Pratite nas

Magazin

Naplata parkiranja na javnim (gradskim) površinama – dileme – treba li ukinuti ili promijeniti sadašnji sustav – o komunalnoj naknadi

Objavljeno

na

Nakon što je Ustavni sud RH prije desetak godina ukinuo mogućnost naplate ugovorne kazne za neplaćenu naknadu za parkiranje na javnim površinama gradova (po meni s dosta upitnim obrazloženjem) i nakon što je (vještim pravnim “manevrom”ugovorna kazna “zamijenjena” s dnevnom kartom, koja se izdaje svima koji prekrše obvezu plaćanja dužne naknade, čini se da je pronadjen “savršen” model kojim su prezadovoljni gradovi (nastavili  su ubiranjem naknade za parkiranje) ali i koncesionari (tamo gdje ih ima kao kod nas u Osijeku), kojima je prepuštena ova  vrsta komunalne djelatnosti i javna ovlast prikupljanja naknade za parkiranje na javnim gradskim površinama. Odmah se mora reći kako se u okviru ove usluge ne nudi ništa osim što je riječ o zauzimanju određenog javnog/gradskog prostora bez usluge čuvanja ili odgovornosti za eventualna oštećenja vozila ili otuđenje istih. A upravo su oštećenja česta, jer su obilježeni prostori za parkiranje za većinu današnjih vozila preuski.

Naplatom naknade za parkiranje ili uvodjenjem obveze plaćanja naknade na sve širem prostoru grada, gradovi kao ” vlasnici” gradskog zemljišta na najlakši način financiraju svoje potrebe, često puta nabujale administracije, neracionalnog rada, neučinkovitosti i sl. Teško je domišljato zaustaviti bujanje administracije i troškova rada lokalne samouprave ako se zna način funkcioniranja, zapošljavanja (osobito poslije izbora)itd.  I zato nije čudno “izmišljanje” novih nameta ili povisivanje postojećih (npr. prireza). Jedan od takvih nameta na komunalni standard, posebno za stanovnike komune je i naknada za parkiranje.

Naime, uvođnjem naknade za parkiranje stanovnicima komune/ gradova posredno je uveden novi namet uz već postojeće, a da građani (njima se pridržuju i svi oni koji automobilom dolaze u grad) niti sami  nisu svjesni što su dobili  osim obavezu plaćanja naknade zato što su ostavili svog “ljubimca” kraće ili duže vrijeme na javnoj površini i to sve bez čuvanja, zaštite od nepogoda itd.

Drugo je pitanje plaćanja komunalne naknade. Ona se vezuje ili usmjerava za održavanje komunalne infrastrukture, novoizgrađenih javnih prometnih površina kao što su pješački nadhodnici, novoizgrađeni trgovi, kružni tokovi, parkovi, biciklističke staze, rasvjete  i sl.  Građenje i održavanje komunalne infrastructure financira se, između ostalog, i sredstvima komunalne naknade.

Ovom prilikom nećemo sporiti o komunalnoj naknadi (naknada za parkiranje na javnim površinama  je nešto sasvim drugo, riječ je o naknadi u okviru obavljanja komunalne djelatnosti omogućavanja parkiranja na javnim površinama), o vrijednosti boda komunalne naknade, zašto komunalnu naknadu plaćaju  samo vlasnici nekretninama i to po četvornom metru, baš kao da su samo oni  korisnici objekata komunalne infrastrukture, zašto je ova naknada viša za poslovne prostore ili npr. jednaka za garažni prostor kao i stambeni prostor, zašto se utišalo s prijedlogom za uvođenje poreza na nekretnine umjesto komunalne naknade itd, tko sve ima korist od komunalne infrastrukture, koja je razmjerna korist vlasnika nekretnina na području grada da se samo njih obvezuje za plaćanje naknade.

Samo ćemo naglasiti – lijep je život u komuni, ali on ima i svoju cijenu zbog koje pojedinci “bježe iz komune” u prigradska naselja ili još i dalje. Stanovnici komune imaju “povlasticu” buke, nečiste okoline,zagadjenog zraka, teškoću kretanja, nemogućnost parkiranja automobila čak i pred svojim stanom ili kućom itd. Primjere “bijega” izvan naselja imao sam priliku vidjeti na brojnim mjestima u svijetu. Još samo kod nas, čini se, smatra se privilegijem stanovati npr. “u centru grada”.

I tu dolazimo do ključne dileme i pitanja – razumiju li obnašatelji javne vlasti u komuni (čitaj gradu) da oni služe stanovnicima grada i da bi svojim mudrim prijedlozima,potezima i odlukama trebali unaprijediti ljepotu življenja u komuni i gradu, a ne baviti se izmišljanjem novih i novih nameta ili povisivanjem postojećih (kao komunalne naknade) samo u cilju da se zadovolje narasle financijske potrebe.

Kada je u pitanju omogućavanje parkiranja na javnim površinama u gradu siguran sam da o tomu malo znaju osim što su čuli za ugovor o koncesiji pa su njime ovaj posao naplate parkiranja prepustili onima koji to znaju, jer sami nisu sposobni. I ne samo to – nisu učinili niti ono što su mogli, trebali ili moraju učiniti – izgraditi dovoljno parkirališnih mjesta s dovoljno prostora za parkiranje i novijih većih automobila (davno su najčešća vozila bili “fiće” ili “stojadini”). Istina naplata naknade za parkiranje na javnim površinama nije svugdje prepuštena koncesionarima. Ali u Osijeku je. Još nam je u živom sjećanju politička bitka ili samopromidžba koju je na temu parkiranja u gradu vodio sada jedan političar nacionalnog formata iz Osijeka.

Nije li obaveza javne vlasti u gradu da odredi takav sustav parkiranja prema kojem će omogućiti svim gradjanima u potrebi da vozilom dodju i da se na kratko vrijeme besplatno parkiraju pred bolnicom, uredom uprave, poštom, zavodom za mirovinsko i invalidsko osiguranje itd. Sada to nije moguće osim ako idete u kupnju na glavnu gradsku tržnicu. no ograničeno vrijeme.  Znate li npr. da je u centru New Yorka relativno lako naći slobodan parkirališni prostor i kratko parkiranje i zadržavanje uz minimalnu naknadu (nemojte preračunavati iznose iz dolara u kunu, jer tada preračunavajte i visinu place koju ostvarujete u nekoj zemlji i u Hr)? Umjesto toga najviša naknada za satno parkiranje je upravo tamo gdje je gradjaninu parkiranje najpotrebitije, npr.u blizini bolnice (4 kune za sat u Osijeku). Interesu  gradjana je pretpostavljen interes koncesionara ili grada, nebitno je koga. A potreban broj parkirališnih mjesta se i ne planira izgraditi iako držimo da je i to dio komunalne infrastrukture.

Zato je pitanje – nije li rješenje u uvodjenju ograničenog vremenskog parkiranja na određenim lokacijama bez mogućnosti produljenja trajanja parkiranja, ali i bez plaćanja.

Zar mnogim građanima stanovnicima užeg centra nije umanjem ili ugrožen komunalni standard, jer u blizini mjesta stanovanja nemaju parkirališno mjesto niti za jedan (vlastiti) automobil, a ako ga i nadju, moraju platiti naknadu,

U “bijegu” od plaćanja naknade mnogi traže parkirališna mjesta bez obaveze plaćanja naknade. I nalaze ih. Zato svako malo imate zahtjeve stanovnika pojedinih ulica da se uvide plaćanje naknade za parkiranje kako bi se na ovaj način, makar i posredno, oslobodio prostor za stanovnike te ulice (tomu su primjeri ne tako davni zahtjevi stanovnika Zadarske ulice i jednog dijela Pejačevićeve ulice. I uspjeli su.

Tko mari za komunalni standard stanovnika ovih dijelova grada, koji od pridošlih  često ne mogu niti pristupiti ulazima u svoje zgrade, u dijelovima grada u kojima je preporučljivo prozore otvarati samo u posebne sate bez prometa i gradske buke?  Zato plaćaju najvišu stopu komunalne naknade?

Tko se brine o poštivanju (znamo tko bi trebao)  npr. o ograničenju brzine u nekim ulicama na 30 km na sat, a da ne govorimo o tomu kako su u centru grada prometni znakovi često nepropisno postavljeni ili su nevidljivi,  nema horiozntalno na cesti postavljenih usporivača brzine ili ispisanih uputa kakve smo često vidjeli u svijetu (zato u Čepinu u Psunjskoj ulici postoji ograničenje i dodatno ležeći policajci). Navodno u našem gradu kažu da za to nemaju sredstava??!

Tko je odgovoran za “divlji urbanizam i krezubu izgradnju grada” u vrijeme lažnog prosperiteta i zaduživanja budućih naraštaja (na svu “sreću” takav urbanizam i izgradnju zaustavila je kriza) kod čega istovremeno nije došlo i do izgradnje novih parkirališnih prostora. Baš kao da suvremeni čovjek ne koristi automobil. Pogledajte što se događa u Ružinoj ulici prema utoku u Županijsku ulicu. Grade se nove zgrade (prostor zanimljiv zbog blizine centra, ali se ne predviđaju nova parkirališna mjesta. Pokušajte u jutarnjim satima ući u Županijsku ulicu iz Ružine Brojni automobili čekaju dugo vremena i ispuštaju štetne plinove itd. I k tomu imate još parkirana vozila na cesti. Što kažu odgovorni na ovo?

Čuli smo za master plan prometa u gradu (tako su to nazvali) za koji je autorima navodno isplaćena značajna svota. Dok se ne vidi uradak nema ocjene pa niti kritike. Uostalom da li itko koristi taj master plan? Da li gradjani znaju da je iz Policijske uprave već ” otišlo” niz prijedloga (knjiga) što učiniti u smjeru povećanja sigurnosti prometa u gradu. Bez konkretnog odgovora iz gradske uprave ( tako smo barem informirani).

Tko je odgovoran za nerazvijeni i skupi javni prijevoz u gradu? Tema za sebe. Vodi li se računa o zaštiti okoliša, a ovakva politika podrazumijeva promociju javnog prijevoza, a to istovremeno znači i nižu cijenu prijevozne karte od postojeće. Cijena prijevozne karte je veća negoli u Zagrebu a da se i ne govori da je ista bez obzira na dužinu prijevoza. Apsurd je da je nekada taxi prijevoz jeftiniji od javnog prijevoza, posebno ako se ovim prijevozom koristi više osoba istovremeno.

Tko je došao na ideju da se novoizgrađene ceste, po propisanim standardima (npr. Strossmayerova ulica), u jednom dijelu namjenjuju za parkirališta? Istina bilo je pritisaka da upravo tako bude, ali što je javni interes?

Tko je odgovoran za posvemašnji nered u prometu biciklima (vožnja po pločnicima, cestom u suprotnom smjeru) ? Najmanje biciklisti, a niti od policije treba očekivati da “lovi” bicikliste.

Koliko je uzrok loše pojave u tomu  što su neke “pametne” osobe ceste pretvorili u parkirališta (o čemu je prethodno bilo riječi) umjesto da su na njima odvojili prostor za kretanje biciklima. Vidio sam to u svijetu u puno gradova, ali ne i u Osijeku.

Još nešto u svezi s plaćanjem naknade za parkiranje. Riječ je tzv. stanarskim kartama za neograničeno parkiranje u blizini mjesta stanovanja. Cijena takve povlastice netko će reći i nije visoka – 50 kuna mjesecno. No, treba znati da koncesionar ne garantira i parkirališno mjesto jer ono je u sustavu slobodnog parkiranja za svakoga tko plati satnu naknadu, a osim toga takvih navodno povlaštenih stanarskih karata ima i izdaje se vise od broja parkiralisnih mjesta u odnosnoj ulici. Tako dolazimo do situacije da se plaća mogućnost a ne stvarno korištenje parkiralista. Zato je i 50 kuna mjesečno previše. U svijetu sam vidio parkirališta rezervirana samo za stanovnike odredjenog dijela grada ili ulice. I bez plaćanja posebne naknade. Imamo i rješenje kako se korisnicima “stanarskih karti” može omogućiti da u svakom trenutku u svojoj ulici pronađu slobodno parkirališno mjesto.

Uređivanje parkiranja  i naplata se ne smije svoditi samo na ostvarivanje financijskih učinaka (za grad ili koncesionara), već na zadovoljstvo svih vlasnika automobila. A Grad se konačno mora pobrinuti za “osvajanje” novih parkirališnih mjesta, sukladno razvoju grada i povećanju broja automobila, a ne za ono što se često čini -“prenamjenu dijela ceste u parkirališta”. Gotovo je nepoznata prenamjena dijela ceste za prometovanje biciklima.

I na kraju recimo – pitanja je bezbroj. Prijedlog je: dajte dite materi (uzrečica iz Dalmacije) ili – povjerite upravljanje onima koji znaju što treba raditi.  Posebno kada je u pitanju izgradnja i unapredjenje života u gradu/ komuni. Imenujte i savjetnike za ono što sami ne znate. A kako sada stvari stoje ne da nam se čini već smo uvjereni u propuste, nerazumijevanje od onih koji nama upravljaju, pa ako hoćete i potpuno pogrešne poteze. Ne optužujem vec konstatiram. Još nešto. Pokušajte provjeriti i ustanoviti ćete da se naplata naknade za parkiranje provodi i za one površine koje nisu u vlasništvu grada odnosno nisu javne površine ili se čak provodi i za parkiranje na zemljištima koja pripadaju zgradama. Tako se može dogoditi da naknadu za parkiranje na zemljištu zgrade plaćaju  vlasnici stanova u toj istoj zgradi. Za osiguranje dokaza o ovomu dovoljno je pogledati u katastar zemljiša.

Što se tiče pitanja iz naslova – treba li ukinuti naknadu za parkiranje ili ne reći ćemo – nezamislivo, naknada se plaća u cijelom svijetu.

Treba li nešto promijeniti? Da i to puno toga.

Naknadu treba usmjeravati u obnavljanje i u izgradnju novih javnih parkirališnih prostora.

Angažiranje koncesionara je moguće (grad Osijek je trenutno vezan s ugovorom s koncesionarom, a ugovor obvezuje), a ako to nije slučaj onda je riječ o nesposobnosti gradskog sustava da ovu komunalnu djelatnost i sam kvalitetno obavlja (baš kao i neke druge djelatnosti).

Postojeći sustav primarno je usmjeren na “inkaso” naknade, a ne na omogućavanje dostupnosti parkirališnih mjesta i to tamo gdje je to potrebno (pred javnim institucijama, poštama, bolnicama, uredima gradske uprave itd. uz niske iznose naknade, ali uz satno ograničavanje zadržavanja na parkiralištu (recimo najviše  15 min, ½ sata ili do 1 sata), sada je suprotna praksa. Trebam li prikazati sustav parkiranja u blizini Times Square-a i Broadway-a u New Yorku?

Institut “dnevne karte” u jednom trenutku je poslužio kao “spasonosno rješenje” kada je Ustavni sud ukinuo ugovornu kaznu za prekoračeno vrijeme plaćenog parkiranja, ali on je sam po sebi negacija temeljnog cilja koji se želi postići. To je da parkirališna mjesta budu dostupna što većem broju osoba i vozila, a ne da se stjecanjem dnevne karte stiče pravo parkiranja u trajanju od 24 sata.

Novi parkirališni prostori se izgrađuju, a ne iscrtavaju na prometnicama (česta praksa u Osijeku), jer prometnice ne služe za promet u stajanju, već za promet u pokretu. Itd.

Prof.dr Srećko Jelinić, svuc.prof.u mir.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Škoro: Pripadam generaciji ponosnih ljudi koja je pobijedila srpski fašizam. To smo mi pobijedili!

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što se jučer Miroslav Škoro oglasio o plakatu Zorana Milanovića na Trpinjskoj cesti,  poslijepodne je istog dana na Facebook stranici Velimira Bujanca objavljen video obraćanja Miroslava Škore na skupu u Novom Zagrebu s dijelovima u kojem govori o Danu antifašističke borbe, pozdravu ‘ZDS’ te Bleiburgu i Jasenovcu.

“Kada će se to slaviti neka kažu pametni ljudi, povjesničari, neka to kaže prof. Hasanbegović i ja ću to prvi potpisati! Jer pripadam generaciji ponosnih ljudi koja je pobijedila srpski fašizam. To smo mi pobijedili!”, kazao je publici Miroslav Škoro okupljenima.

Što se tiče pozdrava ‘ZDS’, Škoro prvo kaže da se ne boji govoriti o tome zato što zna istinu i zato jer nije licemjeran.

“To je pozdrav pod kojim se moj vjenčani kum borio za ovu Hrvatsku 1991., to je pozdrav pod kojim je moj bratić poginuo i neće mi nitko kazati da je to pozdrav koji nekom smeta jer su ga koristili od ’41. do ’45. Koristili su i riječ Hrvatska, koristili su i himnu Lijepa naša, plaćali su kunama, javnica krugovalne postaje Zagreb je bila “u boj, u boj’, to je dio opere Nikola Šubić Zrinjski, i danas se izvodi”, kazao je Škoro.

Pri kraju videa na upit čovjeka iz publike Škoro kaže da će ići u Bleiburg, ali i u Jasenovac te da će raditi i na utvrđivanju cijele istine.

“Naravno da ću doći u Bleiburg, ali otići ću i u Jasenovac. I znate što ću tražiti? Tražit ću međunarodnu komisiju i ako treba prekopat ćemo sve”, kazao je Škoro.

Škoro: ‘U Hrvatskoj treba biti Dan antifašističke borbe, zar ćemo se dičiti nečim drugim’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Škoro: ‘U Hrvatskoj treba biti Dan antifašističke borbe, zar ćemo se dičiti nečim drugim’

Objavljeno

na

Objavio

U emisiji urednika Željka Matića na Z1 televiziji Dogmatica u četvrtak gostovao je predsjednički kandidat dr. sc. Miroslav Škoro.

Na početku emisije istaknuo je da nije zabrinut trenutačnim stanjem prema anketama, jer kada je riječ o statistici, kaže da je najviše volio jednu knjižicu koja se zvala ‘Kako lagati statistikom’. Podsjetio je na nedavne rezultate europskih izbora i ankete čije se prognoze nisu baš ostvarile.

“Valja ih pogledati, voditi računa o tome, ali kako je govorila moja pokojna majka, ‘nije važno baš toliko što se govori nego tko govori’”, kaže Škoro i zahvaljuje svima koji mu pomažu u kampanji.

O antifašizmu i komunizmu

“Ta Europa je vrlo ponosna na svoj antifašizam i ako se ne varam – i mi smo. Silno smo ponosni na to. I ta Europa donijela je barem dvije vrlo bitne Rezolucije u kojima se osuđuju totalitarni režimi. Međutim, gle čuda, stavili su istoznačnicu između fašizma i komunizma. I traže od zemalja da otvore arhive, da se suoče s tom svojom prošlošću i da na neki način pomognu u rasvjetljavanju tih svih zločina. Jer žrtva je žrtva. Posebice ako se dogodila bez suda. A kod nas je jako puno toga. Mi smo narod koji je u puno toga podijeljen, ali ovo je primarna podjela, u kojoj mi nismo napravili ništa. Europa nam je dala da ideološki raščistimo, ali nismo htjeli. Sad imamo Rezoluciju iz 9. mjeseca, o njoj se kod nas niti ne zna. Mi se još uvijek svađamo oko nekih stvari. Na kraju kad pogledate objektivno, percepcija, pogotovo u medijima, da nakon svega, jedino je Hrvatska nekakva fašistička tvorevina. To se javno govori, javno u političkom prostoru, i nitko drugi ništa s fašizmom nema, pa niti Španjolci koji su imali fašistički režim do ’75.-’76. – samo mi imamo, samo smo mi u tom problemu. Ali nikako da se suočimo s komunističkim zločinima i svime onime što se dogodilo. U ovom slučaju treba uistinu poslušati Europu i provesti te dvije Rezolucije. Svi su to napravili osim nas i Slovenaca. Pa čak i nekakvu laganu lustraciju i Makedonci – mi nismo.

Voditelj ga je pitao treba li 22. lipnja, Dan antifašizma ostaviti kao blagdan, neradni dan.

“Smatram da u Hrvatskoj treba biti Dan borbe protiv antifašizma(vjerojatno Lapsus linguae – greška u govoru, op. a.)”, kaže Škoro i apsolutno se slaže da treba biti blagdan kao što je bilo.

“Sad, je li to taj dan ili neki drugi, to trebaju odgovoriti neki puno kompetentniji ljudi od mene, jer dovoljno o tome ne znam. Dopustite da predsjednički kandidat može kazati da o nečemu ne zna. Dan antifašističke borbe, apsolutno da, i to je u hrvatskoj tradiciji i tradiciji Europe kojoj mi pripadamo. Zar ćemo se dičiti nečim drugim?”

O agencijama

“Uloga agencija nije da oblikuju javnost već da istražuju, a meni se čini, kao i većini analitičara, da agencije pokušavaju oblikovati stvarnost na način da bi glasačima HDZ-a trebalo skrenuti pozornost da ja ne mogu dobiti i ući u drugi krug, a meni skrenuti pozornost da bih se trebao baviti tematikom i protukandidatom Mislavom Kolakušićem. To neće proći i to je moje mišljenje”.

“Ne mislim se baviti s nikim od protukandidata. Ušao sam u kampanju kao čovjek koji želi određene promjene. U fokusu mi je generalno situacija u Hrvatskoj. Moj fokus nisu protukandidati.”

“Puno je toga izgovoreno na moj račun i račun moje obitelji. Pokušavaju me diskreditirati kao osobu. Čovjek sam iz realnog sektora, ništa ne skrivam s kim sam radio, ne skrivam svoju imovinu, ne bježim od ideologija, to nas i čini različitima, pokušavam biti realan. Politika je premrežila sve, gospodarstvo, država je najveći poslodavac.”

O Zoranu Milanoviću

“Kandidat koji mi prigovara, tvrdi da je on meni našao posao, a doveo me je u situaciju da se ja sada stidim, zato što je bio u stanju prodati cijelu državu za ulazak u EU zbog dvojice ljudi koji su pravomoćno osuđeni na doživotni zatvor. Osim što nas je zadužio za dodatnih 80 milijardi kuna, za njegovog mandata napravljene su tzv. predstečajne nagodbe. To je bio najveći udar na malo i srednje poduzetništvo u RH u povijesti ove naše države.

O političkim trgovinama

“U saboru se događa čista trgovina, ljudi za koje ste glasovali, jednostavno promijene stranu. Zadnjih tri godine imamo Vladu koja nema kredibilitet. S javnim poduzećima upravlja se isto kao prije u Savezu Komunista. Nema odgovornosti, a čine se štete i povlače potezi s dalekosežnim posljedicama.” . Pogledajte cijeli intervju:

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari