Pratite nas

Kronika

Nastavljeno suđenje za zločin u Križančevom selu – Zarobljeni pripadnici HVO-a. su mučeni, trovani, strijeljani…

Objavljeno

na

Svjedoci Tužiteljstva govorili su o saznanjima u vezi s ubojstvima 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s područja Križančevog Sela kod Viteza.

Himzo Šipčić kazao je da je, kao pripadnik 325. brigade tzv. Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), 22. prosinca 1993. sudjelovao u akciji na području Križančevog Sela. On je rekao da su osim njegove, u akciji sudjelovale i druge jedinice, prenosi Dnevnik.ba.

Svjedok je kazao da je oko 12 sati krenuo jer je čuo da su zarobljena tri hrvatska vojnika, među kojima i njegov komšija Jozo Badrov. Naveo je da je otišao u Počulicu, gdje je bilo zapovjedništvo postrojbe, i da se raspitivao, ali da su mu rekli da nema zarobljenika.

Šipčić je kazao kako je čuo razne priče o zarobljenim pripadnicima HVO-a. Naveo je da je čuo kako je njih deset do 15 strijeljano, ali i da su razmijenjeni te mučeni, ispitivani, otrovani i skidani goli.

Kao počinitelji ubojstava, kako je rekao, spominjali su se Almir Sarajlić te Šaćir i Sadik Omanović.

“Ja to ne mogu vjerovati. Ja te ljude znam čitav život”, kazao je Šipčić, koji je u rodbinskim vezama sa Sarajlićem.

Na pitanje tužitelja Ivana Matešića je li mu poznato da su ti ljudi – za koje “ne može vjerovati” – 1992. godine bili u zatvoru zbog ubojstva, svjedok je odgovorio da nije.

Uz Sarajlića i Omanoviće, Tužiteljstvo BiH tereti Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru, Rušita Nurkovića i Kasima Kavazovića za ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade tzv. ABiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove jedinice, Sivro pomoćnik zapovjednika za sigurnost i Nurković pomoćnik zapovjednika za moral, a preostala četvorica pripadnici ove brigade.

Svjedok Mirsad Muratović prisjetio se kako je sa suborcima za vrijeme akcije došao do starih rovova HVO-a i kako su vidjeli da trojica neprijateljskih vojnika mašu.

On je izjavio da im je dao znak da bježe prema njegovom položaju, što su oni i učinili. Po tu trojicu vojnika za sat ili dva su došli, koliko se sjeća, vojni policajci.

Na pitanje Obrane je potvrdio da je u rovu bio i Šaćir Omanović i da nije imao neprijateljske namjere prema vojnicima koji su se predali.

Svjedok je rekao da se jedna grupa pripadnika HVO-a branila dok je imala municije, a da su se onda predali. On je čuo da su strijeljani i da ih je bilo 12.

Muratović je ispričao da je, kada je nakon akcije krenuo kući, “u našim rovovima, kraj asfalta” vidio mrtva tijela na gomili.

Svjedok je kazao da u akciji nije vidio Sarajlića, ali da je čuo kako viče “tekbir”. Na pitanje Obrane, precizirao je da su tada bili udaljeni oko 200 metara.

Muratović nije mogao objasniti zbog čega u iskazu datom 2017. godine nije spominjao 12 zarobljenih vojnika, eksplicitno odgovarajući da mu nije poznato da je bilo drugih zarobljenih, osim trojice s kojima su bili zajedno u rovu.

Svjedok Vinko Livančić prisjetio se kako je s kolegom krenuo sa smjene na crti kada je počeo napad tzv. ABiH. Dok su trčali, svjedok je ranjen u nogu, a kolega je poginuo.

On je izjavio da je s crte na kojoj je on bio, njih devet ostalo živo, a samo jedan ili dva koji nisu ranjeni.

Livančić je rekao da su njegov zet i još dvojica zarobljeni i, kako je čuo, Mirsad Muratović je kazao da im ne smije ništa faliti. Prema saznanjima svjedoka, njih trojica su odvedeni, a zet se nakon dva mjeseca vratio “napola mrtav”, jer je bio tučen.

Svjedok je rekao da je njegova obitelj živjela u Donjoj Dubravici i da su izbjegli kad je bio napad. On je kazao da su tu živjele i druge obitelji. Linije su bile udaljene 300 do 400 metara, rekao je, ali on nije imao gdje izmjestiti suprugu i djecu.

Suđenje se nastavlja 6. rujna./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

HSP: Bugojanci i njihove obitelji moraju dobiti svu moguću zadovoljštinu!

Objavljeno

na

Objavio

U subotu je u Zmijavcima obilježena 47. obljetnica operacije Fenix i stradanja pripadnika Bugojanske skupine, skupina hrabrih Hrvata koji su 1972. godine vratili se iz Australije   s ciljem i namjerom da skinu veliko srpski i komunistički jaram sa hrvatskog naroda. Nažalost nisu uspjeli, jer su okolnosti bile takve, Jugoslavija je još bila prejaka, a hrvatski narod nespreman na još jednu veliku žrtvu nakon iskustava iz 1945.! Bili su  to danas slobodno možemo reći prvi branitelji  i preteče branitelja u Domovinskom ratu, vitezovi koji su posijali sjeme nade.

Oni bi da nije nas koji poštujemo njihovu žrtvu, da nije Stipana Ivkošića bili zaboravljeni,  a sljedbenici krvavog maršala bi ih proglasili teroristima, ne zato što njima tako misle, nego zato što na taj način žele održati komunističku supermaciju u Hrvatskoj, koja je činjenica što god mi  mislili o tome.

 Da je to tako vidimo i iz sadašnjeg stanja u Hrvatskoj  gdje i branitelje iz Domovinskog rata sile mraka hoće ocrniti, prikazati parazitima, a Domovinski rat proglasiti „građanskim ratom“, kako bi  nas svojevrsne “čuvare neovisne hrvatske” maknuli iz procesa odlučivanja i lakšeg povratka u nekakve balkanske asocijacije. Nećemo im to dopustiti,  jer ni u Domovinskom ratu, ni u Operaciji FENIX  Hrvati, nisu ratovali za svoje  osobne interese, pozicije ili sinekure već za  HRVATSKU, nezavisnu, slobodnu i suverenu.

Za hrvatsku Hrvatsku!

Porazna činjenica po nas je da smo obranjeno u ratu prepustili kojekakvim kriptokumunistima kojima je Hrvatska samo sredstvo za osobne probitke,  i lagodan život na grbači hrvatskog naroda. Od današnje  hrvatsko-srpsko-klijentelističke koalicije na vlasti tražimo i zahtijevamo  da se bojovnicima iz skupine Fenix oda dostojno i priznanje i poštovanje  njihovoj žrtvi i spremnosti poginuti za sveti cilj. Da im se da zadovoljština, i moralna i simbolička, jer ONI SU POGINULI ZA HRVATSKU!

Tražimo utvrđivanje istine,  želimo znati kako su svi pripadnici   skupine Fenix završili svoj ovozemaljski život i gdje su  sahranjeni, kako bi njihova rodbina, prijatelji i poštovatelji imali mjesto na kojem će  zapaliti svijeću, položiti cvijeće i pomoliti se za pokoj njihovih duša.

U ime HSP-a  nazočnima se obratio Drago Marković (Video), član predsjedništva  Hrvatske stranke prava  koji je s izaslanstvom položio cvijeće i zapalio svijeće. Skup je nastavljen uz kulturno-umjetnički program lokalnih KUD-ova iz Imotske krajine i Hercegovine.

Ured za odnose s javnošću HSP-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Sud: Zoran Erceg je bio u Mladićevoj službi kao osobni snimatelj

Objavljeno

na

Objavio

Splitskom aktivistu odbijena tužba.

Sud: Zoran Erceg je bio u Mladićevoj službi kao osobni snimatelj, prateći ga na pregovorima HV-a i JNA na Velikoj Glavi, piše u današnjem izdanju Slobodna Dalmacija.

Općinski sud u Splitu nepravomoćno je odbio kao neosnovanu tužbu Zorana Ercega, u javnosti poznatog aktivista iz Splita koji je tužio Željka Huljeva, nekadašnjeg novinara, tražeći 60 tisuća kuna zbog povrede časti, a radi članka koji je Huljev objavio na web-stranici www.gradjanska-akcija-official.com. Erceg je tužio i Dalibora Bošnjaka kao vlasnika domene no u tom je dijelu tužba odbačena kao nepravodobna jer je podnesena znatno nakon proteka roka od tri mjeseca od objave.

U tekstu objavljenom 29. siječnja 2016. pod naslovom “Lažni branitelj Zoran Erceg, osobni snimatelj ratnog zločinca” Huljev je pisao, navodi se u presudi, o Ercegovim aktivnostima u povodu prosvjeda hrvatskih branitelja u Savskoj ulici u Zagrebu te je, uz ostalo, prenio i njegovu priču o pregovorima pripadnika Hrvatske vojske i JNA koji su u tijeku Domovinskog rata održani u selu Velika Glava.

“Erceg u niti jednom fragmentu nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strahom, niti se javio ili družio s novinarima s hrvatske strane ili hrvatskim braniteljima koji su čekali svoju delegaciju. Došao je na Veliku Glavu s Ratkom Mladićem, s njim i njegovom pratnjom i ubijao zajedno s njima vrijeme do početka sastanka. Nakon sastanka Ratko Mladić se potom zaputio natrag u Knin u društvu oružane pratnje i naravno, neizostavnog “snimatelja” Zorana Ercega” – napisao je, među ostalim, Huljev. Erceg je smatrao da mu je ovim člankom nanesena velika šteta te da je zbog njega bio izložen prijetnjama kao i njegova obitelj.

– Naime, navodi se kako je Erceg sa snimateljskom kamerom pristupio i otišao s lica mjesta vozilom JNA u kojem su bili Ratko Mladić i pratnja s kojima je provodio vrijeme do početka sastanka, što sam Erceg u bitnom potvrđuje u svom iskazu pred sudom, a isto proizlazi i iz fotografija objavljenih u članku. Stoga se u tome i navodima kako “nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strahom”, ne nalazi ništa sporno ili uvredljivo za tužitelja koji je događaju očito bio nazočan slobodnom voljom, a ne pod prijetnjom ili prisilom.

Zorana Ercega hrvatska javnost poznaje upravo po incidentnim situacijama i provokacijama.Medijsku pozornost privlačio je tijekom prosvjeda hrvatskih branitelja otvorivši na Facebooku grupu “Dosta je! Stop agresiji šatordžija iz Savske”, koja poziva na podršku braniteljima koji se ne slažu sa skupinom branitelja koji već više od 100 dana prosvjeduju ispred Ministarstva branitelja.

Za Ercega je svakako najsporniji dio biografije onaj iz Domovinskog rata. Zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić optužio ga je da je bio snimatelj ratnog zločinca Ratka Mladića. Postoji još i anegdota premo kojoj je general Janko Bobetko, ugledavši Ercega, rekao: “Maknite mi tog KOS-ovca”.

Kada čovjek s takvom biografijom odlazi na skupove hrvatskih branitelja i uzvikuje uvrede na njihov račun, može se raditi samo o dvije stvari: mazohističkom ekshibicionizmu ili profesionalnom provokatoru.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari