Pratite nas

Gost Kolumne

Narode ostani svoj na svome, ne dozvoli da čovjek pije tabletu istine, tako nam Bog pomogao!

Objavljeno

na

Foto: Perica Biško

General Slobodan Praljak popio je antibiotik hrvatske politike, a presuda ICTY-a je kamen temeljac za neku novu pandam državu

 

„ Čuvajmo se da otrov vlastitog jezika

ne ubije nas same“    ( Platon )

 

„ Drag mi je Platon, ali mi je draža istina „

( Aristoteles )

Kao što znademo Platon bijahu Aristotelov učitelj i on veli isto što i Sokrat, da istinu treba pretpostaviti svakom prijateljstvu. Premda prijateljstvo i istinu  gajimo prema određenoj osobi  ma koliko ono veliko i trajno bilo, istina mora biti na prvom mjestu. Ona je najodaniji, najizvrsniji prijatelj, dakle, nešto božansko pa ju valja staviti iznad ljudi, pojava i odnosa. Istina je dakle, Bog. Praktičnim logičkim silogizmom  kazano da ukoliko nešto smatrate da je istina, složite se, ako ne onda se borite svakim dokazima i sredstvima dokaza protiv nekoga ili nečega da ne dođe do obmane.

Slučaj smrti generala  Slobodana Praljak sam po sebi stane u jednu jedinu riječ. Tragedija.

Što se iza „brda valja“ možemo samo nagađati svi mi koji smo izvan neposrednog djelovanja i kontakta. Po mom sudu ICTY je jedan praktički silogizam okrenuo naglavačke.

Da se odmah razumijemo, logika je znanost koja se ne bavi istinom već metodama spoznaje i oblicima valjane misli, a kada navedem riječ Udba ili neku izvedenicu te riječi,  onda se to odnosi na sve tajne službe svih naziva države Jugoslavija ( OZNA, UDBA,  KOS, SDB, SID itd).

Taj sud je postavio konkluziju o udruženom zločinačkom poduhvatu u Bosni i Hercegovini, a dvije  minor premise ostavio generalu i drugim optuženicima te novonastalim državama  Republici Hrvatskoj i B i H, koje je nemoguće oboriti ufanjem u pravo i sam pojam ICTY-a jerbo je sav teret dokaza prebačen na optuženike umjesto da je to na obvezi suda.

Kratko slikovito rečeno, ja vas gospodine Praljak stavljam u bačvu kerozina koju ćemo zapaliti pa ako ostanete živi, niste krivi.

Ljudska povijest je puna nepravdi, mnogi nedužni bivaju pogubljeni, stavljeni na sud srama za ono što nisu počinili dok se mnogima koji su zlodjela počinili sve blagodati stavljaju na pijedestal, a mi iz vlastita Naroda i Domovine „bacamo kamenje“.

Nije tajna ni malim ljudima da je general Praljak živio i radio pod teretom očeva  udbaškog križa jer mu je otac Mirko to bio te sudjelovao u dokazanom zlu po zapovijedi skojevaca u grupi bestijalnih likvidatora osoba kojima se nije sudilo kao što se spominju, Vice Sopta, Petar Oreč Strižić, Ivan Granić, Marko Knezović, Ante Primorac, Mirko Vujičić i drugi. Sve je to dakako znala hrvatska Udba koja je Praljka svakako i ucijenila za svoje zadatke i interese poslavši ga na ratište jugoistočno od Siska na liniju Komarevo – Sunja.

Da je to tako otkrio nam je nesvjesno i Ivo Lučić nekadašnji kapo SIS-a HVO-e i zamjenik Miroslava Tuđmana koji je tada bio ravnatelj HIS-a u svom radu, Hrvatska protukomunistička gerila u Bosni i Hercegovini od 1945 do 1951 godine te onda „zabio tricu“ odmah isti dan kada je general skončao život, nazivajući to sokratovskom žrtvom, kao da je jedva čekao da tako bude jer tako iz prve dati ovakvu karakteristiku doslovno nije moguće. Osjećajni ljudi bili bi barem ganuti ako ne već tužni. Isto tako valja imati na umu da je upravo Udba prvotno organizirala i opremila tkz. kažnjeničku bojnu na čelu s Mladenom Naletilićem Tutom te poslala u B i H-u da bi joj udarila kontru upravo preko generala Praljka!? Sukob je bio neizbježan, a sam general kada je vidio da ne drži konce se povukao. Na žalost prekasno. Štoviše na suđenju Tuti u Den Haagu bio je svjedok obrane kojim djelom je sigurno sam sebi proširio optužnicu. Uz to Udba je preko najjačeg udbaša Josipa Perkovića i Slavka Grubišića ( oba nam dolaze iz Osijeka što nije slučajno) već ustrojila i treću postrojbu tkz. specijalne postrojbe „ Knez Branimir“ kao dio specijalne jedinice MORH-a „Zrinski“ na čelu s Antom Rosom, koje su se sa Rosinim pomoćnicima Mičićem  i Oreškovićem  stacionirale u zapadnoj Hercegovini u formaciji jedne bojne ( Posušje, Ljubuški,Uskoplje i Široki Brijeg). Ova bojna je kasnije preustrojena u pukovniju „Ante Bruno Bušić“ na čije čelo je došao izuzetno sposoban ratnik, general Željko Glasnović. Čudno je što su Grubišićeve postrojbe prve započele sukobe s Muslimanima, a on ih je u govoru nazivao „cvijećem hrvatstva“ dočim je generala Praljka nazivao sinom komunističkog zločinca!?

Kroz sve to vrijeme Alija Izatbegović je govorio da to nije njegov rat, a Republika Hrvatska nije sklopila niti jedan međunarodnopravni akt iako je već buknuo rat i u Bosni i Hercegovini!?  Slobodan Milošević te Franjo Tuđman prvi susret su utanačili 25. ožujka 1991. godine u Karađorđevu, a sve je dogovoreno pema dosta indicija uz suradnju Božidara Jovića i Josipa Manolića koji evo ima gotovo stotku i jednostavno likuje puštajući malo istine i puno laži naslađujući se da je on „capo di tutti capi“.

Najmanje nekoliko stranih obavještajnih službi je pratilo taj susret, kao i one mnoge kasnije uključujući i park Tuškanac u Zagrebu. Već na prvom tom sastanku Milošević je Tuđmanu ponudio Cazinsku Krajinu (!?). Predsjednik HDZ-a za B i H-u u to vrijeme Stjepan Kljujić jako je negodovao  i smatrao to promašenom politikom smatrajući da bi svako dijeljenje štetno bilo sa samu Bosnu i Hercegovinu, što je apsolutno istina. Nešto slično smo mi imali i kod sporazuma Cvetković- Maček kojim sporazumom je 6. IX 1939 i stvorena Hrvatska Banovina. Tako su se i ovdje dvije strane, kao i tada po uputi Cvetkovića, pravile da treće strane, a to će reći Muslimana, nema. Tuđman se puno uzdao u suradnju Muslimana i Hrvata kao u drugom svjetskom ratu i činjenicu da partizani s Muslimanima nisu mogli nikako uspostaviti niti jednu vojnu jedinicu. No, prepredeni i vjerojatno izvana instruirani Alija Izatbegović, sanjao je svoju IZATBEGOVINU, što nam otkrivaju i današnji istupi Bakira Izatbegovića. Nakon zamjedbi Stjepana Kljujića on se nije dugo zadržao na poziciji lidera HDZ-e za Bosnu i Hercegovinu. Za to vrijeme JNA priprema svoje jedinice za prve napade u Hrvatskoj ( mislim odmah poslije susreta u Tikvešu ) pa je ubrzo počeo napad na Vukovar 25. kolovoza 1991. godine koja situacija još nosi štošta neobjašnjivog. Još uvijek je to enigma. Britanci su za slučaj da ne stvore sa saveznicima treću Jugoslaviju  ( imali smo državu SHS, pa Kraljevinu pa potom DRJ koja je skončala postojanje kao SFRJ ) imali zamišljenu liniju Tivat-Subotica, a neki pokazatelji govore da je Tuđman i Milošević dogovorio liniju Palić-Ston!? Kako su Britanci sa Francuzima i Rusima stvorili i  tu treću Jugoslaviju otklonjena je mogućnost izravnog sukoba s SAD-a oko njihove neposredne nazočnosti na ovim prostorima. Događaji na Bliskom Istoku i na samom Istoku otvorili su Amerikancima put da sjednu na Balkan, a opravdanje su imali upravo na zločinima JNA i parajedinica Srbije i Crne gore u napadima i okupaciji ( ne agresiji, o.a. b ) RH-e posebice nad civilnim stanovništvom u Vukovaru. Zahvaljujući ponajviše, a ako ne vjerujete pitajte Antuna Babića ili Dragana Haslera  kod kojeg je Tuđman došao čim je dobio putovnicu o tome, hrvatskoj emigraciji. Naša domovina u diaspori, bolje je reći nego diaspora, diže svjetsku riječ protiv zvjerstva i masovno se organiziraju javni prosvjedi širom svijeta. Ideja o Srbiji kao balkanskom žandaru pada u vodu, Milošević gubi naklonost većeg dijela političara na Zapadu pa i same kraljice Elizabete II, a HDZ-a proglašava nezavisnost Hrvatske te njen izlazak iz zajedničke države. Samopouzdanje i uvjerenje o brzoj okupaciji Hrvatske palo je u vodu, novačenje po Srbiji ne ide glatko i što je Miloševiću preostalo nego da prestane financirati i podržavati Srbe u Hrvatskoj te da se okrene Srbima u Bosni. Tako je i bilo.

Ne zaboravimo da je za nezavisnost Slovenije poginulo nekoliko stranaca na granici i to je više-manje sve, a da su mnogi prvaci događaja u B i H bili upravo u jedinicama JNA tamo, kao recimo Tihomir Blaškić. Fingiranje napada na Sloveniju je dakako, bilo planirano od Udbaša koji su to imali i prije Titine smrti, a osobno poznam čovjeka koji je radio na skloništu na Palama za,  kako ćemo vidjeti kasnije, Ratka Mladića. Tuđman se nada da će se jedinice koje je on propustio kroz Hrvatsku vratiti u Srbiju pa da će se stacioniranju u B i H protiviti i sam Alija Izatbegović, na žalost, on i dalje trubi da to nije njegov rat. Upravo zato glavni „junaci“ okupacije na Hrvatsku bijahu zapovjednici JNA iz Bosne i Hercegovine, ali i civilni propagatori koji rade na očuvanju javno obznanjenog Miloševićeva interesa prema tkz. Memorandumu SANU-a. U to vrijeme idu i podjele po nacionalnim linijama te se formira i tkz. Hrvatska zajednica Herceg Bosna i Republika srpska SAO Krajina, a u Austriji se sastaju i njihovi lideri Mate Boban te Radovan Kardžić pa obavještajne službe drugih zemalja sve to znaju i puštaju informacije svjetskim glasilima koji pišu o novom sporazumu „Hitlera i Staljina“ o podjeli Poljske !?

Iako su se zaratili Hrvati i Srbi,  oni se međusobno kroz sve vrijeme pomažu na puno načina, najčešće nafta za naoružanje. Ulični kriminalci dolaze na svoje, a političari rade „prvobitnu akumulaciju kapitala“ najsramotnijim vidom pljačke po Markovićevom modelu, tkz, pretvorbom i privatizacijom. Sve te moguće kombinacije u koje su se uključili i Muslimani dovele su do Washingtonskog sporazuma pod pritiskom Vijeća sigurnosti UN-a i tadašnjeg predsjednika SAD-a Billa Clintona. Dvije strane ga potpisuju i stvaraju Bošnjačko-hrvatsku federaciju što je bio prvi korak radi zaustavljanja ratnih akcija. Od jeseni 1992 do početka 1994. održano je 14 sastanaka Međunarodne mirovne konferencije o Jugoslaviji.

Opet i tada, misleći da to međunarodna zajednica ne prati, Tuđman preko Hrvoja Šarinića ima „tajne“ misije s Miloševićem. Za sve to vrijeme pod vodstvom Radovana Karadžića i njegova generala Ratka Mladića koji je ne samo bio glavni zapovjednik okupatorskih snaga nego je bio i zamjenik zapovjednika II Armijske oblasti u Sarajevu!? Jako mi je čudno da naša država ni u 25 godina ne koristi ovu činjenicu, pa ni u Den Haagu na suđenju Ratku Mladiću!?  Ratko Mladić, kao kosac livadu,  najbrutalnije kosi B i H i provodi etničko čišćenje na području na kojem su proglasili srbsku republiku. Nizozemski kontingent Plavih kaciga njegove snage propušta pa za par dana gotovo deset tisuća ljudi biva pobijeno u maloj Srebrenici, a u Sarajevu od napada Mladića stradava i preko 1200 Srba. Granatiranje i opsada Sarajeva izaziva NATO Savez koji nakon toga razara srbske položaje.

Slobodan Milošević kada je vidio da je povukao mačka za rep ide u „mirotvorce“ i surađuje s međunarodnom zajednicom što dovodi do Daytonskog sporazuma što ovaj put ne odgovara Muslimanima i njihovom lideru Izatbegoviću jer su Srbi otkinuli velik dio njegove Izatbegovine.

Daytonski sporazum je samo zabetonirao etničko čišćenje i ništa više, a svi kliču da su dobili „povijesnu pobjedu“.  Međunarodna zajednica imala je za cilj zaustaviti rat što se i desilo, ali SAD želi sjesti na Balkan što su i učinili izgradnjom svoje baze južno od Uroševca. Franjo Tuđman umire, Milošević gubi izbore u Srbiji te se osniva ICTY ( na 101. rođendan Tite!? ) dočim Bosna i Hercegovina postaje međunarodni protektorat. Dokle, nije poznato. U Hrvatskoj Udbaši vraćaju davno izneseni novac, mislim da je Gucić krenuo prvi, neki to nisu učinili kao Vanja Špiljak, tajkunizacija cvijeta.

Radi očuvanja mira i sanacije izazvane štete, čudno je da nitko ne spominje, B i H  je dobila najveći iznos financijske pomoći nekoj zemlji u povijesti, čak po nekim izvorima preko 50 milijardi američkih dolara, a sama B i H je na izdisaju pa nikome nije jasno dokle će funkcionirati takvo stanje i uređenje po etničkom principu.  Uspostavom mira u B i H, Hrvatima se šalje godinama poruka da B i H nije njihova domovina i da za njih u njoj nema mjesta, premda je Bosna prva postojbina Hrvata na ovim prostorima, a što čini hrvatska politika. Ništa.

Bilo bi bolje da je tako, ali nije. Službena politika, a kako to drugačije nazvati kada je zastupaju, Predsjednici, Premijer,  Predsjednik HDS-a, Ministrica vanjskih poslova, Ravnatelj Dokumentacijskog centra Domovinskog rata i još k tome povijesnik (!?) Ravnatelj Državnog arhiva  i cijela diplomacija svih ovih godina, zvoni na sva zvona da je RH-a bila okupator u B i H-i te da se u hrvatskoj vodio građanski rat !?

Ako vi u svom domu tvrdite da ste bandit i lopov, što bi se susjed s time zamarao i s vam imao posla. Tako je utopistički bilo razmišljati i očekivati da će se ICTY ponašati drugačije.

Uz to potpisuju se međudržavni sporazumi bez jasnog propisnika i ikakve kontrole o suradnju i predaji cjelokupne političke i vojne dokumentacije već i prije ustanovljenja ICTY-a. Pomoćnik glavne tužiteljice, Graham T. Blewit glavni je operativac u Zagrebu već u proljeće 1998. godine. Skrećem pozornost da se on istakao u suđenju nevino osuđenih šest Hrvata u Sydneyu po montaži Udbe i njenog operativca iz Bosanske Gradiške. O tomu je Višnja Starešina i suđenju BH šestorci napravila izuzetno vrijednu paralelu.

Taj udbaš Srbin izmislio je „nacistički terorizam u vidu plana postavljanja bombi u Australiji“ imao je lažne isprave na ime Vico Virkez, a stvarno se zvao Vitomir Misimović.

Kako sada očekivati da će netko tko je proganjao „hrvatske naciste“ drugačije djelovati kad ih vlastita država isto tako tretira u čemu prednjači sam državni vrh koji se dragovoljno javlja za tajnog svjedoka i dila sve državne dokumente!? Štoviše, Predsjednik države odlazi prvi!? Tko nam garantira da se, kad vidimo posljedice međudržavne suradnje Srbije i B i H  po tom pitanju i sporazuma s našim DORH.om, da i sam Državni odvjetnik RH-e nije jedan od sijaset tajnih svjedoka!?  Oni tkz „kvalificirani“ su nam više-manje poznati.

Indikativno je da je Tužiteljstvo ICTY-a nakon svjedočenja Stjepana Mesića zvalo tajno sekretara Vlade paradržave SAO  Krajnina i predsjednika DIC.a Veritas, Savu Štrbca da istraži dokaze za Mesićeve tvrdnje. Pametnome i previše.

Slobodan Praljak, bez obzira na stigmu, oznaškog sina, prema riječima poznanika i njegovih ratnika bio je izuzetno moralan, hrabar i častan čovjek. Bez dvojbe je uskočio u obranu hrvatskog naroda prvotno u Hrvatskoj, a potom u B i H-i  da bi kao primjer hrabrosti, dosljednosti i moralnosti s idejom čovjeka kao konačnog cilja bio proglašen ratnim zločincem. Odlukom da se otruje, koja je sigurno pomno i dugo bila planirana, izabrao je čast jer je očito shvatio da je iskorišten od ODGOVORNIH.

Sud Novog Svjetskog Poretka (NWO-a) nije imao milosti jer ako branite svoj život vi ste po njemu zločinac. Tko ste vi da se meni suprostavljate!?  Po meni sve je to bilo organizirano i planirano unaprijed, a što ocrtava i ovo ponašanje briselskih tovljenika koji i dalje rastaču narodni korpus, pozivajući se uvijek na nešto izvana.

Samo je hrvatski narod i hrvatski ratnik zalog njegove opstojnosti i nitko više.

ICTY ( ustanovljen još i za Ruandu )  je skrivao skrivenu zamku i namjeru NWO-a koje su zametnule ovaj rat, okupaciju Hrvatske i namjeru jugosrbske vojske prijetvorom o građanskom sukobu pa sve prikazati kao nekakav plemenski sukob upravo kako je to bilo u Ruandi!?

Ono što je zapanjujuće, Ruanđani su se povukli iz tog suda, a Hrvatska je ostala i predala na milost i nemilost nemilosrdnim svjetskim manipulatorima, egzekuterima nekog novog labaratorijskog eksperimenta u stvaranju nekog novog svjetskog poretka.

U tu svrhu organiziraju se i velike migracije, ide se na otvorene prijetnje obitelji i rodnoj razlici po Bogu i prirodi te vodu ratne operacije  za resurse pod krinkom međunarodnog mira. Dakako, da se djeluje i na prirodu pa sada samo navodim helijeve bombe koje imaju tri sile već preko četrdeset godina i one se koriste radi kontrole metereoloških uvjeta odnosno klime. Svi koji vjeruju da je svojim suradnicima Tuđman od 1993. godine vjerovao, lažu. On kad je vidio što mu se iza leđa radi postao je krajnje nepovjerljiv pa i prema Gojku Šušak. Možda je imao samo jednu osobu kojoj je vjerovao, a to zaključujem iz mojih kratkih razgovora s pokojnim generalom Zvonimirom Červenkom, da je jedino u njega imao otvorenu riječ. Moje povjerenje  Tuđmanu počiva  u činjenici da je uspio stvoriti državu. Ono što nas mora boljeti jest obći nemar i čerupanje žrtvama stvorene države. Brže smo ju ogolili nego jednu kokoš, a prijete nam međunarodni tereti iz ovog sudskog procesa nesagledivih posljedica zbog nepostojanja i nevođenja državne politike.

Sve se svelo na lokalno šerifovanje preko kriminalnih  grupa koje su stvarni vladari unutarnjeg stanja,  kriminalci su glavni sponzori političara posebice lokalne samouprave i lokalne državne uprave, a komunistički mentalni i ljudski kadar gospodari unutra i diplomacijom koja još i danas drži biste po uredima „najvećeg sina naroda i narodnosti“ ili j e pak odmah u početku rata zapalila Veleposlanstvo, kao što je to bilo u Argentini.

Sjetite se da je Richard Holbrook, bankar i mason 33 stupnja ( 33 dan u ovoj godini bio je i nadnevak presude Praljku i drugima, sic !) od Tuđmana tražio brzo suđenje Hrvatima Lašvanske doline. Kada je Tuđman upitao što će biti ako ih ne izruče, mrtav hladan je odgovorio : „ Pobiti ćemo ih sve“.

Izbora nije bilo tim više što je britanska pukovnija bila upravo tu u Lašvanskoj dolini!? Ima jedna fabula da je njihov zapovjednik pukovnik Bob Steward nakon što mu je poginula prevoditeljica i priležnica po vjeri Muslimanka, borbenim vozilom gazio ljude. Upravo tortura prema Tihomiru Blaškiću, satniku, za vrijeme suđenja otkrila je sav naš nemar prema njemu i budućim događajima. Sve se svelo na pamflete, nekakve javne priobćajnice ili sazive udruga.

Hrvatska politika, a to će reći njeni nositelji, su lakomisleno, nepripravno,  neinformirano pristupili međunarodnim institucijama. Ne postavljaju se kao ravnopravni međunarodnopravni subjekti  nego im ropski služe u dobroj vjeri da su načela i programi tih međunarodnih tijela superiorni. Nećete vjerovati tko je prvi uspostavio s njima kontakt i dopisivao se, ne nije to bila Vlada RH-e već profesorica Kornelija Pejčinović !? Po meni to je samo još jedna mišolovka za naivne. Tim načinom rada nositelja tijela državne vlasti, posebice u gospodarstvu, doveli su nas u financijsku okupaciju i međunarodnu ucjenu na političkim pitanjima. Na taj način dovode u pitanju i državu i narod, umjesto da budu ratnici na liniji preko koje se ne smije proći, što su sve elementi  pojma izdaje. Prije par dana bivša Ministrica pravosuđa u jednoj radio emisiji veli da je Hrvatska sve potpisivala!?  U tome i jest problem, ni Vlada niti Sabor nisu pripremali potpisano niti su razumjeli potpisane odredbe, a niti imaju nakanu da to čine u budućnosti !?

Zar ne vidite da je u presudi Radovanu Karadžiću posthumno i potajno Slobodan Milošević oslobođen krivnje!?

Ukucajte u tražilicu: „Milosevic exonereted“.

ICTY nije ništa učinio da objavi istinu o tome da su Miloševića oslobodili od sudjelovanja u zajedničkom zločinačkom poduhvatu. Mirno su te zaključke od čak 1303 stranice pohranili među 2590 stranica Kradžićeve presude znajući  sasvim sigurno da se nitko neće zamarati da to pročita.

Premijeru Plenkoviću jeste li vi to pročitali!?

Osim toga nitko sa sigurnošću ne znade kako je Milošević skončao život, a nalaz njegove krvi od 12. siječnja 2006 nije mu bio poznat niti 3. ožujka te godine!? To je u najmanju ruku zloporaba i nesavjesno vršenje zvanja.

Što naša politika čini . Ništa i opet ništa, samo čuva stečene pozicije radi daljnjeg politikanstva zbog enormne razlike u standardu političara i radnika, a da o umirovljenicima i nezaposlenim ne govorim. Bave se sami sobom. Čemu riječi Predsjednice RH-e prilikom ustoličenja da su mladi njena savjest ( !?) kad se ta savjest nalazi od Grazza do Reykjavika, Cliftona do Bankoka, Pertha do Osla, Otawe do Bagdada i da dalje ne nabrajam!?

 

Naši pravni stručnjaci prvenstveno profesori na fakultetima, Odvjetnička komora, Ministarstvo pravosuđa, DORH ili sam Sabor osnivanjem ad hoc tijela, nisu ni pokušali pristupiti analizi osnivanja, rada, Propisnika o radu, optužnica i Statuta ICTY-a za ratne zločine na prostoru ex SFRJ !?

Kad vole i žive od prepisivanja mogli su prepisati to od kanadskog odvjetnika Cristopher-a Blacke-a koji je među vodećim pravnim stručnjacima međunarodnog prava. Bio je branitelj za ratni zločin iz Ruande. Njegovu analizu pronađite na portalima hazud.hr, dragovoljac.com i braniteljski portal Pleternica, a ovdje navodim njegov jasan zaključak. On jasno navodi da je taj Sud sramota za civilizirani svijet.

Uz to ICTY nije novčarski neovisan isključivo financiranjem iz budžeta UN-a. Njega financinanciraju Vlada SAD-a, privatne korporacije kao Time-Warner, Discovery Products, Otvoreno društvo Georgea Sorosa, Rockfelerova obitelj, United State Institute of Peace, Carnegie fondacija, Rothschild family i mnogi drugi koji su direktno zainteresirani za ishod pa je pravično suđenje mrtvo slovo.

Dakle, mi smo zapanjujuće i s pjesmom na ispraćaju takvom sudu predali svoju čast, svoje ratnike, junake i sada se čudimo postupku generala Praljka. Što bi ste vi dragi ljudi izabrali, častnu smrt ili nečastni život pod stigmom ratnog zločinca, odgovorite sebi u bradu.

Upamtite kao i kod prethodnih suđenja ICTY je često razgovarao s Veleposlanstvima velikih sila, ama baš o svemu i dakako čitao je svu poštu kako službenu tako i privatnu.

Nema sigurno u povijesti ljudske vrste da je zapovjednik agresorske vojske na jednu državu bio dva puta izabran za predsjednika te napadnute i okupirane države. Uz to je bio nagrađen titulom doživotnog Predsjednika i posebnom mirovinom te povlasticama ili da pripremajući svoju „snaju“ za tajnicu UN-a ona izdaje i knjige u kojima tvrdi ovo što i ICTY ili da sudionici događaja pišu knjige radi rasvjetljavanja stanja, a onda Ministrica kulture to nazove šundom te isto tako i knjige u kojima su se otkrivale nepoznate činjenice, svakako i to da je Državni arhiv postao „ pučka samoposluga“  kojeg je opet vodio prekaljeni udbaš.

Šanse valja tražiti samo u novim dokazima, ali okolnosti i mogućnosti su za to gotovo nikakve, ako u 25godina nismo učinili ništa kako ćemo to učiniti sada za godinu dana.

Uvjeren sam da je ICTY znao za otrov koji je general popio, samo se je pravio blesav, a na pitanje koje postavljaju mnogi, zabrinjavajuće i kriminalisti, navesti ću dva jednostavna načina kako je otrove bez okusa, boje i mirisa moguće jednostavno unijeti. Jednostavno namočite bilo koji ( znade se koje vrste odjevnih stvari  ili  higijenskih potrepština bi bili bolji izbor) dio odjeće ,odnosno higijenske potrepštine pa onda to iscijedite. Drugi način je da koristite biljke ili cvijeće koja treba mnogo veću količinu vode, primjerice, božurak, visibaba, tulipan i slično pa se potom kasnije iz stjenke biljke, koja za kratko vrijeme neće pokazivati znakove uvelosti, iscijedi  tekućina.

Također, valja imati na umu da su kemičari u potpunosti skeptični u službeno pronađenu supstancu tvrdeći da je nemoguće dugo biti na životu ako se takvo što popije. Koliko je bila brza „hitna pomoć“ doznali smo svi, a samo deset minuta hoda je do bolnice.

Sada ako se sjetimo Oskara Potiorek-a austrougarskog generala poglavara Bosne i Hercegovine, koji je trebao biti ubijen umjesto Prijestolonasljednika Ferdinanda kojeg je upravo on pozvao sebi u goste. On kao general topništva svijesno gubi bitku na potezu Podrinje-Kolubara te napušta bojište ostavljajući i svu artiljeriju pa nakon toga za nagradu dobiva i dvorac Prusnik u današnjoj Sloveniji (!?) stvaranja prve, druge i treće države izmišljenog jugoslavenskog naroda,  dvostruke uloge špijunaže Edmunda Glaisea Horstenau-a ( prvog čovjeka Hitlerove tajne policije , Abwehr-a, ali i osnivača pod imenom Klaise komunističke partije Austrije) i njegova izvlačenja Tite dan prije same bitke na Drvaru, Domovinskog rata i ovih presuda ICTY-a nije li s tim presudama položen neki novi kamen temeljac za neku novu pandam državu na ovim prostorima pa makar u vidu onoga što je bila namjera samog Tuđmana 1990. godine u vidu neke labave konfederacije jer je i sam nadnevak presude tempiran prema zasjedanju AVNOJ-a i nadnevku osnivanja Armije BiH koji su eto tri dana slavili svoj dan u Jajcu, otvoreno likujući nad sudbinom onih koji su ih obranili od JNA-srbijanskog noža.

Vidimo da se Kosovo odvaja na kom putu je i Vojvodina, Makedonija neće opstati tim više jer su Makedonci i Bugari jedan te isti narod, prijeti spajanje Albanije i Kosova, a Grci se ne odriču dijela Makedonije, Britanija je napustila EU u kojoj se redaju problemi od Giblatara do Urala, Kina nateže konopce Rusima koji opet hrabre Kim Young Una i slično, indikativni su pokazatelji stvaranja neke nove pandam države.

Kao što je pucanj G. Principa bio poklopac za pripremljen lonac, rušenje države Austro-Ugarske tako i ove presude ukazuju na neku novu akciju sila moći NWO-a.

Za naše političare imam samo jedno pitanje: „ Krade li vam netko misli?“

Zar ste zaboravili da je partija na čelu s  agentom Titom opustošila našu zemlju i pobila oko pola milijuna nevinih osoba na tisućama znanih i neznanih stratišta bez suda, jednostavno ih proglasili „narodnim neprijateljima“. Neka narodu bude jasno da je u slučaju NDH-e zlo bilo nametnuto izvana, a u slučaju Titine Jugoslavije, zlo je počinjeno iznutra, sukladno ideološkim predviđanjima Karla Marxa.

Narode ostani svoj na svome, ne dozvoli da čovjek pije tabletu istine, tako nam Bog pomogao!

U Pagliuchu, 5. prosinca 2017 godine

Ante Baraba Miš

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Komšić – Ni Bosnian ni Bosniak, nego Bosanchero

Objavljeno

na

Objavio

Haber.ba

Komšićev izbor po Murphyjevom zakonu – Sve što može otići u krivo, otići će

Komšić ne može biti Bosanac (Bosnian) iz istog razloga iz kojega se bosanski muslimani nisu nazvali Bosancima nego Bošnjacima, a ne može biti ni Bošnjak (Bosniak) jer se onda ni lažno ne bi mogao zvati Hrvatom. Radi lakše identifikacije i diferencijacije, posebno radi ovih na Zapadu koji sve to dosta slabo kopčaju, predlažem da se za njega izmisli nova nacionalna (ako već ne može racionalna) kategorija i da on bude reprezentativni uzorak za novog čovjeka koji će se zvati Bosančanin (Bosanchero). Uz to bi najpogodnije bilo nekako iz modela izostaviti pojam “građanski”, iz kulturoloških razloga.

Što je Pupovac Hrvatima u Hrvatskoj, to je Komšić Hrvatima u BiH. Nije to slučajna koincidencija nego je uvjetovana, ne s namjerama vladajućih u Srbiji i onih u Bosni i Hercegovini, nego načinom na koji vladajući u Hrvatskoj odgovaraju na te namjere, piše Dinko Dedić/ProjektVelebit

Pupovca smo valjda obradili bolje nego bilo kojeg hrvatskog ili antihrvatskog političara uopće, a jedina vrijednost iz svega toga, uopće nije ono što smo naučili o Pupovcu niti ono što smo naučili o srpskoj politici, nego ono što smo naučili o sebi.

Isto pravilo vrijedi i za Komšića i namjere vlasti BiH, odnosno većinskog naroda u njezinom federativnom dijelu, koji sebe naziva bošnjačkim, čime se izuzima iz Hercegovine, što je tema za jednu drugu priliku, kao i ta o raznim kategorijama bosanskohercegovačkih podjela, kao što je geopolitička podjela na Bosance i Hercegovce, vjerska na muslimane, pravoslavce i katolike ili nacionalna na Bošnjke, Hrvate i Srbe, uključujući i pekulijarnosti oko razlikovanja onoga što na engleskom znači “Bosnian” a što “Bosniak”. Tako je to moralo ispasti smotano, kontroverzno i kompliciarano, kao i politička struktura BiH države, kada je u Beogradu, sa čisto beogradskim interesima u vidu, formirana naprije skupina nepredijeljenih za sve muslimane koji nisu htjeli biti ni Hrvati ni Srbi, da bi ih onda proglasili za naciju Muslimana, što ima smisla isto toliko koliko bi imala nacija Katolika, i na kraju, da bi se za naciju preuzelo hrvatsko prezime Bošnjak.

Sve što može otići u krivo, otići će

Koristim za naslov ovog teksta varijaciju na poznati Murphyjev kvantni zakon koji doslovno glasi: “Ništa nije tako lagano kako se čini. Sve će potrajati dulje nego što si očekivao. I ako bilo što može otići u krivo, otići će u najgorem mogućem momentu”.

Taj se zakon nije uzeo u obzir ni onda, u samom početku, kada su se pravili sporazumi o ustrojstvu Bosne i Hercegovine, Washingtonski i Daytonski, kada su se vodili razgovori i potpisivali ugovori, bilateralni i multilateralni, niti se uzeo u obzir sada 2018. kada je Komšić po 3. puta izabran za hrvatskog člana predsjedništva na osnovu navodne 50-postotne genetske pripadnosti hrvatskomu narodu.

Po svemu drugome što počiva na stvarnosti, na uvjerenju, na svjetonazoru i stavovima, Komšić ne da nije Hrvat, pa čak niti samo antihrvat, nego je hrvatomrzac i uza sva nastojanja to ne može sakriti, kao što to ne može sakriti ni njegov srpski ekvivalent Pupovac u Hrvatskoj.

Kada u Ustavu BiH eksplicitno ne stoji da hrvatskog člana mogu birati isključivo Hrvati, kao što srpskoga biraju Srbi, nego razni interpretatori moraju kopati po tom Ustavu i praviti svoju interpretaciju za razliku od drugih koji prave svoju, uzimajući u obzir i hrvatski manjinski faktor u Federaciji, onda ne samo da će u krivo otići sve što može, nego će u krivo otići sve što mora.

Ustav Bosne i Hercegovine je donešen u sastavu Daytonskog mirovnog sporazuma i ozakonjen je pristankom triju lokalnih sudionica, uključujući i već priznatu i nakon Olujom završenih ratnih operacija, slobodnu i suverenu hrvatsku državu. Tom odlukom moralo je svima biti jasno da će Hrvati u BiH, ostane li taj poredak na snazi, jednim postepenim procesom odnijeti gaće na štapu u svim značenjima koja proizlaze iz te natuknice.

Sve što se danas događa je samo jedna epizoda u tom postepenom procesu, koji ovim događajima niti je započeo niti je završio.

Završetkom rata i raspadom Jugoslavije, na njenom prostoru uspostavljene su tri Jugoslavije: Jedna je bila krnja Jugoslavija sastavljena od Srbije i Crne Gore, druga je bila Hrvatska koja je to postala kadrovskom strukturom onih koji su u njoj zauzeli vlast s namjerom da ju trajno zadrže, a treća je bila Bosna i Hercegovina, koja je to postala etničkom sastavom “tri konstitutivna naroda” od kojega je hrvatski nakon toga pretvoren u nacionalnu manjinu. U međuvremenu, jedna od tih Jugoslavija je nestala razlazom Srbije i Crne Gore i srpskom odlukom napustiti jugoslavenstvo kao sredstvo svoje ekspanzije, a druge dvije su ostale koprcati se i kuhati u vlastitom soku.

Komšić – Ni Bosnian ni Bosniak, nego Bosanchero

Ali, vratimo se današnjici i izborima u BiH 2018. Nema sumnje, Komšić, tobože, Hrvat i katolik, koji nasuprot Čovića biva izbran za hrvatskog predstavnika glasovima muslimana ili Bošnjaka, pobjedio je zavjerom, obmanom i prjevarom. Da je Komšić Bošnjak, musliman, ne bi bila zavjera. Da je Komšić Hrvat koji nastupa u interesu hrvatskoga naroda u BiH, moglo bi se reći da su za njega Bošnjaci glasovali iz bratske ljubavi prema Hrvatima. Komšić međutim nije ni musliman ni katolik, ni Hrvati ni Bošnjak, nego je bosanski unitarist, predstavnik onoga što Bosnu i Hercegovinu pravi jednom od tri kćeri pokojne Jugoslavije, jugoslaven po uvjerenju, sin žestokog komuniste (kako sam opisuje svoga oca), dijete srpsko-hrvatskog braka, obožavatelj Tita, miljenik Vesne Pusić, Stipe Mesića a sigurno i drugih Jugoslavena, bivših i sadašnjih nosilaca vlasti u Hrvatskoj.

Kako na zapadu (ali i na istoku i na jugu), postoji vitalni interes (vlastiti) za sve što se događa u BiH, postojeći model je bio najpogodniji kako bi se zaustavio rat, ali najgori mogući da bi se takva BiH održavala. Ovakva BiH, uza sva međunarodna priznanja, ostaje kao pokrpana država, kojoj će dugoročno trebati održavati zakrpe i Komšićev građanski model unitarističke države bez ikakavih nacionalnih podjela bio bi zapadu idealan. Međutim takav novi oblik građanina BiH ne može postojati osim kao “stooge”, kao sredstvo u rukama jedne od strana ubačen da oslabi drugu.

Komšić ne može biti Bosanac (Bosnian) iz istog razloga iz kojega se bosanski muslimani nisu nazvali Bosancima nego Bošnjacima, a ne može biti ni Bošnjak (Bosniak) jer se onda ni lažno ne bi mogao zvati Hrvatom. Radi lakše identifikacije i diferencijacije, posebno radi ovih na Zapadu koji sve to dosta slabo kopčaju, predlažem da se za njega izmisli nova nacionalna (ako već ne može racionalna) kategorija i da on bude reprezentativni uzorak za novog čovjeka koji će se zvati Bosančanin (Bosanchero). Uz to bi najpogodnije bilo nekako iz modela izostaviti pojam “građanski”, iz čisto kulturoloških razloga.

Izbor za Hrvate, tj. za narod koji ne predstavlja entitet i za razliku od Srba nema svoga priznatoga teritorija, nego je ostavljen da se migolji među Bošnjacima (hvala mirotvorcima koji su obezvrijedili sve što su ratnici stekli), je bio između Komšića i Čovića, uz, kao što vidimo, svesrdnu pomoć naše muslimanske braće, koji su videći nas slabašne, došli u pomoć i od svojih usta i bez potrebe za protuuslugu, otkinuli 150 “tisuća hiljada” svojih glasova i poklonili ih nama.

Kako se ovdje govori isključivo o Komšiću, nameće se po crno-bijeloj logici zaključak da je njegov antipod Čović, po svemu suprotan njemu i za razliku od Komšića sa žestokom komunističkom, jugoslavenskom, bračnomješovitom i vjerskomaglovitom tradicijom, čovjek koji je odrastao na temeljima hrvatskog tradicionalnog hercegovačkog nacionalizma. Neka ostane na tome da o Čoviću nisam rekao niti jedne riječi, osim da je bio preferencijalni kandidat većine Hrvata, i izgubio na izborima. Kod tog pojma većine, uzimajići u obzir sve nepogodnosti kojima su službenim statusom u sastavu bosanskohercegovačke države već ostali kao trinaesto prase, dolazimo do nekih brojki, koje će pokazati da, unatoč jedinstvenog povijesnog primjera vjerske tolerancije, gdje muslimani svoje glasove u šestoznamenkastim brojevima daju katolicima, glavni problem nije postotak Hrvata koji je glasovao za Čovića, nego postotak Hrvata koji je izišao glasovati.

Kada si manji, brojčano i zakonski ukliješten i ugrožen, kada ti dosadašnje iskustvo pokazuje da su ti se ti tvoji nedostaci više puta ranije osvetili i to na primjeru istog čovjeka Komšića, onda je prirodno (društveno), da ćeš uložiti veće napore kako ti se povijest ne bi ponovila i da ćeš na izbore izaći u daleko većem postotku, nego što je to tvojim višestruko brojnijim protivnicima potrebno.

Bošnjaci za Komšića a Srbi za Čovića – blago nama

Ne raspolažem detaljnim statistikama etničkog i izbornog sastava u BiH ali za ovaj slučaj nije ni potrebno. Poznato je da je u BiH na ove izbore izašlo oko 50% stanovništva, s malim razlikama između različitih etničkih skupina. Nije se za Predsjedništvo glasovati izlazilo posebno, nego se glasovalo u isti mah za sva tijela.

Prema cenzusu od 2013. u BiH živi oko 550 tisuća (bez hiljada) Hrvata, kojih je sada nešto manje ali je za ovu vježbu zanemarivo, jer je naveći dio iseljenih odeslio u Hrvatsku gdje uživa dvojno državljanstvo i može glasovati na izborima u BiH.

Od svih Hrvata s pravom glasa, za Čovića je glasovalo njih 123 tisuće, uključujući i jedan dio Srba, kao napr. u Drvaru gdje je ostalo nekoliko stotina Hrvata a za Čovića je glasovalo oko 50% svih. Očito je da su za Čovića glasovali iz istog razloga iz kojih su Bošnjaci glasovali za Komšića.

Blago nama kad smo najmanji pa nam svi humanitarci dolaze u pomoć.

Čoviću je je nedostajalo nekih 45 tisuća glasova da odnese pobjedu, a za to ne bi trebao neki apsolutni stopostotni hrvatski izlazak, nego samo malo veći od drugih. Bilo je u interesu svakoga Hrvata i dužnost vlasti Republike Hrvatske koja kaže da joj je neobično stalo do položaja Hrvata u BiH, učniti sve što je u njihovoj moći, da promičbeno i na sve načine poguraju što veći izlazak Hrvata, kako onih u BiH, tako i ovih koji sa državljanstvom BiH žive u Hrvatskoj. Nekako mi se čini da je hrvatskim vlastima do hrvatskih glasova za BiH stalo isto onoliko koliko im je stalo do iseljeničkih glasova za Hrvatsku.

Pretpostavljam da će sada već odavno najpoznatija i najnotornija floskula u Hrvatskoj “Institucije rade svoj posao!”, ponovo biti završna misao za ishod izbora u BiH, kao što im je to završna misao za argumentaciju da nakon 27 godina apsolutnog nerada, nema nikakva opravdanja, danas 13. listpada 2018. održavati masovni prosvjed u Vukovaru – jer “Institucije rade svoj posao”.

Europske, srpske, bosanske, hrvatske, sve institucije rade svoj posao i ako hrvatski narod sam, konačno ne zasuče svoje rukave i ne počne obavljati svoj posao, ne slijedi nam sudbina Kurda koji se bore za svoj “entitet”, nego ona Asiraca koji po svijetu danas broje malobrojne posljednje ostatke nekada velikog naroda.

Dinko Dedić/ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

‘Humanzee’ genocid nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija: Filip Antunović

Navigacijski uređaji su umjetna inteligencija koja ponekad jako živcira. Kada zbog zatvorene ceste moramo skrenuti s pravca kojeg navigacija nalaže, ona tu prepreku ne može registrirati nego vozača uporno vraća na tu istu točku. Molimo vas vratite se nazad – upornim ponavljanjem taj glas dovodi do ludila.  Kuda se vratiti kad je cesta zatvorena?! U tom slučaju najbolje je ignorirati je ili isključiti. Doduše ima i takvih koji umjetnu inteligenciju do kraja poslušaju pa s autom ulete u ćevabdžinicu kroz izlog.

Brojni međunarodni političari stacionirani u BiH ponašaju se baš kao umjetna inteligencija u navigaciji. Opremljeni svojim navigacijsko-strateškim ciljevima oni, bez ikakvog predznanja o svojstvu i stanju u BiH, rušiteljski marširaju kroz državne institucije i naše živote. BiH mora napredovati i svi građani moraju biti ravnopravni – ponavljaju kao papagaji i ni slučajno ne spominju konstitutivne narode. Kažeš im kako ne ide dalje bez prethodnog otklanjanja od njih i Bošnjaka nametnutih sačekuša ali oni i dalje tupe – Morate nastaviti dalje. Jedan od najvećih sačekuša je nelegalno legalizirani institucionalni terorizam nad Hrvatima u BiH. Poput dvije stonoge u ljubavnom zagrljaju dio međunarodne umjetne inteligencije i Velikobošnjaci čine jedan  unitaristički rajsferšlus kojim majoriziraju Hrvate.  Pa ipak oni za svoje zločinačke projekte tvrde kako su  suspektni, što nema nikakve logike kada se zna da je svaki njihov projekt u institucijama ove protektoratske države završio kao potencijalni ili stvarni etnocid i kulturocid nad malobrojnijim Hrvatima.

Bošnjačka politika i njeni pomagači vode se razmišljanjem plemenskog poglavice u Africi. Kada je jednog takvog poglavicu novinar BBC upitao –  Što je za njegovo pleme najlošije, on je kao iz topa odgovorio –  Loše je kad od nas jače pleme zapali nam selo, žene i djecu u seksualno roblje odvede, muškarce poubija, opljačka imovinu i stoku ukrade. A što je za vas dobro –  pita ga novinar?  Kada to isto mi napravimo nejačem plemenu.

S podrškom međunarodne navigacije bošnjaci se pogrešno uključili na autocestu i voze trakom s prometom u suprotnom smjeru. Džaba im je svjetlima blicati i rukama mlatarati ne bi li stali. Bahati jarani misle da ih se pozdravlja jer su plaho dobri i popularni, pa nasmijani uha do uha veselo otpozdravljaju.

Teror umjetne inteligencije krenuo je daytonskim sporazumom koji je isto što nakrivo zakopčana košulja. Prvi gumb pogrešno zakopčate, a onda nastavite dalje uvjereni kako je sve u redu dok na zadnjem gumbu ne uočite grešku s jednom dužom i jednom kraćom stranom košulje. Nema druge nego košulju raskopčati i ispravno je zakopčati.

I tako nakaradno skrojeni Daytonski sporazum međunarodna umjetna inteligencija u suradnji s Bošnjacima nije sprovela nego ga je dodatno i jednostrano preko 200 puta izmijenila uz  109 nametnutih ustavnih amandmana. Ignoriraju preko 80 Ustavnih presuda koje ispravljaju nepravdu nad Hrvatima kao u slučaju nametnutog Statuta grada Mostara i Izbornog zakona. Inzistiranje Hrvata na provedbi presude Ustavnog suda  etiketira se kao fašizam. Ako su Hrvati fašisti jer se drže presude Ustavnog suda BiH onda je i sam Ustavni sud fašistički. I sve to u sred Europe – demokratske, tolerantne, pravedne, humane i s korektnim pravnim državama.

Daytonski sporazum više je jednostranim dekretima mijenjan na štetu Hrvata nego li se provodi, pa ipak Vijeće za provedbu mira (PIC), koje čini 55 država inkl. Hrvatska, uporno šuti iako je kao supervizor zadužen za striktno poštovanje sporazuma. Vijeće za provedbu mira u BiH predstavlja Upravni odbor PIC-a čini deset članica među kojima nema ni RH ni Srbije ali ima Turska. I dok se Upravni odbor često sastaje, Vijeće se na ministarskoj razini sastalo zadnji put u Bruxellesu prije 18 godina?!

S obzirom na to da  Republika Srpska i velikobošnjačka politika neometano ostvaruju svoje ciljeve nije nikakvo čudo što Rusija, Srbija, SAD, Velika Britanija, Bošnjaci i Turska ne potenciraju sazivanje PIC-a na ministarskoj razini. Nisu ludi svoj uspjeh dovoditi u pitanje. Ono što čuđenjem do nebesa vrišti jest šutnja RH, ali i EU-a. Zašto njih dvije ne zahtijevaju zasjedanje PIC-a  jer su jednostrano nametnutim dekretima u BiH majorizirani njihovi državljani?!

Državna politika RHR mora međunarodnoj oligarhiji prestati klimati glavom kao publika na koncertu nekog repera. Nikako dokučiti – što to hrvatsku državnu politiku vuče  ka samouništenju koje nam je po treći put iznjedrio velikobošnjačkog kleptomana Sejdu Željka Komšića?!

Višeslojna ideološka podjela hrvatskog društva, politika hrvatske države, političkih stranka, brojnih nevladinih udruga, medija i takozvane intelektualne elite opće prakse, bahatost, sluganstvo, klevete pa sve do veleizdaje, plus zadnje nedopustive izjave pojedinih hrvatskih političara, u toj mjeri je opsežna tema da zaslužuje poseban tretman u sljedećem osvrtu. Ovdje tek naglasiti – ako hrvatska vlast misli kako na ovim prostorima nikada više neće biti rata onda je naivna i glupa. Ili je pak antihrvatska jer je svojom politikom uništila vlastiti trbuh (Herceg-Bosnu) bez kojeg nema vojne obrane niti opstojnosti južne Hrvatske.

Velikobošnjačka politika svoje poslanje crpi iz manifesta zelenog fašizma Alije Izetbegovića – „Islamska deklaracija“. Kada bi politika i javnost u Hrvatskoj pročitala Izetbegovićevu Islamsku deklaraciju, postavila je na fakultetima kao temu za proučavanje,  saznali bi kako se ova Izetbegovićeva velikomuslimanska hegemonija po svojim ciljevima uopće ne razlikuje od njima poznate velikosrpske „Načertanije“ Ilije Garašanina. Ako Hrvatska javnost na vrijeme ne upozna Alijinu hegemoniju, upoznat će je kada bude kasno i to na vlastitoj koži od Neuma preko luke Ploče sve do Dubrovnika.

Nedavna politikantska haaška presuda za tzv. UZP Herceg-Bosne – UZP je pojam kojeg pravna struka ne poznaje – pokazala se kao smišljeno sredstvo za dodatno olakšavanje institucionalne marginalizacije Hrvata u BiH. S tom presudom slaže se i uvijek antihrvatski raspoloženi odvjetnik Ante Nobilo koji je nekad davno službeno zastupao Herceg-Bosnu i tad mu se nisu gadili njeni „fašistički“ novci. Teza Haaga i Nobila je kako se Herceg-Bosna želi pripojiti Hrvatskoj, iako u svakom dokumentu Hrvati ističu pravo na svoj diskontinuitetni entitet bez prava na odcjepljenje. Zatim tvrde kako Hrvati žele fašizam, odnosno za svoje političke predstavnike birati isključivo Hrvate što je notorna laž i to oni znaju. Hrvati ni u jednom paragrafu ne spominju kako hrvatski politički predstavnici moraju biti Hrvati nego (bez obzira na nacionalnu, vjersku, spolnu ili rasnu pripadnost) moraju biti predloženi i izabrani od strane hrvatskog naroda i njegovih institucija. Znači, fašizam je kad tražiš zakinuto pravo na biranje svojih političkih predstavnika, a nije fašizam kad bošnjačka politika preglasavanjem Hrvatima nametne svojeg političkog predstavnika kao što je to slučaj sa Sejdom Komšićem?!

Hrvatima u BiH slijedi teško mrcvarenje pri konstituiranju Doma naroda, a to je bitka svih bitaka s kojom se ne može usporediti čak ni ova krađa od strane Sjede Komšića. Bez Doma naroda s ravnopravnim Hrvatima u njemu hrvatski narod je politički i fizički mrtav narod.

Kažu Bošnje i njihova međunarodna umjetna inteligencija kako im se može kinjiti Hrvate kad god im se ćefne jer ih u BiH nema puno, a njih Bošnjaka je previše. Što jest-jest, previše ih je lopova i gurbeta. Njihova politika utemeljen na krvnim zrncima i brojkama nije  fašizam, jok, nego velikobošnjački i velikobosanski patriotizam.  Ako bi ovaj bošnjački fašizam brojki primijenili u Švicarskoj onda bi se tamo pod hitno morao ukinuti jedan kanton (konfederalna jedinica – entitet) poznata kao Ticino-Tessin. Od ukupno preko osam milijuna stanovnika Švicarske u entitetu-kantonu Ticino živi tek 300 tisuća naroda talijanskog govora i to na površini od skoro tri milijuna km 2, dok npr. kanton Zürich ima pet puta više stanovnika – 1,5 milijun stanovnika njemačkog govora – na skoro duplo manjem teritoriju od tek 1,7 milijuna km2. Nikome u CH ne pada na pamet talijanskom govornom području osporavati institucionalnu autonomiju, jednakost, njihovu policiju, sudstvo, parlament,  TV kanal, nastavni program i teritorijalnu jedinicu. U CH ne postoji jedan privilegirani državni TV-kanal nego tri ravnopravna i autonomna TV kanala na njemačkom, francuskom i talijanskom jeziku. Zbog trojnog sastava stanovništva i visoke razine autonomije koju kantoni imaju Švicarska se smatra za jednu od najdecentraliziranijih država na svijetu. Svih 26 kantona utemeljeni su na etničkoj, vjerskoj i jezičnoj pripadnosti. Svi poslovi koji nisu izričito dati saveznoj vlasti u nadležnosti su kantona. Bez obzira na neujednačenost kantona po broju stanovnika i veličini teritorija, kantoni su po ustavu svi jednaki, svi imaju svoj ustav, zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast.

Zamislite što bi se i u super uređenoj Švicarskoj dogodilo kada bi je međunarodna umjetna inteligencija i njeni šegrti Bošnjaci uredili svojim fašizmom brojki, kao što uređuju BiH i Hrvate u njoj?! Bilo bi krvi do koljena, a Švicarska bi se raspala baš kao što će se raspasti i ova nasilna BiH. Možda ne tako brzo kako bi majorizirani Hrvati željeli, ali ni tako daleko kao što to priželjkuju velikobošnjački Velikobosanci i velikobosanski Velikobošnjaci.

Po tom istom velikobošnjačkom fašizmu brojki Facebook ima pravo diljem svijeta i u svakoj državi utemeljiti svoju vlastitu državu jer danas je više ljudi na Facebooku nego što ih je prije 200 godina bilo na cijeloj planeti.

Očevidno, bošnjačkim «temeljnim patriotima» demokracija ide od ruke baš kao ljevacima alat namijenjena isključivo za dešnjake, što je ujedno i najčešći uzrok teških povrjeda.

Navigacija je uređaj dok je međunarodna umjetna inteligencija živo stvorenje. Šteta koju to stvorenje pravi mimo svih pravnih, demokratskih i moralnih normi nije svojstvena prosječno normalnom i poštenom čovjeku, nego od tih normi lišenom majmunu u džungli.

Prije 100 godina znanstvenici u istraživačkom centru u Orange Parku na Floridi uspjeli su križati čovjeka i majmuna, tvrdi evolucionarni psiholog Gordon Gallup koji je skovao i naziv „humanzee“ od engleskih riječi za čovjek i čimpanza (human + chimpanzee). Hrvati u BiH s pravom se pitaju jesu li im na grbaču poslani humanzee stvorenja s ugrađenom umjetnom inteligencijom?! Sve govori tome u prilog. U BiH humanzee i velikobošnjačka politika tvore humanzee koaliciju koja je počinitelj institucionalnog genocida nad Hrvatima i Herceg-Bosnom. Za dokazivanje ovog zločina nije potrebna parafinska rukavica jer otisci humanzee prstiju vidljivi su čak i golim okom, bez obzira na to što i koliko oni lagali. Svakim dodatnim laganjem međunarodno-bošnjačkoj koaliciji sve je zapetljanije. Kako i ne bi bilo. Tko laže taj u početku ne zna kakvog se teškog posla latio. Na svaku prethodnu laž idući put mora izmisliti 20 dodatnih kako bi one prethodne održao. Oni bahato misle – što može istina protiv blistavih čari njihovih laži. Zanemaruju lašci da je njihova laž očita i neće uspjeti osim što poput otrova, polako i oprezno, provlači se krvnim i moždanim žilama pa se u prvi tren i ne primjećuje njeno otrovno djelovanje sve dok ne bude kasno. Al` hajde – nek nam se lažima otrovana krv nađe za budući konačni obračun.

Ako se ne žele izazvati sukobi onda nepravda nad Hrvatima u BiH ne smije postati međunarodni mehanizam poradi njihovih vlastitih interesa kojima udovoljavaju bošnjačkim tlačiteljima, a Hrvatskoj državi ne smije postati amortizer za probleme sa Srbima u Hrvatskoj,  susjednom Slovenijom i Srbijom, ili s međunarodnom zajednicom.

Nitko se ne bi smio igrati s vatrom jer ona ne poznaje granice. Već dva puta se u BiH pokazalo kako samo jedan metak (Gavrilo Princip, Ramiz Delalić – Ćelo) mogu izazvati krvavi i dugotrajni rat. S obzirom na to da su Hrvati u BiH jako frustrirani, zbog čega i među njima s razlogom ima puno onih s kratkim fitiljom, računa li humanzee koalicija i indolentnost Hrvatske upravo na jedan takav kratki fitilj kojim zazivaju treći metak?

Hoće  li Hrvatska država konačno prestati biti šegrtom humanzee umjetne inteligencije i poput superkompjutera HAL 9000  u filmu „Odiseja u svemiru“, odbiti naredbe onih koji su ga dugo koristili kao sredstvo za svoje ciljeve, kazavši legendarnu rečenicu: „Žao mi je Dave, ali ne mogu to učiniti“.

Nikakvi kompromisi oko institucionalnih zločina nisu dozvoljeni nego je jedino ispravno da humanzee koalicija svoje argumentom sile jednostrano nametnute  odluke odmah  ukine i vrate institucije i zakone u stanje prije jednostranih promjena. U suprotnom – nakon trećeg nametanja Komšića, ali i budućeg bošnjačkog pokušaja u Domu naroda Hrvatima nametnuti svoje podobne “Hrvate” muslimanske i katoličke vjere – nema više ni jedne prepreke za  institucionalni i fizički genocid nad Hrvatima.  U tom jako izglednom slučaju Hrvati mogu birati: Kao ovce ići mirno na klanje ili se spašavati izvaninstitucionalnim djelovanjem s dvije legitimne poruke – Bolje rat nego humanzee protektorat, Bolje rat nego kao velikobošnjački sužanj krepat.

Filip Antunović

Stavovi izneseni u kolumni su stavovi autora te ne moraju nužno odgovarati stavovima portala Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari