Connect with us

Religija i Vjera

Nazovi hitno biblijski broj

Objavljeno

on

Kad misliš da je Bog daleko
Nazovi hitno biblijski broj

Čovjeka u vremenu i prostoru snalaze svakakve misli i promišljanja. Razočaranja i različite sumnje. Jedna od sumnji je dakako da je Bog daleko, da ne vidi i ne promatra svijet u kojem živimo. Okruženi čisto pragmatičnim realnostima poplava, potresa, pandemija, posljedicama globalnog zatopljenja, kao da smo navukli na oči mrenu preko koje ne vidimo Boga. I dakako njegovu prisutnost u stvarnom životu.

Neki pomišljaju da je svijet postao grozno mjesto za život baš zbog Božjeg udaljavanja od ljudske vrste. A drugi promišljaju da je čovjek 21. stoljeća zatvoren u klopku frustracija koje je sam sebi postavio. Ne možemo se oteti dojmu da smo gotovo svakih pola sata izloženi novim medijskim pritiskom novih tragičnih informacija.

Još se nismo oslobodili psiholoških dojmova i stresova od potresa na Banovini i u Zagrebu, a stižu nas loše vijesti iz Češke, Zuricha, Njemačke. Gdje je tu Bog? Gdje je tu njegovo oko i njegova prisutnost? Nije li se možda umorio od čovjekovog neposluha, oholosti, lutanja, i udaljio? Ili je čovjek čovjeku postao tako nebitan da smo sve sveli na informacije bez imalo empatije?

Ako i postoji empatija, može li uopće čovjek pomoći onom drugom čovjeku u nevolji? Borimo se u mislima i djelovanju za čovjeka i obitelj stradalog na Banovini i Zagrebu, a eto vremenskih nepogoda i nevolja u Slavoniji, Požegi, Češkoj, u Švicarskoj, u Njemačkoj. Osvećuje li se priroda čovjeku?

Dolazi li na naplatu ljudska bahatost u kojoj je svojim egoizmom, trkom za stjecanjem i bogatstvom zagadio vodu, zemlju, zrak? Ta tri prapočela postala su očigledno bolesna i opasno mjesto za život čovjeku i životinjama. Voda koju je zagadio za piće, sve češće čovjeku odnosi u nemilosrdnim poplavama baš sve. Zrak koji je desetljećima zagađivao, donosi mu strahovite klimatske promjene. Ne postoji više normalna, a nekad prirodna izmjena zime, proljeća, ljeta i jeseni. Iz debelih zimskih jakni uskačemo gotovo preko jednog dana, ili tjedna u ljetnu odjeću.

Ekstremne vrućine postaju nešto sasvim normalno. Zemlja kao majka koja hranila čovjeka i životinje ne egzistira više u nekadašnjem prirodnom i normalnom ritmu, balansu izmjena vlage i sušnih razdoblja.

Odlazimo u svakom pogledu iz krajnosti u krajnost. I kako da ne pomislimo da je možda Bog daleko? Ali tada nam netko šapne: „ Nazovi hitno jedan od biblijskih brojeva, jer Bog i Božja riječ imaju odgovore na sva teška pitanja“. Na pitanja kad si u opasnosti, kad misliš da je Bog daleko, kad si sam i uplašen, kad želiš Isusovu zaštitu, kad su tvoje molitve sebične, kad u tebi raste gorčina i kritika. I na mnoga druga životna iskušenja. I nagovori me netko da otvorim psalam 139.

Psalam 139.

Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.

Kamo da idem od duha tvojega i
kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.

Reknem li: “Nek` me barem tmine zakriju
i nek` me noć umjesto svjetla okruži!” –
ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

De, istrijebi, Bože, zlotvora,
krvoloci nek` odstupe od mene!
Jer podmuklo se bune protiv tebe,
uzalud se dižu tvoji dušmani.
Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje?
Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
Mržnjom dubokom ja ih mrzim
i držim ih svojim neprijateljima.

Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari