Pratite nas

Komentar

NAKON INCIDENTA U BEOGRADU – Konačno prestanimo biti ‘kao guske u magli’

Objavljeno

na

Ono što se tijekom današnjega dana dogodilo u Beogradu samo je potvrda činjenice da se još uvijek nisu stekli uvjeti za nekakvo čvršće povezivanje Republike Hrvatske s Republikom Srbijom. Ispad Vojislava Šešelja, osuđenog za ratne zločine nad vojvođanskim Hrvatima na ulazu u Narodnu Skupštinu Srbije, nažalost, učinio je opravdanom našu bojazan da ovaj događaj, događaj posjeta predsjednika hrvatskog Sabora Srbiji neće polučiti dobre rezultete te da je tajming toga posjeta uistinu neprimjeren.

Šešelj je zajedno sa svojim kolegom,   tijekom današnjeg posjeta Beogradu visokog hrvatskog izaslanstva gazio hrvatsku zastavu i time pokazao koliko mrzi Hrvatsku, a psovao je i predstavnike viskog hrvatskog izaslanstva, što je uvjetovalo prekid posjeta i prijevremeni povratak u Hrvatsku Gordana Jandrokovića i ostalih članova našega izaslanstva.

Šešeljev čin, uz dužno poštovanje visokih zvaničnika Republike Srbije i njihovo prikazivanje, tobože, dobre volje za korak naprijed u približavanju politika ovih susjedskih zemalja te u prevazilaženju mučnih događaja s početka 90-tih, a koji se nisu ni do dana današnjega rasčistili, zorno pokazuje da se povjerenje ne može graditi preko noći, bez obzira što to traži netko iz Europe. Uostalom, uoči posjeta predsjednika Jandrokovića Beogradu naš je portal i službeno u obliku komentara prvi objavio našu i bojazan hrvatskoga naroda da bi se moglo dogoditi nešto slično onomu što se i dogodilo.

Još uvijek ne može biti jasno zašto hrvatska službena politika nakon informacija o Šešeljevim prijetnjama nije sve shvatila ozbiljno te zašto je uopće i slala visoko izaslanstvo u Beograd u trenutku kada  ulicama srbijanskog velegrada šeću ljudi poput Šešelja? Jasno smo to ukazali tijekom jučerašnjega dana, ali, nas male novinare, nitko ne sluša. Problem je u činjenici što stav da se ne ide u Beograd na noge Vučiću u trenutku dok Šešelj neometano šeta Beogradom nije stav samo našeg portala, nego velikog broja građana zemlje, kojoj je Šešelj učinio mnogo više zla od pukih prijetnji i zato mu nije trebalo vjerovati. Niti njemu, a niti službenom Beogradu kojemu je cilj bio samo dobiti europske poene, ali,.. Evo, upravo onaj koji im je bio glavni igrač i idejni začetnik nekih koraka i postupaka u prošlosti, sada im “muti vodu”. Poznato je da je i Aleksandar Vučić, aktualni predsjednik Republike Srbije bilo vrlo, vrlo, vrlo blizu Vojislavu Šešelju i preko njega “pokupio” niz političkih poena. Pitanje se postavlja: kako Vučić može dokazati da nema odgovornost za Šešeljeve postupke i kako se ovako nešto moglo dogoditi u Narodnoj Skupštini nakon najavljenih prijetnji? Možda se Vučić želi ograditi od Šešelja, ali da li je to sad moguće i da li je iskreno, teško može bilo koga uvjeriti. Ne kaže se uzalud “ nije sa svakim tikve saditi”.

Pogotovo zbog činjenice da se službeni Beograd nije ispričao niti Tomislavu Žigmanovu. Predsjednica srbijanske Narodne Skupštine je Šešeljeve uvrede okarakterizirala kao vraćanje za uvrede Vučiću u Zagrebu. Zar se s takvim ljudima u budućnosti mogu graditi bilo kakvi diplomatski odnosi???

Nadajmo se samo da će posjet našeg izaslanstva u Beogradu završiti kako treba te da će Jandroković i ostali zvaničnici sretno i mirno doputovati u Zagreb. I da će nam ovo poslužiti da konačno učimo i iz prošlosti. Kao da nam riječi Stjepana Radića ništa ne znače i kao da su stvarno pale u zaborav. Kao da nam je malo žrtva koju je on dao. Zar nam treba još ranjenih i mrtvih kako bismo shvatili da se sa Srbijom graditi diplomatske odnose u ovom trenutku doista ne može. I na kraju glavno pitanje: nećemo li opet biti kao “guske u magli”? Vrijeme je da malo stanemo na loptu i ne slušamo baš sve što nam dolazi od ljudi koji ne žive u Hrvatskoj.

Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Mladen Pavković: Sramotno! Šešelja namjerno nisu zaustavili.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zašto Dan hrvatske državnosti toliko boli Zorana Milanovića

Objavljeno

na

Objavio

Dan hrvatske državnosti jako boli Zorana Milanovića i sve hrvatske komuniste. Njegovo nesretno lice kad ovih divnih svibanjski dana govori o tom danu to jasno pokazuje. Uostalom, taj su dan komunisti ukinuli (Škrabalo) čim su 2000. (s Draženom Budišom) došli na vlast.

Sad je Andrej Plenković taj dan vratio, jer je to taj pravi Dan državnosti, koji ima nekoliko velikih značenja.

Značenje prvo: Država

Komunisti mrze (vječnu i svetu, samostalnu i slobodnu) hrvatsku državu. Pojam državnosti u prazniku za njih je nepodnošljiv. Ne zaboravite da su za taj izraz, također čim su došli na vlast 2000. (s Vladom Gotovcem), oni skratili i povijesni naziv hrvatskoga parlamenta: on se uvijek zvao Hrvatski državni sabor, a oni su makli „državni“ jer „nije važan, razumije se samo po sebi“. Ne, ne – važno je da je DRŽAVNI. Jer 900 godina hrvatskoga postojanja svodi se samo na jedno pitanje – pitanje imanja države – svete i vječne, a okupane u rijekama hrvatske krvi dok nije postala i samostalna i slobodna.

Značenje drugo: Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)

Čak je i komunistima jasno da je samostalnu, slobodnu i demokratsku državu stvorio HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom. Da – cijeli narod, svi – mladi i stari, jaki i nemoćni, ali – tako što su pošli za Franjom Tuđmanom i njegovom strankom HDZ-om.

Jako je bolno oholim komunistima da je nastao državni praznik koji se odnosi na njima mrsku stranku i da će to biti praznik zauvijek, i da će s pomoću toga praznika njihov poraz od HDZ-a biti zauvijek zapamćen.

Pa HDZ njima i jest mrzak zato što je napravio tu državu. Još ne mogu vjerovati da se to dogodilo! Gledajte im samo mrziteljska lica kad govore o HDZ-u.

Značenje treće: prvi korak demokracije srušio je komunizam

Franjo Tuđman je stvorio i volio HDZ i slobodnu, samostalnu i demokratski državu, ali bio je previše pametan, previše učen, previše častan da za glavni državni praznik izabere izbornu pobjedu svoje stranke.

Ali zašto onda za Dan državnosti nije izabrao (kao plitki Škrabalo) dan proglašenja nezavisnosti?

Ne. Najvažniji od svih tih dana (a Milanović zgrčena lica ocjenjuje da su „svi ti dani podjednaki“) je 30. svibnja jer je tada uspostavljen prvi u povijesti hrvatski Sabor izabran na demokratskim izborima.

Demokracija je na prvom koraku srušila komunizam. I čim je narod mogao slobodno birati svoje predstavnike u parlament – glavno tijelo zakonodavne vlasti – izabrao je – slobodu i demokraciju!

Nije bilo nasilja, nije bilo varanja; bili su slobodni izbori i narod je otjerao komuniste.

Čim je završila ta saborska sjednica, sabornici su s Franjom Tuđmanom i Franjom Kuharićem pješke stigli na Trg Bana Jelačića (koji je još nosio komunističko ime) i Franjo Tuđman je izgovorio svoju najvažniju rečenicu u životu:

̶ Imamo Hrvatsku!

Ah koliko je bio pametan taj naš dragi Franjo Tuđman! U svojemu političkom geniju on je znao da je demokracija preduvjet slobode. I da nitko od toga časa ne će moći spriječiti stvaranje hrvatske države.

Milanović je na svojoj intelektualnoj razini u pravu kad je za 30. svibnja 1990. rekao „tada je još bila Socijalistička Republika Hrvatska, Sabor je imao tri doma…“ Ali ni tada, kao ni danas, on nije vidio, i ne može vidjeti, da samo demokracija donosi slobodu. Da slobodni narod nitko ne može odgovoriti od imanja svoje države.

Da, Milanoviću, bio je komunizam još na vlasti, sve ste još imali i svugdje ste bili, Račan je već bio predao oružje (hrvatske teritorijalne obrane), četnici su oštrili noževe, a Srbija je probno palila tenkove  – još se baš ništa nije bilo promijenilo od komunjaskoga dana prije, ali Franjo je znao, mi smo znali:

IMALI SMO HRVATSKU.

Dana 30. svibnja mi, kulturni, miroljubivi i demokratski hrvatski narod, ne slavimo pad komunizma, ni taj Hrvatski sabor, čak ni državu! Mi slavimo svoju povijesnu odlučnost da imamo državu i činjenicu da smo je dobili čim su nam se odškrinula vrata demokracije i slobodnih izbora, Bog ih blagoslovio. Jer tada je ona ovisila samo o nama. I tako će i ostati.

Hrvatska – to smo mi.

prof. dr. sc. Matko Marušić, emeritus

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Karolina Vidović Krišto: ‘Antife se sami razotkrivaju.’

Objavljeno

na

Objavio

Karolina Vidović Krišto  se zalaže za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog čovjeka, od začeća do prirodne smrti.

Žao nam je zbog svake neugodnosti, nasilja ili oduzimanja nečije imovine kao u slučaju krađe zastava Hoda za život.

Ljudi koji sebe predstavljaju čudnim nazivima poput “antifa” često rabe poslovicu – tko laže taj i krade, tko krade taj i ubija. Činjenice ukazuju na to da time govore o samima sebi, komentirala je Karolina Vidović Krišto.

Građanska inicijativa Ivo Pilar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari