Pratite nas

Komentar

NAKON INCIDENTA U BEOGRADU – Konačno prestanimo biti ‘kao guske u magli’

Objavljeno

na

Ono što se tijekom današnjega dana dogodilo u Beogradu samo je potvrda činjenice da se još uvijek nisu stekli uvjeti za nekakvo čvršće povezivanje Republike Hrvatske s Republikom Srbijom. Ispad Vojislava Šešelja, osuđenog za ratne zločine nad vojvođanskim Hrvatima na ulazu u Narodnu Skupštinu Srbije, nažalost, učinio je opravdanom našu bojazan da ovaj događaj, događaj posjeta predsjednika hrvatskog Sabora Srbiji neće polučiti dobre rezultete te da je tajming toga posjeta uistinu neprimjeren.

Šešelj je zajedno sa svojim kolegom,   tijekom današnjeg posjeta Beogradu visokog hrvatskog izaslanstva gazio hrvatsku zastavu i time pokazao koliko mrzi Hrvatsku, a psovao je i predstavnike viskog hrvatskog izaslanstva, što je uvjetovalo prekid posjeta i prijevremeni povratak u Hrvatsku Gordana Jandrokovića i ostalih članova našega izaslanstva.

Šešeljev čin, uz dužno poštovanje visokih zvaničnika Republike Srbije i njihovo prikazivanje, tobože, dobre volje za korak naprijed u približavanju politika ovih susjedskih zemalja te u prevazilaženju mučnih događaja s početka 90-tih, a koji se nisu ni do dana današnjega rasčistili, zorno pokazuje da se povjerenje ne može graditi preko noći, bez obzira što to traži netko iz Europe. Uostalom, uoči posjeta predsjednika Jandrokovića Beogradu naš je portal i službeno u obliku komentara prvi objavio našu i bojazan hrvatskoga naroda da bi se moglo dogoditi nešto slično onomu što se i dogodilo.

Još uvijek ne može biti jasno zašto hrvatska službena politika nakon informacija o Šešeljevim prijetnjama nije sve shvatila ozbiljno te zašto je uopće i slala visoko izaslanstvo u Beograd u trenutku kada  ulicama srbijanskog velegrada šeću ljudi poput Šešelja? Jasno smo to ukazali tijekom jučerašnjega dana, ali, nas male novinare, nitko ne sluša. Problem je u činjenici što stav da se ne ide u Beograd na noge Vučiću u trenutku dok Šešelj neometano šeta Beogradom nije stav samo našeg portala, nego velikog broja građana zemlje, kojoj je Šešelj učinio mnogo više zla od pukih prijetnji i zato mu nije trebalo vjerovati. Niti njemu, a niti službenom Beogradu kojemu je cilj bio samo dobiti europske poene, ali,.. Evo, upravo onaj koji im je bio glavni igrač i idejni začetnik nekih koraka i postupaka u prošlosti, sada im “muti vodu”. Poznato je da je i Aleksandar Vučić, aktualni predsjednik Republike Srbije bilo vrlo, vrlo, vrlo blizu Vojislavu Šešelju i preko njega “pokupio” niz političkih poena. Pitanje se postavlja: kako Vučić može dokazati da nema odgovornost za Šešeljeve postupke i kako se ovako nešto moglo dogoditi u Narodnoj Skupštini nakon najavljenih prijetnji? Možda se Vučić želi ograditi od Šešelja, ali da li je to sad moguće i da li je iskreno, teško može bilo koga uvjeriti. Ne kaže se uzalud “ nije sa svakim tikve saditi”.

Pogotovo zbog činjenice da se službeni Beograd nije ispričao niti Tomislavu Žigmanovu. Predsjednica srbijanske Narodne Skupštine je Šešeljeve uvrede okarakterizirala kao vraćanje za uvrede Vučiću u Zagrebu. Zar se s takvim ljudima u budućnosti mogu graditi bilo kakvi diplomatski odnosi???

Nadajmo se samo da će posjet našeg izaslanstva u Beogradu završiti kako treba te da će Jandroković i ostali zvaničnici sretno i mirno doputovati u Zagreb. I da će nam ovo poslužiti da konačno učimo i iz prošlosti. Kao da nam riječi Stjepana Radića ništa ne znače i kao da su stvarno pale u zaborav. Kao da nam je malo žrtva koju je on dao. Zar nam treba još ranjenih i mrtvih kako bismo shvatili da se sa Srbijom graditi diplomatske odnose u ovom trenutku doista ne može. I na kraju glavno pitanje: nećemo li opet biti kao “guske u magli”? Vrijeme je da malo stanemo na loptu i ne slušamo baš sve što nam dolazi od ljudi koji ne žive u Hrvatskoj.

Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Mladen Pavković: Sramotno! Šešelja namjerno nisu zaustavili.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Đapić: Naravno da će Plenković proširiti svoju parlamentarnu većinu upravo iz redova ‘moralnih vertikala’

Objavljeno

na

Objavio

Mislim da nitko na hrvatskoj političkoj sceni nije jasnije, točnije i konzistentnije od mene upozoravao na uzroke i posljedice reanimacije političkog srpstva koje se u najvećoj mjeri personificiralo u liku i djelu Milorada Pupovca, piše Anto Đapić, predsjednik stranke Desno na Facebooku.

Naglašavam da je Pupovac i eksponent i instrument trajne politike pokušaja destabilizacije hrvatskog društva oko najosjetljivijih pitanja hrvatske novije povijesti, posebno vezano uz temeljne vrijednosti Domovinskog rata.

O Pupovcu nitko nema iluzija, vrlo je predvidiv, ali dok mu Ustav i zakoni jamče političko postojanje on će raditi sve što radi, činio većinu ili ne. Njegova ustavna pozicija relikt je prijašnjeg vremena, iz doba borbe hrvatske države za svoju međunarodnu afirmaciju.

U doba Franje Tuđmana pozicija političkog srpstva bila je vrlo dobro kontrolirana, ali je pravu afirmaciju političkog srpstva u Hrvatskoj učinio Ivo Sanader 2003. godine kada je umjesto koalicije s HSP-om doveo SDSS i manjine u Hrvatskom Saboru u status odlučujućeg čimbenika za formiranje parlamentarne većine. Nakon Sanadera Pupovac je sve vise snažio svoju poziciju jer mu je ustavna pozicija takva da to može činiti. Godinama vodim borbu o potrebi izmjena izbornog sustava kojim bi se neutralizirala ovakva iracionalna pozicija nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru.

Nažalost, mnogim danas vrlo glasnim bukačima s tzv. hrvatske desnice ta tema nije bila zanimljiva dok na svojoj koži nisu osjetili sto to ustvari znači. Međutim, današnje formiranje većine u Saboru bitno je drugačijeg karaktera od onog kada je to učinio Sanader 2003. godine. Pobjeda Plenkovića na ovim izborima u političkom smislu je apsolutna i priključenje manjinskih zastupnika je više tehničko nego političko pitanje. Po naravi stvari, dokle god bude ovakva ustavna pozicija nacionalnih manjina oni će se uvijek prikloniti i nasloniti na najjaču političku grupaciju. Kada to ne bi učinili oni bi tek onda bili remetilački faktor.

Njihov utjecaj na kreiranje Plenkovićeve politike bit će minimalan jer prema posljednjim informacijama manjine će dobiti potpredsjednika Vlade za koordinaciju manjinskih prava, a niti jedno ministarstvo. Takvu vlast HDZ nije imao od doba Franje Tuđmana. Nastavak agresivne kampanje gubitnika s tzv. desnog spektra govori o neprihvaćanju teškog poraza koje je između ostalog i rezultat, pogotovo kad se radi o DPMŠ, pogrešnih procjena i slanja poruka koje nijedna velika politička stranka kao što je HDZ nikad ne bi mogla prihvatiti. Moralna supremacija s koje se DP ili MOST gnušaju suradnje HDZ i manjina je iritantna do gadljivosti, jer je stotine jasnih činjenica oko njih i pred nama koje tu supremaciju čine tragikomičnom.

Što je to moralnije i prirodnije u Hasanbegovićevoj i Jonjićevoj potpori Radi Borić i Tomaševiću, krajnje rigidnim titoistima u Zagrebačkoj skupštini prigodom pokušaja rušenja potpredsjednika skupštine Krešimira Kartela, od tehničke suradnje s manjinama? Ili, gdje je moralno uporište u potpori Ruže Tomašić Lori Vidović, militantnoj jurišnici na sve hrvatske nacionalne vrijednosti?

Odkud MOST-u pravo na moralne prodike i optuživanje HDZ-a za bilo što, nakon što su srušili HDZ-ovu, Karamarkovu vladu, a pokušali i nisu uspjeli srušiti drugu HDZ-ovu, ovaj put Plenkovićevu?

Kako to da kad već Hasanbegoviću i Petrovu ne valja ni Plenković, zato što je navodno lijeve orijentacije, a nije im valjao ni Karamarko, navodno ekstremno desno, iako je izmislio Hasanbegovića, a ovaj danas ima posve isti stav kao i Petrov, koji ga je rušio?

Nitko u situaciji kad je Hrvatska izložena pogibeljnim unutarnjim i vanjskim udarima, nitko s minimumom odgovornosti i zdravog razuma ne bi u vjerodostojnost tih ljudi uložio ni lipe, jer bi to bio pregolem rizik s nerazumno puno nesigurnosti i nepoznanica.

Zato je Plenkovićev savez s manjincima daleko prihvatljiviji rizik, pogotovo što realno i u svijetu i među Srbima umanjuje relevantnost Pupovčevog jaukanja o ugrozama, a politički ništa ili malo znači. I za kraj, naravno da će Plenković s pozicije snažnog i stabilnog predsjednika Vlade proširiti svoju parlamentarnu većinu upravo iz redova “moralnih vertikala”, ali ovaj put bez ucjena. Uvjeravam vas da ce mu biti teško obraniti se od ponuda i spremnosti da se zbog “hrvatskih nacionalnih interesa” priključe njegovoj parlamentarnoj većini, komentirao je Đapić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ante Gugo – Vlada o smanjenju poreza, oporba o manjincima u Vladi

Objavljeno

na

Objavio

Vlada RH

Kako vrijeme odmiče i kako u Domovinskom pokretu i Mostu shvaćaju što im se dogodilo na ovim izborima, tako je i sve glasnije javno ispoljavanje bijesa njihovih pristaša, piše Ante Gugo na Faceboku:

Osim što se pristaše Domovinskog pokreta bude iz sna u kojem su snivali da će preko noći narod njih prihvatiti umjesto HDZ-a, samo zato što znaju napamet nekoliko lijepih domoljubnih parola, oni proživljavaju pravu noćnu moru zbog činjenice da bi nakon ovih izbora na beznačajnu mjeru mogle biti svedene rasprave o ustašama i partizanima u javnom prostoru. O čemu će onda oni pričati?

Most je na drugoj strani doveo nekoliko novih lica umjesto starih potrošenih kadrova koji su uglavnom otišli iz politike ili u Domovinski pokret, što se svodi na isto samo s određenom vremnskom odgodom. Odluka vodstva Mosta pokazala se dobrom. Odgodili su nestajanje s političke scene i vratili se u Sabor čak i snažniji nego što su bili 2016. godine. Nemaju veći broj zastupnika, ali sad su homogeniji. HDZ će u njima i dalje imati jaku oporbu.

Možda i jedinu pravu ako konačno naprave kvalitetan program i prepuste Domovinskom pokretu težnju da budu HDZ umjesto HDZ-a. Naime, za sve koji su do sad to pokušali to je bio siguran recept za tiho političko odumiranje. Sudeći po bijesu kojim su dočekali najavu da će manjine imati predstavnika u Vladi, nisam siguran da se u Mostu nisu nadali kako će ih HDZ doći na koljenima moliti za koaliciju. Jer da nije tako, zašto bi ih bilo briga koga će HDZ uzeti sebi u Vladu. Ionako je dobar običaj da se i nakon formiranja Vlade istoj dade 100 dana mira. Međutim, u Hrvatskoj je baš Most srušio to pravilo. Oni niti jednoj Vladi do sad nisu dali 100 dana mira. Obje u kojima su bili rušili su od prvog dana, a kako neće ovu u kojoj neće biti?!

Što je toliki problem u predstavniku manjina u Vladi da je čak i Jadranka Kosor digla svoj glas protiv toga. Da, ista ona Jadranka Kosor kojoj je potpredsjednik Vlade bio predstavnik SDSS-a Slobodan Uzelac. Baš ovaj primjer govori o nedosljednosti onih koji dižu svoj glas protiv manjinaca u Vladi. Oni samo traže razlog za sapunanje daske Plenkoviću. Budući da ne mogu pronaći ništa bolje to samo govori koliko su slabi naspram njega koji je Hrvatsku proveo kroz nekoliko najvećih kriza u povijesti države, ako izuzmemo Domovinski rat.

U vremenima kad je Jadranka Kosor vodila Vladu bilo je važno u kabinetu imati predstavnika manjinaca zbog slike koju Hrvatska ostavlja pred svijetom. Tada smo se borili za ulazak u EU. Danas vrijede ista politička pravila, samo što se više ne borimo za ulazak u EU nego za što bolje pozicioniranje unutar europskih redova kako bismo mogli dobiti što više sredstava, što snažnije utjecati na zakone koji se tamo donose, a da bismo to mogli moramo imati što bolje pozicionirane svoje predstavnike… Zapitajmo se kome bi odgovarala loša slika Hrvatske u Europi. Tko ovih dana Hrvatsku treba u vlastitom blatu kaosa i demonstracija koje mu se valjaju po glavnom gradu. Nažalost, tobožnji veliki domoljubi koji će na sreću ipak biti politička oporba, rado bi nas izvukli iz Europe i gurnuli u tu blakansku krčmetinu. Oni se jedino u tim pričama dobro snalaze i mogu izmamiti poneki pljesak koji im je važniji od dobrobiti naroda. Izbori su pokazali da se to narodu više ne može tako lako podvaljivati. Došli su neki novi klinci kojima je važnije ući u Šengen nego ići nazad prema Balkanu.

Plenković smanjuje broj ministarstava. Njegovi kritičari već sad pitaju za koliko će to smanjiti broj zaposlenih i ministarstvima i tvrde da je sve samo kozmetika ako do toga ne dođe. To je još jedna činjenica koja govori u prilog tezi da premijerovi kritičari baš ništa ne razumiju. Kako je to poručio Davor Božinović, državne poslove netko mora obavljati. Broj ministarstava se smanjuje kako bi se povećaka operativnost Vlade. Nije isto ako Plenković mora nešto raspraviti s 20 ili s 12 ljudi za stolom. To znači da će skoro upola manje njih neke stvari već ranije raspraviti u svojim resorima i doći pred njega s prijedlozima. Ako posao spajanja nekih resora bude dobro funkcionalno odrađan to će stvari ubrzati i po horizontalnim i po vertikalnim linijama odlučivanja. To je pravi razlog za reorganizaciju Vlade, a ne otpuštanje ljudi.

Ta priča o nekim astronomskim plaćama u državnoj upravi i o prevelikom broju ljudi u administraciji prilično je dobro ukorijenjena populistička floskula. Ona će i dalje ostati oporbi kao batina s kojom će udarati po Vladi. Jednako neuspješno kao i protekle četiri godine. Treba li zato očekivati da će oporba biti pametnija? Kako to očekivati od nekoga tko nije znao prepoznati da građani od vlasti očekuju kakvu takvu garanciju sigurnosti u danima koji dolaze pa su kroz izborne poruke nudili nam nove ideološke sukobe i podjele. Kako išta dobro očekivati od nekoga tko na prijedlog o smanjenju poreza na dobit ne odgovara prijedlozima kako poslodavce prisiliti da to pretoče u povećanje plaća nego se ponašaju kao da prijedloga te zakonske mjere nema pa i dalje tamburaju o predstavniku manjinaca u Vladi. Od takve oporbe ne treba očekivati ništa osim da vječno ostane oporba, komentirao je Ante Gugo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari