Pratite nas

Razgovor

NAPADI NA MONODRAMU ‘BEZ LUSTRACIJE NEMA KROACIJE’

Objavljeno

na

Hoće li se “Lisinskim” oriti ‘Za Dom Spremni’?
Moralna panika koju je u ‘naprednim’ hrvatskim medijima – kao i u istočnom hrvatskom ‘komšiluku’ – izazvala najava listopadskih nastupa doajena hrvatskog glumišta Božidara Alića u Koncertnoj dvorani ‘Vatroslava Lisinskog’, sve više poprima razmjere paranoje. Alić je, naime, prije desetak dana obznanio da će 8., 12. i 14. listopada ove godine u maloj dvorani Lisinskog izvesti svoju monodramu ‘Bez lustracije nema Kroacije’. Svoju izvedbu promovira uz popratni slogan koji glasi: Na ljutu ranu, ljuta trava… Svaki uzmak je smrt… S obzirom na izrazito desničarska stajališta koja Alić zastupa u javnosti, brojni ljevičarski mediji su, u skladu sa svojim političko-aktivističkim nagnućima, pokrenuli sustavnu kampanju kako bi spriječili njegovo pojavljivanje u zagrebačkom hramu kulture.

Prvi je u akciju krenuo Novi list, koji se iz pera Dražena Ciglenečkog pozabavio Alićevim likom i djelom, te njegovim tezama o hrvatskoj političkoj zbilji. U tekstu Alićev ‘Za dom spremni’ u dvorani Lisinski: Monodrama kontroverznog glumca uvrštena u program” iznesena je hrpa neistina, špekulacija, aluzija, insinuacija i uvreda. Ciglenečki problematizira Alićev odnos prema neuralgičnim temama hrvatske povijesti, koje je Alić iznio u svojem nedavnom intervjuu za desetak hrvatskih portala. Novom listu su se pridružili i drugi antihrvatski mediji, među kojima se ističe i zagrebački, kako ga Alić zove, ’24 časa’. Tabloid ’24 sata’ vijest je plasirao kao objedu pod naslovom: “Želi braniti NDH: U Lisinskom će Alić vikati Za dom spremni”.

Alićeve ‘teške fraze’

U spomenutom tekstu Ciglenečki Alića naziva ‘kontroverznim’ i ‘nekad velikim hrvatskim glumcem’, koji se u posljednje vrijeme ističe ‘širenjem mržnje’. Ciglenečki očito smatra da je nečiji medijski odstrijel, egzistencijalno uništenje i moralna diskvalifikacija – ‘širenje ljubavi’. Koliko je tek kontroverzan Ciglenečki koji je napisao hrpu tekstova punih predrasuda o HDZ-u, a istodobno se ‘u povjerenju’ hvalio da redovno glasuje za isti taj HDZ.

cigleni

“Da ne bi bilo dvojbe”, dodaje Ciglenečki, “o kakvom je događaju riječ, na web stranici Lisinskoga, uz informacije o Alićevoj predstavi, piše – svaki ustupak je smrt, na ljutu ranu, ljuta trava!” Povezuje to s Antom Pavelićem, s NDH, s ustašama… računajući na već oprobanu praksu stigmatizacije – koja nije podložna propitivanju.

Alićeve kritičare smeta što u intervjuu koristi ‘preteške fraze’, govori o ‘jugofašistima’, ‘komunističkim ubojicama’, ‘partizanskim koljačima’, ‘samoproglašenim antifašistima’ te o ‘četničkom lobiju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi’. Tita naziva ‘krvnikom’, a u one koji nastoje “uništiti, obezvrijediti i rastočiti modernu hrvatsku državu” ubraja i “razgranatu vojsku udbaša i KOS-ovaca, koji su sveprisutni, koji nas koče, guše i učinkovito uništavaju”. Za državu je ustvrdio da je “stvorena isključivo na obrambenom Domovinskom ratu, i ni na kakvom nazovi antifašizmu”.

Osude spomenutih medija Alić je izazvao govoreći o njima da su “ružni, nakaradni nepismenjaci koji se nazivaju kulturnjaci, antihrvatski Nj1, RTLj, LGBT-Yudeks, Bljutarnji, 24 časa”. Ipak, najviše ih smeta Alićev afirmativan govor o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i o nezaobilaznom pozdravu ‘Za Dom spremni’.

Znajući da je na Alića gotovo nemoguće utjecati i da njegova stajališta, sasvim izvjesno, neće moći promijeniti, ljevičarski medijski aktivisti oštricu svojih napada – kroz kritiku Alića – usmjeravaju u najvećoj mjeri na vodstvo same dvorane ‘Lisinski’ i na njenog ravnatelja Dražena Siriščevića. Udaraju i na Odsjek za kulturu Grada Zagreba, koji je vlasnik dvorane. Neskriveni smisao ovih napada jest stvaranje pritiska, kako bi vodstvo dvorane, usprkos potpisanom ugovoru, uskratilo Aliću gostoprimstvo.

Zanimljivo je kako ni jedan od tih istih ‘hrvatskih’ medija nije vidio ništa sporno u tome što je vodstvo dvorane još prije nekoliko godina uvrstilo u program ulomke iz opere Silvija Foretića ‘Maršal’, u režiji Dore Ruždjak Podolski i pod dirigentskom palicom Mladena Tarbuka. Štoviše, to opskurno djelo, u slavu zločinačkog komunističkog diktatora Tita, stavljeno je uz bok djelima poput Gotovčeva Ere s onoga svijeta, Zajčeva Nikole Šubića Zrinjskog, Hatzeova Povratka, Bersina Ognja, Brkanovićeva Ekvinocija, Šulekova Koriolana, Paraćeve Judite…

Kolektivna paranoja srpskih medija

rtsSvojim već uhodanim pristupom otuđeni i odnarođeni hrvatski mediji dali su, po običaju, sjajan šlagvort brojnim srpskim medijima, koji i inače u potpuno nerazumnim količinama, i na krajnje opsesivan način, razvlače sve i svašta što se događa u Hrvatskoj. No, preuzimajući teze iz njima bliskih ovdašnjih medija, srpski mediji su ih zaoštrili i radikalizirali do krajnjih granica. Najprije je prvi programa srpske nacionalne televizije RTS u svojem izviješću samu predstavu ‘Bez lustracije nema Kroacije’ preimenovao u ‘Za Dom Spremni’, a Vesti.rs su vijest naslovile: “Za Dom Spremni grmeće i koncertnom dvoranom”.

Istu metodologiju su primijenili i ostali srpski mediji poput Radio televizije Vojvodine, brojni portali i tiskani mediji. Po njihovu tonu bi se reklo da se ne radi o scenskoj izvedbi, nego o orgijama fanatika, koji samo što nisu krenuli na bezazlenu ‘srpsku nejač’. Većina glavnih politikantskih teza u srpskim medijima podudara se s onima koje su već iznijeli mediji u Hrvatskoj. To nedvojbeno svjedoči da su i jedni i drugi na istoj liniji sustavnog progona hrvatskih domoljubnih stremljenja.

Želim biti pučki tribun

stopa“Napadi srpskih medija i domaćih jugofašista mi ne smetaju. Pokazuju da sam dirnuo u osinje gnijezdo i da sam na pravom putu. Neumjeren interes srpske javnosti i srpske politike za hrvatske prilike samo je posljedica njihove neugasle hlepnje za hrvatskim državnim ozemljem. Ovdje je, doista, moja glumačka uloga u drugom planu jer želim progovoriti kao pučki tribun, kao glas mojeg ljubljenog hrvatskog puka. Medijska naklapanja o tome što ću konkretno reći tijekom izvedbe su u zoni špekulacija. To ćete saznati tek u dvorani Lisinski. Mogu samo reći da je monodrama moje žestoko političko promišljanje ovog pogubnog vremena po moj hrvatski narod. Tim pogubnijeg – ukoliko jugofašisti, ne dao Bog, ponovno dođu na vlast”, rekao je Božidar Alić u izjavi za naš tjednik.

Siriščević imun na pritiske!?

“U Lisinskom ne može nastupiti samo onaj tko ne zna pjevati ili svirati. Kvaliteta je najvažnija. Tko god svoj posao radi dobro, dobrodošao je kod nas. Tako je uvijek bilo i bit će. U Lisinskom su se prije održavali partijski plenumi Saveza komunista. Je li se netko ikad bunio radi toga? Nije!”, rekao je nedavno Siriščević, odgovarajući na kritike programske politike. Ako se Siriščević bude držao svojih riječi Alića ćemo 8., 12. i 14. listopada gledati u Lisinskom.

(Vjekoslav Magaš)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Jakov Sedlar – Snimam jer na sreću, imam svoj osobni ‘HAVC’

Objavljeno

na

Hrvatski redatelj Jakov Sedlar svako malo iznenadi s nekim novim umjetničkim filmskim projektom, bez obzira što (uvijek isti) pojedinci manje-više svako njegovo djelo dočekaju “na nož“. On je već odavno prestao čitati i osvrtati se na te tzv. kritike, tim prije što se i u njegovu slučaju pokazalo da „psi laju, a karavane prolaze“.

Ovog puta, razgovarali smo o još jednom novom  projektu koji će u srijedu (27. 5. 2020., HTV, od 20,05.) biti prikazan i na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT). Riječ je o biografsko-povijesnom dokumentarnom filmu „Od Mossada do Eichmanna“. Međutim, još kad ga nisu ni vidjeli, osobito predstavnik Židovske općine Zagreb izrazio je svoje negodovanje… Zašto? – pitamo Sedlara.

–          O tome mi je teško bilo što reći, jer odgovora – nemam. Nitko u Hrvatskoj, pa ni taj gospodin, nije film vidio, tako da jedino mogu pretpostaviti da mu se ja, kao osoba, iz nekoga razloga ne sviđam, kazao je Sedlar.

–          Na koji ste način došli do Rafija Eitana, izraelskog političara i najpoznatijeg  agenta tajne službe Mossad?

–          Rafi Eitan (na slici s autorom filma) bio je moj dugogodišnji prijatelj. Upoznao sam ga prije petnaesetak godina u kući Meir Amita, legendarnoga šefa Mossada o kojemu sam tada radio film. Rafiju se taj film jako svidio i nakon premijere rekao mi je: Volio bih da nešto slično napraviš i o meni. Kako nije bio jednostavan čovjek i kako je imao mnoštvo obveza, tu sam mu želju ispunio nakon skoro deset godina.

–          U filmu govore i drugi istaknuti izraelski političari i vojnici…

–          Istina je, u filmu govore bivši premijer Ehud Olmert, najpoznatiji izraelski odvjetnik Ram Kaspi, čiji je otac napravio zakon po kojem su Izraelci mogli na smrt osuditi nacistu Adolfa Eichmanna (Izrael nema smrtnu kaznu),  legendarni general Avigdor Kahalani i bivši šef Shin Bet-a (vojna tajna služba) Yaakov Peri.  Naravno, sam Rafi govori o najvažnijim detaljima svoga života.

–          Jeste li o snimanju ovog filma obavijestili izraelske organe?  Jeste li o tome obavijestili  i nekog u Hrvatskoj, recimo čelnika Židova u Zagrebu, gospodina Krausa, koji očito mora znati i „odobriti“ sve ono što se prikazuje i piše u Hrvatskoj o Židovima?

–          Izrael je vrhunska demokracija i nema potrebe bilo koga od bilo koje razine vlasti obavještavati o onome što radim na planu filma. Posebno kada se radi o jednoj takvoj osobi kakav je bio Rafi Eitan. Ukoliko vas je on angažirao i prihvatio, onda ništa drugo ne treba. Posebno nije bilo potrebe izvijestiti bilo koga u Zagrebu, uključujući i gospodina Krausa , što radim u Izraelu. Tamo sam uistinu kao kod kuće u svakom pogledu.

Nego, tko je financirao ovaj projekt, koji je nastao u američko-izraelsko-hrvatskoj produkciji?

–          Film su financirale dvije produkcijeske kuće iz Izraela i USA, a iz Hrvatske je to uradio koproducent.

–          Je li gospodin Eitana pogledao ovaj dokumentarac, kako mu se dopao, odnosno na kakve je kritike film naišao u Izraelu?

–          Rafi Eitan je film vidio, jako mu se svidio, na premijeri je bila cijela njegova obitelj i mnogi iz izraelskog kulturnog i političkog života, a na kraju filma nazvali smo ga iz dvorane i on se obratio nazočnima putem telefona. Bio je to uistinu lijep događaj koji se zbio u Cinematheque Tel Aviv. Sve kritike bile su odlične, a film je do sada prikazan u 19 zemalja.

–          Dosad ste snimili brojne dokumentarne i ine filmove. Malo ih je prikazano na HRT-u. Zašto?

–          Teško mi je ulaziti u razloge HTV-a koji je sam koproducent ili isključivi producent mnogih mojih filmova. Razlozi nisu filmski, umjetnički, radi se o drugim razlozima, siguran sam. Naime, mnogi moji fiomovi prikazuju se po svijetu, ali ne i na HTV-u, što mi nije drago i što pokazuje odnos te kuće prema onima koji ne misle kao oni.

–          Vaše filmske i ine projekte malo ili ništa ne financira Ministarstvo kulture, HAVC i druge institucije…Pa, kakve projekte onda oni financiraju?

–          Vidite i sami što se financira. To je jedna plemensko-interesna skupina koja godišnje podijeli više od 70 milijuna kuna, što je mnogo novca. Ukoliko ste dio plemena, prolazite, ukoliko ne, nemate šanse. Nikada nisam bio dio nikakvoga plemena, pa je to razlog zašto ne podupiru ono što radim. Na sreću, imam svoj osobni «HAVC», Hrvate i slobodne ljude po svijetu koji vole i podržavaju ono što radim. Samo da neke spomenem: Anton Kikaš, Ilija Letica, Frank Lulić, braća Tolj, Marko Franović, Nikola Babić, Peter Puljich, Ante Zovko…

–          Koji ćemo vaš naredni film i kada gledati na HRT-u?

–          To  znaju samo oni koji vode HRT, ja zaista ne znam.

–          I još samo: kako, nakon toliko uspjeha u svijetu, tumačite da ste „najproblematičniji“ redatelj u Hrvatskoj, odnosno tko su ti koje boli glava samo kad najavite neki novi projekt?

–          Za to malo marim. Radim ono što mislim da je potrebno i ono što me zanima. Mislim da ne bih trebao biti problematičan ni u kojem smislu, jer nikoga ne ugrožavam niti vrijeđam. Samo radim svoj posao i govorim o temama koje drugi neće. Recimo, za nekoliko dana izlazi film „Hrvatski anđeli rata“, prvi film o stradanju djece u Domovinskom ratu. Ima masa tema koje su netaknute i tu konkurencije nema. Prema tome…

Razgovarao: Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Nova Mostova uzdanica Marija Selak Raspudić: Ja imam samo jednog političkog uzora

Objavljeno

na

Objavio

Novo nezavisno ime na listi Mosta, ali i hrvatskoj političkoj sceni je – Marija Selak Raspudić. Zašto se ova poznata doktorica znanosti uz znanstvenu karijeru u području filozofije i bioetike odlučila za ulazak u političke vode, ali i koje su glavne odrednice njezina programa otkrila je u intervjuu za Večernji list.

Zašto politika i zašto baš sada?

A zašto ne politika? Već i sama činjenica da je to ono što me svi prvo pitaju, uz komentar: „Što mi je to trebalo?“, pokazuje dubinu apatije u koju smo zapali, a koja se ponajprije odnosi na gubitak vjere da je moguće išta učiniti drugačijim što, posljedično, čini svaki javni angažman besmislenim. Tu percepciju želim promijeniti. Stvar je stoga potrebno obrnuti. U trenutku ugroze demokracije u kojem se nalazimo nužno je sve slobodno misleće pojedince upitati zašto se oni ne uključe u politiku.

Na što misli kada kaže da je demokracija ugrožena?

Ugrozu demokracije sažeto detektiram na tri razine – onemogućavanje referenduma, onemogućavanje dopisnog i elektroničkog glasovanja te raspisivanje izbora usred pandemije. Znakovito je da se vladajući duopol samo na površini i pred izbore razilazi na isprovociranim ideološkim temama dok paralelno vlada dubinski konsenzus u stopiranju demokratskih procesa u Hrvatskoj, napose onih osnovnih alata koji omogućuju aktivniju participaciju građana, izbornog zakona i referenduma. Tako se kod građana sustavno potiču rezigniranost i cinizam, druga strana medalje političke pasivnosti i zatupljenosti.

Zašto je odabrala baš Most?

Zato što simpatiziram inicijalnu ideju Mosta po kojoj je on platforma koja okuplja nezavisne pojedince za koje smatra da svojim radom mogu doprinijeti poboljšanju društva u cjelini. Činjenica da mi je ponuđeno mjesto bez uvjetovanja ulaska u stranku pokazuje da se oni i dalje nalaze na tom tragu. Jednako tako, ovakvo raspisivanje izbora koje je onemogućilo stvaranje i registriranje vlastitih neovisnih lista doživjela sam kao poticaj da se angažiram i to na način koji je trenutno jedini moguć – ulaženjem na listu neke od postojećih političkih opcija. Tu je izbor pao na Most.

Je li već dogovoreno u kojoj će izbornoj jedinici biti na listi?

Kandirat ću se u jednoj od zagrebačkih izbornih jedinica jer je to grad u kojem sam rođena, odrasla i živim. No u ovom političkom trenutku pristajanjem da budem na Most-ovoj izbornoj listi mandat mi ni u kom slučaju nije zagarantiran, nego se za njega trebam izboriti, što smatram korektnim ulaskom u političku bitku.

Ako uđe u Sabor, hoćete li zastupati politiku Mosta ili svoju vlastitu?

Zastupat ću svoju politiku kao nezavisna kandidatkinja, no već i samo pristajanje ulaska na njihovu listu dokaz je da se slažemo u temeljnim programskim načelima koja se prvenstveno odnose na antikoruptivnu politiku usmjerenu prema budućnosti.

Koji su konkretni problemi kojima će se baviti u politici?

Dok nas vladajući duopol opetovano u predizborno vrijeme vraća u ideološke rovove, namjera mi je osvijetliti cijeli jedan skup problema vezan uz virtualizaciju naše stvarnosti koji je u hrvatskoj javnosti zanemaren, a smatram ga presudnim za našu budućnost. Također, nije samo pitanje koje stvari treba reformirati, nego i koje vrijednosti u društvu treba očuvati. U tom smislu treba istaknuti da je Hrvatska relativno sigurna zemlja velikih prirodnih resursa te i dalje problematičnog, ali ipak dostupnog zdravstvenog i obrazovnog sustava. Jedno od važnijih pitanja svakako je i Hrvatska u kontekstu disonantne politike EU koja se razilazi na svakom ozbiljnijem pitanju, od migrantske krize pa do pandemijskih mjera. Na tom tragu ne treba se hvaliti banalnostima poput našeg presjedanja Europskom unijom koje je omogućeno svakoj članici, nego raditi na ravnopravnosti našeg položaja u situaciji njezinog mogućeg raspada.

Što znači najava da će rad usmjeriti prema “tehničkoj dehumanizaciji” i “prijetećoj digitalnoj diktaturi”?

Pod tehničkom dehumanizacijom podrazumijevam, primjerice, činjenicu da je Mark Zuckerberg ustvrdio da će probleme u kojima se našao Facebook, a koji se protežu od govora mržnje, zlouporabe naših podataka u komercijalne i političke svrhe pa sve do lažnih profila, riješiti umjetna inteligencija koju razvijaju za tu svrhu. Također, Europski je parlament nedavno donio Izvješće o pravilima građanskog prava o robotici kojim su najsofisticiraniji autonomni roboti dobili pravnu osobnost. To znači da se pretpostavlja da ljudi nisu u stanju moralno rasuđivati, pa bi taj posao umjesto njih od trebala obavljati najnaprednija tehnologija. Digitalna diktatura odnosi se pak na najavu razvijanja različitih aplikacija putem kojih bi se pratilo naše kretanje s navodnim ciljem „suzbijanja prijeteće pandemije“. Sustavno praćenje već je sastavni dio boravka na internetu, a imamo i nove fenomene kao što su Airbnb i Uber platforme koje funkcioniraju na principu ocjenjivanja, što otvara cijelo jedno područje socijalnog kapitala i nereguliranih, a često i nepostojećih radničkih prava.

S kime je nakon izbora moguća koalicija, a s kojim je opcijama ona isključena?

Tko ulazi u izbore mora barem inicijalno imati pobjednički mentalitet stoga je moj odgovor na ovo pitanje: „A tko kaže da će nam koalicije uopće biti potrebne?“

Tko joj je politički uzor?

U idejnom smislu svakako antički filozofi poput Sokrata kojima je istina bila draža i od vlastitog života.

Raspravlja li sa suprugom Ninom Raspudićem o političkoj situaciji i je li joj on kritičar ili podrška?

Razgovaramo o svemu, pa tako i o političkoj situaciji. U analizama i stavovima često se ne slažemo, no to smatram obostrano poticajnim jer za partnera nisam tražila istomišljenika, nego osobu koja misli svojom glavom. No i naš se život kao i život svih drugih parova najčešće svodi na mnogo prizemnije stvari, od raspodjele kućanskih poslova do brige oko djeteta.

Znači li njen izlazak na izbore trajniji politički angažman uz znanstvenu karijeru te planira li ostati u politici i ako ne bude dio idućeg saziva Sabora?

Ako mi građani daju povjerenje, a ja to povjerenje uspijem opravdati, onda mi, možda, predstoji aktivni politički angažman na dulje staze. No, ako se jedno od toga ne dogodi, onda treba biti pošten prema sebi i drugima te se vratiti svojoj struci. Sabor je ionako prepun ljudi koji zaljubljeni u svoju sliku ignoriraju volju birača te različitim predizbornim trgovinama kupuju svoje mandate jer nikako ne žele shvatiti da je njihovo političko vrijeme odavno prošlo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari