Pratite nas

BiH

‘Ne ćete u Čavoglave’

Objavljeno

na

Ne svrstavajući se ni na jednu stranu, osim na stranu mira, i dalje pozorno pratim događaje u Siriji. Čini mi se kao da sliče na ona vremena kad smo se sami borili za demokraciju. Bili nam namijenili ropstvo, zamotano u celofan, a nama se to nije sviđalo. Jednako su bili na kušnji i oni koji su nas napadali. Njima su bili namijenili ulogu čuvara i oni se u to uživjeli ne prepoznavši da je svaki čuvar ujedno i uhićenik. Znamo kako je sve završilo, pobijedili smo jer smo bili ustrajni.

Svakodnevno čitam, slušam i gledam da su takvi i kršćani u Siriji, pa i na čitavom Bliskom istoku. Neprestano su na kušnji, razlikuje se samo način od države do države. U Siriji, rekosmo i znamo da pucaju na njih, u Izraelu im otimaju kuće. Zaprepastio sam se kad sam to pročitao. Radilo se o stranicama Kustodije Svete zemlje i nemam nikakva razloga dvojiti u istinitost napisanoga. Poglavito se radi o Jeruzalemu. Dovoljno je da pronađu bilo kakav razlog za kojeg se mogu uhvatiti i ti ostaješ bez doma. Kustodija muku muči da spasi ono malo kršćana što ih još tamo ima. Pa im između ostaloga gradi stanove. I što sad? Može li demokracija sve spasiti, ali ona demokracija koja se zaista oslanja na volju naroda što proizlazi iz njegove suradnje s naravnim zakonom u sebi? Mislim da bi mogla, jer ovih je dana između ostaloga zaustavila i napad na Siriju, nadajmo se trajno. Neki zbog svega predlažu ruskog predsjednika Putina za Nobelovu nagradu za mir. Ako je Obama može imati i voditi ratove, onda je može imati i on zaustavljajući ih, tako obrazlažu. Zacijelo bi je dobio kad bi se tako razmišljalo, ali očito stvari stoje drukčije. Na pozornici je velika igra u kojoj su figure ljudski životi, tako nebitni igračima. Može ih se lako žrtvovati, onoliko koliko je potrebno. Jedni govore da je sve nastalo zbog trgovaca oružjem. Dovoljno ga proizveli, a nema dovoljno ratova da se potroši. I onda treba od vremena do vremena potaknuti poneki da proizvodnja ne bi stala. Nisam stručnjak ni za to, pa bih samo zaključio da je svejedno što je zapravo u igri, svejedno nije samo što se zbiva i što je plod svega. Osim razaranja, ubijanja i drugoga što rat nosi sa sobom, plod su i ničuće teokracije. Egipćani je izgleda uspješno čupaju, ali vidjet ćemo još kamo će sve okrenuti. Igra je u tijeku, krvava i neljudska.

Svjetski poznati zločinac Josip Broz Tito na sve bi se široko nasmiješio. Poznati su njemu ti đavolski putevi. Završio je nauk još tamo u Moskvi, u hotelu Lux, tridesetih godina prošloga stoljeća. Završio ga je vrlo uspješno. Postao je neosjetljiv na ljudsku patnju, okrenut samome sebi, kao i mnoštvo drugih, samo što je on bio uspješniji. Nije propuštao prilike. Zloglasnom NKVD-u otkucao je preko 800 svojih sudrugova i na taj način se potpuno pripremio za Bleiburg i Križni put. Bio je to njegov diplomski rad. Kad ga je uspješno dovršio, mogao je nastaviti njegovom svakodnevnom primjenom. Iskusili smo to sve do pada komunizma ili sve dok naši dečki s tenisicama na nogama nisu ustali protiv daleko brojnijeg i naoružanijeg neprijatelja. A taj neprijatelj krenuo je na nas s Titovom petokrakom na čelu, onom petokrakom s kojom je nedavno na Bundeku šurovao trenutni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Kasnije je tumačio da su i ona i Tito zakačeni na njegovo odijelo bili previše blijedi da ih primijeti. Ali, tko u to vjeruje, moj Milane!? Ponajmanje oni koji su gacali po blatnjavim rovovima braneći i tebe, i mene, i sebe, i… Ma branili su sve ono što nam je sveto. Jesu li nam dragi ili im se smijemo u lice?

Marko Perković Thompson, jedan od branitelja čiji sam stih stavio u naslov ovoga ogleda, ovih je dana prošao Hercegovinom. Pjevao je u Mostaru. Ovisno koliko vjeruješ svojim očima i koje medije rabiš, zaključuješ da ga je slušalo 10.000 – 25.000 ljudi. Kakva mora za njegove protivnike ili protivnike onoga o čemu on pjeva! Bilo je tako i u Domovinskom ratu. Onaj stih »Ne ćete u Čavoglave« postao je prepoznatljiv stih iz Domovinskog rata uz razne druge. I nastavio se do današnjeg dana. Najsvježiji je primjer pokušaj nasilnog uvođenja ćirilice u Vukovar. Otpor je kriknuo iz duše naroda, iz duše onih koji su prošli vukovarski pakao i znaju što se zapravo uvodi ovim nametanjem ćirilice. Pridružili su im se i igrači Hajduka velikim transparentom na utakmici s Dinamom i zbog toga zaradili srdačna priznanja. Navijači obje momčadi ponovno su zajedno pjevali, kao ono devedesetih, a nisu se tukli zavedeni zločinačkom rukom bivših vremena.

Ne borimo se samo mi, bore se i u našem okruženju, regiji kako je to sada »in« reći. Talijani muku muče u obrani svojih Čavoglava. Hoće im nametnuti neki nakaradni zakon o homofobiji, zakon koji će ih sputati u izražavanju i doprinijeti da postanu još starija nacija nego što jesu. Sami kažu da su po starosti u europskom vrhu. Vole žene, ali ne i djecu. Što im se dogodilo u glavama? Vode o tome velike rasprave. U međuvremenu otkriše da je stopa samoubojstava među homoseksualcima puno veća nego među heteroseksualcima. Njihove brojke izgledaju ovako: među heteroseksualnim muškarcima pokušalo si je oduzeti život 4%, a među homoseksualcima 28%, dok je omjer kod žena 15% prema 20%. Oni obrazlažu zbog čega je to tako, ali ja sada o tome ne bih. Čovjeku koji razmišlja valjda je jasno.

Stvarno se treba oduprijeti raznoraznim današnjim dosadnim nastranim strujanjima. Početi nam je najprije s medijima, nastaviti sa zakonima, onda… Puno toga ima, ovdje samo spomenimo jedan zakon. To je onaj o laicizmu koji francuski ministar znanosti Vincent Peillon, njihov Jovanović, nametnu svim javnim školama. Da bi se poboljšala harmoničnost u razredu, tako on kaže, treba ukloniti svaki znak religioznosti, ne samo sa zidova nego i s vanjskog izgleda đaka. O nutarnjem izgledu nije se usudio govoriti, podrazumijeva se da on dolazi nakon uspješno preoblikovanog vanjskog. Država, tako on opet, mora postati jedina obrazovna ustanova koja će prenositi »neutralne« vrijednosti. Naravno da se roditeljima ovo ne sviđa, ali što oni znaju kad nisu bili revni pohađatelji škole Francuske revolucije, iluminista i sličnog društva.

Život ide dalje, obično tako kažemo. Istina je to, samo koliko prepoznajemo zamke koje se stavljaju pred nas. Ne znam jesam li danas neku uspješno otklonio. Znam samo da sam uz roditelje koji žele dobro svojoj djeci, uz roditelje koji se ne boje davati život, uz branitelje koji znaju gdje su bili i zbog čega su ratovali, uz svoju domovinu slobodnu u društvu drugih slobodnih država, uz… dobro shvaćeno kako su nas učili naši pretci, ne ovi s viškom novca, a nedostatkom mudrosti.

 Miljenko Stojić/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

KAD ČOVJEK ČOVJEKU POSTANE VUK

Objavljeno

na

Objavio

Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Mulalić.

Kad se putnik namjernik odluči putovati od Karlovca prema Bosni i Hercegovini pred očima će mu biti prelijepi prirodni ambijent koji plijeni zelenim šumama, zove opojnim ptičijim cvrkutima i mami neodoljivošću živopisnih biljki koje rastu tik uz samu cestu. Nećete primijetiti da upravo ta cesta, kada se uputite od graničnog prijela Maljevca prema Hrvatskoj, zapravo mnogima predstavlja nikad dosanjani san.

Mnogobrojni su migranti iz afričkoga svijeta u svom pohodu u Europu zaustavljeni baš na tom području. Naime, brojni su nakon dolaska u BiH poželjeli ostvariti cilj i domoći se u naprednih  europskih zemalja, ali, kako kažu, čvrsta hrvatska policija stala im je na put.

Proteklo je otprilike mjesec dana od kako je u Velikoj Kladuši ubijen 24-godišnjak iz Maroka. Slučaj još uvijek nije do kraja rasvijetljen., a  u ovo ljetno vrijeme kada je sve oko ljudi izrazito vruće tema migrantskog života sve više  zaokuplja sveopću svjetsku javnost. Različiti su stavovi i političke odluke o situaciji ovih ljudi.

Naš se reporter  uputio  provjeriti stanje u Velikoj Kladuši. Na samom ulazu u grad susrećemo brojne ljude tamnije puti i nije teško primijetiti da se radi o migrantima. Na tečnom engleskom jeziku pitamo ih: odakle su? Jusuf kaže kako je iz Egipta i da želi u Austriju, gdje ima rođake, ali oni ne znaju da on dolazi:

– Ovdje sam s bratom koji ima 26 godina. Meni su 22. Govorim engleski i ja sam osoba koja komunicira s većinom ljudi u našem kampu. Želja nam je svima otići u Europsku uniju. Mi ne želimo ostati u Bosni ili Hrvatskoj. Želimo samo proći kroz Hrvatsku i nastaviti svoj put. U našim zemljama je nemoguće živjeti, a ima nas iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Egipta, Irana,  itd…, kaže Jusuf i pokazuje nam fotografiju oca, koji je ubijen.

Medju Kladušane se uvukao strah

Pitamo ga gdje možemo naći najviše njegovih prijatelja iz kampa. Kaže u centru grada su u parku kod džamije. Nastavljamo voziti prema centru i vidimo u parku veliki broj ljudi. Među njima je i Ramizha. Kaže da ima 31 godinu i petero djece. Svi su s njom u kampu. Muž joj je poginuo u Afganistanu a ona i njenih pet sinova traže sreću na Zapadu. Kaže da su sinovi vrijedni i da će se snaći.

Svi koje smo susreli govore o velikim životnim nedaćama u zemljama iz kojih su došli, gdje vlada glad i siromaštvo. U kampu, kojega smo posjetili, osjeća se nomadski način života, ali primijetili smo i mlađe ljude koji posjeduje moderne mobitele, pa nas je zanimalo od čega ovi ljudi žive.

Admil Mulalić je ugledni političar u ovoj lokalnoj zajednici. Predsjednik je regionalne političke  stranke DNZ BiH a živi u Kladuši. On kaže da od kada su došli migranti problemi su se pojavili u svakom trenutku i osjeća se strah domaćeg stanovništva:

– Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Admil i govori o jednom interesantnom primjeru:

– Naime, jedan kladuški poduzetnik koji posjeduje ćevabdžinicu svakodevno je hranio jednog migranta. I to je trajalo sve dok ga nije zatekao kako ga krade. Otjerao ga je. Prijavljen je Policiji da je tukao migranta pa policajcima ništa nije bilo jasno. Pitali su ga zašto ih tuče radi kad im pomaže, a on je rekao: – Ja ih hranim, ali ne tučem. Naravno, bila je laž da je emigrant pretučen. Oni su spremni na sve, pa život s njima nije nimalo ugodan, kaže Admil.

Šemsa Keserović, 70-godišnja  umirovljenica iz Kladuše kaže kako bira vrijeme kad će izaći iz kuće. Pretežito su to trenuci kad je netko drugi doma, jer kuću ne smije ostaviti samu. Nekoliko je puta opljačkana.

Kladušani žive u velikom strahu i od bolesti, jer migranti žive u kampu. Voda im je dovedena, ali uvjeti ne postoje.

– Ljetno je vrijeme. Velike su vrućine. Oni nemaju frižidere na otvorenom. Hrana im se kvari. Epidemije su vrlo moguće. Život nam nije lak, vidno uzbuđena govri nam gospođa Šemsa.

Hrvatska Policija  radi svoj posao

Migrante u Velikoj Kladuši osobno je posjetio i zastupnik HRAST-a u Hrvatskom saboru Hrvoje Zekanović i upoznao se sa sveopćom slikom. Potresen je onim što je vidio, ali i ističe:

–  Republika Hrvatska nije krajnja destinacija ovih ljudi. Svi oni imaju loše mišljenje i samtraju ju rasističkom, čak i našu Policiju smatraju rasističkom. Kažu da im nije odredište Hrvatska, nego Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kažu kako u hrvatskim šumama sada postoje stotine emigranata, koji traže način kako doći do Europske unije. Očito je da im to lako ne ide i da hrvatska Policija radi dobro svoj posao, kazao nam je Zekanović.

Napustili smo izbjeglički kamp i krenuli putem prema granici BiH s Hrvatskom. Gužvi na granici nije bilo. Razmišljali smo o ljudskim sudbinama i okrutnim  okolnostima u kojima čovjek čovjeku postaje vuk.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Anto Pranjkić

Zekanović s migrantima u V. Kladuši: Hrvatska policija očito radi dobar posao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Borjana Krišto: Jučer smo učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH

Objavljeno

na

Objavio

bariša čolak Borjana Krišto
FENA

“Bošnjačka politička elita vrši pravno nasilje nad Ustavom BiH, ustavno-pravnim poretkom i gotovo svim institucijama”, kazala je za Dnevnik.ba Borjana Krišto, dopredsjedateljica Zastupničkog doma PS BiH i članica Predsjedništva HNS-a BiH.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana. Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF i Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese. Time je zapravo propao entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i njene institucije.

Krišto smatra kako su se Lidija Bradara (HDZ BiH) predsjedateljica i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH koristili ustavnim mogućnostima i Poslovnikom o radu federalnog Doma naroda.

“Iskoristili su ustavne mogućnosti i sredstava kada je u pitanju zaštita interesa. Nema tu ništa sporno i problematično”, kazala je Krišto.

Tvrdi i kako su jučer u federalnom Domu naroda spriječili entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i pravno nasilje nad Hrvatima u BiH.

“Mislim da smo jučer učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH s obzirom na političke i protupravne namjere bošnjačkih stranaka. Zato je ovolika panika i histerija. Spriječeno je pravno nasilje nad Ustavom FBiH, Ustavom BiH i Hrvatima u BiH”, istaknula je Krišto.

Krišto je napomenula i kako je dopredsjedatelj federalnog Doma naroda, Drago Puzigaća (SNSD) iskoristio mogućnosti koje mu pružaju Poslovnik o radu Federalnog Doma naroda i Ustav.

“Prijetnje, sila, nasilje i ucjene – to bi ukratko bili potezi bošnjačke političke elite zadnjih mjeseci nakon presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić”, zaključila je Krišto, prenosi HMS.

Bošnjačka politička elita nije u stanju prihvatiti da su Hrvati u BiH konstitutivan narod, rekao je za Bariša Čolak, dopredsjedatelj Državnog Doma naroda i voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS BiH.

“Zanimljivo je da oni koji su tražili sjednicu naposljetku nisu došli. Bradara i Puzigaća su iskoristili ustavne mogućnost, a to što bošnjačke stranke nisu u stanju prihvatiti politički poraz, to je nešto sasvim drugo”, rekao je Čolak.

Voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS-a BiH smatra kako i dalje ostaje problem Izbornog zakona BiH i da je Parlamentarna skupština BiH mjesto gdje se ovaj problem može riješiti u skladu s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić.

“Mogu se izjasniti o izjavi presjedateljice i jednog dopredsjedatelja po posebnom postupku, ali zato također treba natpolovična većina u svakom od Klubova konstitutivnih naroda, ali ni to neće proći”, rekao je Čolak.

Osvrnuo se i na izjave bošnjačke medijske i političke javnosti koja je Klub Hrvata optužila za opstrukciju i teze da su Milorad Dodik i Dragan Čović stvorili kaos.

“To je klasična zamjena teza. Otrcane izjave i fraze. Riječ o nespremnosti da se prihvati činjenično stanje i ustavno-pravna realnost. Koristiti Ustav BiH i Ustav FBiH nije pogrešno, naprotiv, ali sada se to interpretira kako kome paše”, smatra Čolak.

Napomenuo je i kako bi se problemi u BiH lakše i brže riješavali kada bi lideri većih stranaka bili u dobrim odnosima kakvim su Milorad Dodik, predsjednik RS-a i SNSD-a i Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora.

“Zar ima nešto u loše dobrim odnosima Čovića i Dodika? Kamo sreće da su dobri odnosi svih lidera. Lakše bismo brojne probleme riješili”, izjavio je Čolak.

Istaknuo je i kako bošnjačka politička elita godinama od FBiH stvara unitarni dominantno bošnjački enitet te da se sada to više i ne krije.

“Pa pogledajte samo izjave. Bošnjački političari mahom govore o nekakvim ‘većinama’ i ‘manjinama’. Pa ti termini ne odgovaraju ustavnoj i životnoj realnosti u BiH. Nisu u stanju prihvatiti da su i Hrvati konstitutivan narod u BiH”, rekao je Čolak.

Čolak, također, smatra kako bošnjački političari ne žele prihvatiti odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i da je sav problem u tome.

“Odluka im ne odgovara, ne žele prihvatiti legitiman izbor predstavnika konstitutivnih naroda jer će im to onemogućiti dominaciju. Žele imati većinski paket dionica u FBiH – aposlutna kontrola nad svima, a posebice u federalnom Domu naroda”, izjavio je Čolak.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana.

Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF, Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese.

U tom slučaju prema Ustavu i Poslovniku za usvajanje Zakona bilo je potrebno osigurati glasove većine izaslanike Doma naroda koja bi uključivala i većinu u svakom od nacionalnih klubova. Kako Bošnjaci nemaju većinu u hrvatskom klubu odbili su doći na sjednicu koju su sami inicirali./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari