Pratite nas

Događaji

Naša su braća ovdje posmicana bez svjedoka

Objavljeno

na

U povodu  75. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu 1. – 7. veljače održali su se »X. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Kroz molitvena tri dana dodijeljene su i nagrade te prigodne plakete nagrađenima na »IX. nagradnom natječaju« na temu pobijeni hercegovački franjevci. Zastupljeni su bili uzrasti djeca, mladež i odrasli.

Danas, na dan obljetnice ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu, molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Nakon molitve procesija se uputila prema grobu u samostanskoj crkvi gdje je molitvu predvodio provincijal, a Trećari čitali imena pobijenih franjevaca.

Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je dr. fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca, uz sumisništvo generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Željka Majića, vicepostulatora fra Miljenka Stojića i 70-ak drugih hercegovačkih franjevaca.

Pjevanje na sv. misi predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić. Misno čitanje pročitao je fra Rade Dragićević, posljednji živući hercegovački franjevac koji je pohađao glasovitu Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.

Provincijal je u propovijedi istakao sljedeće. »Okupili smo se večeras oko svetoga oltara i euharistijskog Krista da pred oltar donesemo svoju sažalnicu za pobijenu redovničku braću i naš stradali puk, a da pritom Kristu preporučimo njihove duše. Nižu se u našim mislima potresna sjećanja na pobijene, ali postrance i na one koji ih pogubiše.

Bogu prinosimo i teretnu žrtvu šutnje koja je kroz prošla desetljeća silom okovala istinu o nemilom događaju, a ovu Provinciju smrtno ranjavala brojnim kazamatima. Dugo smo živjeli u tamnoj noći, gledali u zube strahu i ideološkom mraku. Jedino svjetlo nam bijaše Krist, kojem smo prinosili svoje žalosti i svoje nade. Zar nije dostatno pogubne navade da se o svemu smije govoriti, osim o komunističkim zločinima, a još manje ih istraživati i krivce privesti pravdi?!

Zaprepašćuje i dan danas količina šutnje onih koji vladaju arhivima i činjenicama o ovim stravičnim zbivanjima, a još više onih koji iz prve ruke ili po sigurnoj predaji znaju što se dogodilo i gdje su stratišta naših pobijenih. Očito ih ne zastrašuju sudovi ove zemlje, ali mi znamo da to nije jedini sud.

Naša su braća ovdje posmicana bez svjedoka. Kad to kažem, želim naglasiti ovo: Nitko od njih nije preživio kako bi nam mogao opisati kako je to točno tada bilo i kako su se ubijena braća ponijela u posljednjim trenutcima svoga života. Ne krijem da bih to volio znati, jer sam uvjeren da je zacijelo bilo dirljivih svjedočanstva za Krista. I dok razmišljam kako su mogli izgledati njihovi zadnji pogledi, njihove vezane i sklopljene ruke, pada mi na um ova činjenica: Imamo brojne svjedoke iz drugih zlosilja, pokolja i progona. I s lijeve i s desne strane. I ta su svjedočenja i te kako potresna.« Rekao je i sljedeće.

»Ovdašnji Brozovi krvavi zločini oskudijevaju svjedocima. S našeg ratnog skloništa, tu pod crkvom u samostanskom vrtu, mi nemamo ni glasa, ni traga, ni fotografije. S obala hladne Neretve, gdje su mučili, umorili i u rijeku pobacali tijela našeg Provincijala, mostarskog gvardijana i još petorice braće, također nema svjedoka. Nema fotografije. Nema izravnih svjedoka ni s jednog mučilišta naše braće.

Preživjeli su samo počinitelji zločinâ, a njih je partijska stega tako stravično natjerala na doživotnu šutnju da se oni ni nakon 75 godina ne usuđuju progovoriti o tome javno. Ovom prigodom pozivam sve eventualno još žive očevidce tih događaja, svakako i partizanske, ili njihove potomke koji nešto posredno znaju, da se probude i zamisle nad vječnošću koja ih čeka. Neka ne nose u grob ono što bi im – ako to otkriju i za to se pokaju – moglo spasiti dušu, a nama pomoći da dođemo do pune istine o tim gorkim događajima i da nađemo barem zemne ostatke onih koje još uvijek tražimo.«

Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio i prenio molitvu i blizinu mjesnog biskupa generalni vikar hercegovačkih biskupija don Željko Majić. »Molimo danas svi, u ovoj sv. misi i ovih dana, sjećajući se tolikih stradanja, mučenja, mučkih ubijanja, za duše naših pobijenih da nađu vječni mir u Oca nebeskoga te da njihova krv bude sjeme novoga života u našoj Hercegovini, u našem hrvatskom narodu, ali i sjeme novih duhovnih zvanja, kako redovničkih tako i svećeničkih.«

Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, zahvalio se svima koji su na bilo koji način pomogli tijekom ovih dana i tijekom čitave godine. Kratko je predstavio rad Vicepostulature kroz proteklu godinu te istaknuo sljedeće. »Kao što smo lani natuknuli, u jami Golubinka u selu Mratovu pronašli smo još trojicu naše braće: fra Radoslava Vukšića, fra Fabijana Paponju i jednoga čije se ime na papiriću nije moglo odgonetnuti. Ako Bog da, slijedi otkopavanje njihovih posmrtnih ostataka. Pripreme su u tijeku. Nastavili smo i s obnovom i zaštitom ratnog skloništa. Želimo ga dovesti u ono stanje kakvo je bilo kada su pobijena naša braća i kada se taj dio zemljišta marljivo obrađivao te u stanje da hodočasnici tu budu posve sigurni.«

Gvardijan širokobriješkog samostana, fra Ivan Marić, rekao je sljedeće. »Ne smijemo se zadovoljiti samo izgovaranjem imena fratara koja nisu smjela biti glasno i jasno artikulirana, jer je i tisuće imena danas ostalo neizgovoreno. Godine progonstva, zlostavljanja, ubijanja kršćana, svećenika, redovnika, redovnica, vjernika na ovom podneblju učinilo nas je predgrađem vječnog grada Jeruzalema, a mučenički predznak i predgrađem Rima.

Zato želim da spomen na ubijene fratre i narod Božji, ostane trajno upisan u srca svih nas okupljenih, posebno našeg franjevačkog podmlatka novaka i postulanata, od kojih su neki prvi put ovdje na današnji dan. Svima nam je ovo podsjetnik na svetu baštinu koje se ne smijemo odreći, koja nas trajno obvezuje da svim snagama prionemo za istinu i dobro svih ljudi. Dio istine je i u crkvenoj kanonizaciji naše ubijene braće gdje ćemo, nadam se, što prije dočekati kada će na današnji dan u cijelom katoličkom svijetu biti slavljene sv. mise na čast širokobrijeških mučenika, fra Lea i 65 subraće, što je i izvor našeg duhovnog dobra.«

Kroz ova četiri dana molitveni program je putem interneta i radiovalova prenosila Radiopostaja Široki Brijeg. Katolički tjednik stradanju hercegovačkih franjevaca posvetio je čitave četiri stranice u najnovijem broju. A i mnogi drugi mediji izvijestili su o svemu, na čemu im se posebno zahvalio vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Treba još spomenuti da je iz župe Veljaci, pod vodstvom župnika fra Stipana Klarića, došao autobus vjernika te također autobus iz Splita članova Udruge Domovinske vojske 1941. – 1945 i Udruge Benedikt, kao i članovi Udruge Hrvatski domobran iz Metkovića.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Događaji

U Rijeci održan ‘Hod za život’

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Pod sloganom “Moja kultura je kultura života” u Rijeci je u subotu održan “Hod za život”, a organizatori i sudionici, kojih je po procjeni policije bilo oko 350, poručili su da im je cilj poduprijeti pravo na život od začeća do prirodne smrti kao temeljno pravo čovjeka.

Kako su naveli organizatori iz te građanske incijative koja djeluje u okvirima Udruge Malaika, riječ je o “miroljubivom hodu građana”.

Hodači su se okupili na Titovom trgu, a potom su hodali preko Fiumare do Jelačićevog trga, gdje je priređen glazbeni program.

Nosili su transparente s natpisima „Život je najveća od svih vrijednosti, njemu su sve druge vrijednosti podređene“, „Živi i pusti druge da žive“, „Zanimljivo da su svi koji se protive životu već rođeni“, „Jednaka prava za nerođene“, „Ljudski život započinje začećem – dokazala znanost“, itd.

Iz udruge Malaika su istaknuli da je ovogodišnja ruta drugačija te da je, prema promijenjenoj odluci Grada Rijeke, dugačka 150 metara.

Ove godine su najavili da, zbog okolnosti u vezi s epidemijom Covida 19, očekuju manje hodača, a sudionicima su preporučili  da se zaštite maskom te da održavaju razmak.

Predsjednica Udruge Malaika Barbara Brezac Benigar izjavila je tijekom mimohoda da su obavijestili sugrađane, koji su voljni hodati za život da će ove godine hod posvećen veličanju života od začeća do prirodne smrti biti skromniji, kako bi se ipak održao, na drugačiji način, s manje ljudi te u skladu s mjerama i okolnostima.

„ Obično ljudi pitaju zašto je to samo jedan dan. Nije to samo jedan dan. Mi kroz cijelu godinu intenzivno radimo na tome da ljude pokušamo educirati, da pomognemo mladim trudnicama, majkama, koje se osjećaju ugroženo iz bilo kojih razloga, koje su u ekonomskim krizama ili u nekim drugim emocionalnim problemima, zbog kojih se razmišlja žele li ili ne žele zadržati trudnoću. Na nama je da smo tu glas onih, koji bi zapravo htjeli doći na ovaj svijet, koji bi htjeli život, da branimo  svaku osobu,  slobodu svake osobe, pa i one osobe koja je tek začeta,“ kazala je.

Dodala je da je ovogodišnji slogan „Moja kultura je kultura života“ prilagođen „riječkoj priči“, s obzirom da je  Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020.

Na novinarski upit, iz operativnog dežurstva Policijske uprave primorsko-goranske su naveli da se procjenjuje da je u “Hodu za život” sudjelovalo oko 350 ljudi.  (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Promovirani časnici na Hrvatskom vojnom učilištu Dr. Franjo Tuđman

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH/ F. Klen

Diplome je primilo 177 polaznika vojnih škola Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“

Na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“ u Zagrebu, danas, 26. lipnja 2020. godine, održano je obilježavanje završetka akademske godine 2019./20. i promocija polaznika vojnih škola HVU-a. Svim polaznicima uručene su diplome i drugi simboli završetka izobrazbe (činovi, prstenje, časnički bodeži), a najboljim polaznicima uručene su posebne nagrade i pohvale.

Uz polaznike te nastavnike i djelatnike HVU-a, svečanosti su nazočili predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Zoran Milanović, državni tajnik Ministarstva obrane Tomislav Ivić koji je bio izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske mr. sc. Andreja Plenkovića, zastupnik u Hrvatskom saboru Miroslav Tuđman, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH admiral Robert Hranj, dužnosnici, generali i admirali te predstavnici sveučilišne zajednice i Vojno-diplomatskog zbora, priopćio je MORH

Izaslanik predsjednika Vlade i državni tajnik MORH-a Tomislav Ivić je, uz čestitke polaznicima, časnicima i dočasnicima koji su najvažniji dio hrvatskog obrambenog sustava, govorio o budućem razvoju Hrvatskog vojnog učilišta te osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti.

“Usmjerili smo napore i u poboljšanje te izgradnju nove infrastrukture na HVU-u, primjeri su novoizgrađeni impozantni smještajni objekt Vukovar i obnovljeni športski tereni, a uz potporu Vlade gradimo i novi kongresni centar. Sveučilište će imati jedan od najmodernijih kampusa čija će infrastruktura pratiti njegov razvoj”, zaključio je državni tajnik Ivić.

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH admiral Robert Hranj rekao je da već sam pogled na strukturu polaznika pokazuje da se u Hrvatskoj vojsci stavlja fokus na cjeloživotno učenje. “Pozivam vas da u daljnjoj karijeri budete ambiciozni, da ciljate visoko, trudite se biti najbolji”, naglasio je admiral Hranj, izrazivši ponos što je Hrvatsko vojno učilište izraslo u modernu visokoobrazovnu i znanstveno-istraživačku instituciju.

Zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta general-bojnik Mate Pađen pozdravio je sve nazočne i istaknuo da je ova akademska godina bila posebno zahtjevna zbog pandemije virusa COVID-19 i potresa u Zagrebu, što je bilo potrebno da Hrvatsko vojno učilište u najkraćem mogućem roku prilagodi proces izobrazbe i omogući polaznicima da uspješno završe školovanje.

U prigodnom obraćanju postrojenim polaznicima, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović čestitao im je na uspješnom završetku izobrazbe. “Vaše školovanje je dobro i strogo, sada je došlo kraju, čekaju vas vaše postrojbe i misije u Hrvatskoj i u okviru međunarodne vojne suradnje i kolektivne obrane. Svijet će za godinu dana biti još povezaniji, ali i kompliciraniji, pa će vaša uloga čuvara hrvatske neovisnosti i suverenosti biti još izazovnija, no nadam se i mirna i lijepa, jedan put u kojem ćete graditi svoje karijere i obitelji”, istaknuo je predsjednik Republike Hrvatske.

Izobrazbu na vojnim školama uspješno je završilo 177 polaznika i to 155 polaznika pripadnika Hrvatske vojske, jedan polaznik iz Ministarstva unutarnjih poslova, jedan polaznik Ministarstva vanjskih i europskih poslova, jedan polaznik Hrvatske vatrogasne zajednice i 19 polaznika stranih zemalja (Bosna i Hercegovina – 10, Crna Gora – tri, Republika Kosovo – jedan, Republika Sjeverna Makedonija – tri i Republika Slovenija – dva). Riječ je o polaznicima koji su završili izobrazbu u časničkim i dočasničkim školama.

Časničku izobrazbu završio je 22. naraštaj Ratne škole “Ban Josip Jelačić” (18 polaznika), 28. naraštaj Zapovjedno-stožerne škole “Blago Zadro” (40 polaznika), 19. naraštaj Temeljne časničke izobrazbe (98 polaznika) i 23. naraštaj Temeljne časničke izobrazbe HRZ-a – vojni piloti (šest polaznika). Dočasničku izobrazbu završio je 18. naraštaj Visoke dočasničke izobrazbe (15 polaznika). Od ukupnog broja od 177 polaznika, izobrazbu je uspješno završilo 25 žena odnosno njih 14 posto.

U programu su sudjelovali i pripadnici Počasno-zaštitne bojne, a prigodni glazbeni program izveli su Klapa „Sv. Juraj“ Hrvatske ratne mornarice i Orkestar Hrvatske vojske.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari