlučio se na završno lobiranje i uvjeravanje hrvatske strane da je izbor njihova Gripena JAS 39 C/D za novu borbenu eskadrilu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) jedini racionalan izbor.

Pa je, na prilično iznenađenje, “u zadnji čas” na studijsko putovanje u Švedsku pozvao i novinare desetak hrvatskih redakcija koje je potom primio sam vrh kompanije, čak i vlasnik iz moćne obitelji Wallenberg te ministar obrane Peter Hultqvist, piše Večernji list

Prošlo je mjesec i pol dana od kako su u Ministarstvu obrane otvorili četiri pristigle ponude, a prema najavama, vrednovanje tih ponuda, posao koji rade razna stručna povjerenstva u MORH-u, trebao bi biti završen do 30. studenog, kada bi trebalo biti objavljeno čija je ponuda najbolja za Hrvatsku.

Premda se detalji još ne mogu saznati, neke su se informacije u proteklim tjednima počele probijati u stručniju javnost tako da se brzo saznalo kako su dvije ponude – ona najskuplja iz SAD-a, koji je ponudio potpuno nove lovce F-16 blok 70/72 koji su samo korak do aviona 5. generacije, te ponuda iz Grčke koja nudi već islužene F-16 blok 30 – pale u drugi plan.

Američka je ponuda navodno skupa, a Grčke rabljene F-16, premda su navodno najjeftiniji, trebalo bi još modernizirati.

Ostaju u finalu, ako je vjerovati “dobro upućenima”, dvije ponude, ona izraelska, za njihove ponajbolje rabljene lovce F-16 Barak, te švedska koja nudi potpuno nove Gripene Jas 39 C/D.

>>> Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od ponedjeljka

Što će u novu eskadrilu: F-16 Barak ili Gripen?

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari