Pratite nas

Navijači Dinama i Hajduka grmjeli Za dom spremni!’

Objavljeno

na

U izvrsnoj nogometnoj utakmici, velikom derbiju  Dinama i Hajduka pobjednika nije bilo, naposljetku je završilo 2-2. Ovu sjajnu utakmicu obilježilo je i veliko pomirenje navijačkih skupina, BBB i Torcide koje su zajedno na golemoj istočnoj tribini maksimirskog stadiona zajedno pratile  utakmicu, svaka navijajući za svoju momčad. Nisu izostale ni uvredljive poruke prema Hrvatskom nogometnom savezu, Davoru Šukeru i Zdravku Mamiću. Dvije navijačke skupine su do maksimirskog stadiona stigle zajedno kroz središte Zagreba pokazujući tako da su protiv nametnute “vaučerizacije” za gostujuće navijače. Dinamovi, BBB, navijači kupovali su ulaznice za navijače Hajduka i dočekavši ih zajedno krenuli s njima prema stadionu.
No, kako  je utakmica uistinu bila odlična to su se dvije navijače skupine polako okretale istinsko, navijanju za svoju momčad, pa smo tako na trenutke svjedočili sjajnom nogometu izvrsnom ugođaju na tribinama.

Hajduk je poveo početkom prvog dijela, no već  u prvim minutama nastavka Dinamo je bi u prednostil da bi na kraju Hajduk izjednčio u sudačkoj nadoknadi. Bio je to zaista derbi kakvog dugo nismo gledali!
Na terenu je bilo veoma zanimljiivo, prštalo je na sve strane. Hajduk je u utakmicu krenuo otvoreno, Dinamo je naizgled bio zbijen na svoju polovicu, no bio je i te kako opasan. Hajdukova hrabrost ubrzo se isplatila, nakon nekoliko dobrih akcija u 11. minuti evo i konkretizacije. Dinamo nije na vrijeme izbio loptu iz opasne zone, lopte se dokopao Sušić koji je sjajno proigrao Kouassija. Tamnoputi Hajdukov napadač lako je svladao vratara Zeleniku, a pogodak je proslavio s trostrukim saltom, bila je to atraktivna i efektna scena koja je doslovce u trans bacila brojne navijače Hajduka na istočnoj tribini na kojoj su bili zajedno s Dinamovim  navijačima, BBB.
Dinamo je sad morao zaigrati kud i kamo riskantnije i domah su se počele redati dobre akcije pred Hajdukovim vratima.
Bili su u dobrim situacijama Čop, Ademi, Brozović… Ili je njihove udarce sjajno branio vratar Kalinić ili su bili neprecizni, no dobra igra jednih i drugih natjerala je gledatelje na pljesak.

Istovremeno, istočna tribina prepuna BBB i Torcide vrijeđala je Zdravka Mamića, Davora Šukera,  nije izostajalo niti skandiranje  Josipu Šimuniću, a čulo se i skandiranje – Za dom.
No, izvrsna igra jedne i druge momčadi pomalo je bacala u zapećak i navijanje. Naposljetku, Dinamo je uspio anulirati Hajdukovu prednost, u 27. minuti nakon slobodnog udarca. Kojeg je izveo Brozović, lopta je došla do Soudanija, usput je Hajduk napravio neuspješnu zamku zaleđa. Usamljeni Soudani spretno je svladao do tada sjajnog Kalinića.
Potom je Dinamo dobio na agresivnosti i motivaciji, pa se  tada Hajduk pomalo povukao. No, kada bi  krenuo prema naprijed isto bi splitska momčad bila neugodna. K tome, utakmica je obilovala borbenošću i slobodno se može reći da je prvih 45 minuta dvoboja Dinama i Hajduka bilo za – nogometne sladokusce.

I nastavak utakmice ponudio je Dinamovu dominaciju. Nije prošlo dugo do Dinamovog pogotka, u 54. minuti glavom je pgoodio Hajdukovu mrežu bivši Hajdukov igrač, Duje Čop. Poslije izvrsnog centaršuta mladog Antolića.
Hajduk je potom izgledao poprilično malodušan, Dinamo je i dalje bio aktivniji, a stvarao je i šanse, prednost zagrebačke momčadi mogli su povisiti i Brozović i Čop.
Hajduk je tek jednom uspio zaprijetiti  preko  Vršajevića, Splićani su teško predkraj utakmice i dolazili do Dinamovih vrata. Hajdukovi napadi bili su tek stihijskimi neorganizirani i praktički do kraja utakmice. No, kako se bližio kraj utakmice to su i ti stihijski napadi postajali opasniji, jer se Dinamo povlačio čuvajući rezultat.
I u prvoj minuti sudačke nadoknade Maglica je izjednačio na 2-2 nakon pravog “filpera” u kaznenom prostoru zagrebačke momčadi.  Na veliko oduševljenja Hajdukovih navijača…

K.K.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Deseci tisuća ljudi marširaju u Bratislavi za potpunu zabranu pobačaja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: AFP

Deseci tisuća ljudi marširalo je u Bratislavi u nedjelju zahtijevajući potpunu zabranu pobačaja u Slovačkoj.

Slovački zakoni o pobačaju liberalni su, u usporedbi s Poljskom i Maltom koje imaju najstrože zakone u Europskoj uniji te najčešće dopuštaju pobačaj samo u slučajevima silovanja.

U Slovačkoj je pobačaj legalan do 12. tjedna trudnoće, a zbog zdravstvenih razloga može biti odobren do 24. tjedna trudnoće.

Konzervativni i krajnje desni zastupnici žele dopustiti pobačaj do šest ili osam tjedana trudnoće ili ga potpuno zabraniti.

Parlament će ovoga mjeseca raspravljati o prijedlozima zakona o pobačaju koji predviđaju ograničenja.

Nije jasno hoće li takav prijedlog postati zakon budući da vladajući socijaldemokratski Smer, konzervativan u društvenim pitanjima i manji partner u koaliciji desno centristička Slovačka nacionalna stranka, nisu rekli hoće li podržati neki od zakonskih prijedloga.

Broj pobačaja opada u Slovačkoj te je, u toj zemlji s 5,4 milijuna stanovnika, prošle godine izvedeno šest tisuća tih postupaka, a prije deset godina gotovo 10 tisuća.

Anketa pokazuje da se 55,5 posto Slovaka protivi restrikcijama prava na pobačaj, dok ih 34,6 posto podupire.

Prosvjednici sa sloganima “Čovjek je čovjek neovisno o veličini” i “Tko ubije nerođeno dijete ubija budućnost nacije” marširali su ulicama Bratislave zahtijevajući potpunu zabranu pobačaja, uključujući zabranu u slučajevima silovanja ili teške malformacije fetusa.

“Život svakog čovjeka je neprocjenjiv, stoga mora biti zaštićen od početka do prirodne smrti”, rekao je jedan od organizatora prosvjeda, koje podupire Katolička crkva, na pozornici.

Organizatori procjenjuju da je na prosvjedu sudjelovalo oko 50 tisuća ljudi.

Vladajući Smer je na vlasti u Slovačkoj, gotovo bez prestanka od 2006., a izgradio je podršku gospodarskim rastom i ulaganjem u socijalnu državu te društveno konzervativnom politikom.

Uoči izbora iduće godine Smer je obećao podržati zakonsku zabranu homoseksualnih brakova i zabranu usvajanja djece za istospolne brakove.

Slovački zakon ne priznaje životno partnerstvo osoba istoga spola.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. katolici čine 66 posto, a protestanti devet posto stanovništva Slovačke. (Hina)

 

Pusti me da živim

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Hrvatski politički vrh dvojako reagira na vanjskopolitičke i sigurnosne izazove

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski politički vrh dvojako reagira na vanjskopolitičke i sigurnosne izazove. Ili ih ne primjećuje, ili su iznenađeni. Programska deklaracija bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA), u kojoj iznose cilj dokidanja sadašnje teritorijalne podjele i stvaranja Republike BiH, polučila je mješovitu reakciju – nešto su kao probuđeno iznenađeni. No iznenađenju zaista nema mjesta.

Deklaracija pod upraviteljskom palicom Bakira Izetbegovića iz rujna 2019. godine nastavak je ostvarenja istih, velikobošnjačkih i panislamskih ciljeva koji su definirani zaključcima Drugog bošnjačkog sabora 27. i 28. rujna 1993., pod upravljačkom palicom njegova oca Alija Izetbegovića.

Cilj je i tada, baš kao i sada, bio svesti pitanje teritorijalnog razgraničenja BiH na bošnjačko-srpsko pitanje i ostvariti muslimansku državu s panislamskim potencijalom u najvećim mogućim granicama. Sukladno cilju na tom Saboru su dekretom tadašnji Muslimani (što je bila Titova inovacija jedinstva vjere i nacije) preimenovani u Bošnjake, koji su teritorijalno prošireni na sve južnoslavenske muslimane.

Alija Izetbegović i savjetnici su tada dobro izabrali trenutak. Imali su zaleđen ratni sukob sa Srbima u BiH i potpisanu Deklaraciju Izetbegović-Krajišnik, koja je definirala način srpsko-muslimanskog razlaza i izlaska na more.

Sve su svoje vojne potencijale usmjerili prema Hrvatima, odnosno HVO-u, s dobrim izgledima da izlaz na more dolinom Neretve osvoje oružjem (operacija Neretva 93). I na Saboru su donijeli zaključak da odbiju tadašnji Owen-Stoltenbergov mirovni plan i nastave rat.

Njihovi tadašnji islamistički prijatelji i organizacije poput Al-Qa’ide u svojim su propagandnim materijalima promovirali muslimansku državu u BiH sa širokim izlazom na more dolinom Neretve, kao bazu za nastavak džihada u Europi.

Koncept promjene granica, eliminacija Hrvata kao političkog naroda iz BiH i obnova neke nove jugoslavenske zajednice pod srpskom dominacijom, sa srpskim poludržavama u Hrvatskoj (SAO Krajina) i BiH bio je i sasvim u duhu tadašnje britanske politike, koja je uvjerljivo dominirala u mirovnom procesu.

Doduše, sa stvaranjem islamske države u središtu Europe, Britanci baš i nisu bili presretni. Ali imali su razloga vjerovati da je taj proces pod njihovim nadzorom. Središnja Bosna je preko njihova vojno-obavještajnog angažmana u UN-ovim mirovnim snagama bila i njihov, a ne samo Bin Ladenov laboratorij za razvoj suvremenog džihada.

I Hrvatska, sa zaleđenom srpskom okupacijom i Hrvati u BiH bili su dodatno oslabljeni snažnom propagandom o agresiji na BiH i u najgoroj političko-vojnoj poziciji nakon pada Vukovara. Ukratko, bio je otvoren put prema finalnom srpsko-bošnjačkom dogovoru, u nekoj jugoslavenskoj asocijaciji koja je zbog rasporeda stanovništva odgovarala objema stranama.

Dovršena država

Postojala je samo jedna slaba točka u tom planu. U njemu nije bilo SAD-a i njegove nove uloge u Europi, s NATO-om kao glavnim zapadnim obrambeno-sigurnosnim menadžerom. I na toj je točki pao plan. Na toj se točki u sljedeće dvije godine Hrvatska uspjela prometnuti od izvjesnog gubitnika do jedine države pobjednice daytonskog mirovnog procesa.

Poslije SAD-a kao glavnog pobjednika, dakako. Moguće je danas lamentirati jesu li neke stvari mogle biti definirane drukčije. No ono što je uistinu važno jest da je iz mirovnog procesa jedino Hrvatska izišla kao dovršena država, sa zapadnom euro-atlantskom perspektivom.

Uspjela je to jer je imala vodstvo koje je prepoznalo trenutak i znalo iskoristiti priliku: predsjednika Franju Tuđmana, koji je znao da bez snažne vojske i savezništva sa SAD-om ne može dobiti rat, i njegove najbliže suradnike u tom procesu, ministra obrane Gojka Šuška u vojnom dijelu i posebnog izaslanika Miomira Žužula u političkom dijelu procesa.

Rujan 2019. umnogome politički podsjeća na nastavak rujna 1993. Traže se novi okviri za nedovršene postjugoslavenske države – BiH, Kosovo, Srbiju, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru. Za američku, kao ni za ojačanu rusku politiku, promjena granica više nije tabu.

Posebni izaslanik američkog državnog tajnika Mathew Palmer za nedavnog je posjeta državno nedovršenoj regiji najavio promjenu Daytonskog sporazuma. Deklaracija Izetbegovića mlađeg samo je pažljivo tempirani potez u tom procesu. I Srbi i Bošnjaci nastoje ga opet svesti na srpsko-bošnjački dogovor.

Njihov zajednički specijalni rat protiv Hrvatske, a s ciljem slabljenja hrvatske pozicije u procesu, već je odavno u tijeku preko migrantske krize i programiranih antifa-provokacija. Ali to ne bi trebao biti problem za Hrvatsku kao članicu NATO-a pa i EU.

Problem je što današnja Hrvatska nema vodstvo koje prepoznaje političke procese i izazove trenutka, niti ideje kako se u njima postaviti. Problem je što Andrej Plenković kao dominantna izvršna funkcija u državi uistinu vjeruje da su smisao i sadržaj državne politike namjestiti svoje senior-hostese u sinekure birokratskih, sadržajno ispraznih multilateralnih organizacija.

U Americi vidi prijetnju svojoj bajci malog činovnika-namjesnika većih europskih činovnika. To je istinska opasnost za hrvatsku budućnost u ovome procesu. A ne ni Vučićeve provokacije, ni Izetbegovićeve deklaracije.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

 

Kako je SDA ‘izišla iz ormara’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari