Pratite nas

Ne budite govna, budite ljudi: Ne kradite od žrtava poplava nego im pomozite!

Objavljeno

na

Katastrofalne poplave koje su pogodile regiju mnoge su potakle na nesebično pomaganje žrtvama, ali ima i onih koji su u ovoj situaciji dokazali da im je “ljudskost” posve stran pojam te su se odlučili okoristiti tragedijom.

U najtežim situacijama se pokažu najveći ljudi – i najveći ološ

Dok se s jedne strane čitava Hrvatska ujedinila i skuplja hranu, higijenske potrepštine, opremu, odjeću, obuću i novac za žrtve poplava, dok mnogi širom otvaraju vrata svojih domova onima koji su ostali bez svega i dok brojni vatrogasci, policajci, vojnici, pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja, raznih drugih službi te volonteri neumorno spašavaju ljude, životinje i imovinu, s druge strane najveći ološ u ovoj katastrofi vidi dobru priliku za profitiranje, kakva im se nije pružila još od ratnih godina.

Podsjetimo, i u vrijeme Domovinskog rata su jedni nesebično davali kako bi se pomagalo izbjeglicama i prognanicima, bez obzira na to koliko malo su imali, a drugi su na preprodaji (ukradene) humanitarne pomoći gradili svoja poslovna carstva. Tim ratnim profiterima i tajkunima danas nije ni na kraj pameti posegnuti u duboke džepove i kojim od ukradenih milijuna pomoći žrtvama katastrofalnih poplava.

Kakvo su moralno i ljudsko dno dosegli pojedinci najbolje pokazuje činjenica da su vlasti nakon katastrofalnih poplava koje su pogodile Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Srbiju morale službeno zabraniti podizanje cijena hrane, vode i opreme za čišćenje. Građanima je upućen poziv da svako povećanje cijena koje opaze prijave vlastima kako bi se prekršitelje sankcioniralo.

Doniranu hranu i stvari označite slovom “H”

Već danima se one koji doniraju namirnice i druge potrepštine za žrtve poplava upozorava da preko barkodova ispisuju crnim markerom slovo “H” kako isti ne bi, umjesto kod onih kojima su najpotrebniji, završili na policama nečijih trgovina.

“Važno upozorenje svima koji šalju i prikupljaju pomoć ugroženim područjima širi se medijima. Naime, na svaku ambalažu hrane koju šaljete u sklopu raznih humanitarnih akcija, obavezno vodootpornim markerom napišite slovo H. Ono je znak za humanitarno. Tim činom možete spriječiti preprodaju i vraćanje robe na police trgovina. Mole se svi koji mogu da ovu obavijest šire dalje. Ljudi sa terena javljaju da se masovno zloupotrebljavaju humanitarne pošiljke, da se doslovce kradu”.

Umjesto da pomažu, neki “lešinare” i pljačkaju

Na terenu su se pojavile i informacije o “lešinarima” koji na poplavljenim područjima naplaćuju prijevoz čamcima, a problem stvaraju i pojedinci koji su iz poplavljenih kuća odlučili “isprazniti” ono što voda nije odnijela. Krade se na sve strane pa ne čudi što su mnogi mještani do kraja ustrajali na ostanku u svojim domovima kako uz sve ne bi bili još i opljačkani.

Upravo to je, uz opasnost od zaraza, jedan od razloga zašto policija ne dopušta volonterima masovne samostalne odlaske u akcije spašavanja životinja – osim što brinu za njihovu sigurnost, moraju ih držati na oku jer ima i onih koji se lažno predstavljaju kao volonteri, a zapravo su umjesto spašavati došli krasti. Zato se formiraju timovi te policija i vojska s volonterima zajedničkim snagama sudjeluju u koordiniranom spašavanju.

Čuvajte se lažnih humanitaraca

Osim što se kradu hrana, ostale potrepštine, a i odjeća koju građani doniraju za žrtve poplava, te pljačkaju napušteni poplavljeni domovi, policija muku muči i s lažnim humanitarcima koji su u tragediji odlučili pronaći izvrstan izvor zarade pa “po kućama” skupljaju novac za žrtve.

“Zaštitite se da ne postanete žrtva kaznenog djela te ako želite pružiti pomoć stanovništvu ugroženom poplavama, učinite to putem Crvenog križa ili na drugi način o kojem su informacije javno dostupne i konstantno se šalju putem medija ili tijela”, upozorio je MUP na svojim internetskim stranicama.

Okoristili se i HAC-ovim besplatnim cestarinama

HAC je danas izvijestio kako će uvesti kontrole zbog onih koji zloupotrebljavaju besplatan prolazak autocestom za sve koji sudjeluju u prijevozu humanitarne pomoći i evakuacije građana.

“Tvrtke Hrvatske autoceste d.o.o. i Autocesta Rijeka Zagreb d.d. su s punim povjerenjem omogućile besplatan prolazak autocestom svim vozilima koja dostavljaju humanitarnu pomoć i sudjeluju u evakuaciji građana s poplavom ugroženih područja. Ovim putem želimo skrenuti pažnju da prema informacijama s terena, na žalost, dio građana zlorabi situaciju, te koristi besplatnu vožnju autocestom, unatoč tome što nisu sudionici u prijevozu humanitarne pomoći i evakuacije građana.

U svrhu zaštite od zlouporabe, obavještavamo javnost da će na naplatnim postajama ovlašteni djelatnici Hrvatskih autocesta održavanje i naplata cestarine d.o.o  zatražiti pokazivanje robe koja se prevozi za humanitarnu akciju od vozača koji žele ostvariti pravo na besplatno korištenje autoceste.

Uprave Hrvatskih autocesta d.o.o. i Autoceste Rijeka Zagreb d.d. odgovorne su za prihod koji tvrtke ostvaruju, a zbog zlouporabe pojedinaca primorane su donijeti ovakvu odluku. Do sada smo s osnove dostave humanitarne pomoći dali dozvolu za besplatan prolazak za više od 1.200 vozila.

Ovim putem ispričavamo se svim korisnicima koji dostavljaju humanitarnu pomoć i sudjeluju u evakuaciji, te ih molimo za razumijevanje. Odluka se primjenjuje danas od 17.00 sati”, izvijestili su iz HAC-a.

Index,Hina, Crveni križ, HGSS, MORH

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gluposti

‘Pet baba’ prosvjeduje ispred Ministarstva zdravstva – ‘smeta’ im bolnica u Mostaru i Križ u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Pet prosvjednica okupilo se danas ispred Ministarstva zdravstva na Ksaveru, noseći transparente. Tamo su i policija i mnoštvo novinarskih ekipa. Zahtijevaju smjenu ministra Kujundžića, zbog, kako ističu, njegove loše politike u zdravstvu.

Tvrde da novca ima, samo se troši na krive stvari. Gordana Pasanec, organizatorica prosvjeda, istaknula je u izjavi novinarima kako traže smjenu ministra Kujundžića. Ako ne želi sam otići, tražimo premijera da zatraži njegovu izričitu ostavku. Smatramo da je on direktni krivac za propuste u organizaciji kao i tzv. reformi, izjavila je Pasanec, javlja HRT.

Kao primjer za nju besmislenog trošenja državnog novca navela je premještanje križa za dvjeto metara koje je koštalo milijun kuna. Za to se moglo kupiti pet vozila hitne pomoći. Ljuta sam na Zagreb, ljuta sam što je došlo ovako malo ljudi, istaknula je Pasanec. Iznijela je i podatak da je Hrvatska dala 39 milijuna kuna za bolnicu u Mostaru. To je druga država, prvo treba riješiti svoje probleme, a onda pomagati drugima, izjavila je Pasanec.

Danas bi prema najavama ministra Milana Kujundžića trebao biti gotov inspekcijski nalaz Ministarstva zdravstva koji će pokazati je li sustav zakazao u Zaprešiću.

Kujundžić je, nakon što je poslao inspekciju u zaprešićku, ali i županijsku Hitnu, izjavio da prema dosadašnjim rezultatima inspekcije služba nije zakazala. Ponovio je da bi u slučaju ikakvog propusta sustava odmah dao ostavku.

Zanimljivo je koliku važnost određeni mediji daju “prosvjedu” “pet baba” kojima “smeta” bolnica u Mostaru i Križ u Zagrebu..

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ante Gugo: Tek kad se suoči s vlastitom prošlošću, Srbija će vidjeti budućnost!

Objavljeno

na

Objavio

Na drugoj strani Srbi se odbijaju suočiti s istinom o postojanju koncentracijskih logora na području Srbije. Kroz te logore prošlo je više od osam tisuća branitelja Domovinskog rata i civila zarobljenih pri srpskoj okupaciji trećine hrvatskog teritorija…

Jedna novinarska pogreška koja se dogodila prije nekoliko dana podsjetila me na stvarne događaje vezane uz zločine koji su počinjeni u Hrvatskoj nakon vojno-redarstvene akcije Oluja. Naime, tjednik Nacional objavio je opširnu temu o tome kako je prije početka te akcije u Hrvatskoj bilo formirano pet posebnih stožera SIS-a (Sigurnosno informativne službe), a čija je zadaća bila nadzirati zbivanja na terenu tijekom provođenja oružanih djelovanja za oslobađanje zemlje od okupacije.

Tjednik je u tom tekstu greškom objavio moju fotografiju umjesto fotografije tadašnjeg šefa SIS-a Ante Gugića. Da nije toga možda ne bih ni primijetio taj tekst koji je jako vrijedan zbog podatka o broju prijavljenih slučajeva zločina koje su pojedinci počinili nakon Oluju.

Naime, baš na temelju tih izvješća hrvatsko pravosuđe pokrenulo je niz postupaka i donijelo više od 2800 osuđujućih presuda protiv pojedinaca koji su mislili da svojim nečasnim radnjama smiju uprljati veličanstvenu pobjedu Hrvatske vojske. Kao i uvijek u ovakvim situacijama nameće se pitanje zašto su onda razne međunarodne institucije ustrajale na tome da taj broj nije dovoljan? Je li možda bila riječ o tome da se osude samo neki kako bi se zataškala najveća nedjela. Nije bilo velikog nedjela koje je prijavljeno, a da nije istraženo. Oni koji su tvrdili ili i danas tvrde kako za zločine nakon Oluje nije bilo dovoljno odgovornosti ustrajali su i ustraju na tzv. zapovjednoj odgovornosti. Dakle, oni žele neku formalnu sudsku odluku nakon koje bi mogli reći da su zločini bili planirani kao dio etničkog čišćenja.

Takav dokaz nije uspio pronaći ni Međunarodni kazneni sud u Haagu koji je sudio hrvatskim generalima. Dapače, u konačnoj oslobađajućoj presudi generalima Gotovini i Markaču izričito se kaže kako nije postojala namjera protjerivanja stanovništva niti etničkog čišćenja i da su sve vojne akcije poduzete u skladu s običajima ratovanja.

Evo kako rezultira nepažnja u novinarstvu. Pet stranica teksta o bivšem šefu SIS-a Anti Gugiću i moja fotka.

Bijesni zbog ordena kojima je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ove godine odlikovala spomenute generale, srpski političari žešće su se nego ikad prije obrušili na hrvatsku proslavu Oluje. Pri tom su zaboravili na vrlo važnu činjenicu, a to je da se oni tek trebaju suočiti s vlastitom prošlošću.

Iako se na prvi trenutak može učiniti da je jako neozbiljan način na koji oni komuniciraju, a na drugoj strani moramo biti svjesni koliko je opasno to što oni rade. Njihove poruke javnost sluša i zbog funkcije koju obavljaju srbijanski državnici, mase su uvjerene kamo oni ipak iznose činjenice i ne služe se lažima koji bi čak i u nekoj opskurnoj birtiji bile smiješne.

Najbolji primjer za to je nedavni napad srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića koji je izvrijeđao aktualnog gradonačelnika Knina, dr. Marka Jelića. Dačić je izjavio kako je Jelić zločinac zato što je na čelu grada koji je, prema njegovim riječima, oduvijek bio srpski. Da je htio istražiti službene podatke Dačić je mogao vidjeti da u Kninu Srbi nikad nisu bili većina sve do uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno prvog oblika Jugoslavije.

I nakon toga su postali tanka većina sve do provođenja komunalne reforme šezdesetih godina prošlog stoljeća, nasilnog oduzimanja zemljišta od starosjedilaca i podjele za građevinske parcele pridošlicama iz Bukovice, Podinarja i drugih egzotičnih krajeva oko Knina.

Bez obzira na razloge zbog kojih Dačić nije htio provjeriti pravo stanje stvari, a osobno pretpostavljam kako je tradicionalna srpska uvjerenost u istinitost mitomanije koju s koljena na koljeno uporno prenose, mase su čile njegov govor, mnogi će vjerovati njegovim riječima i tako je stvoren još jedan novi mit.

Na drugoj strani Srbi se odbijaju suočiti s istinom o postojanju koncentracijskih logora na području Srbije. Kroz te logore prošlo je više od osam tisuća branitelja Domovinskog rata i civila zarobljenih pri srpskoj okupaciji trećine hrvatskog teritorija. Oko 300 osoba izravno je podleglo od premlaćivanja i raznih drugih tortura kroz koje su prolazili. Njih više od dvije tisuće umrlo je ne dočekavši razmjenu za srpske vojnike zarobljene u agresiji na Hrvatsku ili puštanje na slobodu.

Srbi i danas odbijaju priznati ono o čemu postoje dokazi čak i u obliku televizijskih snimki. Iako su braniteljske udruge logoraša nekoliko puta htjele obilježiti mjesto svog stradanja i položiti vijence tamo gdje su njihovi prijatelji stradali pod udarcima čuvara logora, srbijanske vlasti im to nikad nisu dopustile. Na drugoj strani oni bez problema u Hrvatskoj obilježavaju gdje hoće i kad hoće sva stradanja pripadnika srpskog naroda, ona stvarna i ona s prilično upitnim dokazima, o kojima je jedino svjedočanstvo njihova mitomanija koju Milorad Pupovac naziva dijaloškim sjećanjem.

Srbijanski politički vrh pokazao je priličnu nervozu zbog riječi koje je saborski zastupnik i bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač uputio iz Knina s obilježavanja Dana logoraša srpskih koncentracijskih logora. Kovač je tom prilikom rekao da će Republika Hrvatska morati iskoristiti mogućnosti koje joj se pružaju u pregovorima o pristupanju Srbije Europskoj uniji i da ta država ne smije u EU prije nego se suoči s vlastitom prošlošću.

Kovač je spomenuo i odštetu onima koji su prošli kroz srpske koncentracijske logore. To je jako razljutilo beogradski politički vrh. Ne čudim se tome jer svjesni su da je Njemačka slične odštete isplaćivala i 50 godina po završetku Drugog svjetskog rata, a da su banke u Švicarskoj devedesetih godina prošlog stoljeća bile prisiljene platiti odštetu nasljednicima osoba stradalih u njemačkim koncentracijskim logorima, a kojima ranije nisu htjele predati štedne uloge i vrijednosti deponirane u sefovima pod izgovorom kako ne postoje sigurni dokazi o smrti tih osoba.

Naravno da je četrdesetak godina kasnije u svijetu prevladalo mišljenje kako je traženje smrtnog lista za nekog koga je ubio nacistički režim u koncentracijskom logoru čista besmislica i način da se izbjegne obveza. Svjesni takvih primjera iz kojih se vidi da obveza plaćanja odštete za zločine počinjene u ratovima nikad ne zastarijeva, u Srbiji su opravdano nervozni.

U Beogradu i danas bezbrižno živi Miroslav Mlinar, čovjek koji je oduvijek želio biti glumac, ali zbog nedostatka talenta to nikad nije postao. S njim je sve počelo. Mlinar je odglumio žrtvu napada nožem u mračnoj benkovačkoj uličici 19. svibnja 1990., što je izabranim zastupnicima SDS-a (Srpske demokratske stranke) bio povod za nedolazak na prvu, konstituirajuću sjednicu prvog demokratski izabranog Sabora u Hrvatskoj. Bio je to pravi početak pobune koja će završiti Olujom.

Mlinar je pravomoćno osuđen za ratne zločine počinjene u Škabrnji. Hrvatska čeka njegovo izručenje dok Srbija čeka pristup Europskoj uniji. Ovo je samo jedan od primjera. Što se nas tiče, mi možemo čekati još pedeset godina. Popustiti ne smijemo!

Ante Gugo/MojaHrvatska/VecernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari