Pratite nas

Kronika

Nastavak suđenja za ratne zločine u Lovasu

Objavljeno

na

Završnim riječima odvjetnika obrane i samih optuženika u ponedjeljak pred Odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu bit će nastavljeno suđenje optuženima za ratne zločine protiv hrvatskih civila u Lovasu, koje su u listopadu i studenom 1991. počinili pripadnici srpskih snaga.

Kazneni postupak za zločine u Lovasu pred srbijanskim sudovima traje već cijelo desetljeće i ušao je u 11. godinu i još nije pravomoćno okončan.

U svojoj završnoj riječi 28. siječnja, zamjenik tužitelja za ratne zločine Dušan Knežević naveo je da su sve točke optužnice dokazane i predložio da se okrivljeni proglase krivima i osude na zatvorske kazne.

Tužitelj je zatražio da se optuženi Milan Devčić i Željko Krnjajić osude na po 10 godina zatvora, a Darko Perić na pet godina.

Sva trojica optuženika su bili mještani Lovasa, dok je za pripadnike protudiverzantske postrojbe bivše JNA Radovana Vlajkovića i Radisava Josipovića tužitelj zatražio pet, odnosno četiri godine zatvora.

Za pripadnike paravojne postrojbe “Dušan Silni” Jovana Dimitrijevića i Sašu Stojanovića zatraženo je po osam godina zatvora, a za Zorana Kosjera devet godina.

Oni se terete da su kao pripadnici lokalne civilno-vojne vlasti teritorijalne obrane Tovarnika, potčinjene tadašnjoj JNA, i paravojne postrojbe „Dušan Silni“, sudjelovali u napadima na Lovas i civilno stanovništvo.

Po ulasku u selo, navodi se u optužnici, nekontrolirano su i nasumično pucali, bacali bombe u dvorišta, na kuće i razne lokacije pri čemu su ubili najmanje 21 osobu.

Prvooptuženi Ljuban Devetak, te Milan Devčić i Milan Radojčić optuženi su i da su svojim ponašanjem potakli nepoznate pripadnike oružanih skupina da na raznim lokacijama u selu ubiju ukupno 27 ljudi.

Najmasovniji zločin u Lovasu počinjen je 18. listopada 1991. kada su pripadnici TO i paravojne postrojbe „Dušan Silni” natjerali 51 mještana Lovasa, koristeći ih kao živi štit, da očiste minsko polje koje je prethodno, po navodima optužnice, postavila tadašnja JNA.

Od eksplozija mina poginulo je 20-ak mještana, dok ih je većina bila ranjena, navodi se u optužnici.

Srbijansko pravosuđe podiglo je 2007. optužnicu protiv 14 osoba za ubojstvo oko 70 mještana Lovasa, hrvatske nacionalnosti, ali su petorica optuženih u međuvremenu umrla.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Javio se Hrvat kojega je vlasnik kafića u Uzdolju mlatio za vrijeme srbijanske agresije

Objavljeno

na

Objavio

Na fb-u se javio Mario Vrban, koji je posvjedočio o ratnim djelovanjima Borisa Petka, vlasnika kafića u Uzdolju u koji su upale maskirane osobe.

Petko, Petko crni Petko..dali me se “sećaš” crni Petko? Dali se “sećaš” “pesmice” koju si nam “pevao” u Kninu u zatvoru 1991. godine? Evo da te “podsetim” , “pesma” koju ste “pevali” i dan danas “pevate” u onoj tvojoj krčmi vi “ugroženi” Arkanđije ide ovako;

Oj Ustaše neka, neka
duboka vas jama čeka.
Široka je jedan metar,
a duboka kilometar….

Jel’ se sad sjećaš? Postavio si mi jedno desetak puta pitanje uz krvave batine; tko ti je Ante Vrban Podgorski? I dobio si odgovor ; moj rođak…

Evo ti moje dvi slike iz tog vremena i jedna iz sadašnjeg , da me se sitiš…kad dođem kod tebe na čašicu razgovora da preskočimo ono jebeno uvodno pitanje; oprostite a Vi ste?
Da ja sam , glavom i bradom…

Vidimo se…, napisao je Vrban, prenosi Hrvatska Danas.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

47 godina od svirepog udbaškog ubojstva obitelji Ševo

Objavljeno

na

Objavio

Danas 24. VIII. 2019. navršava se 47 godina od političkog ubojstva obitelji Ševo u talijanskom gradiću San Dona di Piave kod Venecije

Među opasnije vođe HRB-a u Europi Udba je ubrojila i Stjepana Ševu, rođenog 1936. godine u Hamzićima kod Čitluka. Ševo je emigrirao 1966. godine. Vrlo brzo je postao politički aktivan i povjerljiva osoba u hrvatskim emigrantskim krugovima. Iz izvješća suradnika riječke Udbe Vinka Sindičića i suradnika splitske Udbe pod pseudonimom “Mosor”, bilo je poznato da je Ševo, bio jedan od glavnijih logističara HRB-a u Europi.

Ševo je sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarijom, rođenom 1963. godine u Stuttgartu – živio u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji. Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale.

Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst – navodno na sastanak s roditeljima. Tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972., Ševini su otišli na željezničku stanicu u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je doputovao s vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio blizu tržnice. Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac sa crnim naočalima. Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli upravcu Venecije.

Ševo je vozio; do njega je sjedila Tatjana; a otraga ubojica i mala Rosemarija. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio.

Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemariji i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinogard i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.

U blizini zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, koji su čuli pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili: “Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”. Nakon ubojstva obitelji Ševo, Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju. Nastavio je raditi za Udbu – pod novim pseudonimom “Pitagora”.

Izvor: KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu, Zagreb, 30. rujna 1999. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari