Pratite nas

Satira

Napuštam Rvacku jer je više ne merem gledati

Objavljeno

na

Drage fejsbuk-ovce i dragi Milorade sa inđexa zovem se Hrvatko Horvat i ja ovo više ne mogu da gledam. Pokušavo sam, al’ ne iđe.

Zato sad idem u inostranstvo zgadžen stanjem u državi koju više ne mogu da gledam kolko je mrzim. #samoljubav

Moj je komšija bijo u ratu i mislio da su nam neprijatelji četnici a ustvari nam nisu neprijatelji četnici nego rvati, rvatine, katolička crkva, ustaška deca, Karamarko i ustaše, ja sam zna ko nam je neprijatelj moj glupi komšija Rvat nije.

Ja sam se trudjo i studiro dvajsčetri godina, 12 na politologiji i 12 na filozofskom i da sam ođekarce i ovoj zemlji svoje djetinjstvo, mladost i starost, učeći gluposti, nemrem više, dosta je, no pasaran.

U što se Rvacka pretvorila to je strašno, na svako ćoše latinica, u svakom gradu MUP-ovci sa šahovnicama, naš nepokoreni Zagreb zatrpan njihovim zastavama, od kojih su neke diverzija naših snaga, al sve džaba kad se Rvacka zove Rvacka, #samoljubav, no pasaran. Jesul zato naši đedovi pobili sve živo u Zagrebu da ja danas nisam niđe direktor il bar zamjenik ministra?

Ma neću nikud ići, ostajem se borti protiv ustaša četrestprve. #samoljubav

Al moram ovo reći…

Ja nemam posla već trijst godina, a nije da nisam pokušavao. Podnio sam molbu za direktora Memorijalno dokumentacijskog centra, ali su me odbili da imaju nekog Antu tamo, a napisali su mi i da je uslov VSS, to je ugrodžavanje mojih prava, jab bijo najbolji jer znam štob tamo radjo i kakob se borjo sa ustašama. Podnio sam molbu za pročelnika klinike Rebro, al i tamo neki ustaša i ladno su me ismijali da sam glup pa sam se žalio udrugi za zaštitu budala i sad čekam odgovor jer se oni moraju dogovoriti sa nekom naftnom platformom da naprave neke prosvjede na Trgu zbog mojih ugrodženih prava. No pasaran, smrt fašizmu.

Ja sam gladan i sve sam da na drogu jer HDZ krade i ja nemerem ostvarti svoja prava na život bez brige i pameti zato idem van u instranstvo jer tamo poštuju vake ko ja. No pasaran. #samoljubav

Ma idem i nek me niko ne žali, ne meže se više izdržat ovdje u Rvackoj Lijepoj njihovoj, nemeže i gotovo. #samoljubav

Puno je bolje bilo prije u Jugoslaviji, a to što nije bilo mesa, leba, cukra, ulja, benzina i struje nije bitno jer je Jugoslavija bila poštovana u svijetu i svi su se bojali oćel moći vratiti kredite il će naš drug Tito poslati ubojice da ih sve pobiju pa su s nama lijepo postupali, a na druga Tite sprovodu bili su svi najveći državnici, a to što se ustaše sprdaju da su na sprovodu našem drugu Titi bili svi živući ljudožderi svijeta i svi najveći masovni ubojice to je ustašama na dušu, a neka je i istina, al su došli, a možel se Tudžman pohvaliti da su mu na sprovodu bili svi živući ljudožderi? Nemeže, e moji ustaše. #samoljubav

Ma neću ići, boli me k… što sam prije reko da idem. No pasaran fašisti.

Boli me kad vidim kako su naši omladinci ginuli da se uspostavi pravedno društvo, a danas platu ubiru nekakvi branitelji, ma ko su ti branitelji i što oni više oće dok oni koji su se borili za našu otadžbinu nemaju ni leba da jedu? A kako se samo krade, a u Jugoslaviji se opće nije kralo, jok… ić, a to što se kralo to je bilo pomalo i znalo se ko je imo pravo krasti, a onda su svi komunisti prešli u HDZ, SDP, HNS i ko veliki rvati okrenuli krasti ko da sutra ne postoji, a ja nisam bijo u prilici krasti i to me najviše boli pa sam sad opet odlučio otići iz ove njihove države rvacke.

Ne idem nikuda, odlučjo sam ostati i praviti bolje društvo od ovoga u kojem rvati grade svoju ustašku državu. No pasaran.

Najgore mi je kad vidim kako se u drugim republikama lepo živi, kad ćemo mi imati prosjek plata u našoj bratskoj Srbiji, ili BiH, ili Makedoniji, kad ćemo ih stignuti? Nikad. Eto zašto sam ja za Region i za ljubav, da se sve izjednači i da bude ravnopravnosti, da i rvati podele svoje s drugima, a ne da drugi nemaju i da nemaju leba da jedu, zato ipak idem iz Lepe njihove u čipku mile matere, al ovo ne merem da gledam više, poludeću. #samoljubav

Nećete me isterati ustaše, nećete i tačka. Vidim ja kako bi se vi radovali da ja odem, al neću, nećete me oterati, a ti vaši spinovi i laži da sam ja seronja i da sam govorim da idem pa ne idem su fašističke laži, jer ja nisam nikad reko da ću otići nego vi mene tjerate fašisti, al no pasaran.

Idem, sad je dosta!!!

Ne idem i nećete me oterati…

Ja ću se boriti protiv teranja i nastavit ću se boriti. Ja sam Hrvat i zovem se Hrvatko Horvat i nastavit ću pevati one naše lepe pesme Bože budala i vojvodo Milorade i graditi humano društvo bez fašizma, društvo u kojem se neće revizionirati prošlost i sumljati u propisanu istinu!

Ne mogu više živjeti u društvu u kojemu Thompson ima pravo pjevati, ne mogu više gledati branitelje – gade mi se, mrzim ih, ne mogu više gledati kako se nasrće na spomenike našim braniteljima četnicima dok postoji i jedna ploča agresorskoj rvackoj vojsci, ustašama, ne mogu više gledati kako se u Saboru gotovo trećina Hrvata ne srami što su Hrvati, pa dokle više mater vam jebem ustašku, dokle ćete se boriti, dokle ćete pružati otpor, dokle ćemo se morati silom boriti da vas naš Joka preodgoji i da budemo svi jedan narod s jednim kraljem, dokle više dokleeeeeeee? #samoljubav

Dokle ćete nam krv piti i pružati otpor ujedinjenju pod jednom kapom vascelog naroda otadžbinskog, dokle? Lud sam, lud od bola i muke dok god postoji ta nakaradna tvorevina i jedina svijetla točka je nemilosrdna mržnja naših Novosti, jedino oni pružaju nadljudski otpor Lepoj njihovoj. Ej, jel mogu ja Hrvatko Horvat kao Hrvat pisati kod vas, ja mrzim Rvacku i Rvate iz dna duše, neću se ustručavati pisati najstrašnije gadarije o Hrvatima, teško da ću vas dostignuti kamoli nadmašiti vašu mržnju, prijetnje i uvrede Rvatima, al ću se truditi iz petnih žila, ne morate me ni platiti koliko plaćate svoje pišače, meni je dovoljno trijst iljada kuna mesečno. Inače ću otići i nikad me više nećete vidjeti.

Neću otići, no pasaran.

E, zna li neko što znači ovo no pasaran, ja sam vidjo da to pišu svi naši pametni i učeni drugovi iz regiona, al neznam što znači jer ne mogu naći na kompijuteru, a neki ustaše mi vele da pitam Gugla i da je Gugle moj frend, a ja se nikad nisam družio s ustašama ko što je sigurno taj Gugle, vjerojatno se još i zove Ante? Fašistička posla. #samo ljubav

Neećete me oćerati, ja sam luđi od vas sviju i ja se više nikad neću boriti protivu naše braće koju ja Hrvatko Horvat jako volim i ne mrzim za ono što su morali napraviti rvatima, odbijam mrziti četnike, arkanovce, bele orlove, šešeljovce, oni su naša dobra i topla braća, a ne ovi kradljivci, a to što mrzim Rvate, Rvacku, katoličku crkvu, katolibane, klerofašiste, lepu njihovu, to je drugo i to se ne računa ko mržnja, pravo zlo je mržnja prema našoj braći četnicima. #samo ljubav.

Stjepan Štimac/Kamenjar.com

Ps. tekst je satira vrhunske A+ klase, nije kao obična opančarska kakvu u posljednje vrijeme nameću Novocty SNV-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Monty Python na Iblerovom trgu – I čin

Objavljeno

na

Objavio

Ode Milanka

Eto što ti je život. Rulet. Vrteška. Tko bi gori sad je doli…A ona (Milanka) upravo sišla s vrteške. Konačno. Poslije 28 godina vrtnje u krug u luna parku zvanom “Prodaja magle za široke mase”.

Dugo se spremala na skok. Duže nego Baumgartner prije no što će se vinuti put Zemlje s ruba svemira.

Bero je ispratio podrugljivim komentarom (kao, on se “nada da sada u Saboru neće glasati za HDZ- kao neki drugi”). I reče još kako”vjeruje da će ona i dalje nastaviti živjeti socijaldemokraciju kao i do sada” (tako nešto ili slično tomu).

On će pričati o socijaldemokraciji!? On!? (misli u sebi Milanka) a misli joj se i dalje roje u glavi.

Smrad mali, podmukli! Sterilni skorojević, pokondirena tikva! Pelena mu još visi iza uha, a on će jednoj drugarici tog profila, takvog pedigrea, s takvim CV-om i ratnim (revolucionarnim) putom slati dvosmislene poruke! Šmrkavac neodgojeni!

Gdje je on bio dok se Milanka – partizanka borila za Tita i Partiju u ona najteža vremena, kad je bilo biti ili ne biti za Jugoslaviju, te devedesete, kad se na čelu s drugom Račanom izlazilo iz Sabora kako bi se Juga sačuvala i spriječila Tuđmanova “stranka opasnih namjera” u svome prljavom naumu secesije!? Gdje je bio kad se igralo Kozaračko kolo i pjevalo iz sveg glasa i petnih žila usred separatističkog legla (Zagreba): “Juuuugoslavijoooo, Juuuugoslavijoooo…”!? Kad se bojkotiralo sve što je “stranka opasnih namjera” predvođena namrgođenim Franjom predlagala, samo ne bi li se sačuvalo oazu bratstva-jedinstva i tekovine NOB-e!?

Gdje je bio!?

Dok je on maštao o susretu s Velikim Vođom (malog rasta) uživo i buljio razrogačenih očiju i razjapljenih usta gledajući ga na TV ekranu, ona je s njime pila kavu u Gradskoj kavani. Jela burek u “Kockici” (u 3 ujutro), praveći elaborat na temu “KPH/SKH/SKH-SDP/SDP u svijetlu novih tendencija uvjetovanih globalnim kretanjima u suvremenom svijetu, s posebnim osvrtom na stanje u razdoblju nakon pada Berlinskog zida”.

I krčila Milanka put Partiji neumorno. I sebi, usput, dakako. Kao crv u kamenu. Mukotrpno, krvavo, težački. Trebalo je iz korijena promijeniti imidž. Napraviti trostruki salto (plus dvostruki aksel) u vrlo kratkom roku.

Tako da ostaneš komunist u srcu i duši i da to znaju i osjete tvoji birači, a da (kao) službeno raskineš s prošlošću i budeš prihvatljiv zapadnom svijetu. Tom trulom buržujskom Zapadu kojem se moraš privremeno i silom prilika prikloniti dok SSSR ne stane opet na noge.

Nije bilo lako. Tuku ovi Tuđmanovi iz svih oruđa. Dobivaju prve izbore, raspala se Partija u Beogradu, referendum u SR Hrvatskoj krenuo naopako (i tu dobili tuđmanovci preko 94%), digoše šahovnicu na jarbol, Boban na Maksimiru nasrće na milicajca (ni krivog ni dužnog – samo zato što je pendrečio hrvatske navijače usred travnatog terena u glavnom gradu svih Hrvata), raspade se i Juga, HDZ uzeo vlast na izborima, eto ti rata, izgubi JNA bitku s tuđmanovcima i ZNG-om (ne pomogoše ni četnici, teritorijalci, dobrovoljci, “krajišnici”, “specijalci”, KOS, SDB…)

Ode sve u 3 pm! Zlo i naopako!

I ‘ajd ti u takvim okolnostima budi komunist, prvoborac, revolucionar, proleter, jurišaj na deseterostruko, ma šta deseterostruko – stostruko, tisuću puta brojnijeg neprijatelja!

E, ali ne dadoše se Ivica i Milanka!

Revolucionarna krv vrije, ideali još griju srca, plamen proleterski iz očiju sijeva (a internacionala u grudima bije), znaju oni da su sad stožer okupljanja (privremeno) poraženih jugo-snaga. Neki bezveznjaci i političke analfabete su je (zamislite tu drskost!) čak prozivali za promjenu tabora – kao, sad kod Raškovića, sad kod Račana – ali to su tipovi koji nemaju pojma što je politika i pragmatika i ne znaju da se do cilja može i zaobilaznim putem, preko brda i dolina, okolo-naokolo, umjesto ravno glavom u bukvu. Kao da je sramota biti sekretarica Jovana Raškovića!? Svašta!

I dok je spomenuti Bero sanjao o danu kad će ugledat’ Velikog Vođu, drugarica Milanka je već uvelike sjedila na tiskovnim konferencijama kraj njega (malenog rastom, ali s velikim idejama u glavi). To prešaltavanje od Jovana do Ivana pokazalo se pravim potezom.

Krči Milanče sebi put, krči li krči.

Tko god zine što protiv nje, Partija skoči i uzme je u zaštitu. “Ne mož’ ti prebrojavat’ krvna zrnca nekomu (pogotovu ako je Srbin) i spominjati njegovu prošlost, a on član Partije, taman posla!” – uglas će oni. I nastavi li taj i dalje, Partija napada još žešće. Dok ga ne dohvate mediji i ne presude mu.

Bogme se i za Račana to pokazalo kao dobar odabir. Em dokazuje kako u Partiji vlada internacionalizam, em Milanka korisna i upotrebljiva. Ženska oštra na jeziku, brale, brije li brije, bez kompleksa, obzira i straha. Tuče po Tuđmanu (i familiji), hadezeju, kriminalu, korupciji, lopovluku, pljački, privatizaciji, pogrešno usmjerenim investicijama, deficitu, naopakoj poreznoj politici, hrvatskom nacionalizmu, šovinizmu, crkvi u Hrvata, fašizmu, biciklizmu, turizmu…nema u kojem sektoru je nema. Ni ekologija, socijala, zdravstvo, ekonomija, gospodarstvo joj nisu strani. A humanitarne akcije da se ne govori! U tomu joj ni Lady Di nije ravna bila.

U sve se kuži, sve komentira, sve zna, k’o zapeta puška (nevesinjska) čeka, a plus tu je, na mjestu i zaštitni mehanizam (što mu dođe nešto poput pancirke kod vojnika), jer što god tko da joj zucne kontra, na čelo mu udare etiketu “brojača krvnih zrnaca”, “ustaše”, “rigidnog nacionalista”, “šovinista”. Iz te sigurne busije tuče Milanče (k’o Joja na Kozari), tuče i ne posustaje. Uči Hrvate redu, radu, demokraciji, slobodi, pravu, pravdi, jednakosti, ljudskim pravima, toleranciji i koliko god se opirali, ona nastavlja, vrijedno i uporno – jer zna da je sve to za njihovo dobro.

Mic po mic, step by step (rekli bi Englezi) i eto ti nje kao desne ruke, glavne suradnice Velikog Vođe (Little Johna iliti Malog Ivice u prijevodu – kako su govorili poneki zlobnici). Pretvori se krhka i emotivna Milanka (koja je znala čak i zaplakati kad bi spominjala prava žena, djece ili LGBT populacije – tol’ko joj to na srcu bilo), u alfa ženku! Za nevjerovat’! Napada (k’o mlada Vojvođanka na bunker), proziva, dijeli lekcije, kritizira, prijeti…a pogotovu kad su TV kamere blizu, nemreš joj parirat! Na jednu iz protivničkog tabora, ona deset! Na jednu repliku – svojih pet! Ne da oka otvorit hadezeju! I zna pred kamerama nastupati baš onako (gotovo graciozno), manekenski…uvijek uređena, glacnuta, frizura i obleka na mjestu, šminka (manje više) decentna, sve u svemu …ok (very nice, rekli bi Englezi).

Okružena društvom sličnog profila i revolucionarno-proleterskog habitusa i naboja (četa mala ali odabrana), kreće ona u neravnopravni boj i mukotrpno dizanje rejtinga Partiji (KPH/SKH/SKH-SDP/SDP), uz oslonac na Velikog Vođu, njegov imidž i karizmu.

I bogme, dalo to rezultate. Nakon cijelog desetljeća iscrpljivanja u rovovskom ratu, kad su mnogi već mislili da će Partija zauvijek ostati u oporbi i dočekati lustraciju, komunisti zgrabiše vlast. Netom poslije smrti prvog predsjednika. I drmaše Hrvatskom uz pomoć najprije “šestorke”, potom “četvorke” (Tomčića, Budiše, Jakovčića) sve dok se odnekud iz bijelog svijeta ne pojavi onaj nesretni Sanader (fotograf golišavih ljepotica i šminker). Ode sve k vragu, učas. Naobećav’o on raji brda i doline, podijelio neke “jamstvene kartice” i dobio izbore! Na brzaka. Muhtadžija!

Opet Partija u oporbene klupe. Ali, gerilski rat se nastavlja. Mi ili oni! Do istrage vaše ili naše! No pasaran! Hasta la vista!

Partija se ne predaje!

“Nema bacanja koplja u trnje”! – veli otresito Veliki Vođa (malog rasta i velikih ideja) i dodirne kažiprstom desne ruke rub kačketa sasvim nalik Lenjinovom (oni stariji boljševici nalazili su čak i fizičke sličnosti između jednoga i drugoga lidera – i istini za volju percepcija im nije bila posve kriva).

Slijedi homogenizacija, zbijanje redova.

“Ne dajmo prostora fašizmu! Nema prolaza za ustaše! Dolje neprijatelji Partije svih vrsta i boja!”

Partija se priprema za ponovno preuzimanje vlasti. Rejting čak polako raste, naoko sve ok.

No, dođe vrijeme da Veliki Vođa krene na put bez povratka.

Istini za volju (kol’ko se Milanka sjeća), već tada počeše puhati neki novi vjetrovi. I krene jagma za pozicije.

Vođa nije pošteno ni oči sklopio, a pronio se glas o nasljedniku na čelu Partije. On je kao (netom prije nego je krenuo na taj put bez povratka) prišapnuo nekomu (tko zna komu) kako želi da ga na čelu Partije naslijedi taj i taj…I uhvati se ujdurma.

TKO JE TAJ!?

Uzmuvali se komunisti. Vode se zakulisne igre, šire se tračevi, olajava se suparnike i neistomišljenike (svugdje, na svakom koraku i u svakoj prilici), šnjofa se, istražuje, kalkulira, vrbuje, lobira, nagovara, ima i trzavica, razmirica, varnica…ali Partija se i dalje drži skupa. Unatoč svemu. Znaju onu staru komunističku istinu: i najtvrđa granitna stijena raspada se na komade ako se u njoj pojavi napuklina. Zbili redove i ne daju se.

Održaše se tako na površini, u slavu Tita, Partije, socijaldemokracije, humanizma i ljudskih prava – jer, u međuvremenu postadoše ekskluzivni “zaštitnici” svega što je napredno, suvremeno i progresivno u Europi, svijetu i šire.

Nadala se Milanka, očekivala i nadala…kako će konačno za kormilo Partije poslije toliko godina krvave revolucionarne borbe, stotina ispijenih kava s Velikim Vođom i još više neprospavanih noći. Malo će tu pripomoći i krvna zrnca, pa CV (Ratni put), karizma Velikog Vođe i to je to. A plus je i žena! Na koncu i ne izgleda tako loše. I u prvim je redovima borbe za ženska prava. Oduvijek. Od kad za sebe zna. A nova “reformirana” Partija koja je prošla Scile i Haribde i brojne metamorfoze od 1945. do danas, naročito je držala do toga da se mora povećati postotak žena u politici, Saboru, državnoj upravi.

I tako ona čeka, čeka, čeka, lobira, nada se…kad ono ćorak!

Dovedoše Milanovića, zagrebačkog mangupa, rošavog i bahatog razmaženka koji se učlanio 1999. u Partiju, a dotadašnja mu karijera bila vezana za hadezejovo MVP i Ivu Sanadera. Dakle, jučer uletio u Partiju, bio potrčko fotoreportera (koji usput rečeno slika golišave ženske), izgradio karijeru okružen hadezejom i najednom lider KPH/SKH/SKH-SDP/SDP-a!

Kako je to moguće, karamba karambita!?

I onda Milanki proradi kliker. Znači, to je taj odabir Velikog Vođe! Proguta ona knedlu, odboluje 2-3 mjeseca i natrag u prve redove! Na muci se poznaju junaci (kaže pjesma stara). I opet krčenje puta, rudarenje – u Saboru i izvan njega. Zoki zahtjevan, prijeke naravi, strog, isključiv, podozriv, sumnjičav, važe ih i mjeri, raspoređuje, postavlja i smjenjuje. I dobro tu ona pliva. Ima utakmica u nogama (i laktovima) i jasno joj je kako se to radi: kad moraš ruke na leđa glava dolje, sluga pokoran gospodaru, ljubim noge…kad ovaj okrene leđa malo burgijaš po svome i tako.

Za kratko vrijeme eto ti nje kao jedne od glavnih figura kraj novog šefa, fajtera i revolucionara novog kova koji se oslanja na staru praksu.

I tako dalje razmišlja Milanka oslonjena na električni stup i sanjivo zagledana u fontanu preko puta…

Ima već više od 6 sati kako je dala ostavku na članstvo u Partiji a još ne može doć’ k sebi. Uputi se polako preko bulevara, pljune usput u fontanu (Bandićevu) onako, gušta radi, okrene se graciozno na peti i pođe dalje promatrajući maglovitu igru neonskih svjetiljki na obližnjem neboderu.

I tko zna otkuda i kako, pred oči joj najednom iskrsnu slike iz prošlih vremena. Drugovi i drugarice, jedno za drugim…Željka, Ingrid, Slavko, Ivan, Nenad, Željko, Baja, Milan, Bojan, Peđa, Rajko, Zlatko, Ivan (još jedan i to Račan), Ranko, Ante, Jerko, Mato, Marina…

I kao kroz maglu, prisjeti se nekih sekvenci, epizoda iz povijesti svoje Partije za koje je već mislila da ih je zaboravila…

 -nastavlja se

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Dnevni SHOWinist – Neizvjesni izbori u HDZ-u

Objavljeno

na

Objavio

Dnevni SHOWinist prati iznimno napete izbore za predsjednika HDZ-a, u kojima HDZ dokazuje da je predvodnik demokracije u Hrvatskoj. Izbori se provode najmodernijim načelima: Jedan član, jedan glas. I jedan kandidat.

Pratimo napeto prebrojavanje glasova, neslužbene rezultate i izlazne ankete oko jedinog kandidata, priče o prljavoj igri nepostojećih protukandidata i sve ono što već ide uz napete izborne večeri.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari