Pratite nas

Magazin

Nakon mog komentara HTV je poslao svoju ekipu koja je odradila reportažu o Kupresu i Blidinju

Objavljeno

na

foto: fra Mario Knezović/facebook

Hercegovački franjevac Mario Knezović izazvao je proteklih dana lavinu komentara na Facebooku jednom svojom objavom koja se ticala – skijanja.

Fra Mario je medije, i to u prvom redu one iz Hrvatske, prozvao da “o Kupresu i Blidinju šute, a o tuđim skijalištima su glasni”.

– Zašto Kupres i Blidinje za većinu “hrvatskih” medija nisu atraktivna odredišta? Odgovora može biti više. No, potpuno je čudno da televizijske kuće iz Hrvatske šalju svoje reportere u inozemstvo i prave javljanja uživo, dok su vijesti o sjajnim skijalištima koja su nadohvat ruke, osobito u južnom dijelu države, šture i rijetke. Naravno, u pitanju je interes i biznis – napisao je fra Mario Knezović.

– Iz tržišne perspektive vlasnika, razumljivo je da će RTL, unatoč havariji i prijetnji za sigurnost skijaša, savjetovati Hrvatima da idu u njihova skijališta u Austriji, Njemačkoj itd. U tom detalju, ili nije detalj, vidimo koja je važnost i moć medija. Da su ti mediji u hrvatskim rukama, bilo bi drugačije i vjerojatno bi taj reporter bio u Kupresu ili Blidinju. Umjesto da ovih dana sve veće televizijske kuće (HRT, Nova TV, RTL) izvještavaju s Kupresa i Blidinja, oni odrađuju turističku promidžbu i sezonu za tuđe narode. Tu se nitko od njih neće pitati što će zbog toga Hrvati iznijeti novac van domovine, što ni jedna lipa od te potrošnje neće doći u hrvatsku privredu ili proračun. Na Kupresu i Blidinju piju se pića uvezena iz Hrvatske. Tu se pije hrvatsko pivo, toče se mnoga hrvatska vina, konzumiraju se hrvatski čajevi, jedu se hrvatski slatkiši itd. Ali što to zanima medije koji odrađuju posao za tuđi i svoj račun? – zapitao se svećenik, inače župnik u Kočerinu kod Širokog Brijega.

Prije toga posjetio je Kupres, a lani Blidinje i, kako je napisao, vidio je sjajna skijališta, divne uvjete, ažurnu poslugu, susretljive ljude, sigurnost i puno toga dobroga.

– Stoga, neka ovaj moj mali napis bude medijski prilog hrvatskim skijalištima u BiH. Dok ne shvatimo da su nam biseri nadohvat ruke, cijeloga života bezuspješno ćemo ih tražiti u tuđini – poručio je fra Mario u svojem postu, dobivši 1300 lajkova i potaknuvši brojne komentare, odreda pozitivne.

Sav taj odjek kao da je iznenadio samog autora, što nam je jučer i kazao u telefonskom razgovoru. Kaže da ga je na reakciju potaknula jedna od emisija RTL Direkta.

– Ja sam doktorirao medije i komunikologiju i znam o čemu govorim. Oni novinara šalju tamo gdje je pogibelj, on govori kako ponestaje hrane i ostaloga, ali isto tako zaključuje neka hrvatski skijaši tamo ostaju i ne otkazuju aranžmane. Ja znam da skijališta u BiH nisu usporediva s onima u Švicarskoj ili Austriji, ali mediji su tržište, novac. I da sam ja kao Hercegovac vlasnik RTL-a ili HTV-a, pa i ja bih pozivao ljude da ljetuju u Hrvatskoj, a ne u Anconi, Bariju ili ne znam gdje. Jednostavno je stvorena fama: ako nisi bio u Švicarskoj, Italiji… nisi uopće ni skijao – drži fra Mario Knezović i navodi primjer Austrije, koja nižim porezima i vaučerima potiče svoje državljane na odmor u domovini.

– Mi Hrvati iz BiH, kao i cijela ova zemlja, imamo minus u trgovinskoj razmjeni s Hrvatskom. Uvoz iz RH pokriven je našim izvozom tek nekih 20 posto! I sada vidite koji to još postoji interes da hrvatski državljani dolaze ovdje – njegova je računica.

Nakon svega, HTV je, slučajno ili ne, prošlog vikenda poslao svoju ekipu koja je odradila reportažu o Kupresu i Blidinju.

– To je dobar znak da je sve što sam napisao imalo smisla – zaključit će fra Mario.

Zašto Kupres i Blidinje za većinu ‘hrvatskih’ medija nisu atraktivno odredište?

 

Neka BiH ima koristi: Može i Jahorina i Bjelašnica

Fra Mario odbija bilo kakvu pomisao da je njegova objava imala neku nacionalnu ili, nedajbože, nacionalističku primisao.

– I ako bi me netko pitao, da mogu birati, hoću li pod istim uvjetima skijati na Jahorini (koju drže Srbi) i Bjelašnici (koju drže Bošnjaci) i u Austriji ili Švicarskoj, izabrao bih ova dva u blizini Sarajeva. Razlog: i od toga moj narod ima koristi jer se puno toga slije u novčanik osiromašenih stanovnika BiH – poručio je fra Mario, piše Zoran Šagolj/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Jan Ivanjek: Ovo je istina o propaloj nabavi aviona F-16 Barak

Objavljeno

na

Objavio

Gost ”Budnice” Osječke televizije bio je vojni analitičar Jan Ivanjek. Marko Ljubić je prije početka razgovora naglasio da je povod za razgovor o vojsci i vojnim politikama raspuštanje Sabora i ulazak u predizborno razdoblje, ocjenjujući da je pitanje značaja i statusa HV u Hrvatskoj politički i društveno vrlo potcjenjeno.

Ivanjek se složio s tim, navodeći razloge zbog kojih je HV više od 15 godina zanemarivana u svakom pogledu, naročito organizacijski, financijski i razvojno. U tom kontekstu Jan Ivanjek je mandat bivšega ministra Damira Krstičevića ocijenio mandatom prekida toga opasnog trenda i razdobljem vraćanja svih elemenata i komponenti vojske na poželjnu razinu stanja i spremnosti za obranu zemlje i naroda, prenosi Direktno.hr.

Ivanjek je posebno naglasio motivaciju pripadnika vojske, koja je prethodnim politikama bila praktično uništena, a entuzijazmom i znanjem generala Krstičevića vraćena u kratkom razdoblju na razinu pobjedničke ratne motivacije.

Među najvažnijim strateškim potezima generala Krstičevića Ivanjek vidi razmještaj vojnih snaga po dubini hrvatskog državnog prostora, posebno naglasivši Vukovar i Ploče. Borbenu postrojbu mornaričkog pješaštva u Pločama ocjenio je iznimno bitnim strateškim potezom, njene sposobnosti najvišim mogućim a njeno postojanje i potencijalnu namjenu snažnim ohrabrenjem hrvatskom narodu s obje strane državne granice.

Na pitanje Marka Ljubića o nedorečenostima i nejasnoćama ostalim u javnosti oko pokušaja nabavke zrakoplova Barak od Izraela, Ivanjek je rekao da je ta operacija i postupak vođen na vrhunskoj razini, odgovorno i ozbiljno, da nije bilo nikakvih pozadinskih političkih opstrukcija u vrhu države i vlasti, a da je čitav splet okolnosti u trenutku realizacije toga posla bio prevaga za njegov neuspjeh, pri čemu je novost za javnost bila da je Izrael procjenjivao da u miru svojim utjecajima može s Amerikancima otkloniti probleme, no da je javna i politička histerija u Hrvatskoj s opozicijskih stajališta onemogućila miran rad i moralo se odustati od posla, za kojega Ivanjek tvrdi da je bio od neusporedive strateške koristi za Hrvatsku.

Na pitanje o obaveznom vojnom roku, Ivanjek je navodeći okolnosti, turbulentno okruženje i polazište da se svaka država mora moći obraniti sama, bez obzira na savezništva, rekao da je vojni rok nužnost i da bez njega HV ne može imati potrebnu dubinu i potencijal za uspješnu obranu.

“Nije danas pitanje hoće li biti rata, nego kad će ga biti”, upozorio je Ivanjek, naglašavajući značaj pristupa vojnom pitanju i politikama hrvatske države prema HV, upozorivši da bi sve političke stranke i koalicije i sada u predizborno vrijeme morale u prvi plan programski i komunikacijski istaći stav i odnos prema vojnoj spremnosti zemlje. U tom kontekstu, analizirajući odnose snaga SAD, Rusije i Kine, prelamanje njihovih ciljeva i namjera u tom natjecanju na cijeli svijet te na položaj Hrvatske, ocijenio je stanje vojnih snaga Srbije i Hrvatske.

U emisiji je bilo govora i o obrazloženjima, naglascima i odnosima hrvatskih politika prema HV, počevši od Mesićeve smjene 12 generala do danas.

Budnica je politički talk-show urednika i voditelja Marka Ljubića, a prikazuje se od nedavno na Osječkoj televiziji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Ivan Martić: Od kako je nastupila karantena, vrijeme provodim doma uz svoju obitelj

Objavljeno

na

Objavio

Mi smo kao narod stekli teško svoju samostalnu državu i naravno da treba vremena da se demokratski  izgradi cijeli sustav i državni aparat da bi drzava bolje funkcionirala. Zato treba nas, narod koji voli svoju Domovinu ma kako bilo teško, koji će živjeti u Hrvatskoj, tako i mnogi koji su otišli zbog ekonomske krize, mogu se vratiti sa svojim Obiteljima i iskustvom koje su stekli, da pokrenemo svi zajedno gospodarske projekte, da izlazimo na demokratske izbore i biramo po savjesti najbolje političke stranke i ljude koji će  zastupati interese svojih građana i stanovnika RH. Na kraju krajeva, kad dođu neke godine i čovjek dođe do zrele pamati i spoznaje, da mu ne treba puno u životu da bude zadovoljan i sretan, da ima donekle dobro zdravlje i svoju Obitelj, mir i blagoslov oko sebe. Stara izreka kaže, svagdje pođi ali svojoj kući dođi, jer kako god je, doma je najbolje.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Ivana Martića Ivicu ne treba posebno predstavljati. Već godinama se on svojom pjesmom predstavlja diljem Lijepe naše i izvan Domovine na slavljima  hrvatskoga puka. Pjesma je odredila njegov život, a on uljepšao životne trenutke mnogobrojnih Hrvata, trenutke koji se ne zaboravljaju.

Poštovani gospodine Martiću, već duži niz godina ste neizostavni dio gotovo svakog slavlja Hrvata, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Što Hrvate čini posebno sretnima?

-Sretnim ih čini Obitelj, zajedništvo, vjera i ljubav prema domovini. Svi se pokušavaju pronaći u tom svom načinu života, s kojim su neki zadovoljni a neki nažalost nisu. Velik dio našeg naroda je napustio domovinu zbog egzistencije i boljega života, međutim sama prilagodba i integracija po meni djeluju stresno, na narod koji je navikao da tradicionalno održava svoje  Obiteljske, vjerske, nacionalne i socijale navike u državama iz kojih dolaze . Na sreću našeg naroda u dijaspori, po svim većim gradovima postoje Hrvatske bratske zajednice, Katoličke misije i Kud-ovi, koji okupljaju naše ljude i organiziraju razne priredbe, obilježavanje  vjerskih blagdana, nacionalnih praznika, sportskih događanja, na koji poziv se mi glazbenici iz Domovine rado odazivamo. Na taj način im donosimo dio ljepote, radosti, veselja i podižemo moral da se osjećaju kao da su u Domovini. Meni kao glazbeniku je to posebno zadovoljstvo i sretan sam kad vidim sve te sretne i zadovoljne ljude, koji na sve načine iskazuju emociju kroz zajedničko druženje, pjevanje i sve ono što su dugo pripremali da bi obilježili taj svoj dan. Kako se dugi niz godina  profesionalno bavim svojim poslom na hrvatskoj estradi, upoznao sam mnoge drage ljude i njihove obitelji. Postoji u svakom od njih velika želja da se vrati na svoje mjesto od kud je potekao. Tako da se vratim na početak ovoga teksta, integracija je vrlo stresna za prvu genaraciju koja je otišla trbuhom za kruhom, druga generacija njihove djece je već prihvatila način života, jezika i adaptirala se u društvu kojem su se školovali i planiraju svoju budućnost. Evo u kratkim crtama sam napisao svoja iskustva i viđenje naših iseljenika, ima tu i sreće a ima i tuge te prve generacije koja emotivno pati  za Domovinom i svim onim što Domovina kao majka daje… Ljubav.

Situacija koju nam je donio koronavirus uvukla nas je u vlastite domove. Kako podnosite vrijeme bez nastupa, prijatelja, pjesme…?

-Korona ja kako je  svi osjećamo, promjenila mnogo toga u našem načinu života kojeg smo živjeli prije nego se pojavila. Nadam se da ćemo se svi zajedno morati prilagoditi novom načinu života, na koji nas educiraju ljudi iz struke. Sa poslovne strane, kao mnogi tako i moj posao trpi gubitke i prihode koje smo očekivali od planiranih i dogovorenih nastupa, svadbi, koncetara u Domovini i inozemstvu. Nedostaju mi mnogi moji dragi prijatelji i partneri, kolege i suradnici, s kojim sam se svakodnevno družio i planirao budućnost , a na žalost jedan od njih je i preminuo od posljedica Korona virusa – covida 19. Od kada je nastupila karantena, vrijeme provodim doma, uz svoju Obitelj i to mi je najvažnije da smo svi dobro i zdravo. Zadržali smo vedar duh i optimizam uz zajedničke molitve i međusobno druzenje unutar Obitelji više nego inače.

Život u Hrvatskoj je težak. No, Vi ste jedan od vječitih optimista i radoholičara. Kako gledate na razne teorije zavjere koje se uvijek nekako pojavluju negdje oko nas? Nije l ibolje se strpiti i prepustiti struci razmišljanja o tomu?

-Život u Hrvatskoj je težak. Ja sam kroz svoj rad i životni vijek imao sreću da sam jako puno putovao, što je želja mnogih ljudi. Kroz putovanje po svijetu upoznaš sve ono što te zanima, i ono što smo pročitali ili vidjeli po dokumentarcima. Ima zaista jako lijepih primjera i zemalja gdje bih poželio ostati i živjeti. Ali kad malo bolje upoznaš život tih ljudi i što više otkrivaju svoje male probleme i nezadovoljstvo sa svojim političkim i poslovnim životom, vidiš da to nije sve tako lijepo kako to se čini. Sav taj sjaj i licemjere je skupo plaćeno, sa ogromnim odricanjima, kreditima, rad od jutra do navecer. Tako da sam uvidio da život nije nigdje lak, kako se prikazuje kroz vanjski izgled i kroz slike na društvenim mrežama. Mogao bih o tome satima, ali činjenica je kako je  cijeli  svijet oduvijek migrirao zbog ekonomskih i ratnih događanja. Mi smo kao narod stekli teško svoju samostalnu državu i naravno da treba vremena da se demokratski  izgradi cijeli sustav i državni aparat da bi drzava bolje funkcionirala. Zato treba nas, narod koji voli svoju Domovinu ma kako bilo teško, koji će živjeti u Hrvatskoj, tako i mnogi koji su otišli zbog ekonomske krize, mogu se vratiti sa svojim Obiteljima i iskustvom koje su stekli, da pokrenemo svi zajedno gospodarske projekte, da izlazimo na demokratske izbore i biramo po savjesti najbolje političke stranke i ljude koji će  zastupati interese svojih građana i stanovnika RH. Na kraju krajeva, kad dođu neke godine i čovjek dođe do zrele pamati i spoznaje, da mu ne treba puno u životu da bude zadovoljan i sretan, da ima donekle dobro zdravlje i svoju Obitelj, mir i blagoslov oko sebe. Stara izreka kaže, svagdje pođi ali svojoj kući dođi, jer kako god je, doma je najbolje.

Pjesma je dio vašega života, pjevači prijatelji i kolege, oni koji vole pjesmu Vaši su ne samo prijatelji, možda i više od prijatelja. Što biste im poručili?

-Pjesma je dio moga života, kao i mnogim što uživaju u njenom blagoslovu, da sviraju, pjevaju, slušaju, plesu, pišu tekstove itd… To je jedan izražaj emocija koji je prenesen u rado slušanu pjesmu … Ukus o glazbi je vrlo raznolik i teško je svakom ugoditi na javnim nastupima. Ja se tu dosta dobro snalazim i imam jako dobru interakciju sa publikom na svojim nastupima, jer ih brzo animiram, dam sve od sebe, svoje znanje i ljubav prema glazbi i svim prisutnima, svoju želju da im taj veseli trenutak ostane u vječnom sjećanju, naravno takav rad se prepozna i tako se stječe publika i novi nastupi. Ima jako puno elemenata da bi se napravila uspješna karijera jednoga pjevača, velika upornost i puno rada, velika financijska ulaganja. Kao javna osoba treba biti oprezan i pametan u svim situacijama i zadržati dostojanstvo da bih mogao doći do svoje publike i toga da možeš imati dovoljno nastupa i posla , da bi mogao održavati cijeli bend i egzistirati od tog posla. Zato svima kolegama i onima koji se bave ovim javnim i časnim poslom, želim da se trude, da rade na sebi i da daju sve od sebe u tom poslu, gdje se ne može raditi površno, jer svaki površan i amaterski odrađen posao osuđen je na neuspjeh.

Stručnjaci kažu da nam dolazi bolje vrijeme. kao da od nekuda  odjekuje Vaš glas: “… Violino, violino, sitno sitno gudi…”?

-Nadamo se da ćemo uskoro početi sa nastupima i koncertima i tada će se sve pokrenuti u Lijepoj našoj Domovini i bolje nego što je bilo, jer smo ipak ovo sve dosta teško podnjeli i vjerujem da smo svi naučili jednu životnu lekciju kroz epidemiju Korone i potresa u Zagrebu koju  nećemo tako lako zaboraviti…. Svima vam zelim Mir i dobro. Vaš Ivan Martić Ivica ❤️

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari