Pratite nas

Religija i Vjera

Naučite djecu materinski jezik molitve

Objavljeno

na

Napamet naučene molitve utisnut će se u njih, u njihovo srce, u njihovu pamet, i hranit će sav njihov duhovni život.

»Naučimo svoje dijete materinski jezik molitve«, piše kardinal Danneels.1 »Naučimo ga uobičajene molitve, male rečenice koje se ponavljaju, pa makar dijete pravilo pogrješke. Ako to ne učinimo, dijete će biti bespomoćno, ne će znati nijednu molitvu kad bude osjetilo potrebu da se obrati Bogu. Da nisam naučio takve molitve, ima dana kada ne bih znao kako moliti. S glavom punom briga i bez krunice ne može se daleko stići. Kad je čovjek shrvan umorom, zašto se ne bi ponizno prepustio poznatim molitvama?«

Očenaš je molitva. »Bez obzira na riječi koje izgovaramo u svojoj molitvi (…), ako je ona istinita i primjerena, mi ne govorimo ništa drugo nego ono što se već nalazi u Očenašu. U molitvama svetaca ne ćeš naći ništa što već nije sadržano u toj molitvi, a ako osjećaš slobodu oblikovati je na neki drugi način, ne ćeš moći moliti ništa drugo.«2 Prva molitva koju će djeca naučiti bit će dakle Očenaš. Ne razumiju što govore? Sigurno ne razumiju sve, ali su vrlo rano sposobni shvatiti ono bitno: da je Bog njihov Otac. Ta napamet naučena molitva utisnut će se u njih, u njihovo srce, u njihovu pamet, i hranit će sav njihov duhovni život.

Zdravomarija je najljepša molitva upućena Mariji, budući da preuzima riječi samog anđela. Ako je naučimo u djetinjstvu, zauvijek ostaje kolut za spašavanje za koji se možemo uhvatiti u danima tuge. Ona je svjetlo koje sja kad vlada gusti mrak, konop za koji se hvatamo da bismo izašli iz provalije svojih grijeha i najjednostavniji način da izrazimo svoju ljubav. Naučimo djecu Zdravomariju i neka im prijeđe u naviku da tako pozdravljaju svoju Majku, da joj se povjeravaju, da se bacaju u njezin naručaj i u njemu nalaze odmor i utjehu. Neprestano ponavljanje Zdravomarija u krunici nije blebetanje; kad nam se dijete baci u naručaj i ponavlja: »Mama, ja te volim!«, ne ćemo nikada reći da blebeće. Baš je tako i kad molimo krunicu.

Ima mnogo drugih molitava koje se mogu naučiti napamet: Vjerovanje je izraz povjerenja, našeg pripadanja Trojstvenom Bogu i jasan sažetak vjere Crkve; »čin vjere, ufanja i ljubavi«, »čin pokore« i »čin pokajanja«, kao i »Ispovijedam se«; psalmi i biblijske pjesme (kao na primjer Veliča); kratke molitve kao: »Isuse, Sine Boga živoga, smiluj se meni grješniku« – svi su ti tekstovi, posebno ako je riječ o molitvama preuzetima iz Svetoga pisma, poput riznice koja će stalno hraniti našu molitvu.

Naučiti napamet neku molitvu znači naučiti je srcem, ne poput papige, nesuvislo, nego s ljubavlju i razumom. Molitvu se ne uči kao školsku lekciju. Molitvu se uči moleći. Dijete vrlo rano usvaja te tekstove, posebno dok svake večeri sluša svoje roditelje kako uz njegovu zipku mole OčenašZdravomariju. Jednog dana, iako ih nikad nije »naučilo« u školskom smislu riječi, dijete će se znati služiti tim riječima u molitvi jednako kao što se zna služiti svojim materinskim jezikom koji nikad nije »učilo« kao jezik.

I šutnja je materinski jezik molitve. Bog, koji se objavljuje riječima, govori nam i kroz šutnju. U tome je sva težina i sva veličina molitve: težina − jer je »suho« susresti nekoga koga naša osjetila ne mogu dosegnuti, veličina − jer je taj »Netko« veći od naših riječi i jer nam tišina daje proniknuti Nepronicivog, ili još bolje, dopustiti njemu da pronikne nas. I šutnja je, dakle, materinski jezik molitve i, kao i sve ostalo, djeca je otkrivaju ugledajući se na roditelje, gledajući ih kako stoje u tišini pred Bogom. Naučiti dijete da ostane u tišini ne znači govoriti mu: »Šuti!«, nego: »Slušaj!«

Riječi molitve nemaju drugi cilj doli omogućiti nam da obratimo pozornost na Onoga koji nas dolazi ljubiti.

Christine Ponsard (preuzeto iz knjige ”Vjera u obitelji” – Verbum ) –

bitno.net


1  Kardinal Godfried Danneels, Familles, Dieu vous aime, éditions Nouvelle Cité, Paris 1991. 

2  Sveti Augustin, Poslanica Probi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Kardinal Puljić: Daytonski kreatori moraju shvatiti da moraju uvažiti naše postojanje

Objavljeno

na

Objavio

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić gostovao je u Dnevniku Nove TV gdje je komentirao položaj Hrvata u BiH te se osvrnuo na novoformirano Predsjedništvo.

Danas niste bili na inauguraciji, jeste li pozvani?

Da, pozvan sam, ali nisam to mogao ukalkulirati u svoje vrijeme. Možda to ne bi bilo dobro ni radi samog konteksta situacije koja se dogodila.

Kako procjenjujete položaj Hrvata u BiH, osobito u Federaciji?

Samim Daytonom pokazalo se da nemamo svi jednaka prava. Visoki predstavnici koji su dosad bili ovdje, vjerojatno su mislili da će problem BiH najlakše riješiti s dva naroda pa su nas polako zakonski izgurali iz jednakopravnosti.

Sada se moramo složiti i izboriti ta jednaka prava, a vjerujem da će i Europa napokon shvatiti da nas ne može ignorirati.

Daytonski kreatori moraju shvatiti da moraju uvažiti naše postojanje. Neka nas žive ne pokopaju, nego istinski uvaže da smo pravni i politički subjekt.

Ne navijam ni za jednu stranku, već za narod koji je konstitutivan i u ovoj državi treba jednako pravno postati kreator te države.

Razgovarate li s predstavnicima i pravoslavne crkve i predstavnikom islamske vjerske zajednice oko ovog problema i kakvi su njihovi i vaš stav?

Oko ovog problema ne razgovaram je to nije stvar crkve i vjerske zajednice. To je stvar politike i kreatora ove političke situacije.

Ali crkva je neodvojivi dio društva.

Da, ja takve stvari spominjem, ali rješavati ih trebaju diplomati. Mi itekako možemo doprinijeti ako nas slušaju. Koji put, ako nas ne žele čuti, znaju nas medijski linčevati poručujući da smetamo njihovoj djelatnosti.

Na primjer?

Kad sam ja prozvao da zakonski gledano sadašnji izbor nije bio pravedan, onda su me zvali nacinalistom i fašistom

Hoćete li kao nadbiskup surađivati s gospodinom Komšićem?

Ja ne mogu protiv zakona. Crkva mora naći put da opstane, ali i tražiti svoja prava.

 

Hrvatske općine u BiH oblijepljene plakatima s prekriženim fotografijama Komšića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Vatikan odlučio: Mijenja se molitva Očenaša!?

Objavljeno

na

Objavio

Jedna rečenica iz Biblije, koja se često koristi doživjet će veliku promjenu. Sa biskupske konferencije u Italiji stigla je inicijativa da se promijeni dio molitve Očenaša – “…ne uvedi nas u napast” u “…ne napuštaj nas u napasti”.

Promjena će se za sada primijeniti samo u talijanskim Biblijama, a samo se čeka dozvola Vatikana, prenosi Express.hr.

Papa Franjo je prošle godine kazao da prijevod s latinskog na talijanski nije dobar jer se implicira da Bog navodi ljude na grijeh.

Papa je tada istaknuo da francuska Katolička crkva već koristi drugačiju sintagmu koja glasi “…ne dozvoli nam da padnemo u napast…” i predložio da bi se nešto slično trebalo koristiti u molitvama u svim katoličkim crkvama u svijetu, javlja Euronews.

“Mi smo ti koji upadaju u napast. Nije On taj koji nas navodi pa nas onda pušta da padnemo u napast. Otac ne čini to. Otac pomaže da se dignemo”, kazao je papa Franjo.

Biblija je najčitanija knjiga na svijetu, do sada je prodana u preko četiri milijarde primjeraka, a u zadnjih dvije tisuće godina doživjela je brojne promjene. Originalna knjiga naravno ne postoji, a prvih 200 godina kopije Biblije radile su se ručno i nisu ih radili stručnjaci.

Takva praksa je dovela do brojnih grešaka, promjena, krivih tumačenja i izostavljenih poglavlja. Evanđelje po Ivanu tako primjerice neko vrijeme nije sadržavalo dio “Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen…”. Ta je rečenica u Bibliju ubačena 200 godina kasnije, prenosi Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari