Pratite nas

Kolumne

Nakon Tihićeve smrti Bošnjaci na raskrižju: Za Europu ili Tursku?

Objavljeno

na

I dok je Tihić išao europskim putem, dotad je Izetbegović prizivao Tursku i Erdogana “našim vođom”. Hoće li sada krenuti srednjim putem?

Prvi predsjednik bošnjačke stranke SDA Alija Izetbegović umnogome je utjecao na ratni i poslijeratni put BiH, a njegov nasljednik Sulejman Tihić u miru je tu istu ratom stvorenu daytonsku državu čuvao od raspada. Svoju osobnost tihog čovjeka Tihić je prenosio na suradnike. S njima je uspio SDA pozicionirati kao narodnjačku stranku desnog centra. Pokušavao je voditi politiku “srednjeg puta”. Nakon smrti Sulejmana Tihića, treći predsjednik SDA znatno će utjecati na buduća događanja u BiH. Bude li skrenuo udesno, lako može zapaliti kratki fitilj na “bosanskom buretu baruta” i cijelu zemlju uvesti u slijepu ulicu.

U zemlji u kojoj se isprepliću različiti interesi mnogih svjetskih država, osobito islamskih, prevažno je da na čelo vodeće nacionalne stranke Bošnjaka dođe (ponovno) umjereni proeuropski političar. Jer, BiH je postala opasna baza iz koje se regrutiraju borci za svjetska ratišta. Da je proteklih 13 godina, koliko je Tihić na čelu SDA, bio netko radikalniji, sigurno je kako bi u BiH stvorio još povoljniji ambijent za baze “svetih ratnika”.

Sadašnji odnos snaga u BiH govori da će Tihića vjerojatno naslijediti Bakir, sin prvog predsjednika Alije Izetbegovića. Trenutačno se natječe za novi, drugi mandat bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Pobijedi li na izborima 12. listopada, bit će mu širom otvorena vrata i za preuzimanje pozicije predsjednika stranke. Posao su mu olakšali neki “najodaniji” Tihićevi ljudi koji su, uvidjevši da mu se bliži kraj, prebjegli na Bakirovu stranu. Stranka koja je do sada bila podijeljena na Tihićevu i Izetbegovićevu frakciju mogla bi nakon smrti aktualnog predsjednika postati homogenija. Utjecat će to i na rezultate izbora. Vjerojatno će motivirati simpatizere za masovniji izlazak, a time i pobjedu Izetbegovića i SDA na državnoj, entitetskoj i županijskoj razini. Dogodi li se to, onda će se moći reći kako je mrtvi Tihić više od mnogih živih pridonio pobjedi. Eto, i to pokazuje njegovu veličinu kao čovjeka i političara.

Boležljivi Tihić imao je neviđen instinkt preživljavanja. Večer uoči svibanjskih poplava teško bolestan otputovao je iz rodnog Bosanskog Šamca u Sarajevo. Sutradan mu je kuća bila potpuno pod vodom. Kao pacijent preživio je 14 operacija, kao političar desetke udara, kao ratni zarobljenik srpske logore…

S Tihićem se često nisam slagao. Argumentirano smo razgovarali o kritikama u Večernjaku. Bez ljutnje. Objašnjavao je svoje poteze širim kontekstima. Sretao sam ga u nekim za njega dramatičnim trenucima. Primjerice, nakon što mu je Lagumdžija usred mandata priopćio da izbacuje SDA iz državne vlasti. Nikada ga nisam vidio tako izgubljenog i bijesnog. U istoj toj prostoriji, njegovu uredu u Parlamentu BiH, godinu poslije razgovarao sam s njim nakon što se vratio s teške operacije. Bio je fizički iscrpljen, teško govorio, ali samouvjeren. Odavao je dojam kako krhki čovjek suvereno drži konce u svojim rukama. Bio je ponosan što je unatoč svim SDP-ovim poniženjima SDA vratio na lidersku poziciju.

Tihića je jako mučilo što su Hrvati izbačeni iz federalne vlasti. Pozvao me pretprošlog ljeta u svoj ured u stranci. Gotovo da nije bilo nikoga u zgradi jer su se svi otišli pripremati za Bajram. Dva-tri sata razgovarali smo o mnogim temama. Želio je iznad svega krenuti u projekt izgradnje iskrenog povjerenja hrvatsko-bošnjačkih odnosa. Tražio je pomoć. Mislio je da je pravo vrijeme za realizaciju plana nakon ovih izbora kada će se (valjda) Hrvati vratiti u vlast. Eto, Sulejman to, nažalost nije dočekao. Hoće li Hrvati? Teško bolesnog Tihića javnost je posljednji put vidjela na snimci krajem ožujka na Večernjakovu pečatu. Proglasili smo ga političarom godine. Žao mi je što se tada nisam mogao odazvati njegovu pozivu da mu Pečat pred kamerama osobno uručim u njegovu obiteljskom domu u Bosankom Šamcu.

Nadam se da će njegov nasljednik zaslužiti isto priznanje. Ako to bude Izetbegović, morat će shvatiti da put do političara godine u BiH nisu izjave kako je Erdogan “naš vođa”. Morat će odustati i od upravljanja BiH putem državnog tužiteljstva. Prošlo je vrijeme Osmanskog Carstva i kadija koje i tuže i sude. Zato, umjesto Erdoganovih “bosanskih bespuća”, treba krenuti Tihićevim “srednjim, europskim putem”. Na njemu će sigurno susresti Hrvate. Možda čak i Srbe.

Jozo Pavković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Europa gori, a baba se češlja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Idu europski izbori, prazni temama, samo neke parole i prenemaganja, s mnogo etiketa populisti, suverenisti, briselski ćate… Propitivanja Europe i svijeta nigdje.

Sve gluposti hrvatske politike kada su međunarodne integracije u pitanju, pa i EU članstvo, mogu se svesti na jednu: brkanje svrhe i sredstava. Za razliku od Poljaka, Mađara, Čeha…, koji su svoje članstvo u EU-u shvatili kao sredstvo, a ne svrhu, mi smo napravili obrnuto.

Nevidljiva ruka

Isto je bilo i s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ista glupost radi se i s uvođenjem eura, iako već i njemački think tank “CEP”, ne grčki ili talijanski, u izvješću “Dvadeset godina eura: dobitnici i gubitnici”, jasno kaže da su od uvođenja eura najviše koristi imale ekonomije tipa Njemačke ili Nizozemske, dok je isti taj euro ekonomije poput Italije, Francuske ili Španjolske, bacio na koljena.

Primjerice, dok su Talijani imali liru i monetarni suverenitet, mogli su je u slučaju pada produktivnosti deprecirati i tako očuvati konkurentnost, čitaj snagu izvoza.

Euro, pojednostavljeno, je deprecirana dojčmarka, a tvrdnja da je on ključan zbog olakšane trgovinske razmjene, rasplinu se kao mjehur od sapunice kada gledamo robnu razmjenu zemalja u EU-u koje nisu i onih koje jesu u eurozoni, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Kod nas se opet čini ista pogreška, euro i njegovo uvođenje gleda se kao svrha, bez izračuna koristi i šteta, samo zato što je neko suho zlato tako odlučilo. Mi nismo, u kontekstu opasne ideje “više Europe” i stvaranja neke nadnacionalne megadržava, nigdje u javnosti vidjeli ozbiljnu raspravu, iako je nakon Trumpa jasno da ideologija globalizma, pa onda i EU ideologija europeizma kao njena inačica, postaje stvar prošlosti.

Umjesto toga – plašenja naroda, discipliniranja raznih Orbana i prosipanje prevladanih neoliberalnih dogmi i laži. Tako se Trumpa optužuje za protekcionizam, za rušenje temeljnog pravila tzv. slobodne trgovine.

Zato ću ponoviti što već napisah u Slobodnoj, jer, kažu, ponavljanje je majka znanja: Dok nije bilo Trumpa, nije bilo protekcionizma, nije bilo zaštite domaćeg tržišta, sve se ravnalo “providnošću” koju je Adam Smith nazvao “nevidljiva ruka”, sintagma koja govori kako ljudska sebičnost na tržištu na kraju ima dobre posljedice za sve, da se tržište samo regulira, da je poput pape – nezabludivo. Ma nemoj! Adam Smith, moralni filozof, nije vjerovao u tržište kako mu lažno pripisuju današnji tržišni fundamentalisti.

Tiha invazija na Europu

Kako nisam ekonomist nego također moralni filozof kao Smith, kako sam kao mazohist išao čitati Smithove goleme knjižurine – ni on sam ne gleda na tržište apsolutno, kao samoregulatora, kao “nevidljivu ruku”, on to dopušta, ali kada bi postojali uvjeti “savršene konkurentnosti”.

No u stvarnosti to nije moguće, pa bi jače države požderale slabije, pa i njegovu Škotsku, tada ne baš bogatu. Slikovito govoreći, nevidljivu ruku nikada nitko nije vidio, pa ni sam Smith, ali svi o njoj govore kada govore o tržišnoj utakmici, pogotovo globalistički anacionalni tržišni fundamentalisti. Smith nije bio glup, njegova djela i misli, za razliku od njegovih interpreta i globalista, pa i kada je nevidljiva ruka u pitanju, prepuna su “ali” i “ako”.

“Protekcionizam” je, i po zloupotrebljavanom i krivo interpretiranom Smithu, dio “slobodnog” tržišta, osim kada ga zagovara tip poput Trumpa.Evo nekoliko službenih podataka kada je “slobodno tržište” u pitanju danas, i Trump koji, vidi gada, želeći štititi svoje (“Prvo Amerika”), uvodi nikada viđeni protekcionizam.

Prema podacima Instituta Euler Hermes (Allianz grupa) za razdoblje od 2014. do 2017. godine, razne države uvele su ukupno 3439 tisuća protekcionističkih mjera. Najviše SAD za vrijeme Obame ukupno 401 mjeru (!?). Trump do tada 90. Indija je u tom razdoblju uvela 393 protekcionističke mjere, Rusija 247, Njemačka 185…, da dalje ne nabrajam.

Praznina

Što se, pak, eura tiče, pardon, deprecirane dojčmarke, on nije suverena moneta, jer mu ni jedna europska država nije vlasnik, on je izmišljotina bankara, pa je samim time jasno kome služi.

U tom smislu nije pitanje ili dilema ostati ili izići iz EU-a, dilema je njeno redefiniranje u eri trumpizma i galopirajućeg postglobalizma, na dobrobit svih suverenih naroda Europe unutar šengena, zajedničke granice.

EU koja će biti sredstvo, a ne svrha narodima Europe, koja će služiti njima, a ne bankarima i nadnacionalnim, netransparentnim plutokratima. A kod nas glavna tema – Nutela, kao metafora praznine euroizbora u vremenu koje možemo nazvati “Europa gori, a baba se češlja”.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Nino Raspudić: Kada je izgorjela Notre-Dame?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tiha invazija na Europu

Objavljeno

na

Objavio

Notre Dame – islamistička Bastilja

Pad Bastilje – Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Istini za volju, nije bilo nikakvih juriša revolucionarnih snaga, nije bila zloglasna tvrđava, tada ni tamnica, i nije trebalo nikakvih juriša, jer Bastilja je bila potpuno prazna osim jednog čuvara i šest ili sedam duševnih bolesnika. Nitko ju nije branio, pa se nikada nije trebala ni osvajati jurišima.

Povijesno je nepravedno da se taj događaj, kojeg nikada nije ni bilo, slavi kao dan “Pobjede” revolucionarnih snaga. I to, tu laž, slave već punih 230 godina u jednoj Francuskoj.

Mnogo bi dostojnije bilo da su slavili pobjede jedne djevojke, više djevojčice najveće heroine u povijesti svijeta – Ivane Orleanske. A nju su zbog nacionalnih uspjeha splili na lomači kao najveću zločinku. Zašto je to tako?!

Nije teško odgonetnuti jer svi revolucionari, u povijesti svijeta, bili su skloni lažima i izmišljanju, a tadanjim francuskim revolucionarima trebao je simbol. I našli su ga upravo u lažnom jurišu i tzv. padu Bastilje u njihove ruke.

Baklja koja je zapaljena u Notre Dame, njen plam buktinje vidio je cijeli svijet. Jedni su bili indiferentni, drugi su plakali, a treći su likovali.

A četvrti i oni najopasniji u toj baklji su vidjeli svoj simbol, simbol tihoh islamskog pohoda na kršćansku vjeru, a da ne kažem na kršćansku Francusku ili kršćansku Europsku uniju. I Francuska i Europska unija (bolje rečeno njihove vlasti) već je odavno prestala biti kršćanska, i taj atribut gotovo im više i ne treba.

Ne ulazeći u to tko ili što je potpalilo taj veliki simbol kršćanstva, to nimalo nije značajno. Značajno je to da će crkvu Notre Dame proglasiti simbolom pobjede islamističkog nasrtaja na Europu. Bez obzira na to, netko, tipa isilovca, svojatat će paljenje te baklje, i svi će to prihvatiti kao istinu.

Tiha najezda islamista

Već su brojne kršćanske crkve u arapskom svijetu, Kini i drugdje (kao najnovije veliki pokolji u više crkava u Šri Lanki i sl.) zapaljene i to s živim izgorjelim vjernicima u velikom broju. To se jedva gdje spominje, kao da se nije ni dogodilo. I to ne može imati status simbola. Crkva Notre Dame bit će simbol pobjede islamističkog osvajanja Europe.

Kao što nikoga nije bilo da brani Bastilju od ulaska revolucionrnih hordi, jer u njoj je bilo samo nekliko duševnih bolesnika, jednako danas nema tko da brani Europu, od tihe najezde islamista, već u milijunima i to pretežno zdravih mladih ljudi.

Europsku “tvrđavu” ne mogu braniti današnji političari, kao duhovni slabići, koji se nalaze na vrhu njene vlasti. Sav otpor koji bi Europa pod njima pružila, bio bi po prilici takav kao da prolaze kroz paučinu.

Odreda, osim jedne iznimke u Mađarskoj, svi odreda nisu dorasli situaciji u Europi, situaciji u svijetu. Obična su politički i moralno nedorasla činovničija, koja će u datom trentku samo dati petama vjetra.

Grčki junaci izišli su iz Trojanskog konja tek nakon što je dovučen u prostor grada Troje, a iz današnjeg islamskog Trojanskog konja izišlo ih je u prostor Europe njih u ogromnom broju – u milijunima.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet

križ

Čak ni trenutni Romanus Pontifex, ne uspijeva sagledati oblake tame koji se nadvili nad kršćanstvo, nad cijelu Europu, a posebno na njeno katoličanstvo.

Masovno ubijanje kršćana, a posebno katolika u svijetu kao da se prešućuje i u samom Vatikanu. Trebao bi se čuti glas boli, krik do nebesa i to svaki dan.

Nema nikakvog protesta, a ni s najvišeg mjesta crkvenih vlasti u svijetu, jedva se mledno izgovara glas kritike kojeg malo tko čuje.

U svim društvima u Europi zavladao je liberalizam, što simboliziraju riječi – Pa što onda, neka dolaze! To im je manji problem, nego da negdje na vlast dođe nacionalna domoljubna koalicija.

Makar koliko da je poštena i plemenita, u redovima liberala i komunističkih sljednika uvijek će biti nacionalistička, antiliberalna, nedemokratska, pa često će joj davati i atribut – fašistička i nacistička.

>>> Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Kao što su velikosrpski teroristi ulaskom u Hrvatsku i BiH, odmah počeli spaljivati i rušiti ponajprije crkve, samostane, potom i džamije, rušli groblja, stare objekte kulture – zapravo uništavan je povijesni identitet jednog naroda. U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet.

Tragedija cijeloj Europi tek slijedi, domaće stanovništvo neće se smjeti okupiti ni u crkvama, ni na bilo kojim humanističkim institucijama, divlje zvijeri ekstremnog islamizma, ne priznaju čovjeka, ne priznaju humanizam, ne priznaju živote djece – i svi će se kajati na svoj način što su to dopustili, ali svima će biti kasno.

Gorko zvuči “proročanstvo” Babe Vange o invaziji islama na Europu, svi su mislili da je riječ o oružanoj invaziji, pa su se tome smijali, ali ta tiha invazija sve pred sobom plavi poput plime. A zlokobno zvuči i njeno proročanstvo, da će za trideset godina u Vatikanu biti uspostavljen islamski kalifat.

Više se ne bi smjelo u Rusiji gledati neprijatelja, već treba tražiti savez svih kršćanskih država – nikada kao dosada je nužno uspostaviti novo Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva).

Bez kršćanstva nije ni pod kojim uvjetima moguć opstanak Europe. To nam svima treba biti jasno. To je otok spasa.

Mile Prpa / HKV

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari