Priče

Napokon Bura

Objavljeno

8 godina prije

01/01/2015

Napokon Bura, … uvijek nakon kišnih i tmurnih dana dobrodošla i rado dočekana. Već smo pisali kako svojim fijukom čisti i liječi, zadivljuje svojom snagom i ujedno izaziva strahopoštovanje.

U narodnim vjerovanjima postoje razne legende o Buri.
U Hercegovini se tako prema legendi bura rađa u jednoj špilji na planini Velež, ..taji se u kojoj. Legendu o buri u obliku mlade ohole djevojke napisao je Petar Zoranić u romanu “Planine” davne 1536.g.

Prema toj narodnoj priči, Bura je bila mlada i vrlo lijepa, ali i ohola djevojka, plemenitog roda. Zbog svoje naprasitosti i oholosti, odbijala je redom sve prosce. Svoju ljepotu ipak je previše hvalila i dičila se njome, i jednom prilikom izjavila je da je ljepša i od samih besmrtnih vila. Zbog takve oholosti, Bog ju je ošinuo gromom i bacio u pakao. Kad god neka žena zgriješi istim grijehom, ohološću, ona gorko uzdahne sjećajući se svog nekada sretnog života. Od njenih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar, bura.

Ana i Bura
Kape na glavu navlači svima,
ruke u džepove sve dublje gura,
huči,zviždi, fijuče i reže
ta hladna stolačka bura.

Iz zemlje čupa stabla
kvari stoljetni drvored,
krovove diže sa naših kuća
u kosti stare ugoni led.

A jedna malena Ana,
na prozoru svoga stana
nosićem zamagljeno staklo briše
prstićem po njemu cvijetove piše.

Čeka kada će proljeće stići
da ona može u dvorište sić,
i uz veseli cvrkut ptica s grane
zaboraviti ove hladne zimske dane.
/blog :Tiha Sjena/

Bura je jedan od simbola Mostara, a njen simbol je i poznata kapa na planini Velež. Kapa na Veležu znači i buru u gradi na Neretvi.