Pratite nas

Kronika

Nastavljeno suđenje za zločin u Križančevom selu – Zarobljeni pripadnici HVO-a. su mučeni, trovani, strijeljani…

Objavljeno

na

Svjedoci Tužiteljstva govorili su o saznanjima u vezi s ubojstvima 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s područja Križančevog Sela kod Viteza.

Himzo Šipčić kazao je da je, kao pripadnik 325. brigade tzv. Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), 22. prosinca 1993. sudjelovao u akciji na području Križančevog Sela. On je rekao da su osim njegove, u akciji sudjelovale i druge jedinice, prenosi Dnevnik.ba.

Svjedok je kazao da je oko 12 sati krenuo jer je čuo da su zarobljena tri hrvatska vojnika, među kojima i njegov komšija Jozo Badrov. Naveo je da je otišao u Počulicu, gdje je bilo zapovjedništvo postrojbe, i da se raspitivao, ali da su mu rekli da nema zarobljenika.

Šipčić je kazao kako je čuo razne priče o zarobljenim pripadnicima HVO-a. Naveo je da je čuo kako je njih deset do 15 strijeljano, ali i da su razmijenjeni te mučeni, ispitivani, otrovani i skidani goli.

Kao počinitelji ubojstava, kako je rekao, spominjali su se Almir Sarajlić te Šaćir i Sadik Omanović.

“Ja to ne mogu vjerovati. Ja te ljude znam čitav život”, kazao je Šipčić, koji je u rodbinskim vezama sa Sarajlićem.

Na pitanje tužitelja Ivana Matešića je li mu poznato da su ti ljudi – za koje “ne može vjerovati” – 1992. godine bili u zatvoru zbog ubojstva, svjedok je odgovorio da nije.

Uz Sarajlića i Omanoviće, Tužiteljstvo BiH tereti Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru, Rušita Nurkovića i Kasima Kavazovića za ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade tzv. ABiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove jedinice, Sivro pomoćnik zapovjednika za sigurnost i Nurković pomoćnik zapovjednika za moral, a preostala četvorica pripadnici ove brigade.

Svjedok Mirsad Muratović prisjetio se kako je sa suborcima za vrijeme akcije došao do starih rovova HVO-a i kako su vidjeli da trojica neprijateljskih vojnika mašu.

On je izjavio da im je dao znak da bježe prema njegovom položaju, što su oni i učinili. Po tu trojicu vojnika za sat ili dva su došli, koliko se sjeća, vojni policajci.

Na pitanje Obrane je potvrdio da je u rovu bio i Šaćir Omanović i da nije imao neprijateljske namjere prema vojnicima koji su se predali.

Svjedok je rekao da se jedna grupa pripadnika HVO-a branila dok je imala municije, a da su se onda predali. On je čuo da su strijeljani i da ih je bilo 12.

Muratović je ispričao da je, kada je nakon akcije krenuo kući, “u našim rovovima, kraj asfalta” vidio mrtva tijela na gomili.

Svjedok je kazao da u akciji nije vidio Sarajlića, ali da je čuo kako viče “tekbir”. Na pitanje Obrane, precizirao je da su tada bili udaljeni oko 200 metara.

Muratović nije mogao objasniti zbog čega u iskazu datom 2017. godine nije spominjao 12 zarobljenih vojnika, eksplicitno odgovarajući da mu nije poznato da je bilo drugih zarobljenih, osim trojice s kojima su bili zajedno u rovu.

Svjedok Vinko Livančić prisjetio se kako je s kolegom krenuo sa smjene na crti kada je počeo napad tzv. ABiH. Dok su trčali, svjedok je ranjen u nogu, a kolega je poginuo.

On je izjavio da je s crte na kojoj je on bio, njih devet ostalo živo, a samo jedan ili dva koji nisu ranjeni.

Livančić je rekao da su njegov zet i još dvojica zarobljeni i, kako je čuo, Mirsad Muratović je kazao da im ne smije ništa faliti. Prema saznanjima svjedoka, njih trojica su odvedeni, a zet se nakon dva mjeseca vratio “napola mrtav”, jer je bio tučen.

Svjedok je rekao da je njegova obitelj živjela u Donjoj Dubravici i da su izbjegli kad je bio napad. On je kazao da su tu živjele i druge obitelji. Linije su bile udaljene 300 do 400 metara, rekao je, ali on nije imao gdje izmjestiti suprugu i djecu.

Suđenje se nastavlja 6. rujna./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Na području Osječko-baranjske županije koronavirusom do sada zaraženo 89 osoba, 4 su izgubile bitku za život

Objavljeno

na

Objavio

Pandemija Covid-19 uzela je i prve žrtve u Osječko-baranjskoj županiji. Tijekom 24 sata u KBC-u Osijek četvero je pacijenata pozitivnih na koronavirus izgubilo bitku za život. Riječ je o pacijentima koji su imali niz drugih kroničnih bolesti, a preminule su osobe bile  1949., 1943., 1935. i 1928. godište.

– Od jučer su u KBC-u i ZZJZ Osječko-baranjske županije obrađena 102 uzoraka, osam je pozitivnih, od kojih je šest iz Osijeka, jedan iz Višnjevca i jedan pozitivan pacijent iz Bilja. Od osam novozaraženih šest je osoba bilo u samoizolaciji i kontakti su od ranije poznatih zaraženih osoba, a dvije su osobe novozaražene i kod njih još nije utvrđen izvor zaraze. Svi liječnici s Klinike za infektologiju su testirani i negativni su na koronavirus, posljednjih se dana govorilo o tome u javnom prostoru, no te su informacije netočne. Na sreću, još uvijek nemamo pozitivnih liječnika na koronavirus, a i dalje je samo jedan medicinski tehničar zaražen  – rekao je Željko Zubčić, ravnatelj KBC-a Osijek.

U KBC-u je trenutno hospitalizirano 26 osoba, od kojih je 5 u respiracijskom centru. U Općoj bolnici u Našicama i dalje je hospitalizirana jedna osoba.

– U tijeku je uzimanje uzoraka za devet naših djelatnika kojima ističe samoizolacija, nitko od njih nema simptome te očekujemo nakon dolaska negativnih nalaza njihov povratak na posao. U našoj je bolnici za sada sve pod kontrolom, nemamo novooboljelih – rekao je ravnatelj Opće županijske bolnice u Našicama Hrvoje Šimić.

Policija i tijekom posljednja 24 sata djelovala prema dojavama građana, ali je i samoinicijativno obilazila osobe u samoizolaciji.

– Zaprimili smo jednu dojavu o kršenju samoizolacije i pokazala se opravdanom, riječ je o osobi s područja Belog Manastira. Samoinicijativno je policija provjerila 50 osoba i sve su poštivale mjeru samoizolacije. Kontrolirali smo i propusnice na osam stalnih i 48 privremenih punktova te smo legitimirali 5352 osobe od kojih samo 4 nisu imate propusnicu – rekao je načelnik Policijske uprave Osječko-baranjske Ladislav Bece.

– Situacija u kojoj se nalazimo je krajnje ozbiljna i u ime Stožera apeliram na sve, da to što se vrijeme proljepšalo ne znači da je borba protiv koronavirusa prošla. Stoga zahtijevam ozbiljnost od svih aktera koji se nalaze u ovoj utakmici, prije svega naravno od nas koji obnašamo ove dužnosti. Danas ćemo održati sastanke sa svim načelnicima SCZ s područja naše županije i podići kontrole kršenja mjera na najvišu moguću razinu. Prema tome držimo se uputa, ova utakmica nije završena, ona još nema svoj kraj. Shvatimo ovo vrlo ozbiljno, danas su nam preminule četiri osobe – rekao je načelnik Stožera civilne zaštite Osječko-baranjske županije Goran Ivanović.

Za dvije osobe koje su prije nekoliko dana detektirane kao oboljele osobe za koje se ne zna gdje su se zarazile, epidemiolozi su utvrdili izvor zaraze i njihove kontakte, odgovorio je Ivanović na novinarski upit i dodao kako je bilo bitno dublje otići u povijest da bi se znalo gdje se osoba kretala. Prema tome smanjimo kretnju i smanjit ćemo broj oboljelih.

Na pitanje o inicijativi Stožera civilne zaštite Osječko-baranjske županije o otvaranju otvorenog, odnosno „zelenog“ dijela tržnice odgovorio je župan Ivan Anušić.

– Prijedlog je upućen nacionalnom Stožeru i dobili smo odgovor da se razmatra i pretpostavljam da ćemo uskoro moći otvoriti tržnicu, naravno u skladu s epidemiološkim mjerama. Radi se o strogo kontroliranim uvjetima ali s mogućnošću plasmana proizvoda OPG-a. Ne vidimo razlog da su veliki trgovački centri otvoreni u zatvorenim prostorima gdje se prodaju voće i povrće, a uvezeno je iz zemalja koje su u ovim trenutku epicentri pandemije. U trgovačkim centrima ljudi slobodno dodiruju i biraju proizvode što otvara mogućnost širenja zaraze, dok bi na tržnicama svoje domaće i sezonske proizvode  prodavači direktno prodavali kupcima. Moramo naći balans između suzbijanja epidemije i održavanja gospodarstva – rekao je župan.

Župan je komentirao i pojačana kretanja građana dolaskom lijepog vremena.

– Apeliramo još jednom na građane iako je došlo lijepo vrijeme da shvate ozbiljno situaciju u kojoj se nalazimo. Nije vrijeme za okupljanje u parkovima, na šetnicama ili navečer na parkiralištima kako imamo dojave. Policija i sve službe će još intenzivnije kontrolirati sve prijavljene lokacije, no nije poanta da policija rastjeruje građane, poanta je da građani shvate da okupljanjima dovode u opasnost i sebe i druge. Svakodnevno upozoravamo na to da je važno spriječiti širenje virusa, a virus se ne može širiti ako izbjegavamo socijalne kontakte. Osobe koje su preminule starije su životne dobi, no oni su nečiji roditelji, djedovi i bake. Štiteći sebe, štitite i njih, Shvatite ovo ozbiljno – poručio je župan Osječko-baranjske županije Ivan Anušić.

Stožer civilne zaštite Osječko-baranjske županije izražava iskrenu sućut obiteljima preminulih sugrađana.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Na današnji dan 2005. godine umro je Ivan Pavao II.

Objavljeno

na

Objavio

U povodu 15. obljetnice smrti Ivana Pavla II. na zajedničku molitvu na nakanu za prestanak epidemije koronavirusa, poziva umirovljeni krakovski nadbiskup kardinal Stanisław Dziwisz. Pridružite se večeras u 21.37.(vrijeme kada je Papa Ivan Pavao umro).

Posljednje riječi voljenog pape Ivana Pavla II. bile su na poljskom jeziku i glasile su: “Pozwólcie mi odejść do domu Ojca”. (Dozvolite mi otići u Očev dom)

Na današnji dan 2005. godine u 21 sat i 37 minuta umro je papa Ivan Pavao II. u svom stanu u Vatikanu. Uzrok smrti bio je zastoj srca usred hipotenzije i nedovoljne cirkulacije izazvane septičkim šokom. Sepsa je, pak, bila uzrokovana ranijom urinarnom infekcijom. Posljednje papine riječi bile su na poljskom jeziku i glasile su: “Pozwólcie mi odejść do domu Ojca”. (Dozvolite mi otići u Očev dom).

Nekoliko dana prije papa je primio bolesničko pomazanje od svog prijatelja i tajnika Poljaka Stanisława Dziwisza. Dok je papa umirao, deseci tisuća ljudi okupili su se na Trgu sv. Petra u Rimu. Papa je ostavio pisanu oporuku u kojoj je izričito tražio da ne bude pokopan u sarkofagu, nego jednostavno u zemlju. Želja mu je ispunjena i pokopan je ispod crkve sv. Petra.

Na papinom sprovodu okupio se najveći broj stranih državnika u povijesti . Ivan Pavao II. proglašen je blaženim 1. svibnja 2011, a svetim 27. travnja 2014. na Nedjelju Božanskog milosrđa koje je toliko štovao.

Bio je veliki prijatelj i zagovornik hrvatskog naroda, kako za zemaljskog života, tako i danas u vječnom životu s Bogom.

Karol Jozef Wojtyla rođen je 1920. u Wadowicama, gradu smještenom na jugu Poljske. Ime je dobio po svetom Karlu Boromejskom čijoj zaštiti su svog sina preporučili roditelji Karol i Emilia.

Karolova majka umrla je devet godina kasnije, a kada je imao dvanaest Karolu je preminuo i stariji brat. Ivan Pavao II. često je govorio kako je njegova majka željela imati dva sina: liječnika i svećenika; njegov brat bio je liječnik, a on je postao svećenik. Papa će kazati da su njegove pripreme za svećenički poziv počele još u roditeljskom domu i da je na njih znatno utjecao njegov otac.

Iz mladosti svetog Ivana Pavla II. svakako treba istaknuti 1938. kada se Lolek, kako su zvali Woytilu, seli u Krakow. Tu započinje studij poljske filologije. Nakon prve godine studija nacistička Njemačka okupira Poljsku, a nacisti zatvaraju Sveučilište.

Prema Papinim riječima izbijanje rata “na izrazit je način promijenilo tijek njegova života”. Da bi izbjegao deportaciju, Wojtyla počinje raditi u kamenolomu, a potom prelazi u tvornicu sode. Sam će kasnije reći kako su te godine bile odlučne za konačno sazrijevanje njegove odluke o odlasku u bogosloviju. Iz tog vremena seže i njegov duboki osjećaj ljubavi i prijateljstva za radnike.

Budući papa i svetac u tajnosti od 1942. pohađa Teološki fakultet u Krakowu. Krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapiehe, koga je papa iznimno cijenio i nazivao ga «nezaboravnim», zaredio je Karola Wojtylu 1946.

U studenom te iste godine Wojtyla odlazi na studij u Rim gdje postiže doktorat iz teologije. Iste godine vraća se u Poljsku i dobiva svoju prvu pastoralnu službu – postaje kapelan u jednoj seoskoj župi. U 38-oj godini, Wojtyla je zaređen za biskupa. 1963. papa Pavao VI. imenuje Wojtylu za krakowskog nadbiskupa, a četiri godine kasnije imenuje ga i kardinalom.

1978. umire papa Pavao VI. Za sljedećeg papu izabran je kardinal Albino Luciani iz Venecije, koji uzima ime Ivan Pavao I. Ali, samo 33 dana nakon toga, iznenada umire. Tako se 1978. godine, 14. listopada, otvara nova konklava, a dva dana potom, izabran je 264. papa u povijesti Crkve Karol Wojtyla. Nakon 455 godina za papu je izabran ne-Talijan, prvi papa Slaven.

Ivanu Pavlu II. tada je njegov sunarodnjak i primas Poljske kardinal Stefan Wyszynski (Stefan Višinski) rekao: «Izaberu li te, molim te, ne odbij.» Poslije izbora kardinal Wyszynski je uputio proročke riječi novom Papi: «Sada trebaš uvesti Crkvu u treće tisućljeće.» On je to i učinio.

Još u prvim danima svog pontifikata zacrtao je smjer kojim će ploviti njegova lađa. ‘Ne bojte se. Otvorite vrata Kristu.’, riječi s početka njegove službe dale su pečat cijelom njegovom pontifikatu. Bog ne traži nikada od čovjeka više nego što može učiniti. Bog nam uvijek daje snage da učinimo ono što od nas traži, izjavio je početkom jubilejske godine.

Papa putnik, kako su ga često oslovljavali novinari, na svoje je prvo putovanje krenuo u siječnju 1979. u Srednju Ameriku i Meksiko. Ukupno je na putovanja kretao 104 puta, od toga tri puta je posjetio Hrvatsku.

Još je jedan važan trenutak pontifikata svetog Ivana Pavla II. 13. svibnja 1981. godine, na Trgu sv. Petra, Mehmet Ali Agca izvršio je atentat na Papu. Operacija teško ranjenog Pape trajala je šest sati, a Papa je na liječenju proveo 77 dana.

Ivan Pavao II. uvijek je bio blizak s mladima. 1986. godine ustanovio je Svjetski dan mladih. Već je na dan svog pontifikalnog ustoličenja, sveti Ivan Pavao II. kazao mladima: »Vi ste nada Crkve i svijeta – vi ste moja nada.»

Prvi je Papa koji je ušao u jednu sinagogu i džamiju. Njegov pontifikat bio je najduži pontifikat u XX. stoljeću i treći po duljini u povijesti Crkve. Obilježen je, među ostalim, brigom za dobro i dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganjem za ekumenizam, kulturu života nasuprot kulturi smrti, mir, ekologiju, dijalog i toleranciju među narodima, religijama i kulturama.

Sveti Ivan Pavao II. objavio je 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 45 apostolskih pisama. Osim toga, na svojim je apostolskim putovanjima održao više od tri tisuće govora.

Tijekom papinske službe proglasio je svetima 482, a blaženim tisuću i 338 kršćana. Imenovao je 231 kardinala. Zaredio je 321 biskupa. Niti jedan Papa u povijesti nije se susreo s tolikim brojem ljudi. Na više od tisuću općih audijencija srijedom u Rimu susreo je više od 17 milijuna hodočasnika.

Procjenjuje se da je ovaj Papa na svojim putovanjima prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Na tim putovanjima susreo se s više od 300 milijuna ljudi.

Sveti Ivan Pavao II. beatificirao je i bl. Alojzija Stepinca i Mariju od Propetog Petković te je blaženim proglasio časnog slugu Božjeg Ivana Merza. Tijekom pontifikata kanonizirao je dvojicu Hrvata: sv. Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina.

Vapaj svetog Ivana Pavla II. na početku pontifikata: “Otvorite širom vrata Kristu!” ostaje poticaj svima nama. S druge strane, taj isti Krist kojemu je Karol Wojtyla, povjerio svoj život, otvorio mu je vrata i pozvao ga u svoj dom na današnji dan 2005. u 21 sat i 37 minuta.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari