Pratite nas

Kronika

Navršava se 37 godina od političkog ubojstva Đure Zagajskog u Münchenu

Objavljeno

na

Dana 26.03.2020. navršava se 37 godina od političkog ubojstva Đure Zagajskog u Münchenu.

Za ovaj grozni jugokomunistički-udbin zločin još uvijek nitko nije odgovarao.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!  

Đuro Zagajski – kratka biografija

Đuro Zagajski, rođen 2. listopada 1939. u Zagrebu, već kao maloljetnik pokušao je nekoliko puta pobjeći iz Jugoslavije. Jednom mu je to uspjelo, ali su ga austrijske vlasti vratile u Jugoslaviju, gdje je najprije proveo dva mjeseca u zatvoru, a potom je bio upućen na odsluženje vojnog roka. Vrativši se iz JNA u Zagreb bio je ponovno uhićen i osuđen na dvije godine zatvora zbog “neprijateljske propagande“. Napokon, u srpnju 1967. godine Zagajski se ponovno odlučuje na bijeg iz Jugoslavije i dolazi u Njemačku gdje dobiva politički azil. U narednom razdoblju sudjelovao je u demonstracijama protiv Jugoslavije i pratio emigrantske publikacije.

“Operativna obrada“ nad Đurom Zagajskim

Dana 22.01.1982. godine Centar SDS Zagreb zaveo je “Operativnu obradu“ nad Đurom Zagajskim.

Operativnu obradu nad njim predložio je Zdravko Mustač, načelnik Centra SDS Zagreb, suglasan je bio Josip Perković, načelnik II. odjela Centrale SDS SRH, a odobrio je Vinko Bilić, načelnik SDS SRH, dok je operativnu obradu od tada vodio Milan Munjas, operativni radnik Centra SDS Zagreb.

Osoba od posebnog povjerenja Đure Zagajskog bio je Stjepan Mesek, koji je bio agent Centra SDS Zagreb pod kodnim imenom “Karlo“ i “Dubravko“. Njega su na vezi od studenog 1981. godine do ožujka 1983. godine držali Mišo Deverić i Milan Munjas – djelatnici II. odjela Centra SDS Zagreb.

Suradnika “Emina“ vodili su djelatnici Centra SDS Varaždin Milan Tesla i Ilija Dodik, a oko vođenja suradnika instruirao ih je Josip Perković.

 Dušan Šime Periš angažiran je 12.06.1981. godine i njegov pseudonim je bio “Dukat“.

Bio je na vezi Zlabnik Damira i Roguljić Mladena, djelatnika II. odjela Centra SDS Zagreb u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

U izjavi suradnika “Jerka“ od 2.12.1982. godine, koju je on vlastoručno napisao i potpisao, stoji: “Ja, Branko Sklepić, rođen 7.1.1947., na privremenom radu u SRNj München, dajem dobrovoljno i bez prinude Izjavu kojom se obvezujem da ću na dobrovoljnoj bazi, odano na patriotskoj bazi davati podatke službi DS. Pošto se krećem u društvu ekstremnih emigranata u Münchenu kao što su Zagajski Đuro itd. Sva saznanja ću prenašati, bilo pismenim putem ili direktnim kontaktom sa službom SDS“. “Jerka“ je vodio djelatnik II. odjela Centra SDS Zagreb Damir Zlabnik, u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

Suradnik “Pjesnik“ je bio Miro Škrinjarić, kojeg je vodio djelatnik II. odjela Centra SDS Zagreb Mišo Deverić, u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

 Pored njih tu je veliku ulogu odigrao i izvjesni Milan Dorič – pod pseudonimima “Hanzi“, “Milan“, “Flora“ i “Pogan“.

 Ubojstvo Đure Zagajskog

 U noći od subote na nedjelju, 26. na 27. ožujka 1983., ubijen je emigrant Đuro Zagajski, rodom iz Zagreba.

Mrtvo tijelo Đure Zagajskog pronađeno je u jutarnjim satima na otvorenom polju u münchenskom parku Vrt fazana. Zagajski je bio prijatelj i suradnik Stanka Nižića (ubijen 23.08.1981. u Zürichu), Stjepana Đurekovića (ubijen 28.07.1983. u Wolfratshausenu kod Münchena)  i Luke Kraljevića (preživio nekoliko udbinih atentata).

Mjesecima prije ubojstva Zagajskog, suradnik zagrebačke Udbe pod pseudonimom “Karlo”, dostavljao je izvješća o aktivnostima hrvatskih emigranata u Njemačkoj i Švicarskoj. Glavna osoba u tim izvješćima bio je Đuro Zagajski.

Suradnik varaždinske Udbe pod pseudonimom “Emin“ u izjavi od 25.02.1983. godine, mjesec dana prije ubojstva, tvrdi da je Đuro Zagajski stekao potpuno povjerenje u njega i da u posljednje vrijeme zna većinom dolaziti u njegov stan i duže se zadržavati, dok je ranije izbjegavao da zajedno odu bilo kuda izvan javnih lokala. Sada je spreman i da se sa “Eminom“ nasamo vozi u njegovom automobilu.

M. Štimac, rođen 1952 godine u Rijeci, član SKPJ, “odležao“ je sedam godina u KPD Stara Gradiška. Đuru Zagajskog je navodno upoznao u zagrebačkom zatvoru.

Štimac sa jugoslavenskim pasošom dolazi 1982. godine u Njemačku i od tada radi sve da dobije povjerenje Đure Zagajskog koji mu je čak bio i vjenčani kum 25.02.1983. – mjesec dana prije ubojstva. M. Štimac je bio i tajnik društva «Zrinski» kojeg je vodio prof. Vladislav Musa.

Štimčeva desna ruka bili su kriminalci iz Sinja braća B. i P. Penić.

B. Penić se je hvalio da ima grupu ljudi u Splitu i u Zagrebu koji su u stanju za novac izvršiti svaku akciju. Navodno su to kriminalci s kojima je Penić bio na izdržavanju kazne zatvora u Lepoglavi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Na današnji dan 2005. godine umro je Ivan Pavao II.

Objavljeno

na

Objavio

U povodu 15. obljetnice smrti Ivana Pavla II. na zajedničku molitvu na nakanu za prestanak epidemije koronavirusa, poziva umirovljeni krakovski nadbiskup kardinal Stanisław Dziwisz. Pridružite se večeras u 21.37.(vrijeme kada je Papa Ivan Pavao umro).

Posljednje riječi voljenog pape Ivana Pavla II. bile su na poljskom jeziku i glasile su: “Pozwólcie mi odejść do domu Ojca”. (Dozvolite mi otići u Očev dom)

Na današnji dan 2005. godine u 21 sat i 37 minuta umro je papa Ivan Pavao II. u svom stanu u Vatikanu. Uzrok smrti bio je zastoj srca usred hipotenzije i nedovoljne cirkulacije izazvane septičkim šokom. Sepsa je, pak, bila uzrokovana ranijom urinarnom infekcijom. Posljednje papine riječi bile su na poljskom jeziku i glasile su: “Pozwólcie mi odejść do domu Ojca”. (Dozvolite mi otići u Očev dom).

Nekoliko dana prije papa je primio bolesničko pomazanje od svog prijatelja i tajnika Poljaka Stanisława Dziwisza. Dok je papa umirao, deseci tisuća ljudi okupili su se na Trgu sv. Petra u Rimu. Papa je ostavio pisanu oporuku u kojoj je izričito tražio da ne bude pokopan u sarkofagu, nego jednostavno u zemlju. Želja mu je ispunjena i pokopan je ispod crkve sv. Petra.

Na papinom sprovodu okupio se najveći broj stranih državnika u povijesti . Ivan Pavao II. proglašen je blaženim 1. svibnja 2011, a svetim 27. travnja 2014. na Nedjelju Božanskog milosrđa koje je toliko štovao.

Bio je veliki prijatelj i zagovornik hrvatskog naroda, kako za zemaljskog života, tako i danas u vječnom životu s Bogom.

Karol Jozef Wojtyla rođen je 1920. u Wadowicama, gradu smještenom na jugu Poljske. Ime je dobio po svetom Karlu Boromejskom čijoj zaštiti su svog sina preporučili roditelji Karol i Emilia.

Karolova majka umrla je devet godina kasnije, a kada je imao dvanaest Karolu je preminuo i stariji brat. Ivan Pavao II. često je govorio kako je njegova majka željela imati dva sina: liječnika i svećenika; njegov brat bio je liječnik, a on je postao svećenik. Papa će kazati da su njegove pripreme za svećenički poziv počele još u roditeljskom domu i da je na njih znatno utjecao njegov otac.

Iz mladosti svetog Ivana Pavla II. svakako treba istaknuti 1938. kada se Lolek, kako su zvali Woytilu, seli u Krakow. Tu započinje studij poljske filologije. Nakon prve godine studija nacistička Njemačka okupira Poljsku, a nacisti zatvaraju Sveučilište.

Prema Papinim riječima izbijanje rata “na izrazit je način promijenilo tijek njegova života”. Da bi izbjegao deportaciju, Wojtyla počinje raditi u kamenolomu, a potom prelazi u tvornicu sode. Sam će kasnije reći kako su te godine bile odlučne za konačno sazrijevanje njegove odluke o odlasku u bogosloviju. Iz tog vremena seže i njegov duboki osjećaj ljubavi i prijateljstva za radnike.

Budući papa i svetac u tajnosti od 1942. pohađa Teološki fakultet u Krakowu. Krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapiehe, koga je papa iznimno cijenio i nazivao ga «nezaboravnim», zaredio je Karola Wojtylu 1946.

U studenom te iste godine Wojtyla odlazi na studij u Rim gdje postiže doktorat iz teologije. Iste godine vraća se u Poljsku i dobiva svoju prvu pastoralnu službu – postaje kapelan u jednoj seoskoj župi. U 38-oj godini, Wojtyla je zaređen za biskupa. 1963. papa Pavao VI. imenuje Wojtylu za krakowskog nadbiskupa, a četiri godine kasnije imenuje ga i kardinalom.

1978. umire papa Pavao VI. Za sljedećeg papu izabran je kardinal Albino Luciani iz Venecije, koji uzima ime Ivan Pavao I. Ali, samo 33 dana nakon toga, iznenada umire. Tako se 1978. godine, 14. listopada, otvara nova konklava, a dva dana potom, izabran je 264. papa u povijesti Crkve Karol Wojtyla. Nakon 455 godina za papu je izabran ne-Talijan, prvi papa Slaven.

Ivanu Pavlu II. tada je njegov sunarodnjak i primas Poljske kardinal Stefan Wyszynski (Stefan Višinski) rekao: «Izaberu li te, molim te, ne odbij.» Poslije izbora kardinal Wyszynski je uputio proročke riječi novom Papi: «Sada trebaš uvesti Crkvu u treće tisućljeće.» On je to i učinio.

Još u prvim danima svog pontifikata zacrtao je smjer kojim će ploviti njegova lađa. ‘Ne bojte se. Otvorite vrata Kristu.’, riječi s početka njegove službe dale su pečat cijelom njegovom pontifikatu. Bog ne traži nikada od čovjeka više nego što može učiniti. Bog nam uvijek daje snage da učinimo ono što od nas traži, izjavio je početkom jubilejske godine.

Papa putnik, kako su ga često oslovljavali novinari, na svoje je prvo putovanje krenuo u siječnju 1979. u Srednju Ameriku i Meksiko. Ukupno je na putovanja kretao 104 puta, od toga tri puta je posjetio Hrvatsku.

Još je jedan važan trenutak pontifikata svetog Ivana Pavla II. 13. svibnja 1981. godine, na Trgu sv. Petra, Mehmet Ali Agca izvršio je atentat na Papu. Operacija teško ranjenog Pape trajala je šest sati, a Papa je na liječenju proveo 77 dana.

Ivan Pavao II. uvijek je bio blizak s mladima. 1986. godine ustanovio je Svjetski dan mladih. Već je na dan svog pontifikalnog ustoličenja, sveti Ivan Pavao II. kazao mladima: »Vi ste nada Crkve i svijeta – vi ste moja nada.»

Prvi je Papa koji je ušao u jednu sinagogu i džamiju. Njegov pontifikat bio je najduži pontifikat u XX. stoljeću i treći po duljini u povijesti Crkve. Obilježen je, među ostalim, brigom za dobro i dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganjem za ekumenizam, kulturu života nasuprot kulturi smrti, mir, ekologiju, dijalog i toleranciju među narodima, religijama i kulturama.

Sveti Ivan Pavao II. objavio je 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 45 apostolskih pisama. Osim toga, na svojim je apostolskim putovanjima održao više od tri tisuće govora.

Tijekom papinske službe proglasio je svetima 482, a blaženim tisuću i 338 kršćana. Imenovao je 231 kardinala. Zaredio je 321 biskupa. Niti jedan Papa u povijesti nije se susreo s tolikim brojem ljudi. Na više od tisuću općih audijencija srijedom u Rimu susreo je više od 17 milijuna hodočasnika.

Procjenjuje se da je ovaj Papa na svojim putovanjima prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Na tim putovanjima susreo se s više od 300 milijuna ljudi.

Sveti Ivan Pavao II. beatificirao je i bl. Alojzija Stepinca i Mariju od Propetog Petković te je blaženim proglasio časnog slugu Božjeg Ivana Merza. Tijekom pontifikata kanonizirao je dvojicu Hrvata: sv. Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina.

Vapaj svetog Ivana Pavla II. na početku pontifikata: “Otvorite širom vrata Kristu!” ostaje poticaj svima nama. S druge strane, taj isti Krist kojemu je Karol Wojtyla, povjerio svoj život, otvorio mu je vrata i pozvao ga u svoj dom na današnji dan 2005. u 21 sat i 37 minuta.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Tomislav Karamarko: Dragi Josipe hvala ti na žrtvi. Ima nas još i tu smo

Objavljeno

na

Objavio

Povodom obljetnice stradavanja prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića koji je 31. ožujka 1991. poginuo na Plitvičkim Jezerima, na Facebooku posebnu posvetu napisao je Tomislav Karamarko:

Dragi Josipe, vrijeme prolazi i sjetimo te se na dan pogibije – kako si, zaljubljen u hrvatsku neovisnost i hrvatsku državu, bio spreman dati sebe za domovinu. To si i učinio, prvi!

Hrvatska ti je bila vrelo emocija. I u maglovitu zoru na Plitvicama, tom Oltaru Domovine, dao si sve. Snove i život Josipa Jovića, otaca, djedova i pradjedova. Tvoja Hrvatska, Josipe, bila je jednostavna. Nezavisna, samosvjesna, slobodna, ugodna za život i ponosna. Nije li takvo i stijenje iz kojeg si ponikao?

Hvala ti na žrtvi. Ima nas još i tu smo. I još uvijek sanjamo Hrvatsku. I spremni smo. Dragi Josipe, zauvijek si s nama, napisao je Tomislav Karamarko na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari