Pratite nas

Vijesti

“Nakon četiri desetljeća otkrila sam da mi je brata Stjepana ubila UDBA”

Objavljeno

na

TAJNA LIKVIDACIJA: Udba je Crnogorcu izradila lažnu putovnicu na ime nepostojećeg Marka Golca

Za moga brata Stjepana Crnogorca , sveučilištarca u Austriji, 41 bolnu godinu nismo ništa čuli otkako mu se od 2. srpnja 1972. izgubio svaki trag. Otac ga je do smrti tražio, a onda smo nastavili nas sedmero braće i sestara. Službeno smo 16. kolovoza 2006. poslali zamolbu Protuobavještajnoj agenciji u Zagrebu i ravnatelju Tomislavu Karamarku da nam pomognu u traganju i izvijeste nas ima li ikakvih tragova o njegovu nestanku. Karamarko je našu zamolbu povjerio voditelju ureda Tomislavu Miličiću. Javljeno nam je da nisu uspjeli naći dokaze.
Naš otac je tužan i bolan umro, a majku smo donekle mogli utješiti da uvijek postoji nada. Možete zamisliti kako smo bili potreseni, ali na jedan način i radosni kada smo prije nešto više od mjesec dana od gospodina Romana Leljaka, istraživača i publicista iz Slovenije, dobili tužnu i istodobno radosnu vijest da je sve o njegovu uhićenju i likvidaciji doznao u Udbinoj pismohrani – ističe to časna sestra Bernardina Crnogorac iz makarske župe Kraljice Mira, sestra ubijenog Stjepana, koja je tek nedavno doznala potpunu istinu o sudbini svojega brata. Prema njezinim riječima, publicist Leljak nedavno je bio u Makarskoj gdje je s Božom Vukušićem održao zatvorenu tribinu “radi utjehe nama, Stjepanovoj živoj braći i sestrama”. – Htjeli smo u tišini prvi put čuti istinu o našem bratu. Naša obitelj im je neizmjerno zahvalna. Činilo nam se kao da je on među nas došao, kao da će se svaki čas pojaviti zahvaljujući dobrim ljudima. Teško je opisati osjećaje, pogotovo kada smo čuli da su ga nevinog ubili Udbini zločinci. Posljednji je put bio doma u Sovićima za Uskrs 1972. – kaže nam sestra Bernardina. Njezin brat Stjepan, rođen 1946. u hercegovačkim Sovićima, od 1969. do 1972. studirao je psihologiju i filozofiju u austrijskom Salzburgu. Iako se susretao s ljudima koji su bili aktivni u emigrantskom Hrvatskom revolucionarnom bratstvu, članovi njegove obitelji tvrde da nije počinio nikakvo zlodjelo, niti je namjeravao sudjelovati u bilo kakvom terorizmu.
Obiteljska kuća na ‘meti’
Cijela obitelj prolazila je torturu Udbe i milicije’, kaže sestra Bernardina
Stjepan je završio gimnaziju u sjemeništu, a njegov otac je htio da se školuje za trgovca i da ga u poslu naslijedi. Nakon sinovljeva nestanka otac je zatvorio trgovinu. – Brat mi je bio iznimno nadaren, govorio je pet-šest jezika, svirao orgulje i gitaru. Bio je poseban u svemu. Tijekom studija pomagao mu je svećenik Ivan Cecelj, a moj brat je zauzvrat radio u župnom Caritasu i pomagao u vođenju zbora u kojem je i pjevao. Također je bio povezan sa skupinom “Fenix” (Bugojanska skupina 1972., op.a.), ali nije s njima ušao u Hrvatsku. Ipak, 2. srpnja 1972. gubi mu se svaki trag i otada ništa za nj nismo čuli – dodaje sestra Bernardina.
Udba nije obavljala “operaciju” samo nad njezinim bratom Stjepanom. Torturu je prolazila čitava obitelj Crnogorac. Njihova obiteljska kuća bila je pod opsadom naoružanih milicionara više od godinu dana, a neki sumještani, suradnici Udbe, iz blizine su držali na oku članove obitelji.
Čim bi mrak pao, skrivali bi se u kukuruzištu i iza stabala kako bi nadzirali kuću i ukućane misleći da će se Stjepan pojaviti – kaže Bernardina Crnogorac. – Duboko u noć nam je milicija upadala u kuću i pregledavala sve sobe, zavirivala u svaki krevet u kojem bi netko spavao. Mislili su da će naći Stjepana. Bila sam na službi u Livnu kada mi je otac po prijatelju poslao pismo da se ne prepadnem naoružanih spodoba kada budem dolazila kući u Soviće i napisao mi je kako je kuća opkoljena naoružanim stražarima, čiji se broj tijekom noći poveća deset puta. Ma što god bude, ne smijete biti kukavice. Ako vas išta budu pitali, uvijek recite da ste katolici i Hrvati, govorio nam je otac – potreseno priča časna sestra Bernardina. ANA DRAGIČEVIĆ 

Roman Leljak: Slovenski agenti pogubili su Crnogorca kod Kočevja’

Istražujući zločine političke policije bivše SFRJ nad slovenskim emigrantima, ljubljanski istraživač i publicist Roman Leljak prije nešto više od mjesec dana slučajno je otkrio okolnosti kako je Udba 1972. godine likvidirala Stjepana Crnogorca iz Sovića u BiH, a ovih je dana rasvijetlio i ubojstvo domobranskog poručnika Nikice Martinovića iz okolice Brčkog, kojega su jugoagenti ubili 1975. u austrijskom Klagenfurtu. – Koliko mi je poznato, austrijska policija otvorila je istražni postupak protiv ubojica Stjepana Crnogorca. Sva su trojica živa – Silvio Gorenc, Boris Mužič i Marjan Orožan – a u Jugoslaviji su bili djelatnici SUP-a i sigurnosnih službi u Beogradu. Udba je otela Stjepana Crnogorca u Salzburgu 3. srpnja 1972. i prebacila ga u Sloveniju, gdje ga je tajna služba ispitivala i na kraju likvidirala. Za grob mu se ne zna, a pretpostavlja se da je pogubljen na području Gotenice kod Kočevja, koje je do 1990. bilo zatvoreno za javnost – ističe Leljak.

Prema njegovim riječima, obavještajci su mu napravili i lažnu putovnicu na ime nepostojećeg Marka Golca, ali s fotografijom Stjepana Crnogorca i njegovim datumom rođenja. U dokumentaciji pronađenoj u državnom arhivu sačuvani su i osobni dokumenti likvidiranog Stjepana. – Povezivali su ga s tzv. bugojanskom grupom i akcijom Fenix, ali u Stjepanovu planu rada, koji sam također našao, nigdje se takvo što ne spominje. U svojem planu za 1972. napisao je da će položiti preostale ispite do kraja kolovoza, da će unaprijediti svoju glazbenu grupu, te da će za Božić otići u svoju dragu domovinu. To mu je posljednja rečenica. Nije bio terorist niti važan ili aktivan član emigracije. Sretao se samo s ponekim ljudima politički aktivnima u Salzburgu. To se doznaje iz Udbinih zapisa tijekom Crnogorčeva ispitivanja – dodaje slovenski publicist. Leljak tvrdi da su udbaši, kada Crnogorcu nisu mogli ništa dokazati, pa niti da je imao veze s ekstremnom emigracijom, odlučili likvidirati ga da ne bi progovorio o ispitivanjima kojima je bio podvrgnut. – O ispitivanju Stjepana Crnogorca postoji i tonski zapis. U tom kontekstu spominju se i tadašnji slovenski i jugoslavenski dužnosnici Janez Zemljarič i Milan Kučan, jer pretpostavljamo da bi i oni mogli nešto znati o slučaju Crnogorac – kaže Roman Leljak. Nedavno je rasvijetlio i ubojstvo Nikice Martinovića koji je u Klagenfurtu pokrenuo osnivanje Bleiburškog voda i komemoraciju žrtvama. Na 30. obljetnicu Bleiburga, 1975. godine, bojeći se dolaska Hrvata iz čitavog svijeta, Udba ga je likvidirala u njegovoj trgovini.

Milijun za suradnju

Roman Leljak ističe i da se u dijelu hrvatskih medija pojavila pogrešna informacija da je Slovenac Milan Dorič, navodno plaćen za sudjelovanje u likvidaciji Nikice Martinovića u Austriji, dobio od Udbe milijun maraka. – Ne, 1,08 milijuna maraka zaradio je za suradnju s Udbom od 1954. do 1990. godine – tvrdi naš sugovornik.

M.B.Otporaš

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Uhićenje Hamdije Abdića ‘Tigra’ samo alibi za pogrom hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Nakon izricanja presude hercegbosanskoj šestorci te u iščekivanju posljedičnog pogroma hrvatskih branitelja u BiH, svjedočili smo trima slučajevima koji bi trebali pokazati navodnu nepristranost bh. pravosuđa, piše Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Tako je na području Konjica uhićeno 13 Bošnjaka koji se sumnjiče za ratne zločine počinjene nad Srbima u toj općini, a potom i četvorica Srba za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Donjeg Vakufa. Jučer je, pak, u Bihaću uhićen Hamdija Abdić zvani Tigar koji se sumnjiči za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Da je riječ o farsi govori činjenica da nije uhićen glavni čovjek tzv. ARBiH u Bihaću, zapovjednik 5. korpusa Atif Dudaković s kojim je general Šantić sjedio prije nego što je „odveden“.

Kako se bliže božićni blagdani, a time se rapidno povećava i mogućnost uhićenja hrvatskih branitelja, čini se kako bh. pravosuđe posljednje poteze vuče kako bi kasnije moglo kazati: „vidite da nismo selektivni, ne hapsimo samo Hrvate, pa priveli smo i 13 Bošnjaka iz Konjica, četvoricu Srba iz Mrkonjić Grada, pa čak i Hamdiju Tigra“.

Perfidna je to igra bh. pravosuđa koje kontroliraju bošnjačke političko-obavještajne strukture.

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Hrvatima se danas konstitutivnost ne može tek tako oduzeti jer još uvijek postoji veliki broj pojedinaca i organizacija koji bi se tomu žestoko usprotivili. Zbog toga se taj proces i pretvorio u mrcvarenje. No, aktiviranjem stotina optužnica protiv vojnog i političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata iz posljednjeg rata, doći će do novog (i posljednjeg?) vala odlaska Hrvata iz BiH.

Hrvati s razlogom ne vjeruju bh. pravosuđu koje Hrvate sudi po jednom, strožem, a Bošnjake po drugom, blažem, kaznenom zakonu. To je upravo ono što bošnjačka struktura i želi postići: njima je upravo cilj da Hrvati napuštaju BiH, a ne da im se sudi u BiH. Oni, naime, ne žele da Hrvati odsluže svoje kazne i ostanu u BiH, jer bi tako dobili stotine osoba koje bi se sutra mogle pobuniti protiv velikobošnjačke hegemonije.

Puno je pametnije, rezoniraju bošnjačke strukture, Hrvatima zaprijetiti optužnicama, neke nepravedno osuditi i time poslati poruku svima ostalima: bježite odavde dok još možete!

U cijeloj toj igri Hrvati su potpuno nespremni, ljudi su prepušteni sami sebi, te zbog nepostojanja bilo kakve strukturalne pomoći, radije biraju napuštanje BiH, nego ulazak u kafkijanske procese koji mogu skončati samo onako kako je skončao i proces Slobodana Praljka u Haagu.

Hrvati danas moraju biti organizirani i suglasni oko osnovnih problema s kojima se kao narod suočavaju u BiH: ne smije biti pregovora o konstitutivnosti vlastitoga naroda i ne smije biti kompromisa o procesuiranju branitelja.

Bosna i Hercegovina kakvu danas imamo nije onakva država kakvu želimo. Ako se Hrvati u današnjoj BiH ne osjećaju sigurno i slobodno, čemu onda služi takva BiH? Hoće li Hrvati i dalje nastaviti graditi monstruma koji jede njihove ljude, ili će se možda posvetiti zaštiti vlastitoga naroda, a o BiH neka skrbe oni koji su ju pretvorili u ono što je danas: dvije države pod jednim krovom, jedna za Srbe a druga za Bošnjake u kojoj su Hrvati očigledni višak!

Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari