Pratite nas

Razno

Najstariji glazbar u Hercegovini

Objavljeno

na

Kako samo nadahnuti i plemeniti razgovori mogu biti sa bakama i djedovima, kako samo vrijedne i čvrsto čuvane obiteljske tajne oni povjeravaju svojim malim unucima. Kolika je sigurnost unuka u ruci starih djedova, slika je koja nikada ne nestaje.

Prelijepo je učiti od boljih, snažnijih, a još ljepše učiti od onih koji su oslabili od snage, zaboravili ponešto iz bogate riznice sjećanja…

glazbarSvatko ima svoga djeda, UHAKUD je pronašao svoga. 28. lipnja 2014. godine otišli smo u Ljubuški po preporuci člana našega upravnog odbora gospodina Mladena Grgića da upoznamo nevjerojatnog čovjeka gospodina Veselka Bilića. Ukratko vam donosimo par informacija koje smo u razgovoru s našim Veselkom saznali. Veselko Bilić rođen je kao osmo dijete u obitelji Bilić 8. prosinca 1919. godine, na pitanje koliko je djece njegova majka rodila misli da je bilo 13 ili 14 što živih što mrtvih, a na kraju ih je ostalo živih osmero. Rođen je u Lisicama od majke Kate rođene Kraljević također iz Lisica. Oženjen, sada udovac, imao je dva sina, nažalost više nisu živi, trenutno živi s unukom i njegovom ženom.

Zanimljivost našega Veselka je da je on jedan od prvih svirača Limene glazbe koja je svoj prvi nastup imala 1933. godine. On je tada bio dječak koji je hrabro pristupio sviranju, isprva je sviro tamburu i išao na pjevanje u zbor kod Fra Rude Mikulića (još dok Limena glazba nije ni postojala) zatim je osnutkom Limene glazbe počeo svirati prvu kornu, zatim drugu trubu b. Čitav svoj život proveo je uz glazbu i oko glazbe, veselje i tugu dijelio je prijateljima glazbarima, a u razgovoru s njim saznali smo kako se još uvijek sjeća nekih pokojnih ljudi iz glazbe Široki Brijeg, Mostar, Trebižat. Kaže kako glazbu čini minimalno dvanaest ljudi, ispod toga on ne priznaje ništa. Veliku tugu u njegovom pogledu osjetili smo kada smo ga upitali što misli kako riješiti problem ne funkcioniranja glazbe u Ljubuškom, te što bi poručio mladima, kao pravi mudri starac odgovorio je kako je to teško pitanje na koje on ne zna pravi odgovor. S glazbom je proputovao cijeli svijet, upoznao mnogo prijatelja, živio jedan ispunjen dobar društveni život, kojega danas nažalost u ovom smislu u Ljubuškom nema. Pitamo se kako danas osamdeset godina poslije u Ljubuškom i u ostalom dijelu Bosne i Hercegovine Puhački orkestri umiru. Što je razlog tomu? Je li to samo politika ili su u pitanju i duhovne zaostalosti kod ljudi koji bi se trebali malo više žrtovati po tom pitanju. Ne vjerujemo kako je 1933. godine stanje u kulturi bilo bolje nego danas, možda su samo ljudi seljaci kao naš Veselko bili malo veselijeg duha i spremniji na žrtvu , a duhovne vođe kao fra Rudo imali su viziju koja nam danas fali. Nažalost!

Iz razgovora s djedom Veselkom saznali smo kako on danas još uvijek aktivno obrađuje svoj vinograd, redovito šeta po gradu, čita bez naočala i uživa u životu bez obzira na sve nedaće koje su ga snašle. Na samomu kraju kada smo se rastavljali upitao je: A tko će platiti piće? Ispod donosimo nekoliko fotografija s našega susreta s Veselkom Bilićem, te tekst koji je objavljen 1933. godine, izvješće s prvoga nastupa kojeg je napisao Kasim Gujić:

POSVEĆENJE NOVOOSNOVANE HUMSKE GLAZBE NA HUMCU (LJUBUŠKOM)

Mladi i agilni franjevac Rude Mikulić već nekoliko godina radi na organizaciji pjevačkih zborova u zapadnoj Hercegovini. Kad su organizirani i uvježbani zborovi povela se akcija, da se osnuje i seljačka glazba. Financijska strana bila je slaba, ali je Fra Mikulić osnovao i posebni odbor za kupljenje milodara. Prije 5 mjeseci glazba je došla, te se od tog doba sva pažnja posvetila vježbanju. Zborovođa glazbe kao i svih pjevačkih društava je Fra Rudo Mikulić. Njegovim radom i trudom seljaci su se toliko izvježbali da je glazba na Novu godinu imala pred crkvom sv. Ante na Humcu prvi nastup, kad je obavljena posveta glazbe, Hrvatski puk iz svih krajeva Hercegovine i Dalmacije pohrlio je tog dana na Humac da prisustvuje toj svečanosti. Pročelništvo kumstva imao je župnik Fra Sebastijan Lesko. Kum glazbala bio je dr. Petar Nuić i fra Grgo Vasilj. Pri kraju svečanosti priredjen je u franjevačkom samostanu na Humcu svečani banket, kojem su prisustvovali izaslanici raznih ustanova kao i svi kumovi svih glazbala.

Blidinje.NET/uhakud.info

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razno

dr. Stjepandić: Pismo njemačkome veleposlaniku Schultze-u

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski znanstvenik iz njemačkog Bensheima dr. Josip Stjepandić uputio je otvoreno pismo njemačkom veleposlaniku u Zagrebu Thomas E. Schultzeu zbog njegova Twitter statusa o Goranu Beus Richembergu kao članu njemačke zajednice u Hrvatskoj.

Pismo prenosimo u cijelosti: 

Štovani gospodine Schultze,

sa zgražanjem sam primio na znanje Vaš najnoviji Twitter-status, u kojem sliku s hrvatskim zastupnikom Beusom Richemberghom dijelite uz komentar: „Veleposlanik Thomas E. Schultze nakon današnjeg sastanka sa saborskim zastupnikom Beusom Richemberghom: šokiran sam uvredama, napadima i prijetnjama smrću na društvenim mrežama upućenim članu njemačke zajednice u Hrvatskoj i zastupniku Hrvatskog sabora. Osuđujem te napade.“

Svaki imalo razuman čovjek sigurno će Vas poduprijeti u Vašoj osudi svakog nasilja. Unatoč tomu, Vašu poveznicu s gospodinom  Beusom Richemberghom smatram pogrješnom, kontraproduktivnom te vrlo škodljivom za Njemačku.

Dne 28. lipnja 2013, dva dana prije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, tadašnja neokomunistička saborska većina donijela je zakon (tzv. Lex Perković), koji je privremeno spriječio izručenje dvojice bivših čelnika udbe Njemačkoj. Nakon prijetnje sankcijama od strane Europske Unije zakon je ipak izmijenjen, dvojica osumnjičenika bili su izručeni te potom na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu 3. kolovoza 2016 zbog ubojstva osuđeni na doživotne zatvorske kazne. Obojica osuđenika vođenje postupka označili su korektnim.

Donošenju tzv. „Lex Perković“ slijedila je besprimjerna kampanja blaćenja u očigledno kontroliranim hrvatskim medijima, punim poruge i potcjenjivanja Njemačke.  Jedan od najžešćih zagovornika tzv. „Lex Perković“ bio je gospodin Beus Richembergh u svome svojstvu kao član Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav u hrvatskome Saboru.

Bilo je tako ružno, da se svaki pristojan Hrvat morao crvenjeti od srama!

Samo iz ovog razloga gospodin Beus Richembergh za cijeli svoj vijek diskvalificirao se za bilo koju suradnju s Njemačkom te bi ga se trebalo kloniti kao sugovornika!

Osim toga, gospodin Herr Beus Richembergh je u najmanju ruku  prijeporna osoba, ako je vjerovati mrežnim izvorima. Kao sin muslimansko-bosnjačkog oca i majke Hrvatice u djetinjstvu je nosio majčino prezime Beus, sve dok s 20 godina nije dodao prezime Richembergh. Niti Beus niti Richembergh ne mogu se naći u javno pristupnim popisima njemačkih prezimena. Stoga je neobjašnjivo, kako je on mogao doći do njemačkog podrijetla, pogotovo jer se po iskazu svjedoka neko vrijeme izjašnjavao kao Srbin odnosno Židov.

Dalje je gospodin Beus Richembergh iznova bio optužen da je bio posebno vjerni pristaša jugokomunističkoga režima. Tereti ga se da je prijavio dvije kolegice učenice te nastavnicu zbog školskog rada o junačkoj operi „Nikola Šubić Zrinjski“, zbog čega su one bile progonjene od jugokomunističkog režima. Isto tako ga se tereti, da je kao žbir kodnog imena Odisej radio za udbu.

Sve ove optužbe, koje se lako mogu naći u mreži, prenosim s nužnom rezervom, jer one dolaze iz različitih izvora te su moguće manipulirane na štetu gospodina Beusa Richembergha.

Svakako je znakovito da gospodin Beus Richembergh kao javna osoba nikad nije osjetio potrebu zatražiti ispravak netočnoga navoda, da ne govorim o tome da bi tužio donositelja takvih vijesti. Isto tako nije pokazao krsni list, kojim bi dokazao njemačko podrijetlo.

Stoga moram poći od toga da nisu sve optužbe protiv gospodina Beusa Richembergha neutemeljene.

Naposljetku je gospodin Beus Richembergh uvijek iznova privlačio pozornost napadima na Katoličku Crkvu i njezine vjernike, koji čine 86% pučanstva u Hrvatskoj. Isto tako, on je jedan od „fašizatora“ tj. osoba, koje u javnosti šire pogrješnu sliku o tobožnje rasplamsanome fašizmu u Hrvatskoj. Još dugo će ostati u sjećanju njegova kampanja protiv udruge „U ime obitelji“, samo zato jer su se usudili pokrenuti uspješan referendum za zaštitu braka i obitelji.

Svake godine provedem 20 do 30 dana u Hrvatskoj, gdje posjetim različita mjesta i priredbe, te snimam i mogu Vam pod zakletvom potvrditi da još nisam sreo neku koja bi približno zaslužila oznaku „fašist“.

Iz svih gore navedenih razloga gospodina Beusa Richembergha smatram moralno vrlo prijepornom osobom (kolokvijalno: trovač bunara), koji nema što traziti u društvu njemačkoga veleposlanika!

Istodobno javljeno mi je iz Zagreba da njemačko veleposlanstvo odbija zamolbe za razgovor, kao npr. gospođe Rozalije Bartolić, predsjednice Udruge udovica Domovinskog rata, koja od 14. veljače 2017 uzaludno čeka na termin kod Vas.

Gospođu Bartolić poznajem kao smirenu osobu, koja s ponosom i dostojanstvom podnosi svoju tešku sudbinu. Stoga ne bih znao zašto su vrata njemačkoga veleposlanstva zatvorena za nju, pogotovo što bi puno toga mogla ispričati o stanju u Hrvatskoj.

Vi ste, štovani gospodine Schultze, počinili teške pogrješke, koje se ne bi smjele dogoditi njemačkom veleposlaniku. Da ste moj suradnik, smjesta bih Vas otpustio.

Ovo pismo ću u kopiji poslati Vašim pretpostavljenima, članovima vanjskopolitičkoga odbora njemačkoga Bundestaga te pojedinim zastupnicima u Bundestagu, u očekivanju, da dijele moju kritiku te Vas žurno zamijene drugim veleposlanikom, koji ne će ponosno pozirati s udbaškim žbirom.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Razno

Ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka – Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu molitvu

Objavljeno

na

Objavio

Dragi svi, ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka. Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu žarku molitvu. Dan posta o kruhu i vodi, čuda čini.

Molimo također i za ostalu petoricu hrvatskih generala čije su sudbine prepuštene onima, koji nisu vrijedni poljubiti pete našim hrvatskim junacima.

Preporučam usrdno neka svećenici prikažu sutra i prekosutra Sv. Misu kako bi Duh Sveti prosvijetlio pamet ‘‘velemožnim’’ haaškim sucima ‘‘ljubiteljima Pravde i Istine’’, pozvao je mons. Vlado Košić.

Uz B.B. ZDS Marija Dubravac, Brisbane

GENERALU PRALJKU

Hranio si me kad sam bio gladan,
Bolestan, smrznut, odbačen i jadan.
Plakao sa mnom i na grud me svij’o,
U svojem domu ljubavlju me grij’o.

Pitao nisi za rod ni za vjeru,
Obasuo me miljem, na svu mjeru;
U srce meko od suhoga zlata
Skrio si bijednog ispaćenog brata.

A ja, Isus Krist, u bližnjemu disah,
Tvoju dobrotu u Knjigu upisah.
Jedan je Praljak, jedna istina,
Jedna Hrvatska sveta Domovina,

Žrtvom junaka sazdana, čuvana,
Mržnjom zlotvora skvrnjena, pljuvana.
Puna je knjiga hrvatskih svetaca,
Od stoljeća sedmog patničkih otaca –

I braće što sudila haaška je neman,
Jer Hrvat domoljub bješe za Dom spreman.
Ah, što je Haag, što li jugo-udba?
Paklena vatra njihova je sudba.

U prokletstvu, s vragom traju im vlasti,
Mriju bez Boga i bez ljudske časti.
A tebe čekaju, hrvatski sine,
Nebeski dvori moje Domovine.

Na križu, patnji, nagradu si steko,
Istinu, Pravdu, branio i reko.
Ne boj se, brate, zločinačke ruke,
I ja sam takve okusio muke!

Blago onima što nevini trpe,
U muci teškoj Božju snagu crpe.
Za tebe čuvam vijenac od lovora,
Živjet ćeš sa mnom sred nebeskih dvora.

Hrvatsku tvoju nitko neće zbrisat –
Hrvat će uvijek ZA DOM SPREMAN disat!

Marija Dubravac, Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari