Pratite nas

BiH

‘Ne ćete u Čavoglave’

Objavljeno

na

Ne svrstavajući se ni na jednu stranu, osim na stranu mira, i dalje pozorno pratim događaje u Siriji. Čini mi se kao da sliče na ona vremena kad smo se sami borili za demokraciju. Bili nam namijenili ropstvo, zamotano u celofan, a nama se to nije sviđalo. Jednako su bili na kušnji i oni koji su nas napadali. Njima su bili namijenili ulogu čuvara i oni se u to uživjeli ne prepoznavši da je svaki čuvar ujedno i uhićenik. Znamo kako je sve završilo, pobijedili smo jer smo bili ustrajni.

Svakodnevno čitam, slušam i gledam da su takvi i kršćani u Siriji, pa i na čitavom Bliskom istoku. Neprestano su na kušnji, razlikuje se samo način od države do države. U Siriji, rekosmo i znamo da pucaju na njih, u Izraelu im otimaju kuće. Zaprepastio sam se kad sam to pročitao. Radilo se o stranicama Kustodije Svete zemlje i nemam nikakva razloga dvojiti u istinitost napisanoga. Poglavito se radi o Jeruzalemu. Dovoljno je da pronađu bilo kakav razlog za kojeg se mogu uhvatiti i ti ostaješ bez doma. Kustodija muku muči da spasi ono malo kršćana što ih još tamo ima. Pa im između ostaloga gradi stanove. I što sad? Može li demokracija sve spasiti, ali ona demokracija koja se zaista oslanja na volju naroda što proizlazi iz njegove suradnje s naravnim zakonom u sebi? Mislim da bi mogla, jer ovih je dana između ostaloga zaustavila i napad na Siriju, nadajmo se trajno. Neki zbog svega predlažu ruskog predsjednika Putina za Nobelovu nagradu za mir. Ako je Obama može imati i voditi ratove, onda je može imati i on zaustavljajući ih, tako obrazlažu. Zacijelo bi je dobio kad bi se tako razmišljalo, ali očito stvari stoje drukčije. Na pozornici je velika igra u kojoj su figure ljudski životi, tako nebitni igračima. Može ih se lako žrtvovati, onoliko koliko je potrebno. Jedni govore da je sve nastalo zbog trgovaca oružjem. Dovoljno ga proizveli, a nema dovoljno ratova da se potroši. I onda treba od vremena do vremena potaknuti poneki da proizvodnja ne bi stala. Nisam stručnjak ni za to, pa bih samo zaključio da je svejedno što je zapravo u igri, svejedno nije samo što se zbiva i što je plod svega. Osim razaranja, ubijanja i drugoga što rat nosi sa sobom, plod su i ničuće teokracije. Egipćani je izgleda uspješno čupaju, ali vidjet ćemo još kamo će sve okrenuti. Igra je u tijeku, krvava i neljudska.

Svjetski poznati zločinac Josip Broz Tito na sve bi se široko nasmiješio. Poznati su njemu ti đavolski putevi. Završio je nauk još tamo u Moskvi, u hotelu Lux, tridesetih godina prošloga stoljeća. Završio ga je vrlo uspješno. Postao je neosjetljiv na ljudsku patnju, okrenut samome sebi, kao i mnoštvo drugih, samo što je on bio uspješniji. Nije propuštao prilike. Zloglasnom NKVD-u otkucao je preko 800 svojih sudrugova i na taj način se potpuno pripremio za Bleiburg i Križni put. Bio je to njegov diplomski rad. Kad ga je uspješno dovršio, mogao je nastaviti njegovom svakodnevnom primjenom. Iskusili smo to sve do pada komunizma ili sve dok naši dečki s tenisicama na nogama nisu ustali protiv daleko brojnijeg i naoružanijeg neprijatelja. A taj neprijatelj krenuo je na nas s Titovom petokrakom na čelu, onom petokrakom s kojom je nedavno na Bundeku šurovao trenutni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Kasnije je tumačio da su i ona i Tito zakačeni na njegovo odijelo bili previše blijedi da ih primijeti. Ali, tko u to vjeruje, moj Milane!? Ponajmanje oni koji su gacali po blatnjavim rovovima braneći i tebe, i mene, i sebe, i… Ma branili su sve ono što nam je sveto. Jesu li nam dragi ili im se smijemo u lice?

Marko Perković Thompson, jedan od branitelja čiji sam stih stavio u naslov ovoga ogleda, ovih je dana prošao Hercegovinom. Pjevao je u Mostaru. Ovisno koliko vjeruješ svojim očima i koje medije rabiš, zaključuješ da ga je slušalo 10.000 – 25.000 ljudi. Kakva mora za njegove protivnike ili protivnike onoga o čemu on pjeva! Bilo je tako i u Domovinskom ratu. Onaj stih »Ne ćete u Čavoglave« postao je prepoznatljiv stih iz Domovinskog rata uz razne druge. I nastavio se do današnjeg dana. Najsvježiji je primjer pokušaj nasilnog uvođenja ćirilice u Vukovar. Otpor je kriknuo iz duše naroda, iz duše onih koji su prošli vukovarski pakao i znaju što se zapravo uvodi ovim nametanjem ćirilice. Pridružili su im se i igrači Hajduka velikim transparentom na utakmici s Dinamom i zbog toga zaradili srdačna priznanja. Navijači obje momčadi ponovno su zajedno pjevali, kao ono devedesetih, a nisu se tukli zavedeni zločinačkom rukom bivših vremena.

Ne borimo se samo mi, bore se i u našem okruženju, regiji kako je to sada »in« reći. Talijani muku muče u obrani svojih Čavoglava. Hoće im nametnuti neki nakaradni zakon o homofobiji, zakon koji će ih sputati u izražavanju i doprinijeti da postanu još starija nacija nego što jesu. Sami kažu da su po starosti u europskom vrhu. Vole žene, ali ne i djecu. Što im se dogodilo u glavama? Vode o tome velike rasprave. U međuvremenu otkriše da je stopa samoubojstava među homoseksualcima puno veća nego među heteroseksualcima. Njihove brojke izgledaju ovako: među heteroseksualnim muškarcima pokušalo si je oduzeti život 4%, a među homoseksualcima 28%, dok je omjer kod žena 15% prema 20%. Oni obrazlažu zbog čega je to tako, ali ja sada o tome ne bih. Čovjeku koji razmišlja valjda je jasno.

Stvarno se treba oduprijeti raznoraznim današnjim dosadnim nastranim strujanjima. Početi nam je najprije s medijima, nastaviti sa zakonima, onda… Puno toga ima, ovdje samo spomenimo jedan zakon. To je onaj o laicizmu koji francuski ministar znanosti Vincent Peillon, njihov Jovanović, nametnu svim javnim školama. Da bi se poboljšala harmoničnost u razredu, tako on kaže, treba ukloniti svaki znak religioznosti, ne samo sa zidova nego i s vanjskog izgleda đaka. O nutarnjem izgledu nije se usudio govoriti, podrazumijeva se da on dolazi nakon uspješno preoblikovanog vanjskog. Država, tako on opet, mora postati jedina obrazovna ustanova koja će prenositi »neutralne« vrijednosti. Naravno da se roditeljima ovo ne sviđa, ali što oni znaju kad nisu bili revni pohađatelji škole Francuske revolucije, iluminista i sličnog društva.

Život ide dalje, obično tako kažemo. Istina je to, samo koliko prepoznajemo zamke koje se stavljaju pred nas. Ne znam jesam li danas neku uspješno otklonio. Znam samo da sam uz roditelje koji žele dobro svojoj djeci, uz roditelje koji se ne boje davati život, uz branitelje koji znaju gdje su bili i zbog čega su ratovali, uz svoju domovinu slobodnu u društvu drugih slobodnih država, uz… dobro shvaćeno kako su nas učili naši pretci, ne ovi s viškom novca, a nedostatkom mudrosti.

 Miljenko Stojić/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Kardinal Puljić: Ako bude pameti, neće biti rata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić upozorio je na činjenicu da stanje u Bosni i Hercegovini nije dobro, ali je istaknuo kako se problemi u toj zemlji ne smiju rješavati „zveckanjem oružja”, nego dijalogom, uz uvažavanje jednakih prava svakoga čovjeka i svakoga nacionalnoga identiteta.

U intervjuu kojega je u utorak objavio sarajevski “Dnevni avaz”, kardinal Puljić je posebnu zabrinutost iskazao zbog sve češćeg spominjanja obnove ratnih sukoba u BiH.

“Ako bude pameti, neće biti rata u BiH, ali ako budemo prekrajali svakoga trenutka ovu zemlju, izludit ćemo ovo malo ljudi koji su odlučili ostati i opstati u BiH. I građani moraju utjecati na to da se svaka huškačka mašinerija u politici i medijima spusti na zemlju i da se nastoji ostvariti perspektiva života i suživota u ovoj zemlji“, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Jedan od uzroka problema, po Puljićevu mišljenju, je to što se mnogi u BiH kunu u njene AVNOJ-ske temelje, postavljene tijekom Drugog svjetskog rata, no ta država, kakva je sada, nije građanska, nego je zemlja Hrvata, Bošnjaka i Srba.

„Ako želimo da BiH opstane u svojim dimenzijama i identitetu, onda se mora tako organizirati da se svatko može u njoj ostvariti kao kod kuće. BiH je kuća svih nas“, kazao je kardinal Puljić.

Puljić smatra kako je društvo u BiH opterećeno stalnom kuknjavom i čekanjem da drugi rješavaju životna pitanja. Kako tvrdi, u BiH se “strašno se urušila kultura rada te su se svi razboljeli od poruka da treba što manje raditi, a što više imati i trošiti”.

„Moramo s tugom reći kako je oko 60 posto naše zemlje neobrađeno. Ima kruha, samo treba organizirati život, ukloniti kriminal i stvoriti vladavinu pravednih zakona. Toliko se neki kunu da vole ovu zemlju, a gdje god stignu potkradaju je“, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Komentirajući poruke pape Franje „da je moguće organizirati hodočašća u Međugorje, ali ne kao priznanje ukazanja Gospe”, kardinal Puljić je ocijenio kako Sveti otac želi ljudima pomoći da se kroz molitvu i pokoru jačaju u vjeri te da nalaze utjehu vjere i mir u duši.

“Zato je Papa donio takvu odluku. Brojni idu u Međugorje da dožive mir u duši kroz pobožnost, pokoru i ispovijed. Nisu na prvome mjestu ukazanje i poruke, nego pobožnost, pokora, ispovijed i drugi sakrament”, kazao je kardinal Puljić.

Komentirajući susrete bosanskohercegovačkih dužnosnika s papom Franjom, vrhbosanski nadbiskup je kazao kako je Sveti otac otvoren za razgovor sa svim strukturama vlasti, pa tako i sa političarima.

„On upućuje na načela koja čuvaju dostojanstvo čovjeka, ljudska prava i ljudske slobode“, poručio je Puljić.

(Hina)

 

Kardinal Puljić: Više od 10.000 katolika napustilo BiH u protekloj godini

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Sigurnosne i pravosudne rupe migrantima omogućuju počinjenje kaznenih djela bez procesuiranja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ilustracija

Odluka Županijskog suda u Bihaću, prema kojoj je donesena oslobađajuća prvostupanjska presuda za ubojstvo Alžirca u Velikoj Kladuši, koje su navodno počinili također državljani Alžira Ismail Mehaili i Walid Farauiki, otvorila je Pandorinu kutiju nedorečenog zakona koji bi se trebao baviti kažnjavanjem migranata u BiH, piše Večernji list BiH.

Naime, optuženi nisu imali identifikacijskih dokumenata i iz tog razloga su oslobođeni. O problemu identiteta migranata nedavno je ukazao i ravnatelj Službe za poslove sa strancima u BiH Slobodan Ujić.

Davno napustili svoje zemlje

Među onima koji ilegalno ulaze u BiH, 99,9% njih nema nijedan identifikacijski dokument ni bilo što na osnovi čega bi se vidjelo iz koje zemlje dolaze. Riječ je o osobama koje su davno napustile svoje države, koje su bile u Turskoj, Grčkoj, pa i u Srbiji.

Točno je da nisu svi izbjeglice iz Sirije. Od do sada registriranih kojima su uzeti biometrijski podaci, iz Sirije ih je oko 30 posto, a po broju migranata slijede Pakistan, Afganistan, Irak, Iran itd. U migrantskom valu stigli su ljudi iz 40 zemalja, kazao je ravnatelj Službe za strance u BiH Slobodan Ujić. Naime, u slučaju migranata, domaće institucije u BiH, a posebice policijske agencije, nemoćne su.

Kada dođe do počinjenja kaznenog djela, policijski službenici migrante privedu u službene policijske prostorije i tu dolazi do problema. Gotovo nijedan od njih nema identifikacijski dokument države iz koje dolazi, nego su ih policijski službenici prisiljeni legitimirati na osnovi podataka koje im oni sami kažu.

Riječ je, naravno, o lažnom identitetu. Tužiteljstvo, pak, ne može podignuti optužnice na osnovi lažnog identiteta te bez obzira na to o koliko se teškom kaznenom djelu radi, migrant koji ga je počinio ponovno je na slobodi u razdoblju od 24 sata od privođenja u policijsku postaju.

Zbog svega navedenog postoji bojazan da će migrantima manjkavost sigurnosnog i pravosudnog sustava BiH, koji im omogućuje počinjenje kaznenih djela bez procesuiranja, dati krila da mogu činiti što hoće i da pritom ne budu procesuirani.

Lažni identiteti

Na probleme ilegalnih migranata već dulje vrijeme upozorava i ravnatelj Granične policije Zoran Galić, koji je nedavno izjavio kako je trenutačno sve aktivnija ruta kroz Hercegovinu.

Govoreći o rješenju problema nekontroliranog kretanja migranata kroz BiH, Galić je u više navrata naglašavao kako se ovaj problem može riješiti izmjenom Zakona o strancima u BiH. Naime, BiH bi trebala primijeniti praksu Mađarske i Srbije, koje su skratile rok za traženje azila na svega 24 sata.

Tako bi i u Zakonu o strancima u BiH prvenstveno trebalo promijeniti članak koji se odnosi na razdoblje dano strancima za traženje azila. Ono je sada 14 dana. Uz to, strancima bi u razdoblju dok ne dobiju azil trebalo potpuno ograničiti kretanje.

Skraćivanjem tog roka na 24 sata i ograničenjem kretanja izbjegao bi se prostor za manipulaciju koji se migrantima sada otvara. Naime, većina njih po ulasku u BiH da izjavu kako ima namjeru podnijeti zahtjev za azil, no tek rijetki u 14 dana to i naprave.

 

MUP-a HNŽ-a: Migranti pokazuju sve veću agresivnost prema policiji

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari