Pratite nas

Vijesti

Nakon novog Dodikovog negiranja Bosanskog jezika: Sarajlija tužio Republiku Srpsku

Objavljeno

na

Sarajlija R. Š. prije dva dana podnio je tužbu protiv Republike Srpske zbog negiranja postojanja bosanskog jezika, saznaje Oslobodenje.

Tužba je uslijedila nakon što je predsjednik RS-a Milorad Dodik prokomentarisao bajramsku hutbu reisu-l-uleme mr. Huseina ef. Kavazovica, u kojoj je reis izjavio da su muslimani iz BiH Bošnjaci i da govore bosanskim jezikom.

“Ne postoji bosanski jezik, kako to reis voli da dezinformiše javnost”, stoji u saopcenju Dodika, objavljenom i na web stranici predsjednika Republike Srpske.

Pokušali smo dobiti komentar reisu-l-uleme Kavazovica, a njegov savjetnik Dževad Hodžic kaže da reisu-l-ulema ne želi s Dodikom raspravljati o ovom pitanju.

Bez dileme

Rukovodilac ureda za odnose s javnošcu Rijaseta IZBiH Ekrem Tucakovic prenio nam je zvanicnu izjavu Rijaseta: “Milorad Dodik može zvati svoj jezik srpskim, ali ima pravo da ga zove i bosanskim. Reisu-l-ulema niti mu zabranjuje niti mu namece bilo šta vezano za imenovanje jezika kojim govori. Ipak, kada je rijec o bosanskom jeziku kojim govore Bošnjaci, Milorad Dodik nije relevantan da donosi sudove o bosanskom jeziku, jer ga za to niko nije ovlastio niti posjeduje potrebnu kompetenciju. Zato je Dodik potpuno irelevantna osoba da iznosi stavove o bosanskom jeziku, kojim Bošnjaci govore od pamtivijeka i koji karakterizira izvanredna vitalnost i sposobnost trajanja unatoc zabranama i osporavanjima”.

Sarajlija R. Š. (anonimnost traži samo zbog zaštite porodice) nije imao dilema oko toga šta ciniti nakon što je Dodik, po ko zna koji put, ponovio da bosanski jezik ne postoji.

“Bosanski je moj maternji jezik, a tužena strana mi svojim postupkom ne samo osporava pravo na korištenje termina bosanski jezik nego onemogucava i korištenje tog jezika u privatne i službene svrhe”, objašnjava R. Š, naglašavajuci da je RS ovim narušio osnovna ljudska prava i slobode svih koji koriste bosanski jezik, zagarantovane odredbama Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, ali i odredbama svih ustava u BiH:

– Pa i Ustava RS-a, narocito clana 7, koji u svom relevantnom dijelu glasi “službeni jezici RS-a su: jezik srpskog naroda, jezik bošnjackog naroda i jezik hrvatskog naroda. Službena pisma su cirilica i latinica”, istice R. Š. dodajuci da negiranje onemogucava licima koja koriste bosanski jezik pravo na pristup i obracanje zvanicnim institucijama, kao i organima vlasti RS-a.

– Ja, recimo, govorim i razumijem samo svoj maternji jezik, a to je bosanski, jedan od zvanicnih jezika u Bosni i Hercegovini i u FBiH, naglašava Sarajlija, podsjecajuci na to da se u spornoj izjavi tužene strane kaže da Bošnjaci imaju pravo na jezik, ali on se ne može nazivati bosanskim, nego bošnjackim. Obilježje jezika nosi obilježje naroda.

R. Š. podsjeca i na to da u Ustavu Republike Srpske ne egzistira pojam bosanski jezik.

– U tužbi sam naveo i to da je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci moguce studirati samo srpski jezik i književnost, dok odsjeci za druge jezike kao što su bosanski i hrvatski ne egzistiraju. A osnivac Univerziteta u Banjoj Luci je tužena strana. Isti slucaj je i sa Univerzitetom u Istocnom Sarajevu, odnosno tamošnjim Filozofskim fakultetom. Dakle, svi koji žele studirati bosanski i hrvatski jezik stavljeni su u neravnopravan i diskriminatorski položaj u odnosu na druge studente, a ovakvim postupcima tužena strana prisiljava na napuštanje teritorije pod njenom stvarnom i efektivnom kontrolom. Jer, druge opcije za studiranje druga dva zvanicna jezika tamo nema”, istice R. Š.

On obrazlaže kako, cim nema mogucnosti za sticanje zvanja za zvanicne službene jezike u BiH kao što su profesor bosanskog jezika i književnosti, profesor hrvatskog jezika i književnosti, može se samo govoriti o neravnopravnosti i diskriminaciji, i to sistemskoj.

– Dodikova izjava je njena tek zvucna dimenzija, smatra podnosilac tužbe.

Tužitelj kao dokaz navodi i raspravu sa tematske sjednice Izucavanje i njegovanje srpskog jezika u RS-u, koju je 28. juna ove godine organizovao Odbor za obrazovanje, nauku, kulturu i informisanje Narodne skupštine RS-a, a na kojoj je dominirao stav lingviste Miloša Kovacevica: “Srbi moraju da cuvaju identitet srpskog jezika i kao sistema i kao realizacije. Susrešcemo se sa problemom imenovanja jezika po zemlji u kojoj živimo, a ne po narodima, pa postoji mogucnost preimenovanja srpskog jezika u varijante bosanskog, što ne smijemo dopustiti”.

Mucenja

R. Š. u tužbi navodi i to da ni na jednoj zvanicnoj web stranici institucija RS-a (on nabraja imena njih 32) ne egzistira opcija za mogucnost korištenja bosanskog jezika.

Tek kao napomena: tužitelj je u periodu ratnih sukoba 1992 – 1995. godine pretrpio nezapamcene torture i mucenja od tužene strane. “Oružane formacije RS-a su izvršile otmicu sa smrtnim ishodom mojih roditelja. Majcini posmrtni ostaci ni do danas nisu pronadeni, te ja i ovim putem pozivam Republiku Srpsku da otkrije lokaciju na kojoj se oni nalaze. Umjesto da mi vrati makar mrtvu majku, RS mi želi oteti i maternji jezik, kaže on.

Njegova majka i otac, vojni penzioner, odvedeni su iz stana na Grbavici 9. jula 1992.

Tri miliona dokaza

U svojoj tužbi protiv RS-a R. Š. navodi i ovo: “Bosanskim jezikom, koji Dodik, eto, negira, danas se služi oko tri miliona osoba i to: u Bosni i Hercegovini (oko dva miliona), u Republici Srbiji (oko 200.000), u Republici Crnoj Gori (oko 50.000), u Republici Hrvatskoj (oko 25.000), na Kosovu (oko 25.000), u Republici Sloveniji (oko 50.000), u Republici Makedoniji (oko 25.000), te ostatku svijeta (oko 500.000).

[box_light]KOMENTAR Bosanskog Kongresa: Svaki narod ima pravo da svoj jezik zove svojim imenom. Ime jezika nije egzaktna nauka. To je stvar emocija i suverene volje naroda da zove svoj jezik imenom koje on sam odredi, kao sto je suvereno pravo roditelja da nazovu svoje dijete imenom koje se njima svidja. Ni Dodik ni RS namaju pravo da odredjuje nama kako camo zvati jezik kojim govorimo, oni samo trabaju da to uvaze?! To sto oni ne uvazavaju nase pravo da nazovemo nas jezik imenom koje se nama svidja samo dokazuje da je RS genocidna tvorevina i da je kao takvu trebamo rusiti na svakom koraku.

Mada je dobronamjerna tuzba sarajlije R. Š. mislim da je veoma riskantna, jer se o suverenoj volji Bosnjaka da svoj jezik zovu Bosanski ne smije odlucivati na sudovima daytonske BiH u kojoj je Dodik jedini istinski vladar. Sta ako izdajnicke sudije odluce suprotno?

Nasi ljudi, i poslije toliko poraza u daytonskoj BiH i dalje vide samo pozitivne ishode njihovih akcija, a ne i rizike, sto je posljedica nedovoljno prosirene spoznaje sta je zaista daytonska BiH, a to je samo prolazna etapa od suverene drzave Republike BiH do potpunog nestanka bilo kakve BiH.[/box_light]

SKOLA BOSANSKOG KONGRESA – BOSANSKI JEZIK

GLASINK NKRBiH Br. 794; 8. septembar 2012.

Cesto se dogada da više naroda (etnikuma) i više nacija (država) govori jedan jezik. To je slucaj sa npr. Engleskim, Francuskim, Ruskim, Portugalskim, Španskim, Arapskim, Svahili, Hindu-Hurdu …

Naša situacija je slijedeca: Svaki narod (etnikum) sa ovoga podrucja Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci govori vlastitu varijantu jednog te istog jezika, koji se nekad nazivao “Srpsko-hrvatski” odn. “Hrvatsko-srpski”, a sada svaki narod svoju varijantu toga jezika zove svojim jezikom i daje mu posebno ime, uvriježeno u doticnom narodu. To znaci, svaki narod je toj svojoj varijanti jezika kojega svi razumijemo nadio svoje ime i unaprijedio je u zaseban jezik.

Sjetimo se kako je bilo riješeno pitanje jezika u Jugoslaviji. Taj zajednicki jezik se zvao “Srpsko-hrvatski”, ali su bile priznate varijante, “Istocna”, “Zapadna” i “Centralna, bosansko-hercegovacka jezicka varijanta”. Promjenilo se samo to da je sada svaki narod imenom, a ne i sadržajem, unaprijedio svoju varijantu u poseban jezik, Srbi ga zovu Srpski, Hrvati Hrvatski, a Bošnjaci ga zovu Bosanki.

Bošnjaci imaju pravo da jezik kojim govore zovu kako oni misle da treba, isto pravo kao Srbi i Hrvati. U stvari imena jezika koja su naši narodi nadjenuli svojim varijantama jezika odražavaju stremljenja naroda. Tako Srbin iz Bosne ga zove Srpski jezik, mada slicnije govori Bošnjaku u Bosni nego ekavicu iz Šumadije. Isto vrijedi i za Hrvate, koji ga zovu Hrvatski, mada govore slicnije sa Bošnjacima nego npr. sa “kajkavcima”. Bošnjaci svoj “jezik” zovu Bosanski jer streme cjelovitoj državi Bosni i Hercegovini, isto kao što mnogi Srbi teže da svi budu u velikoj Srbiji i mnogi Hrvati da budu u “podebljanoj” Hrvatskoj.

Sve te narodne težnje su razumljive, ono što je problematicno je što se te težnje nastoje ostvariti nezakonitim i neljudskim sredstvima. Ne smije se izvršiti agresija, a pogotovo ne genocid na druge da bi se ostvarile narodne težnje. Prirodno je da se narodne težnje prilagode aktuelnoj situaciji, a nije prirodno da se istrebljenjem ili etnickim cišcenjem jednih ostvaruju apsolutisticke narodne težnje drugih.

Izvor i komentar: Bosanski Kongres

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Uhićenje Hamdije Abdića ‘Tigra’ samo alibi za pogrom hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Nakon izricanja presude hercegbosanskoj šestorci te u iščekivanju posljedičnog pogroma hrvatskih branitelja u BiH, svjedočili smo trima slučajevima koji bi trebali pokazati navodnu nepristranost bh. pravosuđa, piše Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Tako je na području Konjica uhićeno 13 Bošnjaka koji se sumnjiče za ratne zločine počinjene nad Srbima u toj općini, a potom i četvorica Srba za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Donjeg Vakufa. Jučer je, pak, u Bihaću uhićen Hamdija Abdić zvani Tigar koji se sumnjiči za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Da je riječ o farsi govori činjenica da nije uhićen glavni čovjek tzv. ARBiH u Bihaću, zapovjednik 5. korpusa Atif Dudaković s kojim je general Šantić sjedio prije nego što je „odveden“.

Kako se bliže božićni blagdani, a time se rapidno povećava i mogućnost uhićenja hrvatskih branitelja, čini se kako bh. pravosuđe posljednje poteze vuče kako bi kasnije moglo kazati: „vidite da nismo selektivni, ne hapsimo samo Hrvate, pa priveli smo i 13 Bošnjaka iz Konjica, četvoricu Srba iz Mrkonjić Grada, pa čak i Hamdiju Tigra“.

Perfidna je to igra bh. pravosuđa koje kontroliraju bošnjačke političko-obavještajne strukture.

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Hrvatima se danas konstitutivnost ne može tek tako oduzeti jer još uvijek postoji veliki broj pojedinaca i organizacija koji bi se tomu žestoko usprotivili. Zbog toga se taj proces i pretvorio u mrcvarenje. No, aktiviranjem stotina optužnica protiv vojnog i političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata iz posljednjeg rata, doći će do novog (i posljednjeg?) vala odlaska Hrvata iz BiH.

Hrvati s razlogom ne vjeruju bh. pravosuđu koje Hrvate sudi po jednom, strožem, a Bošnjake po drugom, blažem, kaznenom zakonu. To je upravo ono što bošnjačka struktura i želi postići: njima je upravo cilj da Hrvati napuštaju BiH, a ne da im se sudi u BiH. Oni, naime, ne žele da Hrvati odsluže svoje kazne i ostanu u BiH, jer bi tako dobili stotine osoba koje bi se sutra mogle pobuniti protiv velikobošnjačke hegemonije.

Puno je pametnije, rezoniraju bošnjačke strukture, Hrvatima zaprijetiti optužnicama, neke nepravedno osuditi i time poslati poruku svima ostalima: bježite odavde dok još možete!

U cijeloj toj igri Hrvati su potpuno nespremni, ljudi su prepušteni sami sebi, te zbog nepostojanja bilo kakve strukturalne pomoći, radije biraju napuštanje BiH, nego ulazak u kafkijanske procese koji mogu skončati samo onako kako je skončao i proces Slobodana Praljka u Haagu.

Hrvati danas moraju biti organizirani i suglasni oko osnovnih problema s kojima se kao narod suočavaju u BiH: ne smije biti pregovora o konstitutivnosti vlastitoga naroda i ne smije biti kompromisa o procesuiranju branitelja.

Bosna i Hercegovina kakvu danas imamo nije onakva država kakvu želimo. Ako se Hrvati u današnjoj BiH ne osjećaju sigurno i slobodno, čemu onda služi takva BiH? Hoće li Hrvati i dalje nastaviti graditi monstruma koji jede njihove ljude, ili će se možda posvetiti zaštiti vlastitoga naroda, a o BiH neka skrbe oni koji su ju pretvorili u ono što je danas: dvije države pod jednim krovom, jedna za Srbe a druga za Bošnjake u kojoj su Hrvati očigledni višak!

Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari