Pratite nas

Nakon 1945. izvršena odmazda – zločini počinjeni vrlo organizirano i temeljito

Objavljeno

na

Profesor Zdravko Tomac u razgovoru za narod.hr komentirao je s povijesnog aspekta događaje koji su se zbivali nakon 8. svibnja 1945., ali i prokomentirao kako su se oni reflektirali na današnju situaciju, odnosno sukobe u Hrvatskoj.

tomac„U Zagrebu su se ovih dana održala dva skupa. Jedan skup je bio Svečana akademija u Gradskoj skupštini gdje je bila gradska i državna vlast te antifašisti koji su veličali Tita kao heroja, Hrvata, najveću ličnost i osloboditelja. Istovremeno se održavao, po 7. puta, i skup na Trgu maršala Tita gdje je tristotinjak ljudi, a među kojima sam i ja bio, vrlo argumentirano tražilo i iznosilo razloge zašto misle da je došlo krajnje vrijeme da se promijeni naziv trga”, započeo je profesor Zdravko Tomac.

Zdravko Tomac ističe kako je Tito u tom imenu označen kao jedan od najvećih zločinaca.

“O tome sam i sam pisao i skandalozno je da se trg zove Trg maršala Tita. To čak nije trg Josipa Broza kao same povijesne ličnosti, već trg maršala jugoslavenske narodne armije – iste armije koja je napravila genocid nad Hrvatima nakon 1945. godine na „križnim putevima“ i iste armije koja je napravila novi genocid u Vukovaru i drugim mjestima i koja je izvršila agresiju na Hrvatsku i BIH“, smatra Tomac te dodaje kako se zbog toga ne mogu gledati samo pozitivne zasluge Tita.

„Tito je imao povijesne zasluge i bio je velika povijesna ličnost, ali to su bili i Staljin i Hitler. Hrvatsko društvo se mora suočiti s istinom“, smatra Tomac.

Osvrnuo se i na događaje koji su uslijedili i nakon 1945. godine.

„Vrlo je jasno da se nije radilo o nekim greškama, osveti, nego da je nakon 1945. godine izvršena odmazda i da se radilo o zločinačkom sustavu gdje su se zločini vršili na industrijski način – vrlo organizirano i temeljito. Nažalost, danas kad god kopate u Sloveniji i Hrvatskoj, naiđete na kosti“, kazao je Tomac.

„Bio sam na Bleiburgu kao prvi političar ljevice koji je tamo otišao u ime Sabora, a koji je bio pokrovitelj, da se ispričam u ime onih koji su zločine počinili jer je SDP na neki način sljednica Saveza komunista. Doživio sam teške trenutke i s pravom su zviždali jer su mene vidjeli kao nasljednika neke partije koja im je zagorčavala život i izvršila zločine, koje su se bojali i od koje su im najmiliji bili poubijeni. Nisu mi dali ni govoriti. No, ja sam ipak uspio reći ono što sam želio reći, otišao sam među one koji su najviše zviždali i uspjeli smo se sporazumjeti“, prisjetio se Tomac.

„Kada sam drugi put došao na Bleiburg, doživio sam prave ovacije jer su ljudi shvatili da moj dolazak i isprika nisu bili politikanstvo, nego iskrenost. Sutradan je došao i Ivica Račan koji je kleknuo na grob i poklonio se, iako nije bilo ljudi. Od tada su se tenzije počele smanjivati. Počela se ostvarivati Tuđmanova pomirba“, rekao je Tomac koji smatra kako je danas došlo do preokreta.

„Nova vlast je napravila neoprostivu pogrešku – ukinula je pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu i otvorila na nov način ideološke sukobe. Danas ponovo kao da pomirbe nije bilo te se zaoštravaju ideološki i drugi sukobi“, smatra Tomac.

Zdravko Tomac smatra kako vlast i antifašisti prave povijesnu reviziju. partizanija

„Antifašizam izjednačavaju s komunizmom i nisu spremni prihvatiti da treba dati političku ocjenu totalitarizma u Hrvatskoj i da treba zaustaviti neke elemente totalitarizma i obnove mentalnog sklopa“, kazao je Tomac.

„Najgore je što se svaki put u Jasenovcu pojavljuje cijeli državni vrh – i neka ide tamo, no nitko ne ide na Bleiburg. U Jasenovcu se drže i vatreni politički govori u kojima se na neki način aludira da je današnja Hrvatska, nasljednica tog ustaštva i NDH. Govori se kao da smo „zmijska dolina“ u kojoj će se iz svakog mjesta i iza svakog kuta pojaviti ustaške zmije koje su velika opasnost, posebno za Srbe“, smatra Tomac.

Tomac ističe kako u Hrvatskoj ne postoje ustaše kao organizirana politička snaga i da „ova Hrvatska nije nikakva nasljednica Pavelićevog NDH“, no tvrdi kako je „došao krajnji trenutak da se vrlo jasno ocijeni i NDH i totalitarni komunistički sustav“.

„Ni slovo „U“, ni crvena zvijezda petokraka nisu donijeli slobodu i sreću hrvatskom narodu. Hrvatsku treba graditi na vrijednostima Domovinskog rata – na demokratskoj Hrvatskoj i valja se vratiti Tuđmanovoj pomirbi“,  smatra Tomac.

„Moramo se, nažalost, suočiti s činjenicom da se svi ovi događaji vezani za Vukovar pokušavaju sotonizirati i da se branitelji pokušavaju kriminalizirati. Najstrašnije što se dogodilo u posljednje vrijeme u Hrvatskoj je osuda Tomislava Josića na osam mjeseci zatvora jer je navodno verbalno podržavao nasilno skidanje ploča koje su nasilno metnute u Vukovar, suprotno zakonu – upravo zato da izazovu sukobe“, rekao je Tomac te nastavio kako je mjesec i započeo s velikim sukobima.

„Počelo je u Borovu gdje državni vrh i protokol nisu dali braniteljima govoriti. Znači, postoje dva kriterija – kad se odaje počast žrtvama u Borovu i Vukovaru, onda se ne smiju držati politički govori, ali kad se odaje počast žrtvama ustaša je preporučljivo održati političke govore. Opet se pokazuje da nemamo isti kriterij i zato se obnavljaju ti ideološki sukobi“, zaključio je Tomac za narod.hr.

izvor: narod.hr

kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

Objavljeno

na

Objavio

U Grudama je 18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.

U Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne je naglašeno da će Hrvatska zajednica Herceg-Bosna poštovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine sve dok postoji državna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju.

Stvaranje obrambene zajednice dobilo je potporu i iz Republike Hrvatske ponajprije zbog teške i neizvjesne situacije u kojoj se ona tada nalazila. Taj dan pao je Vukovar i došlo je do teškog stradanja hrvatskog naroda u istočnoj Slavoniji. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna zamišljena je kao privremeno tijelo vlasti u funkciji obrane onih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati bili u većini ili su barem činili značajan udio stanovništva.

Osnivači Herceg Bosne vjerovali su da će uz pomoć Muslimana uspjeti obraniti te prostore. Predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban je na pitanje razloga formiranja Herceg Bosne odgovorio je: „Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim – kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da dadne do znanja da to ne želi.”

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Nakon pada Vukovara JNA i srpske paravojne formacije, načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Pojedini Vukovarski Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali branitelje i obitelji branitelja. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi streljani, a najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari.

Više od 90 posto zgrada u Vukovaru je uništeno ili porušeno do temelja. Kao nijemi svjedoci strašnoga rata nad gradom dominiraju uništeni silos, vodotoranj, ostaci crkve, baroknih palača. Agresor slama posljednji otpor u Lušcu i Borovu Naselju. Većina branitelja više i nema streljiva.

Tri mjeseca cijeli je grad proveo u podrumima, skloništima, čak 56 dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom. Nedostaje i hrane. U gradu više nema ni zgrada, ni kuća niti skloništa. Ima tek na stotine novih grobova, šačica preživjelih boraca i već legendarnih živih i palih heroja poput Blage Zadre, Siniše Glavaševića, Mladog i Starog Jastreba.

Nakon okupacije u gradu počinje neviđeni teror. Jugoslavenska vojska i četnici koje predvode zločinci – major Šljivančanin i Miroslav Radić – odvode u nepoznatom smjeru branitelje, djecu, civile. Nije pošteđeno ni 12 djelatnika vukovarske bolnice i 261 ranjenik. Sudbina mnogih od njih još je i danas nepoznata, a masovne grobnice na Ovčari, vukovarskom Novom groblju i na drugim lokacijama govore o strašnoj sudbini četničkih zarobljenika.

Napad na grad i luku na ušću Vuke u Dunav počeo je tri mjeseca prije. Najelitnije motorizirane jedinice jugoslavenske vojske opkolile su grad s oko 600 tenkova i s oko 50 tisuća dobro naoružanih vojnika. Vukovar brani ukupno 2000 pripadnika policije, Zbora narodne garde i dragovoljaca. Vojni analitičari pretpostavljali su kako Vukovar može izdržati naviše tri dana, no Vukovarci ne misle tako. Održali su se tri mjeseca i zadali jugo-četničkim snagama neviđene gubitke. Uništili su ukupno 500 srpskih oklopnih vozila, od čega čak 200 tenkova. Oboreno je 25 borbenih zrakoplova. Broj ubijenih neprijatelja procjenjuje se na 10 do 15 tisuća, a ranjenih je dvostruko više.

Iako je zauzela Vukovar, materijalno i psihološki srpska je vojska posve oslabljena. Ona više nije sposobna za veće napade na druge hrvatske gradove. Istodobno, dugotrajno vezivanje jakih okupatorskih snaga stvorilo je prostor i vrijeme za organiziranje Hrvatske vojske. Zbog toga je obrana Vukovara postala simbol Hrvatskog otpora, a vukovarske žrtve temelj su hrvatske slobode.
Nekoliko godina poslije, nakon munjevitih akcija Bljesak i Oluja kojima je oslobođen najveći dio Hrvatske, Erdutskim je sporazumom dogovorena mirna reintegracija zapadnog Srijema i Baranje. U siječnju 1998. završen je mandat UN-a i Hrvatska je preuzela nadzor nad svojim granicama na Dunavu. Vukovar se počeo obnavljati, a u znak sjećanja na herojsku borbu i žrtve 18. studenoga Hrvatski je sabor proglasio Danom sjećanja na Vukovar.

Pokolj u Škabrnji je bio srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku. Izveli su ga domaći pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA 18. studenog 1991. Za posljedicu je imao ubijena 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila, odnosno, svako domaćinstvo u Škabrnji je nakon tog napada bilo “zavijeno u crno“.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari