Pratite nas

Satira

Napuštam Rvacku jer je više ne merem gledati

Objavljeno

na

Drage fejsbuk-ovce i dragi Milorade sa inđexa zovem se Hrvatko Horvat i ja ovo više ne mogu da gledam. Pokušavo sam, al’ ne iđe.

Zato sad idem u inostranstvo zgadžen stanjem u državi koju više ne mogu da gledam kolko je mrzim. #samoljubav

Moj je komšija bijo u ratu i mislio da su nam neprijatelji četnici a ustvari nam nisu neprijatelji četnici nego rvati, rvatine, katolička crkva, ustaška deca, Karamarko i ustaše, ja sam zna ko nam je neprijatelj moj glupi komšija Rvat nije.

Ja sam se trudjo i studiro dvajsčetri godina, 12 na politologiji i 12 na filozofskom i da sam ođekarce i ovoj zemlji svoje djetinjstvo, mladost i starost, učeći gluposti, nemrem više, dosta je, no pasaran.

U što se Rvacka pretvorila to je strašno, na svako ćoše latinica, u svakom gradu MUP-ovci sa šahovnicama, naš nepokoreni Zagreb zatrpan njihovim zastavama, od kojih su neke diverzija naših snaga, al sve džaba kad se Rvacka zove Rvacka, #samoljubav, no pasaran. Jesul zato naši đedovi pobili sve živo u Zagrebu da ja danas nisam niđe direktor il bar zamjenik ministra?

Ma neću nikud ići, ostajem se borti protiv ustaša četrestprve. #samoljubav

Al moram ovo reći…

Ja nemam posla već trijst godina, a nije da nisam pokušavao. Podnio sam molbu za direktora Memorijalno dokumentacijskog centra, ali su me odbili da imaju nekog Antu tamo, a napisali su mi i da je uslov VSS, to je ugrodžavanje mojih prava, jab bijo najbolji jer znam štob tamo radjo i kakob se borjo sa ustašama. Podnio sam molbu za pročelnika klinike Rebro, al i tamo neki ustaša i ladno su me ismijali da sam glup pa sam se žalio udrugi za zaštitu budala i sad čekam odgovor jer se oni moraju dogovoriti sa nekom naftnom platformom da naprave neke prosvjede na Trgu zbog mojih ugrodženih prava. No pasaran, smrt fašizmu.

Ja sam gladan i sve sam da na drogu jer HDZ krade i ja nemerem ostvarti svoja prava na život bez brige i pameti zato idem van u instranstvo jer tamo poštuju vake ko ja. No pasaran. #samoljubav

Ma idem i nek me niko ne žali, ne meže se više izdržat ovdje u Rvackoj Lijepoj njihovoj, nemeže i gotovo. #samoljubav

Puno je bolje bilo prije u Jugoslaviji, a to što nije bilo mesa, leba, cukra, ulja, benzina i struje nije bitno jer je Jugoslavija bila poštovana u svijetu i svi su se bojali oćel moći vratiti kredite il će naš drug Tito poslati ubojice da ih sve pobiju pa su s nama lijepo postupali, a na druga Tite sprovodu bili su svi najveći državnici, a to što se ustaše sprdaju da su na sprovodu našem drugu Titi bili svi živući ljudožderi svijeta i svi najveći masovni ubojice to je ustašama na dušu, a neka je i istina, al su došli, a možel se Tudžman pohvaliti da su mu na sprovodu bili svi živući ljudožderi? Nemeže, e moji ustaše. #samoljubav

Ma neću ići, boli me k… što sam prije reko da idem. No pasaran fašisti.

Boli me kad vidim kako su naši omladinci ginuli da se uspostavi pravedno društvo, a danas platu ubiru nekakvi branitelji, ma ko su ti branitelji i što oni više oće dok oni koji su se borili za našu otadžbinu nemaju ni leba da jedu? A kako se samo krade, a u Jugoslaviji se opće nije kralo, jok… ić, a to što se kralo to je bilo pomalo i znalo se ko je imo pravo krasti, a onda su svi komunisti prešli u HDZ, SDP, HNS i ko veliki rvati okrenuli krasti ko da sutra ne postoji, a ja nisam bijo u prilici krasti i to me najviše boli pa sam sad opet odlučio otići iz ove njihove države rvacke.

Ne idem nikuda, odlučjo sam ostati i praviti bolje društvo od ovoga u kojem rvati grade svoju ustašku državu. No pasaran.

Najgore mi je kad vidim kako se u drugim republikama lepo živi, kad ćemo mi imati prosjek plata u našoj bratskoj Srbiji, ili BiH, ili Makedoniji, kad ćemo ih stignuti? Nikad. Eto zašto sam ja za Region i za ljubav, da se sve izjednači i da bude ravnopravnosti, da i rvati podele svoje s drugima, a ne da drugi nemaju i da nemaju leba da jedu, zato ipak idem iz Lepe njihove u čipku mile matere, al ovo ne merem da gledam više, poludeću. #samoljubav

Nećete me isterati ustaše, nećete i tačka. Vidim ja kako bi se vi radovali da ja odem, al neću, nećete me oterati, a ti vaši spinovi i laži da sam ja seronja i da sam govorim da idem pa ne idem su fašističke laži, jer ja nisam nikad reko da ću otići nego vi mene tjerate fašisti, al no pasaran.

Idem, sad je dosta!!!

Ne idem i nećete me oterati…

Ja ću se boriti protiv teranja i nastavit ću se boriti. Ja sam Hrvat i zovem se Hrvatko Horvat i nastavit ću pevati one naše lepe pesme Bože budala i vojvodo Milorade i graditi humano društvo bez fašizma, društvo u kojem se neće revizionirati prošlost i sumljati u propisanu istinu!

Ne mogu više živjeti u društvu u kojemu Thompson ima pravo pjevati, ne mogu više gledati branitelje – gade mi se, mrzim ih, ne mogu više gledati kako se nasrće na spomenike našim braniteljima četnicima dok postoji i jedna ploča agresorskoj rvackoj vojsci, ustašama, ne mogu više gledati kako se u Saboru gotovo trećina Hrvata ne srami što su Hrvati, pa dokle više mater vam jebem ustašku, dokle ćete se boriti, dokle ćete pružati otpor, dokle ćemo se morati silom boriti da vas naš Joka preodgoji i da budemo svi jedan narod s jednim kraljem, dokle više dokleeeeeeee? #samoljubav

Dokle ćete nam krv piti i pružati otpor ujedinjenju pod jednom kapom vascelog naroda otadžbinskog, dokle? Lud sam, lud od bola i muke dok god postoji ta nakaradna tvorevina i jedina svijetla točka je nemilosrdna mržnja naših Novosti, jedino oni pružaju nadljudski otpor Lepoj njihovoj. Ej, jel mogu ja Hrvatko Horvat kao Hrvat pisati kod vas, ja mrzim Rvacku i Rvate iz dna duše, neću se ustručavati pisati najstrašnije gadarije o Hrvatima, teško da ću vas dostignuti kamoli nadmašiti vašu mržnju, prijetnje i uvrede Rvatima, al ću se truditi iz petnih žila, ne morate me ni platiti koliko plaćate svoje pišače, meni je dovoljno trijst iljada kuna mesečno. Inače ću otići i nikad me više nećete vidjeti.

Neću otići, no pasaran.

E, zna li neko što znači ovo no pasaran, ja sam vidjo da to pišu svi naši pametni i učeni drugovi iz regiona, al neznam što znači jer ne mogu naći na kompijuteru, a neki ustaše mi vele da pitam Gugla i da je Gugle moj frend, a ja se nikad nisam družio s ustašama ko što je sigurno taj Gugle, vjerojatno se još i zove Ante? Fašistička posla. #samo ljubav

Neećete me oćerati, ja sam luđi od vas sviju i ja se više nikad neću boriti protivu naše braće koju ja Hrvatko Horvat jako volim i ne mrzim za ono što su morali napraviti rvatima, odbijam mrziti četnike, arkanovce, bele orlove, šešeljovce, oni su naša dobra i topla braća, a ne ovi kradljivci, a to što mrzim Rvate, Rvacku, katoličku crkvu, katolibane, klerofašiste, lepu njihovu, to je drugo i to se ne računa ko mržnja, pravo zlo je mržnja prema našoj braći četnicima. #samo ljubav.

Stjepan Štimac/Kamenjar.com

Ps. tekst je satira vrhunske A+ klase, nije kao obična opančarska kakvu u posljednje vrijeme nameću Novocty SNV-a

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Satira

Vučića pesma za četničko kolo i evropske trube

Objavljeno

na

Objavio

Da bude jasno celom svetu
Četnik sam od glava do petu

Kenjo sam tvrdo i u Glinu
Al krajina jao ode u materinu

Bežmo bežmo braćo pobeda je naša
Oluja je zločin povampirenih ustaša

Bio i na srpsko nam Kosovo
Bio nebio s njim je gotovo

I kad šutim lažem šta ću bre
Šta da radim kad sam đubre

Miloradu mom poklonit se ona neće
Ma i plavojki toj od livadu nosim cveće

Šta me košta za nju cveća kita
Kad ustašijom se ko pobednik šeta

Ratnu odštetu neću fašistima platim
Šta od mene oće nikako da svatim

Ću izvršim zagrebačku smotru
U stavu mirno da me promotru

Komandujem držte glavu dole
Ruke na leđa dok ne zabole

U Zagrebu dernek ću da pravim
U dva dana ću ih smlavim

Optužiću Kolindu za srbosek
Dražin sam da razume prosek

Opaliću čvoku Jandrokoviću tom
U Saboru ja sam svoj na svom

Šta ću tek da radim Plenkoviću bre
Do zadnje paštete da mi plati sve

Idi bre nema više Tuđmana
Došlo vreme za vojvode vikara

Skuvat ću im taku čorbu
Izgubiće veru zaboravit borbu

Finansiraću leba mi Jasenovac
Holivud da zna boli me – želudac

Čedo sam od glava do petu
Biće jasno celom svetu

Kuš bolje od pozada i od spreda
I Nemačka me milim okom gleda

Sad i Vatikan o Stepincu zna
Na sitno zauvek seckaću ga ja

Ima ustaška da mi salutira vojska
Majke im ga spalim još od Bljeska

Na Pantovčak ću istinu da kažem
Mnogo volem o Hrvatu da lažem

Od Brisela pa do Ravne Gore
Zasede su naše i patrole

U lepoj njihovoj imam tuce izvidnica
Biće mesa iz Lisinskog javlja prethodnica

Ne razume Zagreb ništa
Ume samo da nam prašta

Neka prašta neka prašta
Keve mu biće opet svašta

Svetoga mi Velimirovića slave
Zavredio sam orden sv. Save

Parče nebeske sam istorije
Sveti sinod da beatifikuje

Nema više sa mnom trt-mrt
Antifašista sam – ujedinjenje ili smrt

Školovo im ministarku spoljnih dela
Eno bleda u inkluzivnu vladu sela

Mnogo sam dobar mnogo sam lep
Ni predsednica ne može odolet

Izljubiću je dvaput po tri puta
Puknuti od smeha kad se vratim s puta

Ožujskoga gajbu doneću ti Šešelju
Kakav vučić vučina sam prijatelju

Na zapadu sve oblasti držim u šaci
Četnici moji tamo sami su ludaci

Rašković u pravu je bio
Lud narod Hrvatsku posrbio

Smotru sad izvršio jesam
U Zagrebu Hrvata video nisam

Nenad Piskač, 10. veljače 2018.

facebook komentari

Nastavi čitati

Satira

ANTE KIBLA i BORIS DEŽULOVIĆ – Gnjilo truplo splitskog Johna Lennona

Objavljeno

na

Objavio

Smrt feralovca Predraga Lucića osobito  je tragično doživio Ante Tomić, nakon sudara s kiblom fekalija poznatiji kao Kibla.

“Maštao sam kako ću se jednom kad odrastem možda i ja tako duhovito, nadmoćno i neustrašivo zajebavati s vlašću. Ivančić, Lucić i Dežulović bili su moji Beatlesi. I dan-danas, trideset godina kasnije, to me divljenje i obožavanje nije napustilo. Umro je Predrag, a meni je kao da je umro John Lennon.”

Kada je Ante Kibla porastao stvarno je krenuo zajebavati komunističku vlast. U inat vlasti postao je njen profesionalni prvoborac za jugoslavensku stvar i zastavnik JNA. Danas dodatno volontira u orkestru za pogrebe dragih mu crveno-liberalističkih veličina. U slobodno vrijeme šparta diljem onog dijela Hrvatske gdje se 91. događao odron Velikosrba (čitaj – balvanske blokade). Pun šegačenja kao pas buha šeretski opisuje kako su partizani Prve proleterske masovno “preštepavali” zarobljene i razoružane domobrane, ustaše i tisuće hrvatskih civila u zbjegu. “Što bi narodna pjesma rekla, od učkura pa do grla bijela”.

Zarobljeni hrvatski civili krivi su jer su s hrvatskom vojskom bježali od dobročiniteljskih partizana. Okey, civili nisu baš krivi kao razoružani vojnici i zato Ante aklamacijom pozdravlja partizansko milosrđe jer nisu strijeljani ili zaklani nego su u Hudu jamu živi bačeni. Kako on to originalno reče – da bi postali lijepa „gnjila trupla“. Da budemo jasni – hrvatski civili na Križnom putu, u tzv. SAO Krajini, Vukovaru i  BiH nakon bošnjačke agresije Neretva 93`, nisu ratne žrtve kao npr. srpski civili tijekom WWII, „Oluje“, ili Bošnjaci u Herceg-Bosni i opsjednutom Sarajevu i Srebrenici.

Ante je svoje originalno viđenje  – „gnjila trupla“ nastala nakon službenog svršetka WWII od Bleiburg do Hrvatske i BiH– uspješno patentirao. Za patent je smislio fino ime – Pozitivan učinak „gnjilih trupala“ na demografsku sliku Hrvatske i ideološku čistoću KPJ.

Jeste, jeste. Zastavnik Ante “lično” je bio na Bleiburgu  i zato o tom stratištu piše vjerodostojno iz prve ruke. Još se živo sjeća kako je sav važan na leđima Georga Sorosa dojahao do zarobljenih Hrvata. Malo ih je zajebavao, a onda ih je oficirski strogo upitao – Hoćete li dragovoljno na koncert ili živi u Hude jame?

Uplašeni Hrvati uglas su viknuli: Koncert, koncert! Hoćemo na koncert druže zastavniče! E pa majku vam ustašku ne možete svi na koncert, polovicu ćemo žive u jame zatrpati i od vas napraviti gnjila trupla!

Sretnici određeni za koncert upitali su ga – Tko svira na koncertnoj žurki?

Svirat će bivši Beatlesi s novim imenom Dubioza kolektiv i to u jednonacionalnom multi-kulti sastavu. Emir Tahirović zvani Goran Beus Richembergh na šmajseru mijenja Batu Živojinovića, Siniša Hajdaš Dončić na mitraljezu mijenja Ljubišu Samardžića, dok je Gordan Maras na udaraljkama od maljeva. Za blok svetih pjesama “Hrvati lete u nebo” zadužen je Drago Pilsel na orguljama i vokal Drago Hedl sa svojom pjesmom – “Alojzije Stepinac, krvnik među svecima”. Njih prati korski zbor Feral pod dirigentskom palicom Viktora Ivančića. Za note je zadužen naš slavni skladatelj i drug Ivo Josipović, dok će tijekom stanke koncertnu publiku zabavljati DJ Krešo Beljak s „posuđenim“  tranzistorom Blaupunkt.

Ah, kako je to uspješan koncert bio – prisjećao se zastavnik Ante Kibla. Znate – komunistička partija, Tito i partizani, nisu bili okrutni kao predsjednik Tuđman koji je strijeljao prvo mene, zatim Matiju Babića, Jelenu Lovrić, zatim sve do jednog feralovca i zato sada pišemo s onog svijeta.

Pored naših partizanskih koncerata istovremeno smo imali i komunističko kazalište u kojem se celebrirala de luxe umjetnost s glumcima koji su fantastično glumili demokrate. Ako bi projekt negdje financijski zaškripao pomagao je Ivan Vrdoljak, čovjek-institucija za vladanje u preko stotinjak tuđih OOUR firmi.

Drugarice Vesna Pusić, Rada Borić i Vesna Teršelić osmislile su umjetnički performans – Silovane Hrvatice prošetajte se s nama za ugrožena prava partije i lezbijki.

Naš najbolji tatto umjetnik  za etiketiranje Arsen Bauk svakom nacionalno osviještenom Hrvatu, dakle nacifašistima, na čelo je tetovirao ustaško U i gastarbajterski pozdrav Za dom – Spremni, putovati.

Taman kada je koncert trebao početi pojavio se drug Tito i time je osobno uveličao svečani događaj. Tileta je šoferirao Saša Leković u njegovoj kampanjoli s tri točka jer mu je četvrti otkinula prethodna ustaška diverzija. U pratnji vrhovnog komandanta bili su Rade Šerbedžija i Oliver Frljić. Na golo skinutim Hrvaticama vojvoda s Brijuna recitirao je pjesmu „Ne daj se Ines“, dok im je Frljić zamaskiran maskom svinjske glave u vaginama tražio skrivene ustaške zastave.

Drug Nenad Stazić, s biciklom na rakijski pogon, nadgledao je postavljanje stotinama kilometara dugačke koncertne bine. Nakon što je mortus pijani bicikl pod Stazićem kolaborirao i guznu kost mu slomio, Tito ga je promaknuo u zastupnika Sabora Hrvatske. Vojka Obersnela  promaknuo je u doživotnog komesara Rijeke jer je pobijedio na takmičenju – komunist s najvećim drobom.

Zadovoljni Tile svima je čestitao na brzini i učinkovitost prijekog suda bez suđenja. Zatim je naredio da se Antu Pavelića pusti – ono, kobajagi pobjegao. I dok smo ga u čudu gledali drug Tito je historijski pametno dreknuo – Majku vam božju, kako ćemo graditi narodnu vlast komunista ako nemamo narodnog neprijatelja. Tupani jedni tupavi!

Gospe ti nekrštene koji je to mozak i koliko daleko misli?! Alal mu vjera!

Zatim je Tito publiku ljubazno zamolio neka kulturno stane u red. Boris Jokić i Željko Jovanović zarobljenu djecu su kao sardine poslagali i naredili im da za njima dvojicom ponavljaju pokajanje grijeha – Kajem se od svega srca što ne naučih kukuriku kurikulum i reformu zdravstvenog odgoja, amen.

Kada je jedan mali Hrvat došao na red popeti se na binu njemu je uvijek zabrinuti stražar Zoran Pusić htio spasiti život tako što mu je u ruke tutnuo transparent. Na transparentu je fino pisalo – “Kad porastem i ja ću biti peder”. Dječak je dotrčao do Tita i pitao ga hoće li mu produžiti život kako bi mogao postati peder? Najveći sin svih Kiblinih drugova i drugarica dječaku je milosrdno odgovorio – Hoću, stani na kraj reda.

Ostoja Ranković, ili pak Ranko Ostojić –  svejedno, dođe vam na isto –  dobio je čin generala OZNE jer je ustašama na Poljudu podvalio svoju svastiku sa sve četiri dignutim u zrak. Isto unapređenje dobio je i Vlaho Orepić jer Ostoju nije izdao. Pravi drugovi komunisti.

Zbog prethodno uspješno obavljenog sanitetskog posla u Vukovaru i Tovarniku „vojni lekar Vojislav Stanimirović“ zasluženo je dobio čast odraditi sanaciju kompletne koncertne bine. Njemu je trebao stručno pomoći mladi pripravnik Bojan Glavašević ali se nečeg gadnog napušio i totalno pobenavio. Bojan je višestrukom ratnom heroju Fredu Matiću s prijedorskim akcentom nesuvislo vikao: Busovaćaaa, Busovaćaaa – Svi me drugovi i drugarice vole, samo tata ne!

Samo još da spomenem kako su na koncertu svoj puni doprinos dali i brojni muslimani, ovi današnji Bošnjaci od kojih je stariji čak i Stazićev bicikl. Zauzvrat  su nagrađeni hrvatskim putovnicama.

Cijeli koncert zabilježili su novinari i kamere Ferala, Pupovčevih Novosti, Babićevog Indexa, Jutarnjeg, riječkog Novog lista i drugih medija iz OOUR-a Smrt narodu – Vlast komunistima, ORJUNI i libertarijancima.

Partijski filozof opće prakse Žarko Puhovski zadovoljno je i proročanski analizirao. Sve će to ideološki i politički pozlatiti tri titoistička mušketira Dragan Markovina, Hrvoje Klasić i Dragan Jakovina. Nakon završnog ušminkavanja, na Ideološko-komunističkom fakultetu filozofije u Zagrebu, snimljeni materijal u nastavcima će se prikazivati nedjeljom u dva kod provjerenog kadra Ace Stankovića.

Eh, lijepih li vremena, družine i gnjilih trupala – sjetno je uzdahnuo zastavnik Ante Kibla.

Danas, 73 godine kasnije, ništa nije tako lijepo kao u ta slavna vremena.  Eto, splitske ljekarne žale se kako im već duže vrijeme netko krade psihodelične vitamine kojima nesretnici uljepšavaju svoju bijednu stvarnost. Možda  upravo zbog tih vitamina Ante balavi kako je u Splitu po drugi put preminuo John Lennon. Preminuli nije tek “gnjilo truplo” nego legenda Lennon, molim ja vas lijepo. A on  – Ante Kibla – opet je preživio jer je baš Ono. Mislim, Yoko, Yugo’s ili tako nekako.

Inače Ante ne sluša domaću glazbu i na to kaže – Jeb’o Thompsona! On je fašist zbog kojeg su na komemoraciji drugu Lennonu moji prijatelji svoj krasni tekst uglazbili njegovom fašističkom glazbom. U Novinarskom domu pjevali su svoju miroljubivu pjesmu: “Oj Hrvati, braćo mila ispred HNK, nek’ u mraku svatko svoju žrtvu sačeka – Žrtvu sačeka!” Još onaj uncut Vilim Matula tenor, a ostali bariton?! Zato mene pravog prvog tenora namjerno nisu pozvali – jadao se zastavnik Kibla.

Stvarno, vrijeme je za sačekuše – nastavio je zastavnik. Prosipaju se s pozicije ja, ja, ja, a ja tamo nisam ni bio – sram ih bilo, zatim se spominju neprijatelji ustaše, pa tek onda eventualno drug Lennon. Eto zašto slušam samo strani mjuzik, sve ŽIVO od preminulog splitskog Lennona.

Istine radi Ante njega ne sluša zbog pjesama nego zbog piva. Kad god bi splitski Lennon kihnuo slijepi Ante bi ga zamolio – Bato, otvori i meni jednu limenku piva. E pa zastavniče nema više piva, jer mrtvi ne mogu kihati.

Na pogrebu je bio vidno ljut jer pogrebna kola nisu imala milicijsku rotaciju. Nije Ante skužio da kola ništa bitno ne prevoze.

Odskora Kibla čak ni Hajduk ne voli jer njegovi umrli “saborci” ne mogu više u živi zid stati. U svoj toj frtutmi – kaže zastavnik – osobito mi je drago što mi je na preminulom Lennonu svoju osobnu čestitku uputio premijer Andrej Plenković. Vidi ti podlih neprijatelja – kažu kako je premijerova čestitka zasluga njegovih roditelja, a ne njega osobno?! Lažuuu! Nije Andrej ustaški mućak nego naš ljevičarski, u suprotnom on bi uputio sućut i onom skoro istovremeno preminulom ustaškom heroju naredniku Marijanu Bišćanu. Narednik dao svoje noge za ustaše, a da jedan ustaški premijer za njega ne bi poslao makar jednu običnu sućut, gdje to ima?!

Nije samo zastavniku bilo teško. Možete zamisliti kako je tek bilo teško “saborcu” Borisu Dežuloviću – auuu! Njemu je Kožo u dva ujutro javio –  Dežule. Predrago je preminuo naš splitski drug Lennon. Smrt smrti – Život nama! Kožooo, damaru ti jebem je li to opet neki tvoj vic?! Nije.

Dežul je odmah krenuo sa sastavljanjem nadahnutog postmortem  govora. Na pogrebu će svi  u njega gledati, a ne u zatvorenoj škrinji predrago preminulog,  i zato sve nazočne mora zadiviti. Brzo je završio i samo je jedna nedoumica ostala – hoće li napisano pročitati umrlom Lennonu ili Lennonu koji vječno živi. Koji jeste brat pa nije, jest prijatelj pa nije jer je još nešto veće smo dok se Dežul sjeti što. Dok je razmišljao piškiti ili kakiti na prevaru ga je zaskočio san. Samo što je zahrkao u san mu je došao gen. Praljak i pitao ga je li piškio? Nisam, odgovori mu prestravljeni Dežul. Pa što čekaš klipane – izdere se general i Dežul se istog trena u krevetu  upiški. Sutradan Dežula  je postmortem još uvijek lomio ali je smislio kako će zajebati generala ako se ovaj opet pojavi. Popišat će se prije spavanja i to je to.

Nevečer Dežul zaspao i eto ti odmah i gen. Praljka. Dežule, jesmo li piškili? Jesmo klasni i nacionalni neprijatelju – sav važan odgovori Dežul. Onda ništa, nemoj piškiti. A, jesi li kakio? Nisam,  plačljivo će Dežul. Pa što onda čekaš mamlazu jedna –  izdere se gen. Praljak i Dežul se odmah u gaće ukaki. Ujutro je upišan i ukakan otišao na pogreb, a takav mu je bio i govor jer se nije moga odlučiti jel’ – kako Kožo reče – „predrago preminuli“ tek  gnjilo truplo ili vječno živi. Al` hajd`, Dežul se posrao u svoje gaće, krevet i postmortem govor, a ne kao jadni Mate Kapović kojem je hrvatska država fašistička i zato se na nju ne želi ni posrati, nego u tuđoj državi sere na humanitarno prihvatilište Bleiburg.

Kibli i Dežulu nije lako jer svjesni su oni – kada je predrago preminuli Lennon sramotno malo suza izmamio onda se ni njima ništa bolje ne piše. Jadan je čovjek i njegov život kad i nakon što umre za njega čak niti iz kurtoazije ne možeš naći makar jednu lijepu riječ.

Filip Antunović

Tekst je satiričnog karaktera

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari