Pratite nas

Nakon raspada Jugoslavije, BiH je kusur u rukama međunarodne zajednice

Objavljeno

na

[dropcap]M[/dropcap]inistar financija i trezora BiH Nikola Špirić rekao je da je BiH, nakon raspada Jugoslavije, kusur u rukama međunarodne zajednice.Špirić je ocijenio da BiH mora počivati na unutrašnjem dijalogu i konsenzusu da bi krenula naprijed i da bez toga neće ići.

“Ali, ono što lebdi kao opasnost nad BiH jeste da ukoliko se pokuša kroz parlament i Vijeće  ministara, pa ne ide, pa sa Bruxellesom, pa ne ide… bojim se da se neko snažniji ne vrati BiH. Mnogi to i očekuju, ali to je najgora formula, i ne definira BiH kakvom je on vidi. Opet će to biti BiH koja nije po ukusa nas koji živimo ovdje”, istaknuo je Špirić za “Dnevni avaz”.

Na pitanje na koga misli kada kaže “snažniji”, Špirić je rekao da kompleks koji BiH ima prema Europi, Europa ima prema Americi i tu je definitivni odgovor.

[quote]”Ako uzmete sve aktivnosti koje su vođene u BiH, ako na njihovom čelu nisu bili predstavnici američke diplomacije, to su bili neuspješni pokušaji. Ali, Amerika je učinila ono što je mogla. Osigurala je globalni mir i rekla ‘izvolite, pa radite’. Međutim, i Europa se pokazala kao nevješta da rješava ovakve situacije. Vidjet ćemo. Mislim da će se tražiti neko zajedničko rješenje”, ocijenio je Špirić.[/quote]

Da bi BiH krenula prema euroatlantskim integracijama, istaknuo je Špirić, treba promijeniti “dnevni meni”, a “dnevni meni” treba biti ekonomija, sa što manje političkih tema.

Komentirajući nedavnu smjenu federalnog ministra financija Ante Krajine i

probleme sa potpisivanjem pisma namjere prema MMF-u, Špirić je rekao da je BiH prvi put od Dejtona dobila privremenog ministra po odluci Ustavnog suda i da to nigdje u svijetu nije viđeno.

“To, nažalost, govori da BiH od Dejtona do danas mora biti u stalnoj, latentnoj krizi. Teško je vjerovati da predsjednik FBiH može imati toliku snagu da Federaciju drži u bezzračnom prostoru, da proizvodi krizu kad mu god padne na pamet. To znači da postoje snage koje produciraju stalnu krize, da li u FBiH, Republici Srpskoj ili državnom nivou. Bilo bi dobro vidjeti šta je upotrebna vrijednost tih konstantnih kriza”, rekao je Špirić.

Komentirajući činjenicu da nije prvi put da predsjednik FBiH Živko Budimir blokira određene procese u tom entitetu, Špirić je podsjetio da je kod koncipiranja te vlasti odlučujuća uloga bila međunarodne zajednice.

To bi se, kaže on, moglo tumačiti zlonamjerno – da međunarodna zajednica nije ovdje da ubrza europski put BiH, nego da je zadrži.

“Pa ćemo uskoro dobiti priče ‘evo, Kosovo će da vas pretekne’. Mi bi izgleda trebali  čekati dok oni ne izgrade samostalnost Kosova, kao međunarodno priznate države. To je pokazna vježba. Morate čekati dok se ne srede stvari u regiji. Dakle, nikog ne optužujem. Do nas je, jer političke elite nisu prepoznale tu opasnost i nisu spremne da izgrade jedinstven pogled i zajedničku viziju BiH, ma kakva ona bila. Ali, da je ona jedinstvena i da govorimo jednim glasom prema Bruxellesu”, ocijenio je Špirić.

BiH, 20 godina poslije Dejtona, plaća najvišu cijenu unutrašnje neiskrenosti

Govoreći o nemogućnosti da se dođe do rješenja u provođenju odluke “Sejdić-Finci”, Špirić je rekao da je dugo u institucijama vlasti BiH, možda i najduže i da je “sit ove bare, u kojoj je BiH”.

“Mislim da je BiH institucionalno ispražnjena zemlja, da nam se poslije svakog mandata ubaci neka nova formula od međunarodnih institucija, koja tobože garantira uspjeh. Nemoguće je da lideri budu zamjena za Vijeće ministara, za parlament”, dodao je Špirić.

Zapravo, kaže on, lideri političkih stranaka izrasli su u nadinstituciju, koja ne može da se dogovori o bilo čemu i koja blokira i minimum prolaznosti koja bi se možda bez toga mogla ostvariti.

“Vjerujem da će ta formula vrlo brzo biti napuštena. Ona je više služila kao bina ‘međunarodnim manekenima’ za njihove uspone i padove, za potrebe međunarodne politike, a najmanje je koristila BiH”, ocijenio je Špirić.

Prema njegovim riječima, u BiH treba mnogo više institucionalnog rada i mnogo više iskrenosti, jer BiH, 20 godina poslije Dejtona, plaća najvišu cijenu unutrašnje neiskrenosti.

On je ocijenio da međunarodna zajednica nije ovdje da ubrza put BiH, ona želi da osigura globalni mir, da BiH ne bude globalni remetilački faktor dok se region ne preuredi.

“Onog trenutka kad se kockice u regiji slože kako to globalisti vide, ja očekujem snažnije iskorake BiH ma tko činio vlasti”, ocijenio je Špirić.

Srna

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Došao je 18. studenoga, datum jakog pečata stradalništva, žrtve, ali i otpora i želje za životom jednoga grada i jedne zemlje.

U porušenom Vukovaru, gradu patnje i boli, niknula je taj dan klica života hrvatske domovine.

Još danas bole i razaraju srce prizori ostataka grada, prepunog leševa, i tužne ispaćene kolone naših sunarodnjaka koji napuštaju ognjišta. Bože dragi, zar opet kolone i križni putevi?

Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj. Hoće li vam ikada ovakva Hrvatska bar djelomično vratiti izgubljeno? Bar molitvu, ljubav i poštovanje, ali i brigu za neku novu djecu Vukovara i Škabrnje…

Zbog vas, ali i svih poginulih branitelja, moramo pobijediti sve one koji dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i neovisnost, pa i vlastitu letargiju, bezvoljnost i obeshrabrenost.

“Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.”
(1 Kor 15, 57)

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari