Connect with us

Istaknuto

Nakon Karamarka ostadoše same moralne vertikale društva

Objavljeno

on

Brojni Hrvati iz anketa, napokon su sretni. Nedragi im Karamarko morao je odstupiti. Sada je već dao i ostavku na funkciju predsjednika HDZ-a i sve druge funkcije. Da će se to dogoditi dalo se naslutiti nakon ukazanja Tihomira Dujmovića na nacionalnoj dalekovidnici. Bilo je očito da i „iznutra“ postoji akcija za smjenu, piše Katica Amidžić Peročević/direktno.hr.

[ad id=”93788″]

Ne mislim da je Tomislav Karamarko prototip idealnog političara. Nije dovoljno glasan i popustljiv je. Odrekao se puno toga što drugima nikad ne bi palo na pamet, ali sad je sigurno i on shvatio. Njegova kooperativnost shvaćena je kao slabost, i udarci ispod pasa su krenuli. I sam je rekao da je politika prljava rabota a ne plemenita vještina. Kako se ono kae daš prst, a oni zgrabiše ruku.

Mislim da bi pošteni „gonetači“, kako Nino Raspudić naziva „stručnjake za govor tijela“, u analizi, morali priznati da ostavlja dojam dobre osobe, jer ako se iz mimike i pokreta otkiva osobnost, tada se i sa lica i iz očiju vidi ima li čovjek mir u sebi ili mu treba egzorcist.

Neki drugi analitičari, rekli bi da puno toga kod njega odudara od tipa „modernog političara“. Moderni političar je onaj koji govori i radi što očekuje EU, Amerika, Pupavac, a kažu i Vatikan, što je isto moguće, jer nakon odgode kanonizacije Blaženoga nam kardinala, jasno je da ni službena svetost u Božjih predstavnika, nije i Božja svetost.

Predbacuje mu se da nije htio sučeljavanje s Milanovićem. Ne znam zašto je to bila loša odluka. Nije li Milanović kroz četiri godine mandata pokazao što i koliko može učiniti? Zašto bi ga se trebalo slušati što će činiti, kada nam je pokazao svu svoju umješnost i postignuća. Porezne rezultate ne treb nabrajati. Nije on bio u ulozi izazivača kojemu je protivnik uskratio uzvratnu igru. On je svoje odigrao, i mogao je biti samo izazvani, ako protivnik želi takav izazov. A protivnik nije želio. Uostalom nije li rečeno da ćemo ih po djelima prepoznati.

“Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.”(Mt.6,15-20)

A Milanovićeve plodove kusamo. I zašto nam nameću stajalište da treba više vjerovati riječima nego djelima. K tome, Milanović riječima ili reži ili urla.

Zlo je bučno i agresivno, a dobro je šutljivo i samozatajno, jer očekuje, samo po sebi, da će pobijediti. Nije li Milanović obećao pakao? Zašto bi se bilo tko izlagao paklu? Rečeno je: Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo.

Karamarka se ocrnjivalo tj. rušilo od dolaska na čelo HDZ-a. Još mu se ništa nije stavljalo na teret, i dok nije rekao išta, niti je išta učinio, mediji su, po zadatku, činili svoje. Anketa na anketu, Karamarko najnepopularniji. I stalno sam se pitala, je li zbilja moguće da Hrvati misle kako je Karamarko lošiji od Milanovića?

Bilo je jasno da su ankete namještene, a sada se vidi da su to bile uvertire u Paklenu simfoniju, koju su odsvirali SDP, ostaci udbe i razni drugi falši svirači. A tko je dirigirao, dragi moji, mućnite malo.

Kako su stvari odmicale, nakon anketa, eto i udbaških, još živućih, prvaka i moćnika, dua MM, Manolića i Mesića, sa svojatanjem Karamarka. Sve sam se pitala kome je to od njih dvojice miliji. Mesić kaže da ga je izmislio, a Manolić da je njegov udbaš. A opet, kakova-takova logika, postavlja pitanje. Kako mogu loše govoriti o svome? Kaže se da se „svoje meso ne jede“ i da „vrana vrani oči ne vadi“! Kako su tako zdušno ustali i govore loše o nekome tko je njihov? Dva su moguća odgovora: ili je otišao od njih, a to znači da je na drugoj političkoj platformi, ili nikada nije niti bio njihov. Zašto viču ako je njihov? Ili ga se, možda, boje? Bit će da im spominjanje lustracije i stvaranje reda u državnim sinekurama brojnih anihrvatskih aktivista, aktivira moždane. Jer što ako se nešto zatalasa i u Hrvatskoj, da ne ovisimo samo od njemačkom pravosuđu. Ono što Karamarko govori i radi, sasvim je suprotno od onoga što su činili oni i njihovi, i što i dan danas čine. Možda su se uplašili da će se nakon 25 godina samostalnosti Hrvatske početi trgati udbaške mreže, koje građane ove zemlje tako sputavaju, da mi koji smo rođeni poslije informbirovske Jugoslavije, imamo osjećaj da Jugoslavija i dalje postoji. Ne možeš biti Hrvat u Hrvatskoj da dubiš na glavi! Filozofi bi rekli da je i postkomunizam, komunizam.

Dežurni politički analitičari reći da treba povijest prepustiti povjesničarima, a poligtičarima. Slažem se, ali vi prodajete demagogiju. Političari moraju stvoriti ujvete da povjesničari mogu raditi. Jer kada povjesničari rade svoj posao, vi se dignete na sve četiri i udri s etiketama i prosvjedima. Nema revizije povijesti, viču lašci koji su pisali povijest. Moj otac je mislio da će komunistička juga neće dugo opstati, jer je skovana na laži, „staklenim nogama“, govorio je.

Zašto se bojite revizije, ako je istina što ste pisali i kako ste odgajali nas, titove pionire? Tako da moj studentski kolega i prijatelj nije čuo za Križni put do studentskih dana 1971. A moj ga je otac prošao, i Bogu hvala preživio. Ali ujak i svekar nisu. U našim udžbenicima iz „historije“, uz brojene laži, pisalo je da je kardinal Stepinac ustaški zločinac i da je u Jasenovcu pobijeno više od 700.000 ljudi. I to smo morali odgovarati za školsku ocjenu. I da će i poslije tita biti tito. Kao što se vidi, bili su u pravu. Vladao je živ 35 godina, i isto toliko vlada mrtav. Zlo je zbilja žilavo.

Zato obvezatno dio hrvatske politike mora biti i revizija hrvatske povijesti. Nemojte se zavaravati. Sve je povezano. I traženje istine ne isključuje aktivnosti na planu gospodarstva, obrazovanja, zdravstva, uprave,…. To su podmetanja. Jer, što su nam temelji? Što možeš graditi za budućnost, ako nemaš temelje? Sve je bitno dovesti u red za dobro i opstanak. Uostalom, nije čovjek samo „homo economicus”, kako nas pokušavaju zavarati.

Sama najava lustracije podigla je uzbunu na najviši stupanj otpora. A koliko je to drugovima i drugaricama važno, dovoljno je prisjetiti se Milanovića, koji je nekoliko dana prije službenog pristupanja Hrvatske EU odrađivao lex Perković, bez obzira na sve moguće političke posljedice. Sve damo udbu ne damo. Fućkaš ti sve, ako poluge „regiona“ trpe.

I tako, kada se najave i mali pomaci ka hrvatskoj slobodi, dignu se drugovi i krenu hajke. A u akcijama protiv svoje zemlje nitko, u cijeloj EU a i šire, nije bolji od Hrvata. Iako brojni podatci o odmazdi nad Hrvatima nakon 45′ govore tome u prilog, tu činjenicu spoznaš, tek kada to živiš. Sve etnički Hrvati, da ne bi bilo zabune. I uvijek je bilo tako, Moj otac je govorio da su kolonu na Križnom putu „pratili“ oficiri na konjima, oficiri, i uvijek Hrvati. Vodilo se o tome računa.

Kako ono, Hrvatima dragi Milanović viče revolucionarni poklik: Non passaran!

I kada izmišljeni rezultati anketa o Karamarkovoj nepopularnosti nisu pomogli da ne bude pobjednik zadnjih izbora, krenuli su sa stvaranjem pakla u društvu, pakla koji nose u sebi.

Nije bilo ozbiljnog „materijala“, pa su stvorii aferu konzultantica. A možda se i vi pitate, kako je legitimni ugovor o suradnji za legitiman posao, uz financijski benignu vrijednost, postao koruptivna činjenica? I tu me logika „zaškakljala“. Od kada se to mutni poslovi ugovoraju i potpisuju na papiru, pisani ugovori sa žiralnim financijskim tijekom? Jasno, kad naši suci sude na temelju indicija praznih kutijica u kojima su navodno bili dijamanti, snimljenih koverti s nepoznatim sadržajem, snimke vađenja baterija iz mobitela, onda i legalno ugovoreni i legitimni poslovi mogu postati koruptivni. A pravi novci se dilaju ispod stola, prenose u kutijama za meso, crnim torbama, ali nikada na žiro račun ili uplatnicom u blagajnu. No, kada hajka krene, nije bitno gdje je istina, smisao i logika, bitan je cilj. Pa kada dobiješ bitku s lavovima, pojedu te stjenice.

Kad bolje razmislim, i trebalo je tako. Ako je već „prodavao nacionalne interese“, to je moralo biti barem 60, ako ne i 600 milijuna, a ne 60 tisuća Eura. Prodati državu tako jeftino, za jedan auto visoke klase! I pri tome, kao svi sumnjivci, ostaviti tragove u obliku ugovora i žiralnog plaćanja.

Nitko od onih što ne vole Karamarka, barem u mom krugu, ne zna mi reći zašto ga ne vole. Pričaju nebuloze o nesimpatičnosti, i o njegovoj suradnji s Mesićem. I opet mi logika smeta. Kako Mesića, kojega su ti isti birali i držali za predsjednika deset godina, odjednom uzimaju za zlo čovjeku koji je, navodno, blizak tom istom Mesiću?

A sada je sve to, kako se papagajski ponavlja, uteg HDZ-u. Ja nisam članica HDZ-a, ali HDZ mi je drag, neovisno o tome tko mu je na čelu ili ima li u njemu problematičnih pojedinaca. Mislila sam da bi Karamarko, iako nema Tuđmanovu životnost, karizmu, mogao vratiti dio stare slave HDZ-a. HDZ je brand, zaštitni znak nastanka Hrvatske, simbol ostvarenja stoljetnih snova. Puno se toga urušilo nakon velikoga Tuđmana, dok su ga vodili bonvivan Sanader i drugarica Kosor. Ali nisu oni HDZ. HDZ je, i trebao bi ostati, hrvatska snaga i istinski simbol hrvatstva. I svaki napad na HDZ doživljavam kao napad na Hrvatsku. A da sam u pravu, govori činjenica da je neprijateljima Hrvatske toliko mrzak da su mu i sudili, što nije nezabilježeno u svjetskoj povijesti. I njemačkim nacistima i talijanskim fašistima, kada se sudilo, sudilo se pojedincima, a ne strankama kojima su pripadali. I ako Bog da, kada se jednom u Hrvatskoj bude sudilo za komunistička zlodjela, i to će biti suđenje pojedincima, a ne partiji. Samo simbolu stvaranja Hrvatske, HDZ-u, sudili su kao organizaciji. Jesmo li, Hrvati, toga svjesni? Jesmo li svjesni što znači blatiti HDZ?

Karamarko je učinio poteze vrijedne štovanja. Onaj koji za ministre u vladi predloži Zdravka Marića, Miru Kovača, Predraga Šustara, Zlatka Hasanbegovića (oprostite drugi dobri ministri, ali o vama ništa ne znam), taj sigurno zna što su nacionalni interesi. I da nije bilo trojanskog konja, kakovu asocijaciju je izrekao g. Pešorda, aludirajući na Salinasovu teoriju da je Troja bila u dolini Neretve, da mu je dopušteno postaviti prave ljude u MUP i SOI, Hrvatska bi bila, u velikoj mjeri, zaštičena. I u Francuskoj bi bila druga slika. Ovako je „pontonski most“, svjesno ili nesvjesno, odigrao protiv Hrvatske.

[ad id=”93788″]

No, dragi moji, ako nas je Bog sačuvao sva ova stoljeća, ovako malobrojne i slabomisleće i bez vlastite države, vjerujem da će to učiniti i sada, kada nam ju je dao.

Katica Amidžić Peročević/direktno.hr.

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari