Pratite nas

Magazin

Naplata parkiranja na javnim (gradskim) površinama – dileme – treba li ukinuti ili promijeniti sadašnji sustav – o komunalnoj naknadi

Objavljeno

na

Nakon što je Ustavni sud RH prije desetak godina ukinuo mogućnost naplate ugovorne kazne za neplaćenu naknadu za parkiranje na javnim površinama gradova (po meni s dosta upitnim obrazloženjem) i nakon što je (vještim pravnim “manevrom”ugovorna kazna “zamijenjena” s dnevnom kartom, koja se izdaje svima koji prekrše obvezu plaćanja dužne naknade, čini se da je pronadjen “savršen” model kojim su prezadovoljni gradovi (nastavili  su ubiranjem naknade za parkiranje) ali i koncesionari (tamo gdje ih ima kao kod nas u Osijeku), kojima je prepuštena ova  vrsta komunalne djelatnosti i javna ovlast prikupljanja naknade za parkiranje na javnim gradskim površinama. Odmah se mora reći kako se u okviru ove usluge ne nudi ništa osim što je riječ o zauzimanju određenog javnog/gradskog prostora bez usluge čuvanja ili odgovornosti za eventualna oštećenja vozila ili otuđenje istih. A upravo su oštećenja česta, jer su obilježeni prostori za parkiranje za većinu današnjih vozila preuski.

Naplatom naknade za parkiranje ili uvodjenjem obveze plaćanja naknade na sve širem prostoru grada, gradovi kao ” vlasnici” gradskog zemljišta na najlakši način financiraju svoje potrebe, često puta nabujale administracije, neracionalnog rada, neučinkovitosti i sl. Teško je domišljato zaustaviti bujanje administracije i troškova rada lokalne samouprave ako se zna način funkcioniranja, zapošljavanja (osobito poslije izbora)itd.  I zato nije čudno “izmišljanje” novih nameta ili povisivanje postojećih (npr. prireza). Jedan od takvih nameta na komunalni standard, posebno za stanovnike komune je i naknada za parkiranje.

Naime, uvođnjem naknade za parkiranje stanovnicima komune/ gradova posredno je uveden novi namet uz već postojeće, a da građani (njima se pridržuju i svi oni koji automobilom dolaze u grad) niti sami  nisu svjesni što su dobili  osim obavezu plaćanja naknade zato što su ostavili svog “ljubimca” kraće ili duže vrijeme na javnoj površini i to sve bez čuvanja, zaštite od nepogoda itd.

Drugo je pitanje plaćanja komunalne naknade. Ona se vezuje ili usmjerava za održavanje komunalne infrastrukture, novoizgrađenih javnih prometnih površina kao što su pješački nadhodnici, novoizgrađeni trgovi, kružni tokovi, parkovi, biciklističke staze, rasvjete  i sl.  Građenje i održavanje komunalne infrastructure financira se, između ostalog, i sredstvima komunalne naknade.

Ovom prilikom nećemo sporiti o komunalnoj naknadi (naknada za parkiranje na javnim površinama  je nešto sasvim drugo, riječ je o naknadi u okviru obavljanja komunalne djelatnosti omogućavanja parkiranja na javnim površinama), o vrijednosti boda komunalne naknade, zašto komunalnu naknadu plaćaju  samo vlasnici nekretninama i to po četvornom metru, baš kao da su samo oni  korisnici objekata komunalne infrastrukture, zašto je ova naknada viša za poslovne prostore ili npr. jednaka za garažni prostor kao i stambeni prostor, zašto se utišalo s prijedlogom za uvođenje poreza na nekretnine umjesto komunalne naknade itd, tko sve ima korist od komunalne infrastrukture, koja je razmjerna korist vlasnika nekretnina na području grada da se samo njih obvezuje za plaćanje naknade.

Samo ćemo naglasiti – lijep je život u komuni, ali on ima i svoju cijenu zbog koje pojedinci “bježe iz komune” u prigradska naselja ili još i dalje. Stanovnici komune imaju “povlasticu” buke, nečiste okoline,zagadjenog zraka, teškoću kretanja, nemogućnost parkiranja automobila čak i pred svojim stanom ili kućom itd. Primjere “bijega” izvan naselja imao sam priliku vidjeti na brojnim mjestima u svijetu. Još samo kod nas, čini se, smatra se privilegijem stanovati npr. “u centru grada”.

I tu dolazimo do ključne dileme i pitanja – razumiju li obnašatelji javne vlasti u komuni (čitaj gradu) da oni služe stanovnicima grada i da bi svojim mudrim prijedlozima,potezima i odlukama trebali unaprijediti ljepotu življenja u komuni i gradu, a ne baviti se izmišljanjem novih i novih nameta ili povisivanjem postojećih (kao komunalne naknade) samo u cilju da se zadovolje narasle financijske potrebe.

Kada je u pitanju omogućavanje parkiranja na javnim površinama u gradu siguran sam da o tomu malo znaju osim što su čuli za ugovor o koncesiji pa su njime ovaj posao naplate parkiranja prepustili onima koji to znaju, jer sami nisu sposobni. I ne samo to – nisu učinili niti ono što su mogli, trebali ili moraju učiniti – izgraditi dovoljno parkirališnih mjesta s dovoljno prostora za parkiranje i novijih većih automobila (davno su najčešća vozila bili “fiće” ili “stojadini”). Istina naplata naknade za parkiranje na javnim površinama nije svugdje prepuštena koncesionarima. Ali u Osijeku je. Još nam je u živom sjećanju politička bitka ili samopromidžba koju je na temu parkiranja u gradu vodio sada jedan političar nacionalnog formata iz Osijeka.

Nije li obaveza javne vlasti u gradu da odredi takav sustav parkiranja prema kojem će omogućiti svim gradjanima u potrebi da vozilom dodju i da se na kratko vrijeme besplatno parkiraju pred bolnicom, uredom uprave, poštom, zavodom za mirovinsko i invalidsko osiguranje itd. Sada to nije moguće osim ako idete u kupnju na glavnu gradsku tržnicu. no ograničeno vrijeme.  Znate li npr. da je u centru New Yorka relativno lako naći slobodan parkirališni prostor i kratko parkiranje i zadržavanje uz minimalnu naknadu (nemojte preračunavati iznose iz dolara u kunu, jer tada preračunavajte i visinu place koju ostvarujete u nekoj zemlji i u Hr)? Umjesto toga najviša naknada za satno parkiranje je upravo tamo gdje je gradjaninu parkiranje najpotrebitije, npr.u blizini bolnice (4 kune za sat u Osijeku). Interesu  gradjana je pretpostavljen interes koncesionara ili grada, nebitno je koga. A potreban broj parkirališnih mjesta se i ne planira izgraditi iako držimo da je i to dio komunalne infrastrukture.

Zato je pitanje – nije li rješenje u uvodjenju ograničenog vremenskog parkiranja na određenim lokacijama bez mogućnosti produljenja trajanja parkiranja, ali i bez plaćanja.

Zar mnogim građanima stanovnicima užeg centra nije umanjem ili ugrožen komunalni standard, jer u blizini mjesta stanovanja nemaju parkirališno mjesto niti za jedan (vlastiti) automobil, a ako ga i nadju, moraju platiti naknadu,

U “bijegu” od plaćanja naknade mnogi traže parkirališna mjesta bez obaveze plaćanja naknade. I nalaze ih. Zato svako malo imate zahtjeve stanovnika pojedinih ulica da se uvide plaćanje naknade za parkiranje kako bi se na ovaj način, makar i posredno, oslobodio prostor za stanovnike te ulice (tomu su primjeri ne tako davni zahtjevi stanovnika Zadarske ulice i jednog dijela Pejačevićeve ulice. I uspjeli su.

Tko mari za komunalni standard stanovnika ovih dijelova grada, koji od pridošlih  često ne mogu niti pristupiti ulazima u svoje zgrade, u dijelovima grada u kojima je preporučljivo prozore otvarati samo u posebne sate bez prometa i gradske buke?  Zato plaćaju najvišu stopu komunalne naknade?

Tko se brine o poštivanju (znamo tko bi trebao)  npr. o ograničenju brzine u nekim ulicama na 30 km na sat, a da ne govorimo o tomu kako su u centru grada prometni znakovi često nepropisno postavljeni ili su nevidljivi,  nema horiozntalno na cesti postavljenih usporivača brzine ili ispisanih uputa kakve smo često vidjeli u svijetu (zato u Čepinu u Psunjskoj ulici postoji ograničenje i dodatno ležeći policajci). Navodno u našem gradu kažu da za to nemaju sredstava??!

Tko je odgovoran za “divlji urbanizam i krezubu izgradnju grada” u vrijeme lažnog prosperiteta i zaduživanja budućih naraštaja (na svu “sreću” takav urbanizam i izgradnju zaustavila je kriza) kod čega istovremeno nije došlo i do izgradnje novih parkirališnih prostora. Baš kao da suvremeni čovjek ne koristi automobil. Pogledajte što se događa u Ružinoj ulici prema utoku u Županijsku ulicu. Grade se nove zgrade (prostor zanimljiv zbog blizine centra, ali se ne predviđaju nova parkirališna mjesta. Pokušajte u jutarnjim satima ući u Županijsku ulicu iz Ružine Brojni automobili čekaju dugo vremena i ispuštaju štetne plinove itd. I k tomu imate još parkirana vozila na cesti. Što kažu odgovorni na ovo?

Čuli smo za master plan prometa u gradu (tako su to nazvali) za koji je autorima navodno isplaćena značajna svota. Dok se ne vidi uradak nema ocjene pa niti kritike. Uostalom da li itko koristi taj master plan? Da li gradjani znaju da je iz Policijske uprave već ” otišlo” niz prijedloga (knjiga) što učiniti u smjeru povećanja sigurnosti prometa u gradu. Bez konkretnog odgovora iz gradske uprave ( tako smo barem informirani).

Tko je odgovoran za nerazvijeni i skupi javni prijevoz u gradu? Tema za sebe. Vodi li se računa o zaštiti okoliša, a ovakva politika podrazumijeva promociju javnog prijevoza, a to istovremeno znači i nižu cijenu prijevozne karte od postojeće. Cijena prijevozne karte je veća negoli u Zagrebu a da se i ne govori da je ista bez obzira na dužinu prijevoza. Apsurd je da je nekada taxi prijevoz jeftiniji od javnog prijevoza, posebno ako se ovim prijevozom koristi više osoba istovremeno.

Tko je došao na ideju da se novoizgrađene ceste, po propisanim standardima (npr. Strossmayerova ulica), u jednom dijelu namjenjuju za parkirališta? Istina bilo je pritisaka da upravo tako bude, ali što je javni interes?

Tko je odgovoran za posvemašnji nered u prometu biciklima (vožnja po pločnicima, cestom u suprotnom smjeru) ? Najmanje biciklisti, a niti od policije treba očekivati da “lovi” bicikliste.

Koliko je uzrok loše pojave u tomu  što su neke “pametne” osobe ceste pretvorili u parkirališta (o čemu je prethodno bilo riječi) umjesto da su na njima odvojili prostor za kretanje biciklima. Vidio sam to u svijetu u puno gradova, ali ne i u Osijeku.

Još nešto u svezi s plaćanjem naknade za parkiranje. Riječ je tzv. stanarskim kartama za neograničeno parkiranje u blizini mjesta stanovanja. Cijena takve povlastice netko će reći i nije visoka – 50 kuna mjesecno. No, treba znati da koncesionar ne garantira i parkirališno mjesto jer ono je u sustavu slobodnog parkiranja za svakoga tko plati satnu naknadu, a osim toga takvih navodno povlaštenih stanarskih karata ima i izdaje se vise od broja parkiralisnih mjesta u odnosnoj ulici. Tako dolazimo do situacije da se plaća mogućnost a ne stvarno korištenje parkiralista. Zato je i 50 kuna mjesečno previše. U svijetu sam vidio parkirališta rezervirana samo za stanovnike odredjenog dijela grada ili ulice. I bez plaćanja posebne naknade. Imamo i rješenje kako se korisnicima “stanarskih karti” može omogućiti da u svakom trenutku u svojoj ulici pronađu slobodno parkirališno mjesto.

Uređivanje parkiranja  i naplata se ne smije svoditi samo na ostvarivanje financijskih učinaka (za grad ili koncesionara), već na zadovoljstvo svih vlasnika automobila. A Grad se konačno mora pobrinuti za “osvajanje” novih parkirališnih mjesta, sukladno razvoju grada i povećanju broja automobila, a ne za ono što se često čini -“prenamjenu dijela ceste u parkirališta”. Gotovo je nepoznata prenamjena dijela ceste za prometovanje biciklima.

I na kraju recimo – pitanja je bezbroj. Prijedlog je: dajte dite materi (uzrečica iz Dalmacije) ili – povjerite upravljanje onima koji znaju što treba raditi.  Posebno kada je u pitanju izgradnja i unapredjenje života u gradu/ komuni. Imenujte i savjetnike za ono što sami ne znate. A kako sada stvari stoje ne da nam se čini već smo uvjereni u propuste, nerazumijevanje od onih koji nama upravljaju, pa ako hoćete i potpuno pogrešne poteze. Ne optužujem vec konstatiram. Još nešto. Pokušajte provjeriti i ustanoviti ćete da se naplata naknade za parkiranje provodi i za one površine koje nisu u vlasništvu grada odnosno nisu javne površine ili se čak provodi i za parkiranje na zemljištima koja pripadaju zgradama. Tako se može dogoditi da naknadu za parkiranje na zemljištu zgrade plaćaju  vlasnici stanova u toj istoj zgradi. Za osiguranje dokaza o ovomu dovoljno je pogledati u katastar zemljiša.

Što se tiče pitanja iz naslova – treba li ukinuti naknadu za parkiranje ili ne reći ćemo – nezamislivo, naknada se plaća u cijelom svijetu.

Treba li nešto promijeniti? Da i to puno toga.

Naknadu treba usmjeravati u obnavljanje i u izgradnju novih javnih parkirališnih prostora.

Angažiranje koncesionara je moguće (grad Osijek je trenutno vezan s ugovorom s koncesionarom, a ugovor obvezuje), a ako to nije slučaj onda je riječ o nesposobnosti gradskog sustava da ovu komunalnu djelatnost i sam kvalitetno obavlja (baš kao i neke druge djelatnosti).

Postojeći sustav primarno je usmjeren na “inkaso” naknade, a ne na omogućavanje dostupnosti parkirališnih mjesta i to tamo gdje je to potrebno (pred javnim institucijama, poštama, bolnicama, uredima gradske uprave itd. uz niske iznose naknade, ali uz satno ograničavanje zadržavanja na parkiralištu (recimo najviše  15 min, ½ sata ili do 1 sata), sada je suprotna praksa. Trebam li prikazati sustav parkiranja u blizini Times Square-a i Broadway-a u New Yorku?

Institut “dnevne karte” u jednom trenutku je poslužio kao “spasonosno rješenje” kada je Ustavni sud ukinuo ugovornu kaznu za prekoračeno vrijeme plaćenog parkiranja, ali on je sam po sebi negacija temeljnog cilja koji se želi postići. To je da parkirališna mjesta budu dostupna što većem broju osoba i vozila, a ne da se stjecanjem dnevne karte stiče pravo parkiranja u trajanju od 24 sata.

Novi parkirališni prostori se izgrađuju, a ne iscrtavaju na prometnicama (česta praksa u Osijeku), jer prometnice ne služe za promet u stajanju, već za promet u pokretu. Itd.

Prof.dr Srećko Jelinić, svuc.prof.u mir.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Jasmin Stavros: Zlo napada sa svih strana, obraniti se možemo samo molitvom

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fra Andrei Marius

U Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu Jasmin Stavros snimio je spot za pjesmu “Kraljice neba, čuj molitve glas”, koja bi mogla postati novi hit duhovne glazbe. Glazbu je napisao Hrvoje Buva, tekst Nedo Zuban, a aranžman Zvonimir Dropuljić, koji je i producent.

Ovo nije moja prva pjesma s Hrvojem Buvom, a nije ni moja prva duhovna pjesma. Tu su “Kad se sjetim Uskrsa” i “Stijeg” te “Pomolimo se”, koju svakoga dana možete čuti u 13,56 sati na Radio Mariji.

No pjesma “Kraljice Neba, čuj molitve glas” naprosto je došla u momentu i kako se ono kaže, neplanirano je uletjela – kaže Jasmin Stavros, koji i dalje, uz svoj redoviti posao, kani raditi na duhovnoj glazbi, piše Večernji list

– Rekao mi je davno jedan svećenik da ću kad-tad napraviti duhovni album. Polako ću s tim nastaviti uz svoj redoviti posao, no za to treba baš osjetiti trenutak. Mislim da je sad vrijeme baš takvo, teška su vremena, rekao bih, i zlo napada sa svih strana i možemo se obraniti samo jakom molitvom i vjerom kaže Stavros, koji svoj dan redovito započinje čitanjem Svetog pisma uz nekoliko molitvi, a osobito zagovorom o. Anti Antiću.

– Uvečer se obično molim sv. Josipu i zato mi je želja bila snimiti spot u svetištu sv. Josipa – kaže Stavros, ne želeći previše naglašavati svoj molitveni život da ne bi “ispalo da je neki fanatičan vjernik”.

– Grešnik sam kao i svi ostali, ali treba se truditi, jer je to jedini način da si čovjek pomogne. Kad izađeš na ulicu, problemi te samo vrebaju, kako bi ti netko nešto napravio – veli Stavros, kojega su pitali je li pjesma Gospi povezana i s Međugorjem.

Kaže kako je u Međugorje hodočastio prije dvadeset i više godina, kada su hodočasnike dočekivali u malim sobama u pansionima samo s krevetom, raspelom na zidu i Biblijom na stoliću, a danas se sve previše izgradilo.

– Išao sam na Križevac tada bos u podne, na 40 stupnjeva Celzijevih – kaže Stavros, koji i danas voli otići u Međugorje, obvezno na Križevac i Podbrdo te na ispovijed, svetu misu i klanjanje.

Aranžer Zvonimir Dropuljić kaže da im je zajednička želja bila napraviti upravo sakralnu pjesmu, koja će “čovjeku današnjice pokazati pravi put, jer je često zaveden površnim i lošim ponudama”. – Željeli smo svijetu dati jednu plemenitu stvar više, a ne ružnu ili onu koja širi nesnošljivost– veli Dropuljić, koji je odmalena vezan uz crkvenu glazbu.

– Budući da je Stavros izvođač, kao aranžer razmišljao sam nekoliko tjedana kakvu pjesmu prirediti i odluku donio prema nekoliko kriterija. Prvi je da je Stavros tipičan sam po sebi i prepoznatljiv kao pjevač.

Dakle, pjesma mora biti napisana za njegov vokal. Istodobno, mora biti i u njegovu stilu, pa sam došao na ideju iskoristiti onaj njegov prepoznatljiv ritam iz hita “Umoran”. To je hibrid moderne rumbe i cijela američka produkcija danas je na tome. To se zove ritam “meneito”, a mi ga možemo zvati “Stavros 1”, jer ga je on kreirao još prije 30-ak godina – objašnjava Dropuljić, dodajući kako Stavrosova pjesma „Umoran“ ima uspjeha na svim feštama i uklapa se u sve ambijente, pa je i ova sakralna pjesma Blaženoj Djevici Mariji napravljena u tome stilu i formatu.

– Stavrosova želja bila je da s njim pjevaju i njegovi prijatelji iz grupe Happiness pa pjesmu potpisuju zajedno Stavros i grupa Happiness, zajedno s Marijom Cvetković i sa mnom – veli Dropuljić.

– Stavros i ja duboko smo u vjeri i kad čovjek radi mnogo pop-glazbe, osjeti poriv ili božji zov da napravi nešto i za njega, tj. za Kraljicu Mariju, ali u modernijem aranžmanu. I taj poziv s neba mene je inspirirao za pjesmu – objašnjava svoje motive Hrvoje Buva, a naš poznati glazbenik Jasmin Stavros dodaje: – Ova je pjesma sigurno nastala na poticaj neba!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Anita Prka Đurašić iseljenicima – Tko god želi neka se vrati u Hrvatsku, neće pogriješiti

Objavljeno

na

Objavio

Poslušajte intervju Anite Prka-Đurašić iz emisije “Živa veza” od sinoć u kojem je govorila o svome iskustvu povratnice, žene u poduzetništvu, u politici, o zlostavljanju žena i IK, o iseljeništvu i izazovima s kojima se susrećemo, i još puno zanimljivih tema.

Anita Prka Đurašić ima 15 godina iskustva na poslovima edukacija i prevođenja stranih jezika. Vrativši se u Hrvatsku 1990-te upisuje VII. gimnaziju te po završetku upisuje Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na odsjecima za Germanistiku i Kroatistiku. Godine 2013. se otisnula u poduzetničke vode i otvorila svoju školu stranih jezika EuroBIZ Centar.

Kao direktorica bavi se marketingom i PR-om svoje škole te predaje i prevodi kao izvorna govornica – njemački jezik, konverzacijski engleski jezik te hrvatski jezik za strance. Uz jezične tečajeve vodi individualizirane programe javnog nastupa, prezentacijskih vještina i pregovora u hrvatskom, njemačkom i engleskom kulturnom krugu te interkulturalni trening.

Bavila se projektima u kojima je znatno unaprijedila povezivanje naših tvrtki s inozemnim partnerima u cilju suradnje ili ulaganja u Hrvatsku. Trenutno je na magisteriju na Hrvatskim studijima. Lobistica je za područje obrazovanja pri HDL-u, članica je udruga koje promiču žensko poduzetništvo, povratnike te je aktivna članica HDZ-a. Njemački joj je materinji jezik, a tečno govori i engleski. Udata je za zagrebačkog poduzetnika koji također dolazi iz povratničke obitelji s kojim ima dvoje djece.

Emisija “Živa veza” govori o iseljeništvu, hrvatskoj zajednici u tuđini i inozemnoj pastvi u kojoj se obrađuju i objavljuju osvrti i prilozi o Hrvatima izvan domovine i povratnicima.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari