Pratite nas

Kultura

Nakon antiratnoga romana, Tanja Belobrajdić napisala ljubić

Objavljeno

na

MRZITELJIMA HRVATSKIH RATNICA UNATOČ

Nakon romaneskne antiratne uspješnice s temom Vukovara Crni kaput, ovjenčane nagradama Ivan i Josip Kozarac u Vinkovcima te Slavić Društva hrvatskih književnika, Žena moga muža, drugi roman Tanje Belobrajdić – što se u javnosti pojavio proteklog tjedna –  iako tematski potpuno različit, zapravo je u izravnoj refleksiji s prvim njezinim romanom: grka je to žučna, opora psihološka i egzistencijalistička drama, dok u podtekstu stoje elementi totalnoga postmodernističkoga pristupa oblikovanju teksta (konfesionalnost, multimedija, filmsko-scenaristički zahvati, citationizam, patetika, banaliziranje metafora…)

Piše: Mate Bašić

U sadržaju, pak, tamo stoji nešto samoidentificirajuće: dvije žene, oči u oči, s mišlju na najmanje jednoga, a vjerojatno više muškaraca svojega života, s mišlju na rat, vjeru, obitelj i vlastito mjesto u trenutnoj zadešenosti u kafiću pokraj (simbolične) benzinske crpke usred panonske ravnice.

Autorica nas u priču uvodi tarantinovski, nijemim autoanalizirajućim monologom dviju žena koje će se sastati kao suparnice u bitki za jednoga te istoga muškarca koji će do samoga kraja ostati anonimni, mutni lik koji će glavnim aktericama poslužiti kao povod za razgovor, za psihološku i egzistencijalističku inventuru života.

xxx

Kroz dvosmjerne brutalno iskrene ispovijedi, koje u svojim meandrima čitatelja na trenutke dovode gotovo do fizičkog osjećaja bola – prevarit će se onaj tko pomisli da će početni narativ ostati na razini trivijale, na razini ljubića, a posebno da će ostati statičan! – autorica stvara filigransku trodimenzionalnu sliku jedne vukovarske, slavonske, hrvatske generacije, čije je živote u najosjetljivijim godinama, kao izvanjski nezaustavljivi faktor, zasjenio Moloh rata.

U neposrednom predraću, u ratu i neposrednom poraću, njihove su konkretne egzistencije, njihovi konkretni postupci, stoga, obilježeni ravnanjem prema golim emocijama,gotovo dualistički, claire-obscure, isklesanima, iako ih zbilja pretvara u nepregledno mnoštvo najtananijih nijansi.

xxx

Počevši od naoko banalna zapleta, tipa ljubavni trokut, Tanja Belobrajdić u nadgradnji slika detaljiziranu picassovsku, freudovsku Guernicu, gdje je glavni motiv: žena s njenim osjećajima.

Sve ono što su joj pomoćni alati ili metaforički stožeri – poput namjernog isticanja Erice Jong, knjiga koje su se čitale, glazbe koja se slušala prije rata, u ratu i nakon njega, međunacionalne i međuvjerske šagrenske kože sve do pučkoga ateizma u praksi, načina tulumarenja, psovki, slenga i povremenih vulgarnosti te etnografskih, kulturoloških i socioloških motiva – sve je to fini vez kojim autorica uplovljava u završnicu, kada se – ali opet iz sjene u sjeni! – pojavljuje famozni slabi karakter, muškarac njihovih života.

Metodički, svako novo poglavlje Žene moga muža započinje cinično-duhovitim podnaslovom s opisom radnje koja slijedi, a uvodne rečenice svakoga teksta novih poglavlja zapisane su u obliku slobodnih stihova, kao da autorica hoće reći: – A vidi ove pjesme!

Čak se prvo poglavlje ponavlja na kraju, u smislu: okrugla je to priča, krug ocrtan kružnicom, nema ni početka ni kraja.

xxx

Tanju su Belobrajdić „kontroverznom“ autoricom načinili ljudi koji nisu čitali ni što, ni o čemu, a niti kako piše, još u povodu Crnoga kaputa.

Neće to nitko od njih kazati, ali zar to ONI nisu radili s mnogima, poglavito ako su žene, poglavito ako su u bilo kojemu trenutku svojega života bile nešto što nije PISAC, ili čak ako to i jest bio –  samo pisac?

I to u ženskom rodu.

xxx

Novu knigu Tanje Belobrajdić: Žena moga muža, možete naručiti OVDJE

 

>Tanja Belobrajdić: Godinama sam izložena teroru jugosrpskih medija

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!

Objavljeno

na

Objavio

Vukovar i Škabrnja, dvi tužne priče,
kao brat i sestra, jedno drugom liče,
oboje slomljeni od preteške boli,
Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!

I oboje plaču, najmilije oplakuju svoje,
kao jedno sada njih su dvoje,
ni vrijeme ne liječi im rane
a jesen ih vraća u krvave dane!

Kad je smrt stalni gost im bila,
ulice bi krvlju obojila
a nečiste i paklene duše
ne prestaju da ubijaju i ruše!

Osamdeset i četri tih je teških dana
u Škabrnji otvoreno rana,
osamdeset i četri zapaljene svijeće,
pravi Hrvat nikad zaboravit neće!

A Vukovar, ni sam ne znam broja,
niti može reći ova pjesma moja,
koliko boli u jednu suzu stade
kad Vukovar u ruke im pade!

Palili su i rušili, čupali mu dušu,
svakim danom tukli ga sve jače
i dan danas kad lišće požuti
svaki križ na Ovčari plače!

Vukovar i Škabrnja, dvi tužne priče,
zaboravit nikad, glas sa neba viče
i uvijek na sve spreman biti
ili će se priča opet ponoviti!!!

Velimir  Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PROSLAVLJENA 25. OBLJETNICA HRVATSKIH STUDIJA

Objavljeno

na

Objavio

hrstud.unizg.hr

Zagreb, 16. studenoga 2017. – Svečanom akademijom u Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma HAZU u Opatičkoj 18 u Zagrebu Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu obilježili su dvadeset i petu obljetnicu svojega osnutka i Dan Hrvatskih studija.

Skup je održan pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora, u čije se ime okupljenima obratio potpredsjednik Sabora akademik Željko Reiner. U svojem govoru on je istaknuo: „Hrvatski studiji trebaju opstati i dalje se razvijati kao institucija koja proučava i poučava prošlost i sadašnjost hrvatske države i društva s humanističkih i društvenih aspekata. Hrvatski su studiji važni i potrebni za očuvanje nacionalnoga identiteta, izučavanje i njegovanje naše povijesti, kulture i tradicionalnih vrijednosti i ta je njihova misija iznimno važna i nezaobilazna.

Ta je misija osobito važna u vremenima kada se, čini se, opet pokušavaju neke znanstveno dokazane povijesne činjenice na neznanstveni način dovesti u pitanje i zlorabiti u političke svrhe, odnosno koristiti kao argument za nepotrebne ideološke prijepore, koji sigurno ne će donijeti nikakav boljitak hrvatskom narodu, ali ni drugim narodima.“

Proslavi su nazočili: državni tajnik za znanost doc. dr. sc. Matko Glunčić, pomoćnica ministrice za visoko obrazovanje izv. prof. dr. sc. Ivana Franić, izaslanik predsjednika HAZU akademik August Kovačec, izaslanica gradonačelnika Bandića mr. sc. Katarina Milković, dva prorektora Sveučilišta u Zagrebu, rektor HKS-a, tridesetak dekana i ravnatelja instituta; oko stotinu i pedeset umirovljenika, nastavnika, zaposlenika i vanjskih suradnika Hrvatskih studija, više od pedeset studenata Hrvatskih studija te prijatelji Hrvatskih studija iz svijeta kulture i znanosti. U umjetničkom dijelu programa sudjelovali su: Akademski muški zbor FER-a pod ravnanjem maestra Josipa degl’ Ivellia, prvak drame Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu Dragan Despot, student Hrvatskih studija Matija Podnar i Fran Šokić. Program je vodio alumn Hrvatskih studija Siniša Kovačić.


Govor akademika Reinera na Danu Hrvatskih studija 2017.

Poštovani,
Izuzetno mi je zadovoljstvo što mogu sudjelovati na ovoj svečanoj akademiji proslave 25. obljetnice Hrvatskih studija te Vas sve skupa pozdraviti u ime predsjednika Hrvatskoga sabora gospodina Gordana Jandrokovića, ali i u svoje osobno ime i obratiti Vam se s nekoliko prigodnih riječi.

Svaka je obljetnica, a osobito ovakva četvrtstoljetna, trenutak kad treba zastati, okrenuti se i sagledati što smo učinili u prošlosti, u kojem se trenutku danas nalazimo i kakvi su planovi za budućnost. Hrvatski studiji imaju zavidnu prošlost. Nastali su ubrzo nakon demokratskih promjena, koje su se dogodile osnivanjem slobodne i neovisne Hrvatske države i to zbog potrebe za uvođenjem određenih društvenih i filozofskih predmeta na Sveučilište u Zagrebu, koji do tada ili nisu uopće postojali ili su bili ideološki opterećeni prošlim sustavom. Svi dobro znamo da je, posebice u društvenim i humanističkim znanostima još od 1918. godine, a onda osobito od 1945. godine mnogo toga bilo zabranjeno i prešućivano.

U svojoj su četvrtstoljetnoj povijesti Hrvatski studiji doživjeli i nekoliko značajnih strukturnih promjena, osobito u zadnje vrijeme, no treba jasno reći da oni itekako trebaju opstati i dalje se razvijati kao institucija koja proučava i poučava prošlost i sadašnjost hrvatske države i društva s humanističkih i društvenih aspekata. Hrvatski su studiji važni i potrebni za očuvanje nacionalnoga identiteta, izučavanje i njegovanje naše povijesti, kulture i tradicionalnih vrijednosti i ta je njihova misija iznimno značajna i nezaobilazna. Ta je misija osobito važna u vremenima kada se, čini se, opet pokušavaju neke znanstveno dokazane povijesne činjenice na neznanstveni način dovesti u pitanje i zlorabiti u političke svrhe, odnosno koristiti kao argument za nepotrebne ideološke prijepore, koji sigurno ne će donijeti nikakav boljitak hrvatskom narodu, ali ni drugim  narodima.

Naš je prvi Predsjednik dr. Franjo Tuđman bio veliki zagovaratelj i podupiratelj Hrvatskih studija. Dopustite mi stoga da navedem njegove riječi, koje su izrečene u jednoj sasvim drukčijoj prigodi, ali se itekako dobro mogu primijeniti na ovu: „Hrvatski je narod jedan od  najstarijih naroda današnje Europe. Našavši se na razmeđi civilizacija, on je svoju nacionalnu opstojnost i samobitnost održao prihvaćanjem i razvitkom naslijeđenih i svojih izvornih kulturnih stečevina, dajući svoj osebujni prilog kulturi čovječanstva na svim područjima duhovnoga i tvarnoga stvaralaštva.“

Na vama je kolegice i kolege, profesori i studenti Hrvatskih studija, da upravo to o čemu je dr. Tuđman govorio, očuvate, znanstveno izučavate i unaprjeđujete.

akademik Željko Reiner,
potpredsjednik Hrvatskoga sabora,
u ime Hrvatskoga sabora, pokrovitelja obilježavanja
25. obljetnice Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu
u Zagrebu, 16. studenoga 2017

hrstud.unizg.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari