Pratite nas

Intervju

Nametanje Željka Komšića je prigoda koja se mora iskoristiti za uvjetovanje izmjena Ustava BiH

Objavljeno

na

Izbor Željka Komšića je akt političke agresije na hrvatski narod u BiH. Njegovim izborom smo dovedeni do ruba. Mora se postaviti pitanje ima li uopće ovakva BiH smisao postojanja? Ima li ovakva BiH u kojoj je osnovni prioritet da susjednu crkne krava, po cijenu i osobne egzistencije, uopće budućnost?

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) Slaven Raguž u intervjuu za Dnevnik.ba govori o izbornom rezultatu stranke koju vodi, ciljevima HRS-a u nadolazećem mandatu, izboru Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ali i budućnosti Bosne i Hercegovine.

Gospodine Raguž, jeste li zadovoljni izbornim rezultatima HRS-a?

Trebao bih biti zadovoljan. HRS je sebi zacrtao kao cilj ulazak u Skupštine županija u sve tri županije sa hrvatskom većinom, što smo i uspjeli. Osobito, kad vidite da smo iza sebe ostavili stranke koje su raspolagale sa stotinama tisuća KM, neskrivenom podrškom medija, međunarodne zajednice, lobističkih skupina i dr., moramo biti ponosni na napravljeno, jer smo sve napravili isključivo svojim resursima. Međutim, zašto nema mjesta zadovoljstvu. Iz prostog razloga što cijeli izborni proces je bio festival korupcije, inženjeringa i prijevare. Doveli smo se u situaciju da su isti ljudi koji su 4 godine protratili u vlasti ne samo da su nagrađeni još jednim mandatom, nego su dobili više glasova nego ikada. Kao što sam i predviđao, velika apstinencija birača ostavila je dovoljno prostora za malverzacije iza 19.00 sati, tako da ćemo ponovno imati u Parlamentima ljude koji riječi nisu rekli, ljude koji primaju izdašne plaće za nerad, ljude koji zaborave da su predstavnici hrvatskog naroda u trenutku kada iziđu iz tunela ispod Ivana prema Sarajevu. Imamo ljude kojima će ovo biti 6., 7. ili ne znam ni ja više koji mandat po redu. Meni je to nepojmljivo. Potpuni izostanak političke odgovornosti. Dodajte ovome kriminal s kojim je nametnut Željko Komšić, eto odgovora zašto nema mjesta zadovoljstvu, unatoč HRS-ovom rezultatu.

Kakvo će sada biti djelovanje HRS-a? Hoćete li ulaziti u vlast i u jednoj od županija?

Ne treba uopće o tome razmišljati, budući da je HDZ BiH osvojio većine u HBŽ i ZHŽ, a u HNŽ zajedno sa svojim vječnim koalicijskim partnerom SDA mogu samostalno imenovati Vladu. Što se tiče našeg djelovanja, mi ćemo se sada posvetiti širenju infrastrukture, budući da imamo zahtjeve iz cijele BiH za organizacijom općinskih odbora. Radom u Skupštinama moramo opravdati povjerenje naših birača putem prijedloga zakona, inicijativama i dr. Dobili smo mogućnost izlaska na pozornicu i to ne smijemo prokockati. Sad je do nas.

Što trebaju biti prioritetu nove vlasti u županijama s hrvatskom većinom?

Radit će se vjerojatno o starim-novim vlastima. Prioritet bi moralo biti djelovanje na širenju i zaštiti županijskih nadležnosti. Županije su naši entiteti i kao takvi se moramo ponašati. Ne dopuštati oduzimanje ovlasti od strane Federacije, osobito kada se radi o organskim zakonima. Dalje, raditi na financijskoj neovisnosti i djelovanju u smjeru povećanja povrata javnih sredstava u županije, na štetu Federacije. Jedna od prvih stvari koje ćemo mi pokrenuti je povrat protupravno oduzetog vlasništva javnih poduzeća od strane Federacije. Na ovaj način će se stvoriti temelji za gospodarsko socijalne reforme, kako bi proračunska sredstva bivala korištena za razvoj, a ne kupovinu socijalnog mira.

Kako gledate na izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva?

Izbor Željka Komšića je akt političke agresije na hrvatski narod u BiH. Njegovim izborom smo dovedeni do ruba. Mora se postaviti pitanje ima li uopće ovakva BiH smisao postojanja? Ima li ovakva BiH u kojoj je osnovni prioritet da susjednu crkne krava, po cijenu i osobne egzistencije, uopće budućnost? Nametanje Željka Komšića je izvrsna prigoda za konačan dogovor o konceptu BiH kao države između tri naroda ili konačan razlaz, jer je više nego očigledno kako većinski narod ne želi BiH u kojoj ćemo svi biti ravnopravni.

Podržavate li stav Dragana Čovića da stranke HNS-a neće ulaziti u vlast dok se ne izmijeni Izborni zakon?

Ne slažem se sa tim stavom. Ne možete danas tražiti i uvjetovati izmjene Izbornog zakona, a jučer ste aktivno sudjelovali u izbornom procesu po pravilima tog istog zakona. Problem Izbornog zakona nije od jučer. Zašto nismo bojkotirali izbore, kad se vidjelo kako nema dogovora? Ja sam to predlagao početkom godine. S druge strane, da je kojim slučajem Dragan Čović pobijedio Komšića, imali bismo identičan scenarij kao i pri prošlim Općim izborima. Ušlo bi se u vlast i 4 godine parazitiralo, ništa ne radilo, govorilo kako se treba mijenjati Izborni zakon, a molilo Boga da se ništa ne promijeni. Izbor Željka Komšića nam daje mogućnost za mnogo veće stvari od Izbornog zakona, jer je očigledno kako je Izborni zakon samo manji dio puno većeg problema.

Koje bi to stvari bile? Kako bi se trebali Hrvati ponašati u ovim okolnostima?

Nije svako zlo za zlo.  Nametanje Željka Komšića je prigoda koja se mora iskoristiti ne za uvjetovanje izmjena izbornog zakona, nego izmjena Ustava BiH i pokretanje razgovora o konceptu BiH kao države općenito. Osnovni problem BiH je taj što to uopće nije država u funkcionalnom i suvereno/demokratskom smislu, mi se pravimo godinama da jeste, ali objektivno to nije. Ona to može postati isključivo ako su u njenim temeljima ugrađena jednaka prava za sve narode. Radikalističko nametanje građansko-islamističkog koncepta čiji je Željko Komšić nusprodukt vodi ovu državu u propast. Ukoliko bošnjačka elita to želi, neka nastave tim putem, ali bez nas Hrvata. Ukoliko uistinu žele BiH koja bi imala neku budućnost, onda moramo sjesti i ne napuštati dogovore dok se ne dogovorimo kakvu to BiH uopće želimo. Nametanje Željka Komšića od strane bošnjačkog naroda je prigoda za to. Nema formiranja vlasti ukoliko se ne dogovorimo o BiH kao državi, a ne izbornom zakonu.

Jesu li Bošnjaci spremni odreći se luksuza da Hrvatima biraju predstavnike?

Očigledno da nisu. Činjenica kako je Željko Komšić dobio više glasova od Šefika Džaferovića koji je izabran za Člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda to potvrđuje. Razlika u glasovima bi bila i drastičnija da nije dolazilo do poništavanja glasova Željka Komšića, jer, kako rekoše, bila bi sramota da ima duplo više glasova od kandidata iz SDA. Iz ovog razloga je bitan stav kojeg sam spomenuo u prethodnom odgovoru. Pokrenuti razgovore o konceptu  BiH kao države. Ako je njima cilj država u kojoj će se u izbornoj noći klicati poklič s kojim je Armija BiH po Središnjoj Bosni i Hercegovini masakrirala djecu i civile i radila masovne zločine, kao jedna poruka u kojem smjeru će se djelovati nakon izbora, onda hajdemo se lijepo organizirati na način da svatko ovisi od sebe, sporazumno se razvesti i riješena stvar, pa neka oni nastave to klicati, ali u svojoj kući, ne u našoj.

Ovih dana mnogi načelnici, županijski premijeri proglašavaju Željka Komšića „personom non grata“. Kako to komentirate? Podržavate li to?

Prisjetite se da smo i 2011. imali prosvjede zbog majorizacije, transparente straha od gaženja hrvatskog jezika itd. Sa neke načelno simboličke osnove, inicijativa je u redu. No, poznajući subjekte direktno, to nije ništa drugo nego mazanje očiju narodu. Tipično naše već viđeno: „idemo se dobro najesti, pa ćemo štrajkati glađu, dok opet ne ogladnimo“. Većini tih načelnika i premijera su obični građani lokalnih jedinica koje predstavljaju istinske „persone non grate“. Dok se oni bave Komšićem, gorivo je skočilo na 2.42, sindikalna potrošačka korpa na 2200 KM, Aluminij pred gašenjem, podaci o iseljavanju sve porazniji. Želim vidjeti te ljude koji danas šalju poruke Komšiću za dva mjeseca kako će se ponašati. Hoće li opet Emir Suljagić osvanuti u Vijeću ministara, kao i nakon pretprošlih Općih izbora?

Koalicije se već naveliko sklapaju, iako se ne zna kako će se popuniti Dom naroda FBIH. Komentar?

Ako govorite o županijskim razinama, onda je sasvim legitimno razgovarati o koalicijama. Međutim, bilo kakav razgovor o koalicijama na federalnoj i državnoj razini je deplasiran. Neka mi kažu kako planiraju popuniti Domove naroda svi oni koji misle drugačije? Tu ja vidim prigodu nas Hrvata, ako budemo imali hrabrosti i dosljednosti, da izbjegavanjem bilo kakvih razgovora jednostavno natjeramo sve u BiH na razgovor o samom konceptu države.

Kako će na to reagirati međunarodna zajednica?

Sigurno da neće gledati blagonaklono. Zato i govorim kako je potrebna dosljednost i hrabrost. Potrebno je da se postavimo proaktivno, ne reaktivno. Iskoristiti položaj Republike Hrvatske, naše iseljeništvo u Americi i jednostavno krenuti sa lobiranjima, zaobilazeći ovu diplomatsku treću ligu predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Doduše, ne znam ni kako ćemo to uspjeti napraviti znajući kako na prste jedne ruke možemo nabrojati naše dužnosnike koji govore jedan strani jezik.

Što stanovnici BiH mogu očekivati u sljedeće četiri godine?

Ništa što već do sada nisu vidjeli i iskusili. Stanovnici su izabrali iste ljude koji su ih doveli u situaciju u kojoj se nalaze, prema tome, ne može biti bolje, može samo biti isto ili lošije.

Razgovarao: Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Dogovoreni intervju kojega nije bilo: Ovo su pitanja na koja Damir Kajin ‘nije htio’ odgovoriti

Objavljeno

na

Objavio

Prije gotovo dva mjeseca, u dva sam navrata (mobitelom)  razgovarao s gospodinom Damirom Kajinom koji je inače poznat kao elokventan političar „bez dlake na jeziku“ i dogovorio s njime intervju. U oba kontakta bio je vrlo ljubazan i obećao kako će „svakako odgovoriti na sva postavljena pitanja“. Nakon što sam mu proslijedio e-mail s konceptom intervjua i nazvao kako bih ga o tomu obavijestio (27. srpnja o.g. – subota navečer), čvrsto je obećao da će to svakako obaviti, ali „kad se vrati iz Zagreba“.

Ne znam je li se vratio iz Zagreba ili ne, ali do dana današnjeg mi nije odgovorio na e-mail.

Budući da (kad su u pitanju dogovori s odraslim ljudima) poštivam onu staru narodnu: „čovjeka se drži za riječ, a vola za rogove“, nisam mu se više javljao i od tada do danas čekam odgovor.

Moja jedina motivacija za taj intervju bila je vezana za vrlo zanimljivu raspravu što su je u to vrijeme javno vodili Dino Debeljuh, Lili Benčik i Ivan Pletikos o povijesti nastanka IDS-a i sve ono što se događalo u prvim mjesecima osnivanja ove stranke. Smatrao sam, naime, da bi tu bilo zanimljivo čuti što o svemu misli gospodin Kajin koji je također bio blizak krugu utemeljitelja te stranke, a usput sam se planirao dotaknuti i nekih drugih aktualnih tema vezano za našu društveno-političku zbilju. Polemika oko IDS-a je bila i prošla, a ja još uvijek nisam dobio odgovor od svoga potencijalnog „sugovornika“.

No, da ne duljim. Odlučio sam objelodaniti ovaj nerealizirani „intervju“ i pozvati gospodina Kajina da javno odgovori na postavljena pitanja. Ne meni, nego javnosti.

Ne tražim ispriku niti objašnjenje zbog ignoriranja moje malenkosti i neispunjenog obećanja, ali držim da bi mnoge čitatelje zanimalo što on ima reći o nekim pojavama i procesima, utoliko prije što imamo često prigodu čitati njegove komentare na Internetu u kojima je sklon moralizirati i predstavljati se kao čovjek od riječi i karaktera.

Prenosim u cijelosti sadržaj e-maila od 27. srpnja o.g.:

„Poštovani gospodine Kajin, kako već rekoh, u mene možete imati puno povjerenje. Svaka Vaša riječ koju izgovorite (odnosno napišete) završit će u tekstu – niti će što biti dodano, niti oduzeto. Vjerovali ili ne, meni je stalo jedino do istine i mislim da nas samo to može izvući iz ovog žalosnog stanja beznađa. Koliko sam upoznat s Vašim stavovima, čini mi se da smo po tom pitanju na istim pozicijama.

Dakle, možemo krenuti (odgovarajte kako želite, preskočite pitanja na koja eventualno ne želite odgovarati). Ako uspije, ovaj intervju bi se trebao objaviti na nekoliko portala (gdje sve točno, ne znam, o tomu nisam ni s kim razgovarao niti hoću dok stvar ne bude gotova).

Za naslovnicu sam mislio objaviti ovu fotografiju – ako se slažete, ili Vi dajte neku. https://hr.wikipedia.org/wiki/Damir_Kajin

Za naslov sam mislio uzeti ovo:

„VELIKI INTERVJU S LIDEROM ‘ISTARSKIH DEMOKRATA’ DAMIROM KAJINOM: EVO ŠTO MISLI O IDS-u, ISTRI, HRVATSKOJ I GORUĆIM TEMAMA NAŠE POLITIČKE I DRUŠTVENE STVARNOSTI“

Za uvodni dio sam mislio ovo (ako imate primjedbi, također Vas molim da mi kažete):

‘Damir Kajin čini se po svemu spada među one ljude i političare koje se može mrziti ili voljeti. Sredine nema. No, slagali se ili ne slagali s njime, ne može se poreći da svoje stavove iznosi jasno i ‘bez dlake na jeziku’. Nedavno je upravo tako – britko i oštro, što baš i nije odlika većine naših političara – ‘udario’ na aktualnog predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića. Evo što o današnjoj situaciji u Hrvatskoj, IDS-u i načinu na koji je stvarana ova stranka, Istri, hrvatskom identitetu, M. P. Thompsonu, fašizmu, antifašizmu i drugim uvijek aktualnim temama, misli jedan od najaktivnijih saborskih zastupnika u 29 godina postojanja hrvatske države.’

 Prije nego počnemo, zamolio bih Vas, ako je moguće da budete koncizni, konkretni i ne predugi u odgovorima. Hvala!

Sad idemo s pitanjima:

  1. Gospodine Kajin, Vi ste široj javnosti poznati zadnjih 20-ak godina, uglavnom po tomu što ste bili dugogodišnji zastupnik IDS-a u Hrvatskom Saboru i to, prema tvrdnjama mnogih analitičara, jedan od najaktivnijih među svim zastupnicima od 1990. godine do danas. No, ostavimo za sada to po strani. Želim vas pitati što radite danas, čime se bavite, od čega živite i “čuči” li u Vama još uvijek homo politicus?

…………………………………………………………………………..

  1. Teško je razgovarati s čovjekom kao što ste Vi a ne vratiti se u prošlost i na ono što je obilježilo kako Vaš, tako i politički život Hrvatske nakon 2000. godine. Ipak, dopustite da o tomu porazgovaramo malo kasnije, a sad bih Vas pitao nešto vezano za Vaše početke kao političara. Kako, kad i zbog čega ste se odlučili za IDS i što je bila Vaša temeljna motivacija za politički angažman u ovoj stranci? Je li tko iz vrha tadašnjeg IDS-a imao na Vas kakav utjecaj što se tiče te odluke, ili su presudila uvjerenja?

……………………………………………………………………………..

  1. Vaše shvaćanje politike je, čini se, ipak ponešto drugačije nego većine etabliranih istarskih političara, mislim tu prije svega na vrh IDS-a, aktualnog župana itd. Možete li kratko iznijeti to svoje viđenje profesije koju ljudi ne rijetko uspoređuju s najstarijim zanatom na svijetu?

……………………………………………………………………………

  1. Kako ocjenjujete aktualno stanje u Istri – gospodarsko, političko, pa i ukupnu i opću situaciju? Što to po Vama nije dobro i što treba učiniti da se stvari poprave?

…………………………………………………………………………..

  1. Što su po Vama glavni uzročnici problema s kojima se Istra susreće danas, na kraju drugoga desetljeća XXI stoljeća? Ne rijetko govorite o teškom kriminalu i zloporabama vlasti u Istri i tvrdite čak da je po tom pitanju stanje gore nego u ostatku Hrvatske.

…………………………………………………………………………….

  1. Možete li pobliže definirati glavne krivce za situaciju o kojoj govorite? Javnost očekuje to od Vas, jer poznati ste kao čovjek “bez dlake na jeziku”?

…………………………………………………………………………

  1. A sad nešto o Vašem razlazu s IDS-om. Da ste bili poslušni, vjerojatno bi i danas sjedili u saborskoj klupi. No, 2013. godine je došlo do razlaza između Vas i stranke. Zašto? Je li jedini uzrok tomu samo činjenica da ste se kandidirali za župana mimo volje stranke ili ima i nekih drugih razloga?

…………………………………………………………………………….

  1. Je li Vam što poznato o ustrojavanju IDS-a 1989/90. godine? Jeste li tada poznavali Ivana Pletikosa, Dina Debeljuha, Ivana Paulettu ili bilo koje druge ljude iz tog kruga utemeljitelja i ako jeste, što mislite o njima i samim počecima formiranja stranke, posebice u svijetlu ovih najnovijih rasprava i polemika na tu temu koje se vode između gospodina Debeljuha, Pletikosa, gospođe Benčik, a sad se uključuju i neki drugi akteri ovih događanja? Tko je po Vama tu u pravu?

………………………………………………………………………..

  1. Što kažete na optužbe koje se ne rijetko čuju da je “IDS oduvijek vodio politiku odmaka od Hrvatske” ili još eksplicitnije, da je on bio od početka “utvrda separatizma u Istri”? Kako Vi danas ocjenjujete politiku ove stranke u razdoblju 90-ih godina, potom od 2000. nadalje i jasno, nakon 2013. kad ste se s njima razišli? Je li tu bilo kakvih “mijena” i u čemu su se sastojale ako ih je bilo? Po Vašoj ocjeni, vidi li današnji IDS Istru u Hrvatskoj ili izvan nje?

……………………………………………………………………………………….

  1. Možete li imenovati glavne krivce za propast “Uljanika”, “3. MAJA” i uopće za stanje kakvo danas jeste u gospodarskom i ekonomskom smislu u Istri? I ne samo u ekonomskom i gospodarskom – recite nam nešto i o moralnom kredibilitetu onih koji danas vode i zastupaju Istru. Jesu li to ljudi kojima građani Istre i dalje trebaju poklanjati povjerenje?

…………………………………………………………………………..

  1. Nedavno ste vrlo oštro “opleli” (ako tako mogu reći) po bivšem premijeru i predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću, poručivši mu da “prestane sliniti kad razgovara s IDS-om”. Moram priznati da ga niste štedjeli u toj izjavi. Od kuda takav animozitet prema Milanoviću i kakav je Vaš stav prema SDP-u danas?

……………………………………………………………………………

  1. Budući da će ovaj razgovor biti objavljen uglavnom na “desnim” portalima (jer lijevi Vas koliko primjećujem nerado ugošćuju), želim Vas pitati na kraju još nešto. Kako objašnjavate činjenicu da se svaki pjevač iz Srbije kojemu to padne napamet može slobodno uputiti u Istru i tamo bez problema održati koncert, pa mogu to čak i oni koji su u vrijeme rata pjevali četnicima i “krajišnicima”, a da su u isto vrijeme tamo zabranjeni koncerti Marka Perkovića Thompsona? Nije li to paradoks koji je s racionalnog stanovišta jako teško objasniti? Kako na kraju Vi kao hrvatski branitelj gledate na to, budući da spomenuti M.P. Thompson ima status nedodirljive “ikone” upravo u braniteljskoj populaciji kojoj i sami pripadate?

……………………………………………………………………………

  1. Što je za Vas antifašizam i koje razlike nalazite između ove naše inačice tog pojma (koja je usko vezana za komunizam, Tita i Partiju) i antifašističkog opredjeljenja demokratskog Zapada? Po meni tu ima malo čega zajedničkog, a po Vama?

……………………………………………………………………………….

  1. Kako tumačite ovu famu koja se povremeno diže oko tobožnjeg “porasta fašizma i ksenofobije” u Hrvatskoj? Mislite li da su neki minorni incidenti ili parole poput one “Za dom spremni” dovoljni razlozi da se hrvatski narod kolektivno optuži za “ustaštvo” i “ekstremizam”? Nisu li to radili i komunisti do 1990. godine nabijajući nam kompleks “genocidne nacije”? Ako je lijeva ideja legitimna, zašto desna nije?

………………………………………………………………………………………….

  1. Gospodine Kajin, budimo konkretni: je li za Vas hrvatski identitet Istre neporeciva činjenica ili u tom smislu imate možda kakvih rezervi? U javnosti čelni ljudi IDS-a i to ne od jučer, nego od 1990. godine nadalje, često naglašavaju istarski identitet i “istrijanstvo” kao supstitut za hrvatstvo, što je objektivno negiranje identiteta istarskih Hrvata koji čine većinu stanovništva u ovoj regiji i nametanje regionalnog određenja umjesto nacionalnog. Kako gledate na to? Što za Vas znači “politika čistih računa” u odnosu na Zagreb koju zagovarate? Istra u Hrvatskoj ili izvan nje?

………………………………………………………………………………………….

  1. Prema popisu iz 2011. godine, u Istarskoj županiji živi 68,33% Hrvata i 75,8% katolika. Kako u tom svjetlu tumačite veliku netrpeljivost, pa i otvorenu mržnju u određenim krugovima u Istri vezano za Katoličku crkvu, naročito kad se spomenu njezine nesporne zasluge, pa i one što su ih imali mons. Božo Milanović, blaženi Miroslav Bulešić, Toma Banko, Leopold Jurac, Antun Cukarić i drugi uglednici iz ove institucije, napose, svi koji su djelovali u Zboru svećenika sv. Pavla za Istru, vezano za pripajanje Istre matici Hrvatskoj 1945. godine? Sjećamo se, ne tako davno, na skupu je izviždana i grubo vrijeđana čak i predsjednica države KGK, nakon što je u Pazinu u tom kontekstu spomenula Katoličku crkvu i zasluge mons. Milanovića. Otkuda takva mržnja brojnih “antifašista” u Istri prema svemu što je hrvatsko – kao da smo još uvijek u komunizmu i 1946-oj, a ne u 2019.-oj godini?

………………………………………………………………………………………………

  1. Rijetko kad čujemo kritiku talijanskog neofašizma ili velikosrpske ideologije iz usta bilo kojeg ljevičara ili liberala u Istri, a rekao bih naročito IDS-ovca, ali su im zato puna usta “ustaša” i “endehazije”. Nije li to politika dvostrukih mjerila i kako to po Vašem mišljenju djeluje na ostatak Hrvatske, pa i na odnose na relaciji Istra – Zagreb?

……………………………………………………………………………………….

  1. Kratko: kakav je Vaš stav prema političkim odnosima u današnjoj Hrvatskoj, posebice u pogledu polarizacije društva, odnosa ljevice i desnice, te uloge liberala, anarhista i drugih aktera u svemu tomu? Što bi trebalo poduzeti da se konačno prevlada ovo stanje društvenih i političkih podjela i tenzija koje nas sputavaju i vezuju nam ruke?

………………………………………………………………………..

  1. Budući da ste lider ‘Istarskih demokrata” možete li ukratko reći što su temeljne odrednice Vaše stranke, kakvi su Vam politički planovi i u kojem političkom spektru vidite sebe u budućnosti? Je li još uvijek aktualna isključivo lijevo-liberalna i regionalna opcija, ili ima kakvih naznaka da biste mogli krenuti nekim drugim smjerom, možda čak i narodnjačkim? Narodnjaštvo ima vrlo dugu tradiciju u Istri…

……………………………………………………………………………..

  1. Postoji li nešto što biste htjeli dodatno pojasniti ili Vas nisam pitao a želite reći?

………………………………………………………………………………

  1. Gospodine Kajin, najljepša Vam hvala. Bilo mi je ugodno razgovarati s Vama. Želim Vam svako dobro i mnogo uspjeha, kako u osobnom životu, tako i vezano za Vaš daljnji politički i javni rad. (ovdje sad ide još nekoliko Vaših završnih riječi i to je to)

———————————————————————————————————————————

Ako imate ideju dodati još koje pitanje ili bilo što primijeniti u koncepciji intervjua, slobodno recite pa ćemo naći neki kompromis.

Zahvaljujem na strpljenju.

S poštovanjem i uz lijep pozdrav

Zlatko Pinter

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Bariša Čolak – SDA je zaoštrila stavove nakon što je ‘ljevica’ otišla još desnije

Objavljeno

na

Objavio

Ne prestaju komentari na donesene dokumente Stranke demokratske akcije na stranačkome kongresu prošlog vikenda. Prvo pitanje koje je na dnevnome redu jest je li moguće naći alternativu ovakvoj politici iz Sarajeva. Visoki dužnosnik HDZ-a Bariša Čolak trenutačno je ne vidi.

Kako ste doživjeli poruke SDA s posljednjeg kongresa stranke?

Nažalost, te poruke ne ohrabruju. Ne ohrabruju iz jednostavnog razloga što je BiH višenacionalna država u kojoj žive tri konstitutivna naroda, ali i građani koji se tako ne izjašnjavaju. Na bilo koji način definirati jedan narod kao dominantan, bilo izravno ili neizravno, a pri tome zanemariti ovu realnost Bosne i Hercegovine, ne vodi rješenju problema u BiH. Zato mislim da ove poruke, neće, po mom dubokom uvjerenju, naići na plodno tlo u BiH. No, problem je svakako što će one još dodatno u ovom vremenu koje je pred nama onemogućiti ili barem usporiti mogućnost konačnog dogovora i uspostavu vlasti. Ponajprije tu mislim na razinu Bosne i Hercegovine. Bilo bi puno primjerenije da su poruke drukčije i da na jednak način uvažavaju sva tri konstitutivna naroda, odnosno da se svi uvažavamo i konačno priznamo kao politički narodi koji žive na teritoriju BiH. To, nažalost, nije slučaj. Postoji i niz drugih poruka koje su također neprihvatljive.

Na koje poruke mislite?

Ponajprije su to poruke, prijedlozi o ustroju i uređenju Bosne i Hercegovine. U deklaraciji jasno stoji da bi se BiH trebala preustrojiti na regionalnom temelju, odnosno regionalnom ključu.

Ali, zar se i HDZ, odnosno politika HNS-a BiH, na zauzima za preustroj srednje razine vlasti? Moguće da SDA nudi federalne jedinice?!

Ja bih prihvatio takvu mogućnost kad bi se barem jednom rečenicom uvažavalo i nacionalno načelo, odnosno načelo da u ovoj zemlji žive tri naroda. Nije prihvatljivo da zemlju ustrojite na pet, šest regija u kojima je uvijek jedan narod većinski, a uvijek drugi ili druga dva manjinska. To nije dobar princip. Nisam pročitao da postoji intencija u tome smjeru.

Nakon subotnje deklaracije postoje komentari da je SDA morao dokazati da je zelenija od bošnjačke ljevice SDP-a, DF-a koja je preuzela snažniji nacionalistički narativ?!

Vjerujem da jednim dobrim dijelom sadržaj ove deklaracije jest takav i zbog tog razloga. Neću reći da je to jedini razlog, ali jest činjenica da su ove druge stranke političkog Sarajeva u posljednjih godinu dana u svojim stavovima otišle desnije od samog SDA. Bile su isključivije u nekim zahtjevima od samog SDA, što u svakom slučaju šteti boljem političkom pozicioniranju SDA u biračkom tijelu.

Kako će se HNS, odnosno HDZ, pozicionirati na ovakve poruke koje nisu samo dnevno-političke, nego i strateške, dugoročne?

To jest ozbiljan problem. Ali, s druge strane, imate i promišljanja kako je bolje da je to na dosta eksplicitan način prezentirano.

Zapravo, do sada smo imali situaciju da su se promovirale drukčije stvari od onih koje su zapisane u stranačkim dokumentima. U svakom slučaju, uvjeren sam da će se ovim potezom na dulje razdoblje opteretiti odnosi u BiH umjesto da se ide na otopljavanje. Bez konsenzusa, a na ovim načelima SDA nije ih moguće izgraditi, zapravo, svi ćemo biti gubitnici. Ne mislim da će ovdje bilo tko biti pobjednik. Gubimo dragocjeno vrijeme, a posebice neće biti iskoraka na europskom i putu u NATO.

Je li realno očekivati da HNS/HDZ odgovore reafirmiranje oživljavanja Herceg Bosne?

Neću prejudicirati što će odlučiti HNS BiH ili HDZ, ali mi imamo utvrđene stavove i trebamo ih se pridržavati. Svi ste vidjeli kako smo se ponašali u predizbornoj kampanji, te i u vremenu poslije, te neki od kritičara možda i s pravom nam mogu prigovoriti – zašto ste vodili takvu politiku. No, apsolutno smatram ispravnim upravo tako voditi politiku – politiku kompromisa koji je moguće ostvariti jedino uvažavajući predstavnike triju konstitutivnih naroda. U biti, najviše me brine uporno inzistiranje na građanskoj državi koja, naravno, podrazumijeva “jedan čovjek – jedan glas”. To u jednoj višenacionalnoj državi jednostavno ne ide. Nemate višenacionalne države u kojoj je to na takav način riješeno.

Je li to europski standard, kako se često uvjerava iz Sarajeva?

Nije niti može biti. U EU to nije slučaj ni u jednonacionalnim državama. Primjerice, u Hrvatskoj imate apsolutnu zaštitu nacionalnih manjina, pa ih se pozitivno diskriminira. Te nacionalne manjine tamo same biraju svoje predstavnike. U BiH istodobno žive, po Ustavu, tri konstitutivna naroda, što znači tri ravnopravna naroda. Unatoč tome, u Izbornom zakonu imamo manjkavosti koje omogućavaju preglasavanje i dominaciju. Poznat je slučaj izbor hrvatskog člana Predsjedništva bošnjačkim glasovima ili da jedan broj izaslanika u Domu naroda također biraju Bošnjaci. To je, naravno, neodrživo. Dok god politike koje vode BiH ne prihvate činjenicu jednakopravnosti, mislim da nećemo napraviti bitniji iskorak ni prema EU ni NATO-u.

Trebaju li sada vodeće hrvatske i srpske stranke zaobići SDA pri uspostavi vlasti nakon što je ova stranka obznanila stajališta o preustroju zemlje?

Prvo, mislim da je jako teško pronaći nove partnere. Prije svega, u političkom Sarajevu ne postoje stranke koje bi bitno odudarale, ali od ovih stajališta. Moramo biti zaista realni. A s druge strane, ja sam pristaša da vlast uvijek trebaju formirati oni koji dobiju tu vlast od naroda. Prema tome, jako je važno to načelo ispoštovati. U suprotnom, postavlja se pitanje zašto provodimo izbore. Mi smo već odavno trebali formirati vlast. Prošlo je više od 11 mjeseci od održavanja posljednjih općih izbora.

Dakle, ne vidite prostora za novu koaliciju na državnoj razini?!

Teoretski, moguće je to o čemu govorite, možda na nekim razinama i praktično izvesti, ali iskreno mislim da nije pametno praviti eksperimente koji ne počivaju na izbornoj volji birača iz triju konstitutivnih naroda.

SDA je donio dalekosežne odluke i neki tumače da se radi o otpakiranju Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Je li ovo dobar trenutak da se počne razgovarati o tim krupnim pitanjima?

Prije svega, treba razlikovati dvije stvari. Legitimno je izražavati svoje političke stavove, ali ta legitimnost ipak ima ograničenje.

Ograničenje u ovome slučaju leži u tome da se ovakvim stavovima ugrožava netko drugi. Ja bih bio presretan i uvijek bih prihvatio stavove drugih kada bi oni na isti način tretirali moj kao i svoj narod. No, ne mogu prihvatiti stavove koji na takav način u izvedenom projektu isključuju moj narod ili ga na bilo koji način dovode u neravnopravan položaj. Ne mislim da je nelegitimno pričati i o promjenama Daytona, zašto ne? Samo su narodi ti koji ostaju, a državna uređenja se mijenjaju. No, u tim prijedlozima treba voditi računa da nikoga ne isključujete i da druge uvažavate. Ako tog nema, ako se tu stvari postavljaju na različit način i prema narodu kojemu pripadate, onda to rješenje ne može biti rješenje za drugoga i ne može donijeti nikakav rezultat. Ono zapravo samo može donijeti novi konflikt. Nadam se da do toga neće doći i da ga neće biti. Govorim o konfliktima u političkom smislu, a o onom drugom ne želim ni razmišljati. (vecernji.ba)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari