Connect with us

Komentar

Narod ili građani

Objavljeno

on

Pod milim Bogom ne ide u moju glavu zašto neki ljudi izabiru biti na inauguraciji predsjednice oslovljeni posebno, kao dodatak, administrativnim pripadnicima Hrvatske, zemljopisnim slučajem, kao ja u Australiji, građanima.

[ad id=”68099″]

Ja nemam ni hrvatskog državljanstva, čak mi je i arhiva obavještajne službe odstranjena, pa mi sav taj nedostak papirnate nacionalnosti ne može oduzeti ni koliko pod nokat stane, od neotuđive, nezastarive, neizbrisive, univerzalne, pripadnosti koja se izgovara jednom riječju “Hrvat” a označava sve i povijest i život i grob i zagroblje, samo zato što ja tako hoću, piše Dinko Dedić.

Svi vi s višestoljetnih hrvatskim stažom, s većim pravima od mojih, biti svoj na svome i sa svojima i među svojima, kojima ništa na toj drevnoj tektonskoj mještavini ravnice, brda i mora ne može izgledati ni tuđe, ni strano, kojima niti jedno drugo tlo ne može biti bliže od ovoga, zašto da svojevoljno, skoro mazohistički izabirete nekog Pupovca, derangiranog ambasadora propalog megalomanskog eksperimenta, da služi kao posrednik između vas i domovine koja vas raširenih ruku čeka kao majka a vi izabirete biti pastorcima.

Zašto pod milim Bogom?

Ozren Pupovac

Ozren Pupovac

Građanin ne znači ništa ni za srce ni za dušu nego predstavlja bezosjećajni, birkoratski status koji se određuje političkom debatom, rezultat političkih nadglasavanja. Zašto da vama skupina političara određuje građanski status? Meni moj hrvatski, niti jugoslavenska skupština u Beogradu nije mogla oduzeti, da se upravo tako jednoglasno izjasnila i cijelom svijetu obznanila.

Istina, imate pravo biti drugačiji čak i onda kad se to ni po čemu ne može vidjeti osim ako to glasno kažete, pa čak i onda kad za to nemate nikakvih argumenta osim volje i inata. Pa što onda? Imam i ja pravo skočiti s mosta bez logičnog obrazloženja.

Narod ima dom i domovinu. Građani imaju prebivalište i državu. Azil, kao oblik zaštite se davao nama, izbjeglicama u tuđim državama. Kakvog smisla ima biti azilant u vlastitoj državi?
Da, svi će i uvijek će naglašavati vaša prava, garantirati ih zakonima, političari neće održati niti jedan govor a da ne spomenu vašu ravnopravnost i što više budu naglašavali to ćete se vi građani više osjećati ljudima s posebnim potrebama.

Mene svaki dan netko pita odakle sam, mene koji sam 40 godina proveo u Australiji, duže nego oni, jer nisu još navršili 40. U tom pitanju se sastoji stotinu drugih pitanja, automatski: i gdje pripadam i koja me nevolja dovela ovako daleko i zašto nisam tamo gdje bi bilo naprirodnije da se nalazim, jer ovo je svijet naroda razasutih na sve strane ali kao standard stoji da svatko pripada u svoju domovinu a svi koji tamo nisu, predstavljaju anomaliju, rezultat socijalne i političke imperfekcije.

Nije li rezultat balkanskih naprasitosti da Hrvati iz Australije idu na godišnji odmor u Hrvatsku? Nije li tu nešto naglavačke? A vi ste tu rođeni, na očevini, na djedovini, cijeli život provodite tu i ne želite biti narod nego građani.

Dinko Dedić

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari