Najveće Groblje mira kod Hrvata

Na Bilima iznad Širokog Brijega i Mostara ‘niče’ 50.000 križeva s imenima hrvatskih i drugih žrtava

“Bio sam skupa s bratom Andrijom, a on je ostao u Mariboru. Tu su nas podijelili. Izljubili smo se i to mi je bio najteži rastanak u životu. ‘Idi ti tamo gdje su mlađi. Ostat će netko živ, a nas će sigurno pobiti za 24 sata’”, rekao mi je brat Andrija. “I tako je i bilo”. Tako svjedočanstvo o Križnome putu i Bleiburgu, ali sa žarkom željom da ugleda križ s imenom brata Andrije na brdu Bilima kod Mostara gdje se gradi najveće spomen-obilježje u Groblju mira, počinje Šimun Marić, jedan od rijetkih koji su preživjeli Bleiburg i Križni put i koji je tada, na kraju II. svjetskog rata, prije 70 godina, imao svega sedamnaest godina.

Vitalni 87-godišnjak Šimun Marić jučer je sa suzama u očima svjedočio obilježavanju godišnjice hrvatske tragedije. “Srce mi se paralo. Plakao sam”, kaže Šimun koji je svjestan da se posmrtni ostaci njegova brata, ali i tisuća drugih ubijenih žrtava komunističkih zločina, nalaze negdje ili u Hudoj jami, Jazovki ili raznim rovovima i masovnim grobnicama diljem Slovenije i Hrvatske. Spomen-kompleks Groblje mira na Bilima zamišljen je kao skupno mjesto svih žrtava iz II. svjetskog i Domovinskog rata gdje bi se trebalo podići više od 50.000 križeva s imenima i prezimenima pobijenih vojnika i civila, uglavnom Hrvata. Jučer je na toj lokaciji služena sveta misa i održana komemoracija u spomen na obljetnicu tragedije s kraja rata kroz obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Svetu koncelebriranu misu i propovijed predvodio je don Željko Majić, generalni vikar mostarsko-duvanjske biskupije.

Novi totalitarizmi

“Potrebno je upozoriti na količinu zla fašizma i nacizma iz II. svjetskog rata, ali i komunizma koji je u pojedinim svojim oblicima nadmašio fašizam i nacizam zajedno. Ove godine, dok je svijet obilježavao 70 godina od završetka II. svjetskog rata, a mi 20. godišnjicu od završetka Domovinskog rata, nerijetko se u povijesnim satovima u osvrtima i komentarima o podizanju spomen-obilježja i polaganu vijenaca ne sjetimo svih kalvarija kroz koje je hrvatski narod prolazio”, rekao je don Majić. Pri tome je naveo kako novi “totalitarizmi zla kao da nadmašuju totalitarizme II. svjetskog rata”.

Nakon sv. Mise svirana je hrvatska himna i započeo je komemorativni dio ovoga događaja.

Nazočnima se najprije obratio Ile Vrljić, pročelnik Odjela za drugi svjetski i Domovinski rat Naglasio je: „Sve je počelo prije dvije godine od grupe entuzijasta okupljenih oko ideje izgradnje jedinstvenog Memorijalnog centra za sve žrtve Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata. Ta ideja je snažno podržana od predsjednika Hrvatskog narodnog sabora dr. Dragana Čovića, tako da smo na današnji dan, prije dvije godine, na ovome mjestu, položili kamen temeljac.

Nakon toga se krenulo u idejno projektiranje gdje smo došli do okvirnih površina i počeli prikupljati dokumentaciju za dodjelu zemljišta i uvjete gradnje, koju smo uspjeli kompletirati do konca šestog mjeseca ove godine, da bi početkom sedmog mjeseca krenuli u izgradnju, da vidimo što možemo napraviti do današnjeg dana.

Tada smo imali zamisao da ćemo biti jako zadovoljni ako uspijemo urediti prilazni put i izgraditi temelje ove kapelice, a danas na ovome mjestu vidite što smo sve napravili.“

Na kraju se zahvalio svima onima koji su na bilo koji način pomogli pri izgradnji ovoga memorijalnog centra.

Drugi govornik bio je fra Miljenko Stojić, dopredsjednik komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije za hrvatski martirologij. Poručio je: „Kroz ovih godinu dana prostor na kojem se nalazimo tako se promijenio, iako je izgledalo da će od svega obećanoga malo toga što biti. Međutim, upornost je urodila vidljivim plodom i hvala svima koji su u tome sudjelovali. Vjera je zaista čuvala i sačuvala naš narod. Svjedoči to i Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij, na čelu s biskupom dr. Milom Bogovićem. Uporno, kao mi ovdje, brine se za istinu o našoj prošlosti. Trenutno popisuje pobijene Hrvate katolike u Drugom svjetskom ratu, poraću i u jugokomunističko vrijeme. Trebala je to uraditi Hrvatska, ali nije jer su na vlasti ili pri njoj opet bili pristalice propale jugokomunističke namisli. Kad Komisija završi svoj posao, između pobijenih izdvojit će one koje će moći predložiti Crkvi kao kandidate za mučeništvo. Mučeništvo je, naime, najveći znak pripadnosti svojoj vjeri. Slijedi primjer raspetog Isusa na križu i svjedoči da je istinu, slobodu, pravdu… jednostavno nemoguće uništiti. Nažalost država s obje strane granice ne dijeli ovakva razmišljanja. Njoj nije do istine o jugokomunističkom razdoblju. Zbog toga nam ne pomaže u svim ovim naporima. Ali pojedinci na svim razinama vlasti ipak se usuđuju pružiti svoju ruku. Hvala im na tome. Očekujemo i jaču ruku intelektualaca i medijskih djelatnika. Vrijeme je da se jugokomunističke magle konačno dignu nad našom domovinom. Hvala onima koji su to prepoznali i hvala unaprijed onima koji služe samo Bogu i svome hrvatskom narodu te će nam se pridružiti u godini pred nama.“

U ime HDZ-a Republike Hrvatske nazočne je pozdravio Damir Jelić, njegov potpredsjednik. Poslao je pozdrave zajedništva u ime HDZ RH i predsjednika Tomislava Karamarka kao njegov osobni izaslanik. „Mnoga se pitanja vezana uz žrtve postavljaju pred sve nas. Jedno od gorućih pitanja je, da li granice razdvajaju ili spajaju nacionalne korpuse, u našoj naciji 1000 godina smo sanjali „Hrvatski san“, Hrvatske države, državotvornosti, toliko smo je krvavo platili da je nemoguće da na toj žrtvi ne živimo. Poruka i vama ovdje, poruka zajedništva iz Hrvatske, moramo biti jedno i zajedno i samo nas jedno može ujediniti a to je i ovo zajedništvo danas koje svedočimo i prenosimo poruku zajedništva“ kazao je Damir Jelić, potpredsjednik HDZ RH.

Kao pokrovitelj ovoga događaja nazočnima se prigodnim riječima obratio dr. Dragan Čović, predsjedatelj Predsjedništva BiH. Dr. Čović se najprije zahvalio nazočnima koji su u velikom broju došli odati počast žtvama na Bilima, posebno obiteljima žrtava totalitarnih režima. „Presretan sam, što ovaj sat povijesti mi potpunjavamo svojim malim doprinosom, mijenjajući ovaj mali krajolik, šaljući jasnu poruku hodočašću ovim žrtvama, prije svega hodočašća čovjeku, dobru čovjeka i hodočašće životu. Groblje Mira šalje vrlo jasnu poruku svima nama, i zbog toga se veselim jer smo prepoznali potrebu obilježavajući Europski dan totalitarnih režima 23. kolovoza ovakav jedan čin napravimo i na Bilima. Ono što trebamo otrgnuti od zaborava je svaka žrtva, svakog proteklog rata, i u tome se ne smijemo zagubiti u prošlosti nego gledati u budućnost“. Predsjednik Čović se posebno osvrnuo i na generale koji su u Hagu, poslavši jasnu poruku, da ti ljudi i njihova žrtva nikad ne smiju biti zaboravljeni.

Nakon govora uslijedilo je polaganje vijenaca. Vijence su položila izaslanstva Hrvatskog narodnog sabora predvođeno dr. Draganom Čovićem, HDZ RH predvođeno njezinim potpredsjednikom Damirom Jelićem te u ime komisije Savezne Republike Njemačke za nestale njemačke vojnike i u ime CDU-a Njemačke države Th., Clarsen Ratz, osobni izaslanik dr. Dietera Kocha, člana Europskog parlamenta i potpredsjednika Odbora za promet i turizam Europske unije.

Iz Kanade na poziv tajnika za iseljeništvo HDZ-a BiH i jednog od organizatora današnje komemoracije Nike Marušića stiglo je izaslanstvo HDZ Toronta predvođeno predsjednikom Markom Radočajem te je zapalilo svijeće za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile iz Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata.

Program je vodio Ante Bender, a između pojedinih točaka čitani su odlomci iz romana „Medaljon“ Anite Martinac koji govore o komunističkom progonu ljudi iz ovog kraja I općenito hrvatskog naroda. Svojim pjevanjem sv. Misu i komemoraciju obogatili su klapa „Studenac“ iz Kruševa, glazbeni sastav Brist te pjevači Eva Čule, Stipe Gabrić i Karlo Milićević. Preko svojih radiovalova program je prenosila Radio postaja Herceg Bosna, kao i mnoge lokalne radiopostaje.

Nazočni su se još dugo zadržali u ugodnom razgovoru uz domjenak koji je priređen zahvaljujući nesebičnim dobročiniteljima kojima su se organizatori od srca zahvalili.

Što vi mislite o ovoj temi?