Pratite nas

Ne dirajte biskupa Košića!

Objavljeno

na

Ne stišava se bura oko dočeka Darija Kordića. Mediji javljaju da čelnici vjerskih zajednica u Hrvatskoj (osim onih iz Katoličke crkve) pripremaju nekakvo zajedničko protestno pismo koje će uputiti  Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u kojem će tražiti smjenu sisačkog biskupa mons.Vlade Košića s mjesta predsjednika Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog.

dario-kordic-arrives-in-zagreb-croatia-6-june-2014-3

s dočeka Darija Kordića

Ne mogu mu oprostiti što je i on dočekao Junaka hrvatskog Domovinskog rata Darija Kordića u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso, zajedno s nekoliko tisuća hrvatskih branitelja. Kordić se kao slobodan čovjek vratio s robije. Proveo je 16 godina i 8 mjeseci u zatvoru u Grazu (Austrija) od 25, na koliko ga je sramno osudio Međunarodni kazneni sud u Den Haagu po tzv. zapovjednoj odgovornosti, za navodne ratne zločine u Ahmićima, gdje je u vrijeme rata poginulo stotinjak ljudi. Bilo je dovoljno da na tom dočeku neki sarajevski psihopata kao dio svog performansa tada uzvikne “Sotono! Ubojice!” i podigla se cijela yugo-medijska dreka.

Za te vjerske zajednice koje danas protestiraju protiv Darija Kordića koji je osuđen jedino i zato što je Hrvat, on je ratni zločinac, ali za nas koji smo za razliku od njih sudjelovali u hrvatskom Domovinskome ratu i stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države taj iznimni domoljub je ipak nešto drugo. Te i takve vjerske zajednice do sada nisu pustile ni glasa kad su na slobodu, kao na tekućoj vrpci, izlazili i izlaze srpski i ini ratni zločinci. Nisu pisala protestna pisma niti su se javljale u vrijeme agresije na Vukovar, Škarnje, Saborsko, Voćin, Županju, Dubrovnik, Osijek, Pakrac, Lipik, Knin, Gospić, Zadar, Šibenik…Nisu tražile smjenu ni jednog srpskog pravoslavnog svećenika, niti su se obraćale srpskoj pravoslavnoj crkvi, čija je uloga u obrambenom ratu uistinu bila i više nego sramna.

Nisu protestirali kad su proganjali i nevino (nepravomoćno) osudili generale Gotovinu i Markača, jednog na 24, a drugog na 18 godina, a još manje  su tražile i traže da Vlade Srbije i Crne Gore kazne one koji su krivi za agresiju na Hrvatsku, BiH i Sloveniju. Njih ne zanima da su katoličke crkve dobrim dijelom bile srušene do temelja, a da su pravoslavne uglavnom ostale čitave. One žele krv – Darija Kordića, a samim time i osudu brojnih drugih hrvatskih branitelja. Što nisu izvijestile Vatikan da još na tisuće srpskih četnika-koljača slobodno šeće ovom regijom, da nitko, ali baš nitko nije odgovarao za smrt 400 hrvatske djece u Domovinskom ratu, i tome slično? Premijer Milanović je nedavno rekao, u povodu partizanskih zločina u Jazovki, kod Sošica na Žumberku, da se uvijek treba vidjeti: tko je prvi počeo? Dakle, je li bi se dogodili Ahmići , Srebrenica ili Vukovar da nije bilo srpske agresije?

Generali Gotovina, Markač i Čermak su nakon dugog vremena provedenog u zatvoru oslobođeni. Kolika je to zasluga čelnika vjerskih zajednica koje ne prestaju tražiti krv među onima koji su branili i obranili hrvatsku državu?

Stoga, pišite i pjenite se koliko hoćete, ali ne dirajte časne i poštene Hrvate, poput biskupa Košića, koji za razliku od vas itekako razlikuje šećer od soli.

A kad javno pišete, onda javno i odgovorite: gdje ste bili i što ste radili 1991.?

Nije valjda da ste se tek sada probudili?

Mladen Pavković UHBDR91/kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Glasnović: Nitko nema pravo nama dijeliti lekcije a najmanje oni bjednici koji su sabotirali HSS

Objavljeno

na

Objavio

Dragi Hrvatski patrioti!

Svaki pojedinac ima svetu dužnost razotkrivati, osuđivati i upozoravati na zlo boljševičkog sotonizma, koje je još prisutno u svim slojevima našega društva.

Nitko nema pravo nama dijeliti lekcije a najmanje oni bjednici koji su sabotirali HSS. Ovaj narod je žilav i otporan.

Rješiti ćemo se mi licemjera koji su se kao parazit trakavice uvukli u utrobu hrvatskog nacionalnog bića. Stvorit će se kritična masa koja će izolirati i neutralizirati to strano tijelo koje danas vrši intelektualni i psihološki teror nad hrvatskim pukom.

Taj proces pročišćenja je neizbježan. Samo moramo shvatiti da je državu lakše stvoriti nego je očuvati. Više nego ikada, sada trebamo jedinstvo, ustrajnost i iznad svega vjeru i pouzdanje u Boga i u sebe, komentirao je Saborski zastupnik Željko Glasnović

Što je čudno u zadnjem slučaju Beljak?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Što je čudno u zadnjem slučaju Beljak?

Objavljeno

na

Objavio

Dohvativši se kormila HSS-a, tradicionalne hrvatske stranke čije je djelovanje obilježilo prvu polovicu 20. stoljeća, Krešo Beljak ga je skrenuo posve ulijevo, pozicioniravši ga ljevije od ostalih SDP-ovih partnera, pa čak i nekih s ljevice izvan Partijina kišobrana.

Kao čelnik dotad umjerene stranke s određenim ugledom u dijelu konzervativnog biračkog tijela pokazao se upravo idealnim za ulogu gromobrana Zoranu Milanoviću uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pored njegovih krajnje lijevih ideoloških stajališta, a iskazao se i osebujnim tumačenjem događaja iz prošlosti koji izazivaju buru i u sadašnjosti, Milanovićeve verbalne akrobacije bez zdravorazumske legitimacije doimale su se pitomima, gotovo prihvatljivima i normalnima, odatle mu valjda i nadahnuće za slogan na predsjedničkim izborima. Zoran Milanović je znao cijeniti Beljkov angažman osiguravši mu osjetno veći broj saborskih mandata na zajedničkoj listi od realne HSS-ove snage.

Ni poslije izbora samoborski gradonačelnik nije odstupao od zadanog smjera. Štoviše, nastavio je nesmanjenom žestinom udarati ritam avangardnom procesu preobrazbe HSS-a u političku lubenicu (izvana zeleni, iznutra crveni), zaključivši mrtav-hladan – ako je Bleiburg zločin, onda je i Oluja zločin. Što je logički jednakovrijedno tvrdnji – ako Oluja nije zločin, onda ni Bleiburg nije zločin. Temelj za usporedbu Bleiburga i Oluje Beljak nalazi u argumentu kako je prvo bilo osveta za ustaške zločine, a potonje za četničke, što se zapuštenu, nezrelom umu, kakve marljivo proizvodi sustav medijske indoktrinacije, na prvu može učiniti efektnim i privlačnim. No, u tom promišljanju ipak ima jedan mali nedostatak, doduše dovoljno malen da ga nije tako teško prikriti – ni jedno ni drugo nije istina!

Niti je Bleiburg, osim tek u iznimnim slučajevima, bio osveta za bilo čije pa tako ni ustaške zločine, nego pomno planirani, organizirani sveobuhvatni program masovne likvidacije potencijalnih protivnika revolucionarnog komunističkog režima. To, uostalom, potvrđuje i što su egzekutori većinom bili pripadnici slovenskih postrojbi Maršalove soldateske, koji se nisu imali zbog čega ustašama osvećivati.

Niti je Oluja, osim doista sporadično, bila osveta, nego vojna operacija vraćanja međunarodno priznatog državnog ozemlja Republike Hrvatske pod nadzorom odmetnika u njezin ustavnopravni poredak. Napokon, da se radilo o osveti, bi li neprijatelj, koji se doživjevši vojni poraz našao u okruženju i predao, bio tako pažljivo propušten do Srbije a da mu ne padne dlaka s glave?

Proteklih je dana pozornost javnosti izazvala nova umotvorina iz Beljkova arsenala, koja sadržajno zapravo i nije drugo doli parafraza ne tako davne misli istaknutog SDP-ovca Nenada Stazića koji je ustvrdio kako posao u svibnju ’45 nije obavljen dovoljno temeljito, spočitnuvši usput „oslobodiocima“ i šlampavost. Beljak je u biti rekao to isto, samo izravnije – da Udba nije pobila dovoljno emigranata.

Naime, u oba slučaja koalicijski partneri negoduju što nije pobijeno dovoljno onih koji su se borili za samostalnu hrvatsku državu, ili Beljkovim rječnikom rečeno – onih koji su radili sr…

No, ono što upada u oči glede zadnjeg zapaženog Beljkovog ispada je medijska reakcija. Dosad bi njegove eskapade nailazile tek na osudu desne medijske scene, dočim bi ih lijevo-liberalni mainstream prenio prilično nezainteresirano kao agencijsku vijest o prilikama u Džibutiju, bez ikakva popratnog komentara i primjerene karakterizacije riječcom skandalozno. Jednako suzdržano bi ih tretirali kao čuvene zoranizme ili, recimo, informaciju o školovanju darovanom Davoru Bernardiću u vrijednosti većoj od 260 tisuća kuna. Time zapravo navikavaju javnost na ulično ophođenje i nemoralno ponašanje kao nešto bezazleno i prihvatljivo – jer oni su jednostavno takvi i pojeo vuk magare.

I dok su od odgojnih mjera prema drugovima odustali, netko bi pomislio i zato što im njihovo divljaštvo godi ušima – jednostavno, govore naglas ono što oni ne smiju reći, mada bi to rado izrekli – za neke druge, čini se, i dalje misle kako još ima nade da se mogu popraviti. Tako se u sklopu nesmiljene preodgojne harange svjetonazorske desničare čereči već i poradi tračka povijesne istine, a endemski korumpiranim HDZ-ovcima propitkuje boja svakog novčića – previše imaju zato što rade, umjesto da imaju a da ne rade kao sav normalan svijet.

Suprotno uvriježenom, zadnji Beljkov eksces iz nekog razloga nije nestao iz fokusa medija srednje struje već idući dan. Tu začudnu anomaliju u medijskom ponašanju može objasniti tek jedina politički mjerljiva posljedica čitave priče. SDP je, tobože pod pritiskom javnosti, srameći se Beljka zbog istog onog zbog čega se Stazića nije sramio, iskoristio prigodu prepoloviti ponudu broja prolaznih mjesta za HSS-ovce na SDP-ovim listama sa 6 na 3. Po prilici, kako bi se zaštitio od rizika ponašanja predizbornog partnera nakon izbora.

Naime, poučeni iskustvom s HNS-om u tekućem mandatu (pet zastupnika izabranih sa zajedničke liste s SDP-om sklopili su postizbornu koaliciju s HDZ-om), u SDP-u su zaključili kako se smanjivanjem HSS-ovih mjesta smanjuje i potencijal njegova prebježništva, izglednog, primjerice, u slučaju svrgavanja Beljka s čelnog mjesta. S time da nije skroz isključeno kako bi se i sâm Beljak tomu priklonio (ta nije li spočetka u Saboru podržao Plenkovićevu vladu posredno se nudeći kao partner?).

Napokon, nije li Hrvatima u emigraciji, mnogima i u domovini, dobro znano kako se upravo oni najbučniji i najekstremniji obično pokazuju tek provokatorima u službi druge strane? U SDP-u to znaju i bolje, pa njihovi su pređi takve i slali u suparničke redove.

Ostaje jedino pitanje je li čitava ta akcija pokrenuta u dogovoru s Beljkom ili im je jednostavno naletio na volej kako, primjerice, sugerira partijski riječki dnevni bilten. Ako je dogovorena, usput su na vidjelo izašle one lokalne organizacije i utjecajniji pripadnici HSS-a koji bi se mogli pokazati nepouzdanima, i ti se sigurno ne će naći na listama za parlamentarne izbore.

Čime su zapravo jednim udarcem ubijene dvije muhe. Ako nije, iznimno je važno da Beljak odoli pritiscima iz SDP-a za smanjenjem broja mandata, pri čemu ga u njegovoj pravednoj borbi valja svesrdno podržati napadima zdesna.

Bilo ovako ili onako, ostaje razvidno kako je programirana svrha sveg ovog meteža oko Beljka predizborno zbijanje redova u lijevoj koaliciji i zaštita od mogućih neželjenih postizbornih događaja. Usporedno je već uspješno provedeno, i to u dva kruga, testiranje projektila za razbijanje protivničkih redova.

Grube radove pred najvažnije izbore ljevica je, dakle, što uz pomoć sklonih joj medija, što uz pruženu joj ruku kripto-desnice, već obavila.

Razmisli li se hladne glave, u trenutnoj konstelaciji snaga za HDZ bi bilo najpovoljnije da HSS isposluje što bolju poziciju na zajedničkim listama sa SDP-om, pa da mu, baš poput dijela HNS-a u tekućem saborskom sastavu, nakon izbora prenese mandate osvojene kao učinak SDP-ovih glasova.

S time da bi bilo idealno kad bi pojedinci poput Marijane Petir i Branka Hrga pokupili gro glasova HSS-ovog biračkog tijela, onemogućivši tako Beljkov HSS da bitno pridonese rezultatu SDP-ove liste. Zapravo, to se doimlje i najrealnijom mogućnošću izbjegavanja dolaska SDP-a na vlast – bilo sa kvazi-desnim prirepcima, s kojima već nastupa zajednički u Saboru, a mogao se pouzdati u njihovu pomoć i tijekom oba kruga predsjedničkih izbora, bilo kao partner, mlađi ili stariji, a što nipošto nije svejedno, u tzv. velikoj koaliciji s HDZ-om.

Grgur S./Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari