Pratite nas

Kolumne

Nastavlja li Vučić Titovu politiku ucjena „lezi lebe da te jedem“!

Objavljeno

na

VUČIĆ, LOŠA KOPIJA TITA!?

Iz svih izjava srpskih čelnika, koji su u Srbiji legalizirali četništvo upravo iz razloga kako bi mogli legalizirati sami sebe, kristalno jasno se može iščitati srpsko loše kopiranje Titove politike u vrijeme hladnog rata. Diktator Tito, na isti je način jednom nogom na zapadu, a drugom na istoku manipulirao ovim važnim geostrateškim područjem kupujući jeftine kredite koji su doveli do ekonomskog sloma diktatorske tvorevine Jugoslavije. Taj ekonomski slom doveo je do krvave srpske agresije na Hrvatsku s krajnjim ciljem ekonomski opljačkati Hrvatsku, a zauzimanjem cijelog Jadranskog mora geostrateški ovladati hrvatskim prostorom i nastaviti Titovu politiku ucjena „lezi lebe da te jedem“! Piše: Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Ako do sada svima nije bila dovoljno bistra  konačna strategija velikosrpske politike, nakon najnovijih verbalnih napada na Hrvatsku zbog blokade jednog pregovaračkog poglavlja, valjda je sada konačno jasno da su „kocke bačene“!? Zar sada nije potpuno razvidno zbog čega beogradski „baštovani“ i nadalje s punom pažnjom njeguju cvijeće u „kući cveča“, zar sada nije jasno zbog čega Beograd ljubomorno čuva Tita kao simbol politika propale Jugoslavije. Iz povijesnih dokumenata vidljivo je da je Tito u Srbiji poslije „Drugog svjetskog rata“ dao ubiti, bez suđenja, između 50 i 67 tisuća srpskih građana obilježivši  ih kao klasne neprijatelje naroda, a srpska politika o tome šuti i u sinergiji s hrvatskim titoistima i jugoslavenima u svim drugim republikama bivše Jugoslavije čuvaju Tita kao najsvetiju relikviju. Tito im je i nadalje simbol „divne Jugoslavije“, a postojanje bilo kakvog oblika buduće Jugoslavije, regiona ili pod unije u EU, jednostavno nije moguće bez Tita kao simbola i Titovih politika koje su vješto mešetarile i s Istokom i sa Zapadom. Vučić, Nikolić i Dačić upravo igraju tu partiju bleferskog pokera prijeteći Hrvatskoj i EU moćnom Rusijom, Turskom i nemoćnom Republikom srpskom. Na žalost tu i takvu politiku podupiru i unitarističke bošnjačke političke snage što se vidi iz monstruozni i seksističkih napada na našu Predsjednicu. U jedno, „užičko kolo“ uhvatili su se  zajedno s njima i mentalno komunističke snage u Hrvatskoj razvlačeći legitiman i zakonit HOS-ov pozdrav „Za dom spremni“ po „vasceloj regiji“ i međunarodnoj zajednici, proizvodeći fašizam i ustaštvo u Hrvatskoj na svakom „ćošku“, ne bili dokazali da Titov „antifašizam“  jedini ima pravo živjeti bez ikakvog povijesnog  i znanstvenog propitkivanja. Jer, dok ima ustaša i fašizma u Hrvatskoj, Tito je Bog.

Trovači Hrvatske, kvazi povjesničari tipa Goldstein, Jakovina, Klasić i mnogi drugi, potpomognuti trovačima u mainstream medijskom prostoru, grčevito se drže svojih povijesnih falsifikata, grčevito se drže svoje ništarijske povijesne mitomanije i žele nam reći kako je njihova jednoumna povijest prva i posljednja, kako su jedino oni donositelji pravih istina. Žele nam reći da mi bespogovorno moramo prihvatiti diktatorsku, jednoumnu povijest, diktatorsku zbog toga jer upravo im je diktator Tito diktirao tu povijest od slova do slova. Žele nam reći kako je čisto ustaštvo znanstveno propitkivati višestruko uvećan broj žrtava u Jasenovcu, kako je čisti nacizam i fašizam tražiti istinu o Bleiburgu i Hudim jamama, kako je čisti fašizam podizati blaženog Alojzija Stepinca na čast oltara.

Glede Jasenovca, pozivaju se na Tuđmanova istraživanja, na Žerjavićeva istraživanja koja se podudaraju s Tuđmanovim!? A prava je istina sljedeća! Da su kojim slučajem Tuđman i Žerjavić napisali istinu o Jasenovcu, a Tuđman je bez ikakve sumnje istinu znao, u ono vrijeme završili bi na vješalima ili na doživotnoj robiji. Tuđman je u svojim istraživanjima za deset puta smanjio mitološke žrtve Jasenovca, a danas nas „ugledni“ regionski političari i domaći veleizdajnici vraćaju ponovno na 700 000 mitomanskih žrtava genocidnog hrvatskog naroda. I mi ne smijemo biti uvrijeđeni, jer ako jesmo onda smo ustaše, a oni su do bola uvrijeđeni HOS-ovom pločom poginulim braniteljima. I baš je dobro što ta ploča stoji u Jasenovcu kako bi o Jasenovcu konačno otvorila znanstveno utemeljena rasprava bez obzira na rezultate koje bi ta rasprava iznjedrila. Hrvatski suverenisti, ako ih ima u vladajućim političkim strukturama, moraju znati da u takvoj civiliziranoj raspravi Hrvatske jednostavno ne može izgubiti.

Trovači Hrvatske  nam žele kazati kako bespogovorno jednom i zauvijek moramo prihvatiti njihove otrovne povijesne falsifikate, ili „povijesno smeće“ kako ga je jednom prigodom nazvao i sam Dušan Bilanđić, prihvatiti samo zbog toga, jer bi u protivnom njihov cjelokupan povijesni opus bio ni zašta drugo nego za potpaljivanje logorske vatre. Njihovi znanstveni radovi, doktorati, katedre, pretvorile bi su u pravo povijesno ruglo, a posljedica toga bilo bi neminovno micanje takovih likova iz javnog života i prostora. Naravno, protiv sam spaljivanja knjiga, lomača i kristalnih noći. Naprotiv, doći će vrijeme otvoriti muzej „povijesnih sramota“, neka novi hrvatski naraštaji vide kako se mitovima i manipulacijama može desetljećima, kulturocidno uništavati jedan cijeli narod pretvarajući ga u genocidni narod.

Bez tih povijesnih mitova beogradska velikosrpska politika nema opstanka i ugušit će se u svojoj mržnji na beogradskom pašaluku stiješnjena činjenicama i poražavajućim rezultatima svih izgubljenih osvajačkih ratova koje su proizveli na ovim prostorima. Srbi i Srbija, s obzirom da nikoga nikada nisu i ne će moći vojno poraziti, mogu ponovo biti veliki i jaki jedino u nekim novim jugoslavenskim „titoističkim“ okvirima i to dobiti za „zelenim stolom“ uz pomoć hrvatskih veleizdajnika. Upravo igraju tu igru novog beogradskog prijestolja!

Hrvatskoj i međunarodnoj zajednici, nakon zadnjih istupa srpskih čelnika, mora konačno biti kristalno jasno da Srbija nikada ne će pristati na ovaj političko-povijesni minimalizam pa makar bio i u EU okvirima. Ta borba za prepotentnu, geostrateški dominantnu Veliku Srbiju trajati će vječno kako je „vekovima“  i trajala. Zadatak Hrvatske politike je prvorazredan. Prepoznati te ugroze, prepoznati simbole na kojima počivaju sve hrvatske nedaće i zakonski do kosti ogoliti komunističku, diktatorsku politiku bivše Titove Jugoslavije, kako bi svim neprijateljima Hrvatske, unutra i vani, izbili jednom zauvijek ideološke temelje i platforme na kojima počivaju oni isti imperijalistički ciljevi kakvima smo svjedočili u krvavom Domovinskom ratu.

Ogoliti Titovu politiku do kosti, značilo bi srušiti sve mitove na kojima počiva veliko srpski politički ekspanzionizam, ogoliti Titovu diktatorsku politiku značilo bi osloboditi Hrvatsku mitoloških okova prošlosti!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Što je SDSS-ov dožupan Ćurčić radio na Ovčari?

Objavljeno

na

Objavio

Za zločine u Vukovaru nikada nitko nije odgovarao. Samo za Ovčaru. I to nebitne osobe, a ne nalogodavci i arhitekti tog zločina, i to vrh JNA i KOS-a te vlasti u Beogradu. To je zasluga Carle del Ponte, i domaćih izdajnika, koja je svojom politikom optuživanja odvojila zločin u Vukovaru i masakr na Ovčari.

Ni hrvatske vlasti u ovih 27 godina nisu ništa poduzele. Šokantna je spoznaja da ove godine nije postojala policijska radna skupina za zločine na Ovčari koja bi istraživala srpske zločine, ali su zato postojale iste policijske skupine za istraživanje zločina u Varivodama, Gospiću, Medačkom džepu… koje su istraživale zločine koje su počinili Hrvati. Vukovarom se i danas šeću silovatelji, ubojice, a žrtve ih gledaju, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Takvo ignoriranje od strane hrvatskih institucija jednog od najvećih zločina u Europi, uz Srebrenicu, nakon Drugog svjetskog rata je nevjerojatno, neobjašnjivo, pa budi sumnje u zataškavanje od strane struktura “naše države”, koje to nisu učinile ili što nisu željele, ili što nisu smjele.

Bilo je tu i apsurda kada je bivši državni odvjetnik Mladen Bajić procesuiranje za zločine na Ovčari prepustio – Beogradu!? Opet su presuđene nebitne osobe.

Njegov nasljednik Dinko Cvitan govorio je kako za istraživanje tog zločina nema novca!? Ali bilo je za bizarne optužnice poput one protiv Bandića, bilo je novca za procesuiranje hrvatskih branitelja koji su prosvjedovali na Markovu trgu, bilo je…

Neusporediv krimen

Onda se dogodio preokret. Počelo se istraživati. Policijski inspektor Nikola Kajkić dolazi na čelo skupine i kreće s istragom na Ovčari.

Sve je bilo divno i krasno dok nije došao do istaknutog člana Pupovčeva SDSS-a, Plenkovićeva koalicijskog partnera, aktualnog dožupana Vukovarsko-srijemske županije Đorđa Ćurčića, koji je također tamo u koaliciji s HDZ-om. Ćurčić je u vrijeme zločina bio na Ovčari i tamo jamačno nije okopavao papriku, tamo su se radile druge “radnje”.

Kajkić ga je krenuo obrađivati, da bi ubrzo bio smijenjen s obrazloženjem da je sačinio neki dokument “s poduzetim radnjama koje u stvarnosti nije poduzeo”. I policajac istražitelj zločina je procesuiran, no SDSS-ovac Ćurčić nije.

Nastupila je šutnja. U redu, Kajkić je munjevito maknut i optužen, najednom su se sjetili da nešto nije dobro radio, našli su najednom i da mu žena navodno nije plaćala porez.

Ali ako su Kajkića, policajaca koji je istraživao zločin, brzopotezno istražili i šutnuli, zašto ne istraže do kraja što je SDSS-ov dožupan Ćurčić radio na Ovčari kada se tamo ubijalo ranjenike i civile i bacalo u jamu?

Ako su optužbe protiv Kajkića točne (u što sumnjam), zašto se munjevito reagiralo na navodno falsificiranje dokumenta, a nije na počinjenje ratnog zločina, na pucanje u leđa izmasakriranim ranjenicima i civilima, što je u usporedbi s navodnim Kajkićevim falsificiranjem dokumenata neusporediv krimen?

Javnost, a prije svega žrtve i njihove obitelji imaju pravo na odgovor kojeg već 27 godina nema, a čim je netko, poput Kajkića, malo dublje zagrebao, eto najednom falsifikatora. Gradonačelnik Penava s razlogom je najavio prosvjed.

Cijela Vlada ustala je na noge, lupeta se o politizaciji, o nekakvim mračnim silama koje bi u Vukovaru rušile Vladu, digli su braniteljske udruge koje čine HDZ-ovci koji su protiv prosvjeda, kao i velečasni ministar Medved.

Čuvanje koalicije

Hrvatski branitelj koji nije vidio fronte, ministar Božinović, staje pred kamere i maše jednim slučajem, ali nitko ne ulazi u meritum. Prvo, je li Pupovčev, SDSS-ov dožupan Ćurčić počinio zločin ili nije?

Drugo, tko je odgovoran za to da se 27 godina nije učinilo gotovo ništa, da nije bilo radne skupine sve donedavno, kao da su zločini u Vukovaru nešto što nije jedna od najdubljih trauma Hrvata?

Dakle, govoriti o politizaciji prosvjeda, a ne primijetiti da nije bilo Penavine reakcije i slučaja dožupana Ćurčića, šutnja, prikrivanje zločina i nepoduzimanje i dalje bi se nastavili.

HDZ je stranka koja je cijelo to vrijeme najdulje na vlasti. I to najviše u koaliciji s SDSS-om, još od Sanadera. Zašto se onda Vukovar i Ovčara nisu istraživali na način radne skupine, kao u drugim mjestima?

Je li problem politizacija o kojoj govori Plenković, “stabilna većina”, politička trgovina…, preko leđa žrtava? Čim je Kajkić dublje zagrebao, odmah je stradao nakon susreta s jednim ministrom kojem je priopćio rezultate svoje istrage.

Budući da je, u trenutku dok ovo pišem, previše nejasnoća, većina ljudi ovdje na istoku Hrvatske, s pravom ili ne, sumnja da je Vukovar (opet) žrtva politike i dugogodišnje koalicije HDZ-a i SDSS-a, kojem pripada i dožupan Ćurčić.

Da, tu je razlog nečinjenja 27 godina, kao i puno šira priča o starim udbaškim strukturama na ključnim mjestima ove države i društva.

Očito je važnije ekspresno procesuirati istražitelja zločina, policajca Nikolu Kajkića, nego pitati SDSS-ova dožupana što je radio na Ovčari.

Opet će se sve skupa zataškati, kao i u zadnjih 27 godina. Jer, treba čuvati koaliciju kao zjenicu oka.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Je li istina da je Luka Modrić najveći kriminalac, a da ministar Davor Božinović nema pojma što je to KOS?

Objavljeno

na

Objavio

Ja se ozbiljno bojim da sam populist. Propitujem se svaki dan. I što se više propitujem, na površinu izlazi sve više populističkih simptoma. Evo, ja uopće ne vjerujem da su Luka Modrić i Dejan Lovren najveći, najopasniji i za stabilnost hrvatske države najpogubniji kriminalci. Toliko pogubni da su institucije sustava odlučile baš na njima sankcionirati krivokletstvo pred hrvatskim sudovima.

Kravica bu naša

Raspitala sam se među svojim prijateljima odvjetnicima, i nitko se ne sjeća da je ikada ona prevažna institucija zvana DORH pokrenula protiv ikoga kazneni postupak zbog lažnog svjedočenja. Štoviše, u sjevernim krajevima naše domovine kao nematerijalna kulturna baština uvriježila se uzrečica: “Ak je do svedoka, kravica bu naša”, a diljem domovine cvjeta sudska praksa u skladu s njome.

Uostalom, jedan od bivših hrvatskih predsjednika, Stipe Mesić, kao tajni je svjedok, zapleten u vlastite međusobno proturječne izjave u sudnici Haaškog suda, na optužbu predsjedavajućeg suca da laže, lakonski odgovorio: “Samo moja žena vjeruje da ja uvijek govorim istinu.”

Ako pak treba tražiti prvaka zaborava i trajne sinkope pred istražiteljima i sudovima, kako hrvatskim tako i haaškim, onda bi to vjerojatno bio Ivan Jarnjak. Ne sjeća se gotovo ničega ni iz ratnog ni iz mirnodopskog vremena ili se pogrešno sjeća. Pa se institucija za obranu hrvatske pravne države (DORH) ni u slučaju gospodina Jarnjaka, ni u slučajevima mnogih sličnih svjedoka nije osjetila dužnom opaliti mu optužnicu za krivokletstvo: jer je uvrijedio suca, unatoč zakletvi da će govoriti istinu, cijelu istinu i ništa osim istine.

Institucija zvana DORH procijenila je da I. Jarnjak, koji je ovdje samo simbol sinkope i zaborava u mnogih zaštićenih vrsta u hrvatskoj pravosudnoj praksi, nije uvrijedio suca. Da smije sve zaboraviti ili se krivo sjećati. Ali Luka Modrić i Dejan Lovren su prema DORH-u bili dužni sjetiti se kojeg su dana prije sedam-osam godina potpisali anekse svojih ugovora.

I time što se nisu točno sjetili toliko su uvrijedili časnog hrvatskog suca da je DORH odmah odlučio učiniti presedan u hrvatskom pravosuđu, zaštititi i suca i temelje države od takve uvrede i puknuo im optužnicu. Sad će im morati dokazivati da su s umišljajem vrijeđali časnog suca.

I sad se u meni budi taj populistički poriv. Počinjem sumnjati u institucije. U takav DORH i u njegovu zaštitu hrvatske pravne države. Čak duboko sumnjati. Prije bih povjerovala da Dražen Jelenić (novi državni odvjetnik, za one koji ga još nisu upamtili) igra nogomet bolje od Luke Modrića, a u svlačionici pjeva “Čavoglave” glasnije od Dejana Lovrena, nego da DORH kao institucija zaštite ustavno-pravnog temelja države nije dosad bila u stanju istražiti baš niti jednu ratnu operaciju JNA i njezine obavještajne službe u osvajačkom ratu protiv Hrvatske.

I da DORH ne zna da preko ratnih operacija mogu najjednostavnije doći do zapovjednog vrha JNA i strukture KOS-a, koja je poveznica između JNA i srpskih paravojnih postrojbi, uobičajenih počinitelja zločina. Pa o tome ih je barem javno godinama poučavao Sava Štrbac, riječju i djelom. Pa tako su radili s hrvatskim zapovjednicima. Da, ja vjerujem da je to nečinjenje smišljena namjera institucija. I to me još dublje gura u populizam.

Prije bih povjerovala da ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u slobodno vrijeme pleše balet bolje nego Rudolf Nurejev nego da ne zna što je to KOS, da ne zna kako hrvatske institucije ponavljaju obrazac beogradskog suda za ratne zločine kada nam kao velika postignuća u istraživanju ratnih zločina servira dva pokojna i tri nedostupna četnika. I dakako – statistiku.

Bitno je tko broji

A baš kao i beogradski sud, tako i hrvatske institucije zaobilaze strukturu JNA i KOS-a kao glavnog organizatora etničkog čišćenja i zločina nad ratnim zarobljenicima. Ne vjerujem da to čine iz neznanja. Moje nepovjerenje u institucije raste kada vidim kako su brze kada treba zateći u nedjelu i kazniti cvjećarku ili pekaricu za prijestup od dvadesetak kuna. A možda i nekoliko puta po dvadesetak kuna!

Ili kada vidim kako inspektori kao organi institucija po otočnim konobama pedantno kontroliraju je li kirnja u južnom Jadranu već iz mora izvučena s pripadajućim očevidnikom, da odmah znade odgovoriti gdje, kada, kako i tko ju je ulovio. Ili je možebitno zaboravila ponijeti očevidnik, pa onda za to treba kazniti vlasnika konobe s nekoliko desetaka tisuća kuna. A istodobno se milijarde prelijevaju i redistribuiraju u “uljanike”, “3. majeve” i druge ponose hrvatske dogovorne, klijentelističke ekonomije. Bez očevidnika, bez interesa institucija i, dakako, bez kazne.

To nepovjerenje u institucije gura me u populizam. I da, vjerujem da jedino promjena političkog sustava, počevši s izbornim sustavom, može donijeti promjenu u hrvatske institucije. I ne vjerujem u brojenje glasova referendumske inicijative za promjenu izbornog sustava koje organizira Bracanin Veli, preko poduzeća koje je stvorio Bracanin Mali (Apis), kako bi ostvario stari revolucionarni ideal: “Nije važno tko glasa, nego tko broji.”

Ali nisam sigurna koliko je već sad opasno priznati populizam. U ime progresivnosti može se djelovati kao i u ime naroda. Ta znanja i iskustva kod naših progresivaca nisu upitna.

Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari