Pratite nas

Najviše zgrnuo HNS, umirovljenicima 400 kuna, Kerumu ni lipe

Objavljeno

na

Bitno manje knjižili su SDP i HDZ, skromnih 400 kuna dobio je Hreljin HSU, a Kerumovom HGS-u donatori nisu dali ni kune

Dubrovnik, 07.06.2014 - U sklopu seminara Tima HNS-a odrzana konferencija za medijeOko 1,2 milijuna kuna u prvih šest mjeseci ove godine donirali su hrvatski građani i tvrtke glavnim političkim strankama, pokazuju polugodišnja stranačka izvješća o donacijama.

Gotovo polovica tog iznosa sjela je na račun HNS-a, bitno manje knjižili su SDP i HDZ, skromnih 400 kuna dobio je Hreljin HSU, a Kerumovom HGS-u donatori nisu dali ni kune.

U proteklih pola godine HNS-u su donatori uplatili 583.000 kuna, no glavnina tog novca došla je od HNS-ovaca iz državne izvršne i zakonodavne vlasti.

 Tako su s po 30.000 kuna političko djelovanje svoje stranke poduprli Vesna Pusić, Anka Mrak Taritaš, Ivan Vrdoljak, Srećko Ferenčak, saborski zastupnici Boris Blažeković, Nada Turina Đurić, Ivica Mandić itd.

Dio HNS-ovih zastupnika stranci je uplatio po 15.000 kuna, a zastupnik Petar Baranović, koji je nedavno napustio HNS, na stranački je račun uplatio 20.000 kuna.

Za svoj politički rad SDP je od donatora dobio nešto manje od 154.000 kuna, a petinu tog iznosa, 30.000 kuna stranci je donirao Neven Mimica.

Glavnina SDP-ovih donatora su pojedinci, tek u tri slučaja radi se o tvrtkama koje su stranci ukupno donirale 2.200 kuna.

Od viđenijih SDP-ovaca na popisu donatora su Gordana Sobol (1.700 kuna), Peđa Grbin (1.953 kune), te Nenad Stazić koji je u tri navrata uplatio po 1.000 kuna.

ORaH je od donatora dobio 134.000 kuna, u gotovo jednakim iznosima od pojednaca i tvrtki, odnosno obrta.

HDZ je od 32 donatora uknjižio 131.000 kuna, pojedinačne donacije ne prelaze 10.000 kuna, a među donatorima nema zvučnijih političkih imena.

Šest istarskih tvrtki IDS-u je doniralo nešto manje od 73.000 kuna – 60.000 u novcu, ostatak u proizvodima.

Hrvatski laburisti od donatora su dobili oko 70.000 kuna, a gotovo polovicu iznosa, točnije 30.000 kuna, uplatio im je jedan Zagrepčanin.

Viđeniji Laburisti, poput bivšeg predsjednika Dragutina Lesara i saborskih zastupnika, na stranački su račun u nekoliko navrata uplaćivali po 500 kuna.

HDSSB je od 231 donatora inkasirao 83.500 kuna, donacije pojedinaca ne prelaze 1.000 kuna, izuzetak su donacije jednog Osječanina i jednog Kutinca koji su HDSSB-u donirali 1.100 odnosno 3.000 kuna.

Mršavih 400 kuna u pola godine od donatora je uknjižila Hrvatska stranka umirovljenika (HSU), no ima i onih kojima za politički rad donatori nisu dali ni kunu.

Takvi su Kerumova Hrvatska građanska stranka (HGS), te nezavisni saborski zastupnik Ivan Grubišić.

Sve parlamentarne stranke ispunile su obvezu i do 15. srpnja objavile izvješća o donacijama, kažu u Državnom izbornom povjerenstvu (DIP).

Obvezu su ispunili i svi nezavisni saborski zastupnici, kao i neke stranke koje nemaju zastupnika u Hrvatskom saboru, primjerice HSLS i Nacionalni forum Nikice Gabrića, ističe potpredsjednica DIP-a Zdravka Čufar Šarić.

Liberali su od donatora dobili 8.000 kuna, a Gabrićev Nacionalni forum 240.000 kuna – 50.000 kuna donirala je Specijalna bolnica Svjetlost, po 25.000 kuna Euroherc osiguranje i Jadransko osiguranje, sam Gabrić uplatio je 10.000 kuna.

Koje izvanparlamentarne stranke nisu ispunile svoju obvezu, DIP će pokušati utvrditi ovih dana.

Treba nam neko vrijeme da sve pregledamo, ne možemo sve utvrditi u jedan dan, kaže Čufar Šarić i podsjeća da je rok za objavu izvješća bio do ponoći, 15. srpnja, a u Hrvatskoj je registrirana 141 politička stranka.

Potpredsjednica DIP-a napominje da treba vidjeti i kako se s tom obvezom nosilo oko 860 nezavisnih lokalnih vijećnika.

Dio njih izvješća o donacijama objavio je na vlastitim web stranicama, dio na stranicama lokalnih jednica u kojima politički djeluju, što traži određeno vrijeme za pregledavanje, kaže Čufar Šarić.

Za zaboravljive političke subjekte utješno je da su kazne samo administrative prirode, radi se o uglavnom o uskratama naknada, i to samo dok ne objave tražena izvješća.

Sve političke stranke, nezavisni zastupnici i nezavisni lokalni vijećnici imali su obvezu objaviti izvješća o donacijama koje su primili od 1. siječnja do 30. lipnja.

Ta ih se obveza tiče i ako donacije nisu primili – tada su bili dužni na svojim web stranicama objaviti da nisu dobili ništa.

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

Objavljeno

na

Objavio

U Grudama je 18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.

U Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne je naglašeno da će Hrvatska zajednica Herceg-Bosna poštovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine sve dok postoji državna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju.

Stvaranje obrambene zajednice dobilo je potporu i iz Republike Hrvatske ponajprije zbog teške i neizvjesne situacije u kojoj se ona tada nalazila. Taj dan pao je Vukovar i došlo je do teškog stradanja hrvatskog naroda u istočnoj Slavoniji. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna zamišljena je kao privremeno tijelo vlasti u funkciji obrane onih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati bili u većini ili su barem činili značajan udio stanovništva.

Osnivači Herceg Bosne vjerovali su da će uz pomoć Muslimana uspjeti obraniti te prostore. Predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban je na pitanje razloga formiranja Herceg Bosne odgovorio je: „Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim – kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da dadne do znanja da to ne želi.”

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Nakon pada Vukovara JNA i srpske paravojne formacije, načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Pojedini Vukovarski Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali branitelje i obitelji branitelja. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi streljani, a najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari.

Više od 90 posto zgrada u Vukovaru je uništeno ili porušeno do temelja. Kao nijemi svjedoci strašnoga rata nad gradom dominiraju uništeni silos, vodotoranj, ostaci crkve, baroknih palača. Agresor slama posljednji otpor u Lušcu i Borovu Naselju. Većina branitelja više i nema streljiva.

Tri mjeseca cijeli je grad proveo u podrumima, skloništima, čak 56 dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom. Nedostaje i hrane. U gradu više nema ni zgrada, ni kuća niti skloništa. Ima tek na stotine novih grobova, šačica preživjelih boraca i već legendarnih živih i palih heroja poput Blage Zadre, Siniše Glavaševića, Mladog i Starog Jastreba.

Nakon okupacije u gradu počinje neviđeni teror. Jugoslavenska vojska i četnici koje predvode zločinci – major Šljivančanin i Miroslav Radić – odvode u nepoznatom smjeru branitelje, djecu, civile. Nije pošteđeno ni 12 djelatnika vukovarske bolnice i 261 ranjenik. Sudbina mnogih od njih još je i danas nepoznata, a masovne grobnice na Ovčari, vukovarskom Novom groblju i na drugim lokacijama govore o strašnoj sudbini četničkih zarobljenika.

Napad na grad i luku na ušću Vuke u Dunav počeo je tri mjeseca prije. Najelitnije motorizirane jedinice jugoslavenske vojske opkolile su grad s oko 600 tenkova i s oko 50 tisuća dobro naoružanih vojnika. Vukovar brani ukupno 2000 pripadnika policije, Zbora narodne garde i dragovoljaca. Vojni analitičari pretpostavljali su kako Vukovar može izdržati naviše tri dana, no Vukovarci ne misle tako. Održali su se tri mjeseca i zadali jugo-četničkim snagama neviđene gubitke. Uništili su ukupno 500 srpskih oklopnih vozila, od čega čak 200 tenkova. Oboreno je 25 borbenih zrakoplova. Broj ubijenih neprijatelja procjenjuje se na 10 do 15 tisuća, a ranjenih je dvostruko više.

Iako je zauzela Vukovar, materijalno i psihološki srpska je vojska posve oslabljena. Ona više nije sposobna za veće napade na druge hrvatske gradove. Istodobno, dugotrajno vezivanje jakih okupatorskih snaga stvorilo je prostor i vrijeme za organiziranje Hrvatske vojske. Zbog toga je obrana Vukovara postala simbol Hrvatskog otpora, a vukovarske žrtve temelj su hrvatske slobode.
Nekoliko godina poslije, nakon munjevitih akcija Bljesak i Oluja kojima je oslobođen najveći dio Hrvatske, Erdutskim je sporazumom dogovorena mirna reintegracija zapadnog Srijema i Baranje. U siječnju 1998. završen je mandat UN-a i Hrvatska je preuzela nadzor nad svojim granicama na Dunavu. Vukovar se počeo obnavljati, a u znak sjećanja na herojsku borbu i žrtve 18. studenoga Hrvatski je sabor proglasio Danom sjećanja na Vukovar.

Pokolj u Škabrnji je bio srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku. Izveli su ga domaći pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA 18. studenog 1991. Za posljedicu je imao ubijena 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila, odnosno, svako domaćinstvo u Škabrnji je nakon tog napada bilo “zavijeno u crno“.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari