Pratite nas

Vijesti

Naša strina Mama

Objavljeno

na

[dropcap]I[/dropcap]mati jednu jedinu mamu za svako je dijete samo po sebi razumljivo, krasno, najvažnije i najljepše. Ali imati dvije mame je još čarobnije, još bolje, još draže. Joskanovića su djeca iz moga naraštaja uživala u tome neobičnom luksuzu, jer smo svi imali ne samo vlastitumamu nego i još jednu dodatnu, i to jednu s velikim slovom M. Našu strinu Anđu, Karlovu mamu, svi smo mi zvali jednostavno imenom Mama, pa je lako moguće da sam pri pisanju njezina krsnog imena i pogriješio. Priča o našoj strini Mami počinje davno, još dugo prije njezina rođenja i to je ujedno životna priča kakva se rijetko događa i za koju bih, da nisam upoznat s njom, vjerojatno rekao da je takvo nešto nemoguće, ili da je moguće samo u nekim holivudskim filmovima. Ali je moguće itekako i u stvarnome životu. Dalo bi se o našoj Mami i njezinu životu napisati i podugačak roman, ali ću pokušati navesti samo ono što se meni čini bitnim i posebnim. Kao što napomenuh Mamin roman počinje davno, bolje rečeno rođenjem njezine svekrve, naše pokojne babe Mare, djevojačkoga prezimena Kovačević.

1176117_594088380634096_330561136_nBaba je rođena 1892. godine, u vrijeme Austro-Ugarske, u duvanjskome selu Srđanima. Na početku Prvoga svjetskog rata imala je dakle dvadeset dvije godine, bila je mlada cura puna očekivanja i nade, kao što je većina ljudi u tim godinama u kojima se radujemo malim stvarima i očekujemo da od njih jednoga dana postanu velike i jedinstvene činjenice. Naša baba Mara se na početku rata zaručila, ali su planovi nekakvih vojskovođa, careva i drugih glavonja pokvarili njezine račune, te je njezin, također mladi, zaručnik regrutiran, mobiliziran i poslan s mnogim duvanjskim momcima na nekakve bojišnice čija imena vjerojatno nisu mogli ni izgovoriti. Mnogi od njih su tamo ostavili svoje živote, mnogi su ranjeni i osakaćeni, a veliki broj njih je, po nekoliko dugačkih godina nakon svršetka masovnoga klanja i ubijanja, proveo po zatvorima i kazamatima od Rusije, preko Poljske, pa sve do Italije. Kada je rat svršio i kada je propala jedna, a nastala druga, nova država, ti su se ostarjeli mladići vraćali svojim kućama, svojim majkama i svojim zaručnicama. Babin zaručnik se međutim nije odmah vratio, pričalo se o njemu da je poginuo negdje u Galiciji, no baba to nije htjela odmah povjerovati.

Ali su godine prolazile i ona više nije bila mlada cura, bližila se tridesetoj godini života, godini do koje su se djevojke po običaju ili udavale i napuštale roditeljske kuće ili ostajale kao usidjelice. Njezina zaručnika nije bilo pa se baba pomirila s tim da joj je takva sudbina i udala se na kraju za našega dida Tomu, koji je u to vrijeme bio mladi udovac i već imao jednu kćer, našu tetku Dragicu. Kratko nakon njezine udaje baba je čula da se njen zaručnik ipak vratio, bio je negdje zarobljen i tek nekoliko godina nakon rata su ga pustili kući. Njegova zaručnica Mara je po njegovu povratku u Duvno već bila drugomu žena, pa se i on oženio drugom djevojkom i zasnovao svoju obitelj. Baba je svojim nevjestama, našim majkama, kasnije ponekada pričala o tome kako se osjećala i što je sve prolazilo kroz njenu glavu kada je shvatila kako se sudbina s njom poigrala. Nije to uopće krila, kako bi možda netko očekivao od žena toga naraštaja, nego je znala reći: “Molila  sam Boga da rodim zdravo dite i da moj bivši zaručnik isto tako postane roditelj, pa ako Bog dadne da u jednoga od nas bude sin, a u drugoga ćer, da se bar dica jednoga dana zavole i vinčaju, kad to već nama dvoma nije bilo suđeno.” Početkom dvadesetih godina baba je rodila svoje prvo dijete, sina i našega strica Ivana, kojega su po nadimku zvali Boća. Njezin nesuđeni muž je također u isto vrijeme dobio dijete, kćer Anđu o kojoj govori ova priča. Nakon rođenja prvoga djeteta baba i did su dobili još mnogo njih.

[dropcap]K[/dropcap]ako su se Ivan i Anđa upoznali i koliko je naša baba izmolila očenaša da bi se ostvario njezin san, ne zna nitko, jer njih više nema među nama. Ali je početkom četrdesetih godina, sva babina i didova djeca su već bila rođena, stric Ivan sazrio za ženidbu i vjenčao svoju izabranicu Anđu, našu Mamu. No u to vrijeme su opet nekakve glavonje počele brutalne igre tuđim životima, opet je izbio rat, i opet su mladi zaručnici, muževi i djeca mobilizirani i slani na sve strane i po svim mogućim vojskama. Stric Ivan je, kao i njegova dva mlađa brata Pere i Stipe, obukao ustašku uniformu i ostavio mladu i trudnu ženu kod kuće. Rat ga je slao po raznim stranama, bio je i u Rusiji, i u Bosni, dok jedino, osim kratkoga odmora prilikom teškoga ranjavanja, nije bio u svome Mandinu Selu gdje mu se 1942. godine rodio sin Karlo. Karlo svoga oca nikada nije vidio jer se on iz rata nije vratio, a o njegovoj sudbini nije bilo pouzdanih informacija, pa se Mama vjerojatno sve do svoje smrti tajno nadala da će odnekuda izbiti i iznenada banuti na vrata. Neki su pričali da je bio zarobljen, drugi da je poginuo još 1942. negdje u Bosni, treći da je ubijen na Križnome putu po svršetku rata, ali nitko nije sa sigurnosti mogao reći da je baš tako bilo.

Mama je dakle čekala i čekala, ne jedno ili dva desetljeća, nego cijeli svoj život, sve do svoje smrti prije nekoliko godina. Njezin sin Karlo je bio prvo unuče u Joskanovića. Kako je Karlo nekoliko godina bio jedino dijete u velikoj  obitelji, tako je on bio i onaj koji je odredio kako ćemo svi mi kasnije zvati našu rodbinu. Njegova mama je tako postala naša Mama. Iako smo imali mnogo stričeva, jedini naš stric, s velikim S, bio je stric Pere ili Kalčo, a njegovu ženu Martu, Kavurku, svi smo zvali strinom. Ostale stričeve i strine zvali smo po imenima ili po nadimcima, ponekada bi se čak znalo dogoditi da koje dijete svoju vlastitu majku nazove Strinom, Baćkušom, Šoljušom, Ruškom ili Kovačušom, a Karlovu mater uvijek i isključivo Mama. Njezino krsno ime, Anđa, doznao sam tek prije nekoliko godina,  kada je Mama umrla i kada sam Karlu u brzojavu izrazio sućut, pa sam prvo bio napisao Anđa, ali mi se činilo kao da pišem o nekome nepoznatom i stranom, te sam, prije nego se brzojav nepovratno zaputio do Tomislavgrada, uz veliko čuđenje poštanske službenice prekrižio prvi tekst u kojemu je pisalo njezino krsno ime i zamijenio ga najljepšim izrazom, Mama.

Mama je, zbog razumljivih razloga, bila najdraža nevjesta naše babe, zračila je nekom otmjenom ljepotom, svojim mirnim i dubokim ženskim glasom je bez prigovora prekidala pokoju svađu nas djece, a zahvaljujući pravilnim crtama lica, s jako malo bora unatoč godinama i ne baš jednostavnoj sudbini, uvijek mi se činila mlađom nego je stvarno bila. Najveći dio svoga života, od Karlova rođenja pa sve do njezine smrti, Mama je provela brinući se najprije za svoga sina a kasnije za njegovu i Zdenkinu djecu, njezinu unučad Ivanu, Renatu i Ivana. Od naše rodbine iz Mandina Sela ima tu lijepih i dobrih ljudi, ali je Mama svakako bila, ne samo imenom, posebna osoba, pa je se redovito sjetim. Njezino se lice u mojemu sjećanju već polako gubi, ali je njezin mirni glas tako prepoznatljiv i smirujući te se nadam da će još dugo godina ostati zabilježen u nekim nepoznatim područjima moga sjećanja i dragih uspomena. Mamina narav, njezina životna priča i optimizam kojim je zračila, unatoč sudbini zbog kakve bi mnogo ljudi izgubilo svaku nadu i vjeru, nešto su iznimno i posebno, nešto što ostaje  iza nas i nakon naših odlazaka.

Kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

MORH: Potpisan sporazum o potpori budućem NATO-vom centru izvrsnosti

Objavljeno

na

Objavio

U Ministarstvu obrane (MORH) u ponedjeljak je potpisan Tehnički sporazum o potpori kojim će MORH pružati Međunarodnom središtu za obuku specijalnih zračnih snaga za koje se vjeruje da će u budućnosti postati NATO-ov centar izvrsnosti.

Sporazum o materijalnoj, logističkoj, administrativnoj i personalnoj potpori potpisali su državni tajnik Ministarstva obrane Tomislav Ivić i direktor Međunarodnog središta za obuku specijalnih zračnih snaga (MSAP TC), pukovnik Tomislav Pušnik. Državni tajnik Ivić istaknuo je da je preuzimanjem uloge države domaćina Republika Hrvatska, zajedno s partnerima, poduzela važan korak prema daljnjem razvoju sposobnosti NATO-a kroz međunarodni program obuke kao sveobuhvatni okvir suradnje.

”Ponosni smo što će se u Središtu obučavati najbolji piloti za provedbu specijalnih zračnih operacija iz Hrvatske, Mađarske, Bugarske i Slovenije te koristim ovu prigodu da još jednom čestitam zemljama članicama na svemu što je učinjeno do sada”, poručio je Ivić.

O važnosti daljnjeg razvoja sposobnosti specijalnih zračnih snaga govorio je i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga (GS OSRH) admiral Robert Hranj koji je vjeruje da će Međunarodno središte za obuku specijalnih zračnih snaga u Zemuniku u budućnosti postati NATO centar izvrsnosti.

Direktor MSAP-a kazao je da osnivanje središta ima izniman značaj za sve zemlje koje u njemu sudjeluju jer se obukom u ovom centru primjenjuju NATO-vi standardi za specijalne zračne snage (NATO SOF) čime se povećava i razvija interoperabilnost specijalnih zračnih snaga.

”Iako je cijeli projekt još uvijek na početku, naše ambicije su velike. Vjerujemo kako se upornim i kontinuiranim radom može ostvariti ono što planiramo, a to je da MSAP TC postane NATO centar izvrsnosti”, rekao je Pušnik.

Zamjenik direktora MSAP TC-a pukovnik Peter Simon izrazio je zadovoljstvo napretkom i načinom rada MSAP-a istaknuvši da njegovo postojanje od samog početka podupire NATO Sjedište specijalnih operacija i američko Zapovjedništvo specijalnih operacija u Europi. ”U ime naših međunarodnih članova i sudionika obuke, izražavam duboku zahvalnost Republici Hrvatskoj, kao zemlji domaćinu programa. Njihova predanost naš je ključ uspjeha”, zaključio je Simon.

Časnik za standardizaciju i sigurnost letenja u MSAP TC pukovnik Teodor Rashkov te časnik za obuku i planiranje u MSAP TC pukovnik Tomaž Oblak složili su se da je u cijeloj obuci najvažnija razmjena međusobnih iskustava i znanja te kako ulaganje u specijalne zračne snage predstavlja smjer razvoja oružanih snaga. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Davor Ivo Stier ide na HDZ-ovu listu

Objavljeno

na

Objavio

Davor Ivo Stier ipak će se naći na izbornoj listi HDZ-a u sedmoj izbornoj jedinici.

Stier kaže da je najgore što se Hrvatima može dogoditi da se u ovakvoj situaciji stave u ruke SDP-ova Davora Bernardića pa zove desne birače da ne rasipaju glasove.

Nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u, vi ste još jedini “aktivni” iz pokera izazivača koji nisu uspjeli pobijediti Andreja Plenkovića i bit ćete na izbornoj listi?

Unutarstranački izbori zapravo su dokaz snage koju je imao HDZ da ode korak dalje u jačanju unutarstranačke demokracije, puno više nego ostale stranke u Hrvatskoj. Moja je poruka konstantno bila da nakon toga moramo svi zajedno raditi na pobjedi HDZ-a na parlamentarnim izborima. Sada to obećanje želim ispuniti.

Vama aktualni vrh stranke, vidimo, nije uzeo za zlo protukandidaturu, što je valjda normalno. Međutim, drugi su otpali, za njih nije bilo mjesta, evo Penava je i otišao iz HDZ-a?

Mene je predložila županijska organizacija HDZ-a Zagrebačke županije, a liste se tek moraju sastaviti idućih dana. Na središnjim je tijelima stranke da obave taj dio posla.

Prevladava mišljenje da će na izbornim listama HDZ-a manjkati ljudi iz desnog političkog krila i da Plenković tu ima problema u sastavljanju lista. Na izborima 2016. godine takvi su osvajali mnogo glasova. Prijeti li opasnost da sada HDZ prođe lošije jer neće kandidirati takve članove?

HDZ pobjeđuje kada okuplja. Uvijek sam isticao da u HDZ-u treba biti mjesta i za one nešto liberalnije i za one nešto konzervativnije, no ujedinjene kad je riječ o programskim načelima stranke. Uvjeren sam da će tako biti sastavljene i izborne liste. Naravno, to je odluka koju moraju donijeti ljudi koje je članstvo demokratski izabralo da budu u vrhu stranke. No vjerujem da će sastav tih lista pokazati kadrovski i politički potencijal stranke i na ovim parlamentarnim izborima.

Čini li vam se da doživljavamo određeni deja vu? Sjećamo se vašeg stava na predsjedničkim izborima da HDZ-u nije u interesu rat s Miroslavom Škorom, nego sa SDP-om. Nisu uvažili te argumente i znamo kako je završilo, na Pantovčaku je osoba iz SDP-a.

Ova kampanja jasno je definirana i naš je glavni suparnik SDP i lijeva koalicija. E, sada je važno naglasiti i da je realno očekivati da će samo HDZ ili SDP moći dati mandatara. I zato bi svako rasipanje glasova od centra pa nadesno moglo zapravo pomoći SDP-u da prema izbornom sustavu (D’Hondtu) dođe do pozicije da on predlaže mandatara. Zato ću ja učiniti sve što je u mojoj moći da HDZ bude jasan pobjednik ovih parlamentarnih izbora. Biramo zapravo hoćemo li u ovoj situaciji, kada se svijet suočava s najvećom ekonomskom krizom od 1929. godine, za mandatara imati Andreja Plenkovića ili Davora Bernardića. A tu dvojbi nema. S obzirom na iskustvo, spremnost, na vođenje hrvatske Vlade u ovim izazovnim vremenima, Plenković je u velikoj prednosti.

Sada je situacija za desnu opciju čak lošija nego na predsjedničkim izborima jer ovdje postoje tri političke snage koje će se međusobno trošiti – HDZ, Škoro i Most, i tu će sigurno biti dosta tzv. palih glasova.

Očito postoji napetost između Domovinskog pokreta i Mosta, ali ključno je pitanje ovih izbora tko će dati mandatara koji će voditi Hrvatsku u trenutku kada cijeli svijet ulazi u najveću ekonomsku krizu u posljednjih sto godina. Ne bih želio da se u Hrvatskoj dogodi situacija kao na primjer u Španjolskoj, u kojoj su socijalisti pobijedili Pučku stranku i došli na vlast jer su se glasovi demokršćanskih i konzervativnih birača rasipali kod stranaka Ciudadanos i Vox. Danas su ti demokršćanski i konzervativni birači nezadovoljni socijalističkom vladom. Iz tog primjera, ali i iz vlastitog iskustva, na predsjedničkim izborima 2019. moramo izvući pouku.

Jeste li vi ostali u igri djelomično i stoga što bi u skoroj budućnosti shodno rezultatima izbora moglo doći do pregovora sa Škorinom listom, u čemu biste vi mogli imati važnu ulogu s obzirom na to da među vama vlada elementarno povjerenje?

Moja uloga i moja želja jasna je pobjeda HDZ-a na parlamentarnim izborima. To je jedina garancija da ljevica neće imati potpunu dominaciju u političkom sustavu, od Pantovčaka do Banskih dvora. Jasna pobjeda HDZ-a ključna je da Hrvatska brzo nakon izbora dobije snažnu i funkcionalnu vladu koja će se uspješno suočiti s velikim ekonomskim izazovima koji su pred nama, baš kao što se uspješno suočila s koronavirusom.

Dakle, bit će najvažnije dobiti barem zastupničko mjesto više jer će predsjednik Zoran Milanović, koji je na Pantovčak stigao iz lijeve opcije, najprije pozvati SDP da proba sastaviti Vladu ako osvoji najveći pojedinačan broj zastupnika. Ili će se čekati tko prvi skupi 76 ruku?

Sustav funkcionira tako da, ako se glasovi demokršćanskih i konzervativnih birača rasipaju i fragmentiraju, SDP-ova lijeva koalicija može dobiti tzv. rubne mandate i onda biti u poziciji predložiti mandatara za sastavljanje Vlade. Međutim, to se neće dogoditi jer će HDZ ponuditi politiku i kandidate koji mogu dobiti većinsku potporu hrvatskih ljudi na parlamentarnim izborima.

Je li se uopće trebalo dogoditi da HDZ sam sebe zapravo hendikepira odbacivanjem desnog krila i stigne li se to još zakrpati putem izbornih lista?

HDZ će i dalje imati potrebnu širinu da okupi većinu hrvatskih ljudi. Ako se pod desnim misli na očuvanje nacionalnog identiteta i suvereniteta, HDZ se tu ne da natkriliti nikome. Tu su rezultati razborite i uspješne državotvorne politike, a ne samo retorika. Na tragu Tuđmanova inauguracijskog govora 30. svibnja 1990. godine, hrvatski suverenitet osnažujemo jačanjem pozicija u Europi, a ne protiv EU i NATO-ova saveza. Ovih deset milijardi eura koje je Hrvatska osigurala u Europi za suočavanje s ekonomskim posljedicama koronavirusa samo su jedan konkretan primjer suvremene suverenističke i državotvorne politike na djelu. Primjer politike HDZ-a nasuprot dokazanoj nesposobnosti bivše SDP-ove Vlade u korištenju fondova EU. Isto tako i primjer demokršćanske politike, jer nasuprot i socijalistima i radikalnoj desnici kršćanska se demokracija zauzima za jačanje nacionalnih država koje će u slobodnoj i ujedinjenoj Europi primijeniti logiku suradnje umjesto sukoba.

Uspješno upravljanje koronakrizom i sprečavanje da hrvatsko gospodarstvo padne u ambis – hoće li to biti dovoljno da birači to nagrade, hoće li se toga birači sjetiti kada budu glasali ili Plenkoviću prijeti sudbina Churchilla?

Hrvatski ljudi cijene uspjeh Vlade u borbi protiv pandemije koronavirusa, ali time nisu riješeni svi izazovi. Ne smijemo se zavaravati, pred nama je razdoblje koje traži državotvornu i razboritu politiku koja najprije mora obraniti, a onda i obnoviti hrvatsku ekonomiju. Sjetimo se posljednje velike globalne recesije prije desetak godina i kako su se druge europske države oporavljale dok smo mi padali tijekom SDP-ove Vlade. Hrvatski će građani 5. srpnja morati odlučiti hoće li vođenje države povjeriti Plenkoviću ili Bernardiću. Znam da ima građana koji su nezadovoljni nekim aspektima rada naše Vlade. Ni ja se nisam u svemu slagao s vrhom svoje stranke. Međutim, bio bih neodgovoran kad bih umanjio ili zanemario važnost ovog trenutka za Hrvatsku i njezinu budućnost. Hrvatska nema vremena za eksperimente. Sasvim sigurno ne u ovim okolnostima. Zato ću učiniti sve što mogu da HDZ pobijedi na izborima.

Jesu li za HDZ otežavajuća okolnost afere s palim ministrima, kao i ova aktualna vezana za uhićenja viđenijih HDZ-ovaca u državnom aparatu? Kako će se ova posljednja uhićenja odraziti na vaše birače, pozitivno ili negativno?

Uvijek je dobro vrijeme za borbu protiv korupcije, bez obzira na to kako se uhićenja mogu odraziti na mišljenje birača. U prvom redu mora biti interes države, a tek onda stranke. A poruka da nema nedodirljivih pokazuje privrženost Vlade jačanju pravne države. Vjerujem da hrvatski ljudi to cijene i očekuju nastavak borbe protiv korupcije i klijentelizma.

Baš ste vi godinama bili poznati po naglašavanju borbe protiv klijentelizma i korupcije u stranci i čak se taj vaš stav doživljavao kao jedan od razloga što ste lošije prošli na unutarstranačkim izborima. No izgleda da ste bili u pravu kad ste tražili borbu protiv korupcije.

Kad sam napisao “Novu hrvatsku paradigmu” i tijekom svih mojih javnih nastupa, uvijek sam naglašavao da su i klijentelizam i korupcija društveni problem. Ne tek problem jedne političke grupacije nego uistinu cijelog društva. I da se ti problemi moraju riješiti strukturno. Ova sadašnja antikorupcijska akcija u sektoru energetike pokazuje da se pravna država bori i obračunava s kriminalom i to treba pozdraviti.

Pitanje je bilo i jeste li zadovoljni što ste očito bili u pravu kad ste upozoravali na klijentelizam i korupciju?

Energetika je strateški sektor za državu koji umnogome određuje njenu geopolitičku poziciju. Korupcija i klijentelizam nisu dopustivi nigdje, ali posebno su opasni u tako osjetljivom sektoru, jer se preko njega može utjecati na strateško usmjerenje zemlje. Stoga ne bi bilo razborito da ovu antikorupcijsku akciju gledam u kontekstu neke osobne satisfakcije. Nisam za nju zaslužan ili odgovoran. Prije bih rekao da je ona dodatni razlog za moj angažman u potpori HDZ-u na ovim izborima, a povrh toga u izgradnji hrvatske države koja će biti čvrsto usidrena na političkom Zapadu.

Je li vam itko u stranci rekao: “Stier, bio si u pravu”?

To nije potrebno.

Jeste li unutar vrha stranke i s Plenkovićem razgovarali o tome na što će se HDZ orijentirati u drugom mandatu osvojite li opet vlast?

Obrana i obnova hrvatske ekonomije bit će glavna zadaća u ovoj situaciji bez presedana u svjetskoj povijesti. HDZ je u tom smislu instrument za uspjeh hrvatske države, kao što je bio i alat za njeno stvaranje. Prava pokretačka snaga u našim je ljudima i vjerujem da oni žele učinkovitu vlast, a ne eksperimente, ideološke podjele i stagnaciju koju smo imali za vrijeme vladavine SDP-a. Zato gledam s optimizmom ne samo na sljedeće parlamentarne izbore nego i na budućnost Hrvatske,  rekao je Stier za Večernji list.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari