Pratite nas

Navijačima slavlje, BH ekonomiji milijuni maraka

Objavljeno

na

bihOsim navijača koji s nervozom dočekuju svaku utakmicu svoje reprezentacije, za što bolji plasman i dulji boravak u Brazilu reprezentacija BiH i Hrvatske molit će se brojni pivari, ugostitelji, trgovci, putničke agencije,…. Svjetsko nogometno prvenstvo, po mnogima najveći globalni događaj, osim sportskih aspekata, “navijačke groznice”, ima i svoju izuzetno pozitivnu financijsku stranu jer u zemljama sudionicima zaradit će apsolutno svi. Gotovo da i nema područja na koje ovakvi događaji ne djeluju financijski povoljno, pa se zasigurno već zadovoljno trljaju ruke jer će im se prihodi tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu permanentno povećavati, naročito ako se reprezentacije BiH i Hrvatske plasiraju u drugi krug natjecanja. To bi njima značilo dodatne milijune maraka.

Porast potrošnje

Cjelovitu sliku o pozitivnim efektima Svjetskog nogometnog prvenstva dobit ćemo nakon što pogledamo statističke podatke koje su radile najveće i najcjenjenije svjetske institucije. Prema njima, promet u kafićima u vrijeme turnira raste 30 posto, a popije se 10 posto više piva nego uobičajeno. Još zornija ilustracija jest ona kako se za vrijeme Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine u susjednoj Hrvatskoj proizvelo čak 40.000 hektolitara piva u odnosu na godinu ranije. Nadalje, proda se 20 posto više televizora i dresova reprezentacija. Za vrijeme trajanja prvenstva u zemljama poput BiH znalo se prodati između 35.000 i 40.000 dresova, kao i ostalih navijačkih rekvizita – kapa, šalova, zastava, truba, itd. Sigurno je kako će i kladionice profitirati tijekom prvenstva, jer pokazatelji kažu kako se tijekom svjetskih ili europskih nogometnih prvenstava uplati oko 20 posto više listića. Pozitivan efekt zabilježit će i putničke agencije, iako će on ovaj put biti znatno manji jer se prvenstvo igra u dalekom Brazilu, u kojem su i cijene “paprene”. S obzirom kako velika većina naših građana jedva krpa kraj s krajem, malo njih će se odlučiti otići na Svjetsko prvenstvo. Ipak, oni koji to urade, većinom će uzimati kredite pa će prvenstvo imati pozitivne odraze i na bankarski sektor.

Efekt zarade

S obzirom kako se nitko u našoj zemlji ne bavi egzaktnim izračunima navedenih podataka i time koliki bi uistinu trebao biti efekt zarade, o njemu je teško precizno govoriti. Treba priznati kako je u BiH i vrlo teško govoriti o egzaktnim podacima zbog vrlo razgranate “sive” ekonomije. U susjednoj Hrvatskoj, primjerice, već se okvirno barata određenim brojkama, pa tamošnji mediji pišu kako za svaki nastup Vatrenih Hrvati potroše oko 55 milijuna kuna (oko 14 milijuna maraka). Isto tako, optimističnije procjene govore o ukupnoj zaradi od 150 milijuna eura za prvi krug i do 300 milijuna eura plasira li se Hrvatska u osminu i/ili četvrtinu finala. Bilo kako bilo, jasno je kako će prvenstvo u Brazilu imati čitav niz pozitivnih efekata, a nadajmo se kako će Zmajevi i Vatreni svojim rezultatima donijeti bar malo veselja u “crnu” bh. svakodnevicu.

Dnevni list / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Zbogom, sveučilišta, slijedi digitalna diktatura?

Objavljeno

na

Objavio

U susjednoj nam Italiji, žestoko pogođenoj koronavirusom, i sljedeće akademske godine nastava bi se trebala odvijati online, telematski. Zašto ne? Ako je virus tu, to je razuman pristup.

Ali, uvijek postoji neki “ali”. Naime, je li koronavirus samo povod za nestanak sveučilišta i studenata kakve poznajemo već deset stoljeća? Tako se talijanski filozof svjetskog glasa, i sam (bivši) sveučilišni profesor, Giorgio Agamben, prošlog tjedna žestoko obrušio na takvu odluku napisavši razmišljanje pod naslovom “Misa zadušnica za (moje) studente”. Njegovu argumentaciju valja uvažiti.

Ponajprije, nije koronavirus doveo do toga da sveučilišta tek sada postaju virtualna, već niz godina u SAD-u na prestižnim sveučilištima vi možete studirati i diplomirati iz Doboja ili Gornje Mahale, a da nogom ne kročite na tlo Amerike, ili u bilo koju predavaonicu sveučilišta s druge strane Atlantika. Platiš, sjediš doma na trosjedu, i to je to.

Koronavirus je, dakle, samo dobar razlog ove revolucije odgojno-obrazovnog procesa, ali telematizacija i virtualizacija nastave na sveučilištima proces je koji je počeo odavno, s koronavirusom ili bez njega. To je Agamben nazvao digitalnom diktaturom i tehnološkim barbarstvom koje ruši sam smisao sveučilišta i osobe studenta. Događa se, veli on, nešto o čemu se uopće ne govori previše, a to je kraj osobe studenta kao načina života.

NAČIN ŽIVOTA

Sveučilišta su rođena u Europi, baš iz studentskih udruga – universitates – i duguju im ime. Universitates su, u prijevodu, zajednice (!) profesora i studenata. Biti student bilo je i jest, u prvom redu, način života u kojem je proučavanje i slušanje predavanja svakako bilo presudno, ali ništa manje važan nije bio susret i stalna razmjena s ostalim studentima, koji često dolaze iz mjesta udaljenijeg od ovog gdje studiraju, iz drugih kultura, nacija, država.

Dakle, mjesta uzajamnog obogaćivanja, razmjene, propitivanja, zajedničkih kava, često i brakova. Takav se život stoljećima razvijao na različite načine, od srednjeg vijeka do studentskih pokreta dvadesetog stoljeća, to je bila važna društvena, egzistencijalna i humana dimenzija fenomena “biti student”. Svatko tko predaje u sveučilišnoj učionici dobro zna kako se tu stvaraju prijateljstva i, prema kulturnim i političkim interesima, i male studijske i istraživačke grupe koje su se nastavile susretati i nakon završetka predavanja.

Sve to trajalo je gotovo deset stoljeća, sada završava zauvijek, misli Agamben. Studenti više neće živjeti u gradu u kojem se nalazi sveučilište, ali svaki će slušati lekcije zatvoren u svojoj sobi, ponekad odvojen stotinama kilometara od onoga što su nekada bili njegovi kolege s faksa. U malim gradovima, nekad prestižnim sveučilišnim lokacijama, vidjet će se da studentske zajednice, koje često čine najživlji dio, nestaju s ulica.

Primjerice, ako bi se telematska revolucija, digitalna revolucija, razvijala i nakon korone u smjeru totalne virtualizacije nastave na sveučilištima, u kontekstu treće industrijske revolucije o kojoj je Rifkin pisao još 2011. godine, a koja će stubokom promijeniti sustav visokog obrazovanja, moj Osijek postat će mrtav grad bez nešto manje od 20 tisuća studenata iz svih krajeva Hrvatske i susjednih zemalja. Živost svake vrste koju studentska populacija daje gradovima poput Osijeka nemjerljiva je u svakom pozitivnom smislu, od ekonomskog do kulturnog i svih drugih smislova.

Ovaj pak proces virtualizacije (visokog) obrazovanja, gdje bi korona poslužila kao inicijalna kapisla, posebno je u interesu raznim Microsoftima i Gatesima koji imaju ogroman utjecaj na politike vlada država, kao i nadnacionalnih globalnih institucija kojih su donatori, a koji su monopolisti u tom biznisu virtualnoga.

OPASNA TEHNIKA

Je li Agamben pretjerao, bilo u ovim predviđanjima virtualizacije sveučilišta, je li pretjerao kada to naziva uvodom u digitalnu diktaturu, u kontrolu velike braće nad globalnim odgojno-obrazovnim procesima? Osobno ne znam, ali autoriteti poput Agambena ili Rifkina ne mogu se shvatiti neozbiljno.

Naime, nijedan totalitarizam, nijedna diktatura ne živi od mase, nego od izoliranog pojedinca, u ovom slučaju studenta koji sam u svojoj sobi bleji u zaslon i sluša predavanje bez žive, konkretne međuljudske interakcije i međusobne korekcije. Takvog izoliranog pojedinca lako je izmanipulirati, a svakog nepoćudnog profesora, koji online govori nešto što se ne sviđa tim vinovnicima digitalne diktature kao sredstva (i) kontrole odgojno-obrazovnog procesa, jednim klikom miša eliminiraju iz vrlog novog svijeta.

Tehnika je, kao i sve, ambivalentna, poput vatre koja vas može i ugrijati i napraviti požar, ako njome upravlja piroman, a postoje, u tom smislu, i tehnološki piromani i predatori. Razvoj tehnike i tehnologije ne smije voditi dehumanizaciji, globalnoj kontroli nad znanjem i produkcijom znanja, pa sveučilišta u tom procesu treba čuvati od tehnoloških piromana (ne od tehnologije), tehnokratskih manipulatora i velike braće.

Ako se taj scenarij pokrene, što se mene i mnogih kolega tiče, samo jedno: No pasaran!

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ivica Šola: Želi li Bill Gates globalnu kontrolu nad ljudskim zdravljem i znanjem?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Fahrudin Radončić: Glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH Gordana Tadić sinoć je dobila ozbiljne prijetnje po život

Objavljeno

na

Objavio

Foto: BIRN / Gordana Tadić

Gordana Tadić, glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH sinoć dobila ozbiljne prijetnje po život, rekao je ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić.

Istaknuo je kako se radi o očitom narušavanju sigurnosti nje i njene obitelji. ”Zato sam danas nervozan. Ne možemo živjeti u zemlji, gdje možete da potpuno nesankcionirano prijetite glavnoj tužiteljici i njezinoj obitelji. To se radilo i mojim sucima, i u prvom i u drugom postupku im se prijetilo da će im sve pobiti i nitko to nikada nije istražio. Ako mi imamo danas situaciju da se prijeti obitelji glavne tužiteljice, onda ovo postaje zemlja koja ne dozvoljava da se oni koji su se godinama educirali da budu dobri suci, da budu dobri tužitelji, da budu dobri policajci, ako njima ne dozvoljavamo da rade, pa šta da mi očekujemo od ovog društva”, rekao je Radončić.

Kaže kako je zatražio da se pojača zaštita i tužiteljice Tadić i njezine obitelji. ”Ono što možemo sigurno reći je da njezina sigurnost ne smije biti ugrožena. Poziv političara na linč bilo kojeg pravosudne osobe je nešto što ja odbacujem”, rekao je Radončić.

Podsjećamo, o tužiteljici Tadić oglasila se i SDA rekavši kako je njezino djelovanje u slučaju respiratori politički motivirano te su zatražili njezinu smjenu.

Bakir Izetbegović o uhićenju Novalića: Ovo je udar na Bošnjake

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari