Connect with us

Analiza

Nalazišta nafte i plina u Jadranu ili zašto su se dogodili ratovi na Balkanu ?

Objavljeno

on

UVOD – Danas s povijesnim odmakom, možemo reći da ono što nije uspjelo 90-tih godina prošlog stoljeća Slobodanu Miloševiću uz pomoć tzv-JNA, polako uspjeva slovenskoj diplomaciji na čelu s premijerom Borutom Pahorom i to bez ispaljenog metka.

[ad id=”68099″]

Dakle što je i gdje je to toliko bitno područje da se oko njega stvaraju tolike pretenzije sa slovenske strane ?

Prije objašnjenja treba reći da Hrvatska pored teritorija na kojem počiva i dio naftonosne regije rijeke Pad ima i dio teritorija koji pokriva naftonosna regija Panonija, u kojem INA već esploatira određene ne-male naftne i plinske resurse te možda i najbogatije ali i najmanje istraženo područje Južnog Jadrana u pojasu oko otoka Palagruže. Ukoliko bi Slovenija dobila “stik” tj .dodir s otvorenim morem (međunarodnim vodama) u istom bi području, zbog ne postojanja (ne proglašavanja) epikontinentalnog pojasa Republike Hrvatske na istom, imala mogućnost postavljanja platformi i bušotina sve do razine južno od hrvatskog grada Vrsara u Istri, tj. 12 milja od hrvatske obale.

1917448_167134961877_6134164_n1

1. Geological map with oil & gas reserves in the PO region of Adriatic belt – Copyright by US Geological Survey // 1986.Slika 1.

Kao što je na karti prikazano, granica ukupnog naftonosnog bazena / regije talijanske rijeke Pad (Po) koja se ulijeva u Jadran prolazi na hrvatskoj strani zapadnom stranom Istarskog poluotoka i trenutno teritorijalno more Republike Slovenije ne dopire niti do granice mogućeg izglednog nalaženja bilo kakvih ugljikovodika u ovom bazenu/regiji.

Pristup ovoj karti, vjerojatno je još 80-tih godina imao tadašnji direktor srpskog Naftagasa, Slobodan Milošević, tijekom svog duljeg boravka u SAD-u, koji je možda upravo radi studija i istražnih izvještaja kojima je raspolagala američka USGS (i CIA), uspio zadobiti podršku Jamesa Bakera III, tadašnjeg državnog tajnika SAD-a i tadašnje američke politike koja je okruživala Georgea Busha (starijeg), iza kojeg su nesporno stajali interesi njegovog tadašnjeg najvećeg sponzora naftne grupacije Exxon/Mobil, jedne od 7 najvećih svjetskih naftnih konglomerata, koja će kao politiku kontinuiteta radi svojih interesa kasnije na isti način tretirati Hrvatsku i u oba mandata Georgea W. Busha (mlađeg).

Milošević će se potom nakon zelenog svjetla SAD-a za napad na Hrvatsku, ubrzano iz naftnog privrednika preobraziti u najvećeg koljača na Balkanu, a hrvatski političari, iz onih koji su taj petrokemijski biznis u hrvatskoj gradili – u one koji ga razgrađuju i rasprodaju bilo bjelosvjetskim hohštaplerima, bilo svojim kućnim prijateljima za nikakve novce, bilo strancima koji su im pomagači u tom crnom scenariju pljačke i bezakonja ili još gore – legalne i zakonite, dakle ustoličene prakse otimanja prirodnih bogatstava narodu, radi održavanja na vlasti jedne jadne i šugave promašene političke elite.

Kakav je već bio, Milošević (ne novopečeni ministar investicija u vladi J.Ko – Domagoj, Ivan), nego pokojni krvnik Slobo, ljubomoran na hrvatsku naftnu kompaniju INU i nije mu bilo previše teško da uz pomoć SANU, JNA i ostataka obvještajnih struktura bivše države SFRJ, počne ratove na Balkanu upravo s ciljem da se domogne ovog velikog podmorskog bogatstva – silom.

1917448_167244366877_4826427_n2

2. Structural cross-section of Northern Adriatic oil-rich subsea structure – Copyright by US Geological Survey // 1986.Slika 2.

Sad nešto malo više o stručnom objašnjenju. Slika pokazuje strukturu stijena sjevernog Jadrana, gdje je očito da određeni dio podmorja ima potencijale za otkrivanje rezervi naftnog i plinskog kondenzata i ugljikovodika. Neke od tih stijena i sedimenata, a koje se nisu 80-tih godina tretirale kao naftonosne, što danas nepobitno jesu tzv. Periplatformni klastiti .

Što su dakle Periplatformni klastiti u Jadranu i gdje se nalaze ?

To su Dinarske karbonatne platforme koje prema petrografskim karakteristikama predstavljaju potencijalne stijene regionalnog rasprostranjenja. One se prostiru u jadranskom podmorju na razini ispod tercijarnih klastita kao izolatorskih stijena, od podmorja Istre na sjeveru do podmorja poluotoka Prevlake na JI granici naših teritorijalnih voda i to u dužini od preko 550 km.

Periplatformni klastiti poznati su duž Apulijske i Friulijske platforme u susjednoj Italiji kao naftnoproduktivne naslage. 

Potrebno je istaknuti da ove sedimentne stijene mlađe mezozojske i paleogenske starosti nisu bile do sad u našem podmorju objekt sistematskih geofizičkih istraživanja i istražnog bušenja usprkos velikom potencijalu u pogledu mogućeg nalaženja nafte i plina.

Zbog toga je do geneze cijelog graničnog spora, koje je u posljednje vrijeme doveden do usijanja u geopolitičkom okruženju Hrvatske, došlo tek onda kad su hrvatski znanstvenici i INA počeli ta istraživanja provoditi nakon 2000. godine, a neke znanstvene spoznaje o toj problematici objavljene su tek početkom ove 2009. godine u stručnom hrvatskom tisku, koji očito prate i strane (osobito ruske) obavještajne službe, a također poglavito i slovenska SOVA.

U izlaganju koje je održano 28. 02. 2009. godine, objašnjeni su i ilustrirani podaci i primjeri iz hrvatskog i talijanskog podmorja te karbonatne platforme koje su tijekom svoje geološke evolucije bile naročito na svojim rubovima često izložene emerziji, trošenju i resedimentaciji karbonata duž razmjerno strmih podmorskih odsjeka – padina u obližnje bazene.

Dinarska karbonatna platforma, a posebno njezin rub, bio je isto tako podvrgnut ovim procesima što je imalo za posljedicu sinsedimentaciju duž platforme na prijelazu u bazen, u slučaju Dinarida u Jadranski bazen, na cijeloj dužini prostiranja platforme u našem podmorju.

Primjere s “Talijanske karbonatne platforme” izložili su Anna Delben i I. Aleotti još 2005. godine u organizaciji Znanstvenoga Vijeća Za Naftu HAZU kao vrlo zapaženo predavanje.

Kao što je prikazano na slici, zona periplatformnih klastita označena je simbolom AS i ružičastom bojom.

1917448_167205271877_6007028_n3

3. Reference cross sections marked by capital letters A to K. Slika 3.

Potrebno je naglasiti da su na slici 3. odnosno karti također označene geološke jedinice Jadranskog bazena i Dinarida prema rajonizaciji Grandića iz 1974.

Ovom prilikom ova je rajonizacija neznatno modificirana i dopunjena. U radu je korišten termin ‘Dinarska karbonatna platforma’ kako je to prvi puta uveo Grandić na trećoj geološkoj konferenciji 1974. godine u Zagrebu za razliku od ‘Jadranska karbonatna platforma’ prema Vlahović I. et al.

Ovaj termin je korišten iz razloga jer su karbonati platforme dali osnovno geomorfološko obilježje recentnim Dinaridima kao poznatoj geotektonskoj jedinici. TO NADALJE IMPLICIRA DA SE SLIČNE PERIIPLATFORMNE STRUKTURE MOGU PRONAĆI I U PODZEMLJU DANAŠNJIH DINARIDA; A NE SAMO U JADRANSKOM PODMORJU.

Fokus ovog rada je usmjeren osobito na opis paleogeografskih odnosa koji su pogodovali stvaranju periplatformnih klastita kao i njihovim naftnogeološkim karakteristikama.

Posebna pažnja usmjerena je na razmatranje odnosa klastita prema euksinskim depocentrima kao ishodištima moguće migracije ugljikovodika u ove periplatformne sedimente stijene odnosno stukturno-stratigrafske zamke.

Poticaj za ovaj rad čine najnovija otkrića komercijalnih količina nafte na susjednoj-talijanskoj strani odnosno u strukturi Rovesti. U ranijim radovima objavljivanim u hrvatskom znanstvenom časopisu „Nafta“ kao i u izlaganju organiziranom u okviru Hrvatskog geološkog društva više je puta istaknuta vjerojatnost da i u hrvatskom podmorju treba očekivati komercijalne količine nafte.

Tragovi nafte ustanovljeni su u većem broju bušotina od čega treba posebno napomenuti otkriće u bušotini Vlasta-1 gdje je testiranjem utvrđeno 2 m3 srednje teške nafte unutar ladiničko-karničkih šejlova.

U sličnom stratigrafskom položaju INA–Naftaplin ustanovio je pojavu nafte u bušotini Glamoč-1 na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine još 1987. godine. U mlađem stratigrafskom, krednom intervalu pojave i tragovi nafte ustanovljene su u RK-1 (12 horizonata) unutar “Sabkha” naslaga albsko-cenomanske starosti.

U istom intervalu u bušotini NIN-1 i u RK-3 dobivene su značajnije količine nafte uz pojavu H2S plina razvijenog iz anhidritne sekvencije.

Često se postavlja pitanje zašto kod nas nisu ustanovljene veće količine nafte komercijalnog značaja? Evo i nekih objašnjenja zašto. Kao prvo istaživanja nisu obuhvaćala stijene za koje se danas zna da su petromorfne, kao drugo, dok god Hrvatska nije postala samostalna država, svako takvo istraživanje koje bi rezultiralo otkrićima nafte, bilo bi političko samoubojstvo za secesiju, pa su neka istraživanja od 80-tih do 90-tih i namjerno rađena na krivim “namjerno odabranim” lokacijama bez potencijala.

1917448_167208686877_5663401_n4

stratigraphic members and events on Dinarides carbonate platform which are going to be mentioned hereinafter. Ladinian-Carnian potential source rocks are marked by red frame.Slika 4.

Pored ostalog, kroz opise koji slijede dano je moguće objašnjenje za pojedini naftnogeološki odnos određenih stratigrafskih intervala i geološki događaj što je prikazano na sl.4.

KLASTITI PLATFORME FRIULI

Obzirom na regionalno prostiranje periplatformnih klastita koji su opisani i ilustrirani u susjednom području platforme Friuli koja je genetski vezana s Dinarskom karbonatnom platformom, dade se zaključiti da potencijal za veće naslage kondentata u ovom sedimentu postoje.

1917448_167210611877_3482802_n5

5. Spreading of Friuli Platform in relation to Istrian Platform as a western continuity of Dinarides Platform is presented. Schio litospheric fault at the western margin of Friuli Platform on the way to Belluno Basin is marked according to Zampieri.Silka 5.

Ova genetska veza jasno se uočava na sl. 5. i na paleogeografskom profilu A-A’ koji se proteže od bušotine Cesarolo-1 na samom rubu platforme prema bušotini Ada-1 u Jadranskom odnosno Bellunskom bazenu.

Spomenuti paleogeografski profil vrlo dobro prikazuje odnos ruba platforme prema jadranskom bazenu. Na rubu platforme prevladavaju organogeni rudistni i elipsaktinijski vapnenci koji u smjeru bazena prelaze u bazenske resedimentirane vapnence formacijeSocher. Dalje prema središnjem dijelu bazena talože se pelagički sedimenti tipa Majolica iScaglia. Potrebno je međutim napomenuti da na cijeloj udaljenosti od bušotine Cesarolo-1 do bušotine Ada-1 koja iznosi oko 70 km, opisani sedimenti padine nisu istraženi bušenjem. Kod opisa lokaliteta južno od Istre kao npr. u području bušotina KM-1, Jelena-1 i Maja-1 naglašeno je da i na drugim mjestima periplatformne naslage pregiba nisu bile predmet istraživanja. Potrebno je, međutim, naglasiti da u širem prostoru Venecijanskog zaljeva nisu utvrđeni depocentri kao jedinice iz kojih je bila moguća migracija ugljikovodika.

Treba isto tako naglasiti da na cijelom rubu Friulijske platforme gdje je izrađeno pet bušotina istraživanje je bilo usmjereno samo na sam rub platforme. Izuzetak predstavlja bušotina Amanda gdje je ustanovljen interval bituminoznih naslaga formacije Forni retske starosti.

PADINA-PREGIB ISTARSKE PLATFORME

1917448_167212186877_8153029_n6

This figure clearly shows that Istrian platform slope has developed during post Upper Liassic “fracturing” of Dinarides carbonate platform. This fracturing was genetically related to Lower Triassic rifting and peri-Mediterranean platforms that spread from Karpatian and Alps to Atlas and were situated in the top of MOHO horizon.Slika 6.

Seizmička interpretacija prema Finetti i Delben (2005) profila CROP 17B (Sl.6) potvrđuje ranije pretpostavke o povezanosti stvaranja padine platforme i dubokih tektonskih rasjedanja kakva su se zbila u dubokoj podlozi ispod bušotine Ivana-3. I u plićim dijelovima seizmičkih profila kao npr. na profilu J-140-85 odražavaju se utjecaj duboke tektonike u podlozi bušotina Ivana-4 i Ivana-4A. Nažalost, uzvišenje koje je nastalo između dva rasjeda nije zahvaćeno bušenjem jer je ono bilo prvenstveno usmjereno na dokazivanje prisutnosti plina u mlađim neogenskim naslagama utvrđenim na temelju seizmičkih anomalija tipa ‘bright spot’ ili ‘flat spot’. Više podataka o podlozi i naslagama pregiba u krovini gornjokrednih karbonata pružila je bušotina IM-3. Međutim, ni ova bušotina nije zahvatila gornje dijelove ‘uzlaznih’ klinoformi (up-dip clinoforms) s dobrim mogućnostima strukturno-stratigrafske zamke unutar oligomiocenskih i starijih klastita pregiba periplatformnih klastita Istarske platforme.

Budući da duž cijele padine Dinarske platforme nisu obavljena laboratorijska ispitivanja ležišnih karakteristika periplatformnih klastita, navedeni primjer iz bušotine IM-3 može se uzeti kao referentni podatak. U svakom slučaju, spomenute ‘uzlazne’ klinoforme predlažu se za istraživanja u nastupajućem razdoblju uz prethodnu interpretaciju seizmičkih refleksa u podini gornjotrijaskih dolomita kako bi se utvrdila debljina formacije Forni i njezina moguća povezanost s klinoformama kao potencijalnim zamkama u prostoru između bušotina Ivana-4 i IM-3.

PADINA-PREGIB U PODRUČJU BUŠOTINE KM-1

1917448_167214906877_4237297_n7

7. The cross section shows Istrian carbonate platform deposits pinching out on the location of Ivana-4 and Ivana 4a wells.Slika 7.

Seizmički i bušotinski podaci prikazani na sl. 7. ukazuju na tijesnu povezanost JZ ruba Dinarske karbonatne platforme i proboja solnog dijapira registriranog u bušotini KM-1 koji je doveo do inverzije srednjotrijaskih i gornjotrijaskih naslaga. U legendi spomenute slike naznačene su simbolom ‘a’ periplatformski klastiti kao bočni ekvivalenti bazenskim naslagama Biancone i Scaglia. Kao i na prethodnom profilu kroz bušotinu KM-1 i ovdje periplatformni klastiti predstavljaju dobre potencijalne ležišne stijene koje dosadašnjim istražnim bušenjima nisu ispitane.

Zbog navedenog ovaj se dio ruba Dinarske platforme smatra kao potencijalnim objektom daljnjih istraživanja. Pretpostavlja se, da su kao i na drugim dijelovima ruba Dinarske platforme, prateći solni dijapiri vezani za duboku trijasku tektoniku. Kao lineament trijaskog postanka pretpostavlja se Zampierijev ‘litosferski’ rasjed Schio–Adamelo. Na profilu CROP M17C geofizičar Finetti R. utvrdio je u srednjem dijelu Jadranskog bazena ‘trijaske batolite’ koji vjerojatno čine nastavak batolita Adamelo. Pretpostavljeno je da se ova zona batolita proteže u smjeru otoka Palagruže.

PADINA–PREGIB U PODRUČJU OTOKA JABUKA

Seizmički profil D – 10 prikazuje bliski odnos padine i ruba Dinarske platforme. Slična situacija utvrđena je i s jugozapadne strane otoka Jabuka koji izgrađuju spiliti izbačeni na površinu snažnim halokinetskim pokretima. Velikim slovom ‘R’ označen je položaj periplatformnih klastita kao potencijalnih ležišnih stijena. Primjećuje se da je dijapirski proboj ‘D’ uzdignuo pored fragmenata dijabaza i najmlađe naslaga neogenske starosti. Na profilu J-22-82 i J-22A-82 ističe se „antiformna“ struktura kod SP 800 gdje je istraživanje provedeno na lokaciji Jelena-1. U ovoj bušotini utvrđene su naslage tipa “Biancone Scaglia”. Starije naslage formacije Burano su poznate po čestoj izmjeni soli i anhidritnih stijena. Vrlo je vjerojatno da ove stijene čine jezgru strukture Jelena-1 kao što je to slučaj s talijanskom bušotinom Gargano ME-1 u blizini otoka Palagruža. U najnižem dijelu prikazanom na profilu anticipirana je prisutnost sinriftnih bituminoznih naslaga tipa Vlasta-Komiža kao potencijalnih matičnih stijena.

Sukladno prikazanim odnosima kao naftnoperspektivne ističu se naslage pregiba karbonatne platforme označene simbolom ‘sl’.  Isto tako kao perspektivni dio istraživanog terena koji je prikazan na profilu, smatra se i dio između bušotine Jelena-1 i točke 1 200 gdje se pretpostavlja tektonski uvjetovana zamka za ugljikovodike.

Sukladno odnosima na ovoj slici moguće je zaključiti da je iznad strukture Jelena bilo u više navrata izdizanja i s tim povezane emerzije i vjerojatne degradacije mogućih zamki ugljikovodika. Ovaj podatak navodi na zaključak da bi sva geofizički ustanovljena uzdignuća trebalo pomno ispitati kako bi se ustanovili sačuvanost strukture i kontinuitet rasprostiranja izolatorskih stijena.

PREGIB PLATFORME U PODRUČJU BUŠOTINE MAJA-1

1917448_167217151877_6049568_n8

photo shot was taken at 2 192 m in Upper Maastrichtian clasics on calcarenite and bio-calcarenite cores from IM-3 well and good reservoir characteristics were determined. In Figure ‘A’, determined porosity ‘p’ is 15% and permeability ‘P’ up to 45 x 10-3 m2.Slika 8.

Seizmički profil L-16-82 koji presijeca mjesto na kojem je izgrađena Maja-1 još je jedan od primjera gdje geološkom interpretacijom prije bušenja nisu uzete u obzir dvije intenzivne faze emerzije i erozije. Jedna faza zbila se na kraju taloženja donjokrednih naslaga u podini tercijarnih klastita. Starija faza emerzije i erozije dogodila se, međutim, u podini gornjotrijaskih dolomita. Zbog navedenog su bušotinom Maja-1 neposredno ispod dolomita gornjeg trijasa zahvaćeni verfenski klastiti što ukazuje na nedostatak ladiničko-karničkih šejlova. Iz ovih je šejlova u obližjoj bušotini Vlasta-1, ispitivanjem DST dobiveno 2 m3 srednje teške nafte. Nedvojbeno je da su spomenute gornjokredne naslage pretaložene u obližnji sedimentacijski prostor i da čine potencijalne ležišne stijene kakve su opisane u stupu IM-3 i prikazane na sl. 8.

1917448_167218656877_2400195_n9

The show of diapiric intrusion in KM-1 well proves the tight connection between Dinarides carbonate platform margin and halokinetic movements that were probably caused by reactivation of older Triassic faults.Slika 9.

Ovaj je kompleks na profilu označen simbolom ‘sd’ (slope deposits) i predstavlja vrlo izgledne ležišne stijene regionalnog rasprostiranja. Vrlo je dobra okolnost da se peripatformne ležišne stijene nalaze u blizini depocentra ‘Palagruža istok’ prikazanom na geološkom modelu (sl. 11.), tj. na „vremenskoj strukturnoj karti“. Spomenuti depocentar po podini karbonata (‘E’ horizont) prikazan na sl. 12. pretpostavljen je kao naftnogenerativni centar iz kojeg je bila moguća migracija ugljikovodika. Kao što je naznačeno na spomenutoj karti, ovaj depocentar je vjerojatno u migracijskoj vezi s „rogom Kurveleshi“ Jonskog bazena poznatom po više intervala potencijalno matičnih stijena za koje se ujedno smatra da je iz njih generirana nafta u ležišta naftnih polja kod luke Vlora.

10

1917448_167221651877_1554267_n10

Interpretation of D-10 seismic cross section illustrates, like in previous example, the relation between platform margin and halokinetic movements.Slika 10.

1917448_167225811877_7215153_n11

11. Promising part of the field as well as total geophysical relations in this part of Dinarides carbonate platform are presented here. Potential source rocks are marked as synrift sequence of Komiža – Vlasta type interpreted in the deepest part between Jabuka intrusion and Jelena-1 structure.Slika 11.

1917448_167226976877_8143794_n12

12. Seismic cross section l-16-82 clearly shows that erosion has affected around 1200 m of Upper Cretaceous rudist sediments northeast of Maja-1 well.Slika 12.

1917448_167230016877_4054016_n13

13.Geological model in Maja-1 well area represents hiatus in the top Lower Cretaceous sediments and in the basement of Upper Triassic dolomites where Ladinian and Carnian layers are missing. Platform transition into basin is presented and the position of periplatform clastics ‘R’ in relation to potential source rocks ‘S’ in the basement.Slika 13.

1917448_167231466877_7134380_n14

14. ‘Time structural map’ of Upper Triassic dolomite basement (seismic horizon ‘E’. Depocenters which are lowered to over 5.0 s of seismic two-way time confirm that potential Triassic source rocks are situated below 10 000 m. Maturity diagram was made for point A which is selected in the vicinity of the mentioned depocenter.Slika 14.

Pored navedenog treba spomenuti da je dijagram zrelosti (burial history) za točku A koja se nalazi oko 15 km JI od Maja-1 potvrdio da se trijaske naslage u depocentru Palagruža Istok nalaze u fazi rane do potpune zrelosti. Spomenuta kontrolna točka A prikazana je na sl.12. jugozapadno od bušotine Maja-1.

PREGIB-PADINA PLATFORME U PODRUČJU JJ-3

1917448_167232886877_2767603_n15

15. Interpretation of the showed seismic cross section clearly indicated the intense sinking along the faults southwest of JJ-3. Periplatform clastics are marked by symbol ‘R’ and can present reservoir rocks and hydrocarbon trap for hydrocarbons from Adriatic-Ioninan Basin source rocks. Slika 15.

Kao što je prikazano na sl.13., odnosno na seizmičkom profilu Y-80-10 JZ rub Dinarske platforme, postoji vrlo izraženo strukturno uzvišenje gornjokrednih karbonata u kojem je utvrđena srednje teška biodegradirana nafta. Pretpostavlja se da je na razmjerno strmoj padini platforme istaložena velika količina periplatformnih klastita kao potencijalnih ležišnih stijena. Vrlo je značajna usporedba ove strukture sa susjednim naftnim poljem Rovesti gdje su 2007. godine otkrivene velike komercijalne količine nafte. Potrebno je naglasiti da je u spomenutom polju Rovesti, koje se nalazi u podmorju Brindisija oko 170 km JZ od JJ-3, otkriće uslijedilo ne na vrhu – rubu Apulijske platforme već u njezinom podnožju ispod naslaga formacije Bisciario donjomiocenske starosti. Ove naslage naliježu na naftonosne stijene formacije Scaglia gornjokredne starosti.

Stup ispitanih naftonosnih slojeva iznosi oko 170 m. Radi se o nafti gustoće 850 kg/m3 (API 35°), dakle o srednjolaganoj nafti zbog čega je naftna kompanija Northern Plc. uzela veliki koncesijski prostor od oko 750 km2 u podmorju u okolici gradova Bari i Brindisi.

Spomenuti podaci jasno potvrđuju predviđanja da bi i u Hrvatskom podmorju u istovjetnim geološkim uvjetima na dubini mora od oko 800 m bilo vrlo izgledno i uspješno istražno bušenje, tim više ako se uzme u obzir da je bušenje na strukturi Rovesti obavljeno na dubini mora od 937 m, dakle većoj od 800 m na bazenskoj strani strukture JJ-3.

PREGIB-PADINA APULIJSKE PLATFORME KOD POLJA ROVESTI

1917448_167233786877_4583252_n16

16. This figure presents that unlike the previously described JJ-3, drilling on Rovesti structure was performed like on Aquila reservoir in the slope basement where basinal sediments of Scaglia formation type prevail.Slika 16.

Zbog usporedbe na Sl.16. prikazan je geološki model strukture Rovesti u kojoj su otkrivene komercijalne

količine nafte. Namjera je istaknuti mogućnost da se i u našem podmorju u odgovarajućim geološkim uvjetima utvrde moguće potencijalne rezerve nafte. Prema spomenutoj vijesti iz Northern Plc-a. utvrđeno je 3,94 milijuna m3 (33,56 MMbbl). Interpretacija naftnogeoloških odnosa u strukturi Rovesti prikazana je prema radovima C. Nikolai koji su posljedično i javno objavljeni. Produktivni interval u ovim naslagama u Rovesti-1 iznosi 170 m, a bušenje je započeto na dubini mora od 970 m. U bušotini ‘Well-1’ koja se nalazi na pregibu Apulijske platforme (na slici 17.) bliže poluotoku Gargano uočljiva je sličnost s geološkim odnosima duž ruba Dinarske platforme.

1917448_167237001877_6959646_n17

17. Significant oil show was determined in resedimented dolomites (dolstones) of Albian age.Slika 17.

ZAKLJUČAK

Sukladno naftnogeološkim uvjetima opisanim i ilustriranim u prethodnom tekstu, moguće je zaključiti da Hrvatsko podmorje, a naročito periplatformne naslage imaju već postojeće dokazane i moguće naftne i plinske rezerve, a pružaju vrlo dobre izglede za otkriće i daljnjih komercijalnih količina nafte i plina.

O navedenim mogućnostima održano je izlaganje 29.01.2009. god. u organizaciji Znanstvenog Vijeća za Naftu, Sekcije za geologiju, geofiziku i geokemiju HAZU-a i Hrvatskog udruženja naftnih Inženjera i geologa (HUNIG).

Iz tog razdoblja i seže početak blokade pristupnih pregovora Hrvatske u EU, od strane Republike Slovenije, a isto tako je i vidljivo radi čega je došlo do strašne agresiju na sve susjedne države od strane režima Slobodana Miloševića, a nešto kasnije i rasprodaje petrokemijskog kompleksa Sanaderovim prijateljima i zašto trenutno traje borba za prevlast između zapadnog (banke i mirovnski findovi koje kontroliraju talijanske, austrijske i njemačke banke) i istočnog (mađarski i ruski plinski i naftni komglomerati koji upravljaju kompanijom MOL i LUKOIL) klana oko dionica INE.

Katastrofa je što sva naftonosna istraživanja na hrvatskoj strani jadrana izvodi mješovito poduzeće INAgip, gdje talijanska strana trenutno drži 50% hrvatska, 25%, a MOL, 25%, pa je hrvatska država uz svesrdnu pomoć državnog aparata premijera Ive Sanadera, otuđila narodu, kroz ovakvo pogodovanje neizmjerno nacionalno bogatstvo, doslovno za nikakav, sitan novac.

Na to područje i Slovenci su bacili oko i imat ćemo teških problema, kad u njihov parlament dođe naš status u EU.(tako je i bilo!)

U  nekom skorom budućem vremenu, za očekivati je da će INAgip početi postavljati daljnji niz platformi i istražnih bušotina, a podmorski naftovodi i plinovodi do talijanske strane već su postavljeni.

Zapanjujuće je koliko je o svemu tome upoznat hrvatski narod, kojem kad se za to ukaže prilika izvrtanjem činjenica priču serviraju Mesićevi intimusi – sadašnji šef NO INA d.d. – Davor Štern i profesor na rudarsko-geološkom fakultetu Igor Dekanić.

Zašto njih dvojica ne govore istinu, to znaju samo oni. Međutim narodu treba podastrijeti sve činjenice i u nekom od slijedećih tekstova bit će prikazan slijed daljnjih istraživanja koja se provode od 2009. pa u budućnost.

 Iako sam ovo napisao3. studeni 2009, aktuelno je i 2011. osobito oko priče vezane uz dionice INE ! 

 Evo došla je i 2014. i potvrda od strane Rune Eng-a direktora norveške tvrtke Spectrum, koja je sonarima potvrdila ono o čemu sam pisao prije 5 godina..Postoji i drugi dio, ali nije još vrijeme za objavu…Uskoro i drugi dio!?!…

Priredio i napisao/Silvije Filipović 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari