Pratite nas

Ne dopustite da vam Bog i ljudi postanu rutinom, jer sveto je uvijek sveto

Objavljeno

na

Neće Bog postati veći time što ja svaki dan idem na svetu misu. Neće Bog biti veći time što ja redovno molim i postim. Ne dobiva on na svetosti, nego ja,

Nedavno, preslušavajući jedno predavanje dok sam putovao u autu, čuo sam jednu priču iz Svete zemlje. Jedan pravoslavni monah iz Srbije je bio na službi u Svetom Grobu. Nakon dvije godine provedene u Svetom Grobu obrati se fratru koji je također bio na službi u Svetom Grobu. I reče mu da mora ići kući. Da se vraća kući. Zašto? Zato što je počeo prolaziti pokraj Svetoga Groba kao i pokraj svakog drugoga groba. Taj Sveti Grob mu je postao običan. Bio je toliko svjestan čitave svoje situacije pa se želio oteti tome da ne daje dovoljno važnosti svetom mjestu. Ono što je svakodnevno, što se ponavlja iz dana u dan, često može postati dio rutine.sveti grob

Više i ne doživljavaš veličinu ili svetost onoga što ti je pred očima non-stop. Zar nije tako ne samo s nedjeljnom misom, crkvom ili Biblijom koja ti stoji na polici kao i svaka druga knjiga? Pa zar nije tako i s onim križem koji ti visi na zidu u tvojoj sobi kao i sve ostale slike i predmeti na zidu pokraj kojih prolaziš ne mareći odveć za njih jer su već godinama na tom zidu i postale su inventar kuće na koji se više nitko i ne obazire? Skoro kao ona dunja sa ormara, koja miriše bez veze i noću i danju, kao što kaže jedna pjesma…

Ali, zar nije tako često i s ljudima koji su nam (kao) najbitniji i najvažniji na ovoj zemlji? Pa često ih ne doživljavamo, nemamo uho za njih, nemamo vremena za njih, ne sjećamo se kad smo ih zadnji put posjetili ili rekli kakvu divnu riječ (volim te, trebaš mi, nedostaješ mi), uputili jednostavan osmijeh ili dali jednostavan poljubac koji vrijedi više od milijun riječi…

Sveto ostaje sveto. Bez obzira kakav ja bio. Mario ja za tu svetinju ili ne mario. Neće Bog biti veći time što ja očistim križ svaki dan da se ne hvata paučina za njega. Neće Bog postati veći time što ja svaki dan idem na svetu misu. Neće Bog biti veći time što ja redovno molim i postim. Ne dobiva on na svetosti, nego ja. Ja moram poraditi na svojoj svetosti. I držati sebe budnim. I držati svoje oči otvorenima. A Bog nam se pokazuje u našim bližnjima, osobito u onima koji su u potrebi. U malenima. Zaboravljenima. On je tada, zapravo, zaboravljeni Bog. Evanđelje nas potiče na brigu i ljubav za bližnje, jer je kritično razmišljanje u kojem jako i puno i strašno volimo Boga, a ne možemo smisliti određene ljude ni na deset kilometara.

Kako možeš voljeti Boga kojeg ne vidiš, a mrziti brata kojega vidiš?

Uvijek se vratim na ono razlučivanje bitnog od nebitnog. U životu se često opteretim glupostima koje ne bi trebale imati mjesta u mom dnevnom rasporedu. Tričarijama. Sporednim stvarima. A upravo me te stvari dovedu do toga da zaboravim na ono bitno. Tako mogu proći kraj Svetoga i ne doživljavajući da je Sveto. Tako mogu slaviti misu kao da čitam bilo koji drugi tekst na ovom svijetu. Tako mogu i moliti, a zapravo ne razgovarati s Bogom. Valja nam se otimati nebitnom da bismo pripadali Bitnom. A kad pripadam Bitnom, on postaje moja nužnost i potreba. A kad pripadam Bitnom, čak će se i moji bližnji osjećati ljepše u mom društvu. Onda ću i njima znati pokazati da su mi bitni. Onda ću i onome Svetome znati pokazati da mi je bitno. Danas. Svaki dan.

fra Željko Barbarić/bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: PARTIJA IMA NOVI SLOGAN: SDP – Samo Dva Promila!

Objavljeno

na

Objavio

Vojkova Vera mrtva pijana ubila je čovjeka. Crveni gradonačelnik kaže da “čeka činjenice” i da je do daljnjega njegova pročelnica suspendirana. I to je kao neka kazna…

Druže Vojko, evo ti tri činjenice i nemoj misliti da je narod glup:

1. LUĐAKINJA NA CESTI – Vera BB je vozila čak 3 km u suprotnome smjeru, zbog čega je Bina-Istra zatvorila sve ulaze na Ipsilon i tako pokušala spriječiti zlo koje se na kraju ipak dogodilo.

2. DVA PROMILA – Vojkova Vera napuhala je čak 1,81 promila, čega se ne bi posramio čak niti njezin stariji partijski drug Neđa Stazić! Ali, uz bitnu razliku – Neđa, kada malo više popije, vozi bicikl pa je opasnost uglavnom veća za njega samoga, nego za okolinu.

3. MRTAV ČOVJEK – Pijana pročelnica ubila je, vozeći u suprotnome smjeru, 41-godišnjeg Hrvata i ozlijedila dijete koje je završilo u riječkoj bolnici.

Unatoč ovim činjenicama, Vojko Obersnel nije imao snage otići u bolnicu i pogledati u oči tom djetetu i toj obitelji, nego je sućut izrazio iz udobnosti svoje fotelje, čuvajući pritom onu pročelničku za drugaricu Veru.

Inače, Vojkova Vera već je vozila pijana i izazvala prometnu – u svibnju prošle godine! Pobjegla je s mjesta nesreće i tek kasnije, nakon nekoliko sati, napuhala 0,4 promila. Rekla je da je “bila pod stresom i popila dvije da dođe k sebi”! Vojko ju je i tada štitio, a riječki ‘Novi list’ zajedno s većinom “neovisnih” medija priču je prvo zataškao, a potom je “otkrio” – tek nakon mjesec dana, jer su bili lokalni izbori i nije se smjelo ugroziti SDP i Vojka.

I sada zamislite da je u suprotnome smjeru autocestom mrtav pijan vozio neki HDZ-ovac ili još tvrđi “desničar” – i da je ubio čovjeka, ugrozio život djeteta i jedne cijele obitelji… DORH bi promptno podnio zahtjev za njegovo pritvaranje “radi opasnosti od ponavljanja djela”, a imbexovski mediji mjesecima bi ga razapinjali i gazili, ne bi silazio s naslovnica… “Velike” televizije iz dana u dan bi vrtile snimku nadzornih kamera sa autoceste… Naravno, pljuštale bi i ostavke, na koju crveni gradonačelnik niti ne pomišlja, a da je prije godinu dana smijenio svoju Veru, možda se ovaj zločin ne bi dogodio. Možda bi čovjek danas bio živ, a dijete ne bi završilo u bolnici?!

Da se razumijemo, nitko od nas nije anđeo i mnogi koji puta popiju previše, ali nismo svi toliko glupi i bahati da pijani sjedamo za volan i ugrožavamo tuđe, pa i svoj vlastiti život. No, ovi što su crveni u duši misle da smiju biti crveni i za volanom – od alkohola! Jer, crveni od srama i onako nikada nisu bili…

I na kraju, nemojte me tjerati da nabrojim koliko je SDP-ovaca vozilo pijano i koliko je toga ‘milicija’ Ostoje Rankovića zataškala, kada su bili na vlasti. Popis je dugačak, a po alkoholu smrde od glave… U Rijeci su samo malo bahatiji, jer sa vlasti nisu silazili od ‘45.

P.S. Čekamo komentar grbavog Peđe ili Aleksandra (Momčile) Đujića – pa kada se oglase, objavit ćemo u kakvim su sve situacijama oni vozili. I koga… komentirao je Velimir Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kupnja izraelskih zrakoplova: strateška prilika za modernizaciju i raskid s jugoostavštinom

Objavljeno

na

Objavio

Preuzimanjem barem dijela izraelskog modela, Hrvatska bi iznutra doživjela goleme pozitivne promjene

Nije posebna tajna da su pojedini utjecajni židovski krugovi pomogli Trumpovoj predsjedničkoj kampanji, koja je protiv sebe imala praktički sav ideologizirani mainstream, uključujući i dobar dio republikanskih krugova.

Zbog toga je vjerojatno danas izraelska veza s Trumpovom administracijom vrlo snažna, što se zorno vidi u aktualnoj američkoj politici na Bliskom istoku, posebice u odnosu prema Iranu.

No odnosi između desničarske Likudove vlade Benjamina Netanjahua i Donalda Trumpa i dublje su naravi, protežu se sve do svjetonazorskih podjela unutar židovskih utjecajnih krugova. 

O javnom sukobu Netanjahua i Georgea Sorosa u vezi s migracijama strani je tisak nedavno prilično opširno pisao. Slično, Soros je aktivno radio i protiv Donalda Trumpa.

Uz dobre trenutačne veze sa SAD-om, Izrael ujedno održava izravne odnose s Rusijom i Vladimirom Putinom. To se također vidi i na terenu, poglavito u Siriji, gdje je Rusija izravno vojno nazočna.

Mala zemlja Izrael tako, potpuno nerazmjerno broju svojih stanovnika, ima velik utjecaj i uspijeva opstati i razvijati se unatoč veoma složenom i često izrazito neprijateljskom okruženju, oslanjajući se već desetljećima koliko god može i na svoju dijasporu.

Međunarodne okolnosti Hrvatskoj trenutačno idu na ruku jer su ključni svjetski čimbenici izgubili koherenciju po pitanju kontrole pojedinih regija. Štoviše, kao što vidimo, postoje duboki ideološki prijepori unutar, za svjetski poredak, najvažnijih zapadnih država, što manjim državama i narodima otvara mogućnost samostalnije politike.

Gdje smo kao nacija zapeli?

Protivnicima suverenističke Hrvatske je u 20. stoljeću nametanje povijesne krivnje bilo glavno sredstvo za držanje cjelokupnoga hrvatskog društva u vječno podređenom položaju i pod tutorstvom stranih interesa.

No, haaška poluga više ne postoji i hrvatske vojne pobjede danas su dobrim dijelom međunarodno afirmirane. Štoviše, napokon se polako stječu vanjskopolitički uvjeti za punim raščišćivanjem pitanja Drugoga svjetskoga rata, kojim se posebice uspješno manipuliralo protiv uspostave hrvatske državnosti, i na čemu su i brojni Hrvati izgradili i izgrađuju svoje “karijere”.

Kupnja izraelskih zrakoplova Hrvatskoj je posebice dala snažan poticaj za razvijanje hrvatsko-izraelskih veza, koje, naravno, imaju i svoje političke aspekte. Iako bitno odudaraju od stvarnosti nedavne riječi izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina, kojima nas je podsjetio na Josipovićevu izjavu u Knessetu o ustaškoj zmiji koja je još živa, važna je činjenica da je izraelski predsjednik spomen-područje Jasenovac posjetio zajedno s predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarović. Tom je prigodom hrvatska predsjednica izrekla rečenicu koja je vrlo važna i koju smo ovdje posebno izdvojili:

“Upravo zato najoštrije osuđujem manipulacije brojem žrtava holokausta u koncentracijskom logoru Jasenovac, koje nisu utemeljene na povijesnim činjenicama i koriste se u dnevno-političke svrhe ili pak za nametanje kolektivne krivnje Hrvatskoj i hrvatskom narodu.”

Takvoj tvrdnji izrečenoj prilikom posjeta izraelskog predsjednika više nitko ne može oduzeti legitimitet, niti može hrvatske političare koji se zalažu za istinit pristup povijesti Drugoga svjetskog rata optužiti za neoustaštvo, kako se to sustavno radi još od jugoslavenskih vremena u Srbiji i u mnogobrojnim mainstreamovskim medijima i ideološko-interesnim grupacijama ovdje u Hrvatskoj.

Povezivanje s Izraelom i SAD-om, kojemu smo ovih dana svjedoci, i koje je u političkom smislu kulminiralo preletom izraelskih zrakoplova na proslavi Dana pobjede u Kninu, Hrvatskoj sada daje sasvim dovoljno prostora za aktivnu ulogu u obračunu s desetljećima nataloženom antihrvatskom propagandom kod kuće i u svijetu.

Toga su potpuno svjesni u Srbiji i otud tolika histerija koja je nastupila ove godine oko 5. kolovoza među najistaknutijim srbijanskim političarima.

Što se tiče manipulacija događajima iz Drugoga svjetskoga rata, sada su na potezu najodgovorniji politički čimbenici u Hrvatskoj, koji moraju osigurati uvjete i financijska sredstva za istraživanja povijesne istine i znanstvenu, dakle činjeničnu evaluaciju svih žrtava.

Tim istraživanjima treba pristupiti stručno i krajnje odgovorno, a dio njih treba objaviti i u stranim časopisima, kada se prikupi dovoljno rezultata. Povjesničara i odgovarajućih ustanova u Hrvatskoj za to vjerojatno imamo dovoljno, a ako to nije slučaj, onda i tom problemu treba što prije posvetiti dodatnu pozornost.

Kakav mainstream hoćemo?

Izrael je zemlja s izvozom u protuvrijednosti od 60 milijardi dolara, gdje približno pola od toga otpada na izvoz proizvoda utemeljenih na visokim tehnologijama, a veliki dio te svote rezultat je rada malog i srednjeg poduzetništva. Izraelski zrakoplovi koji dolaze u Hrvatsku uključuju, naravno, visoke tehnologije, čije održavanje i servis predstavlja tehnološki izazov.

No preko te nabavke zrakoplova s Izraelom se može uspostaviti još cijeli niz suradnja, te je posebna odgovornost na hrvatskoj vladi i administraciji da za te mogućnosti razvoja pripreme odgovarajuće hrvatske partnere, u vojnom i civilnom sektoru.

Iz Izraela se mogu prenijeti još brojna druga iskustva, na području javne uprave, u povezivanju s iseljeništvom, u pristupu inovacijama, razvojnim tvrtkama i općenito poduzetništvu.

Već preuzimanjem i manjega dijela izraelskog modela upravljanja i obrane nacionalnih interesa, Hrvatska bi iznutra doživjela goleme pozitivne promjene.

Posao s izraelskim zrakoplovima težak je 400 milijuna eura, a takve poslove obično prate kompenzacijski ugovori u sličnoj protuvrijednosti. Ako se samo četvrtina ovih sredstava u sklopu kompenzacijskih poslova usmjeri u razne oblike jednogodišnjeg usavršavanja i doškolovanja u Izraelu, takvim programom moglo bi se obuhvatiti čak 5000 osoba, uz pretpostavku da bi godišnji trošak iznosio 20.000 eura.

Ovim prvenstveno želimo ilustrirati o koliko se velikim novčanim svotama ovdje radi. Zato je jasno da suradnja s Izraelom, ako joj se ozbiljno pristupi, zahtijeva potpuno novi pristup na razini vlade i koordinaciju između različitih ministarstava, zaklada i agencija.

Najgore bi bilo da se cijeli kompenzacijski posao s Izraelom svede na nekoliko projekata od kojih će koristi imati nekoliko snalažljivih pojedinaca, bez zahvaćanja šireg konteksta. Toga smo se već puno puta nagledali.

Pitanje ljudi i političke volje

Za promjene nije dovoljno imati samo povoljno međunarodno okruženje, nego je potrebno imati i ljude koji će to provesti, a do njih danas u Hrvatskoj više nije lako doći. Institucije hrvatske države posve su slabe, povjerenja u političku vlast nema, a naši intelektualni kapaciteti dobrim su dijelom raspršeni i daleko od procesa odlučivanja.

Vladajući, međutim, kao što smo već rekli, ne mogu reći da im okolnosti za stvarne promjene i modernizaciju ne idu na ruku, a posao s Izraelom idealan je poligon za korak u tom smjeru.

Narod je već davno pokazao da želi modernu Hrvatsku koja je u punom smislu riječi ravnopravni dio razvijenog svijeta, da cijeni razvoj i teži uspjesima na svjetskoj razini. Nemirenje s postojećim stanjem i nedostatak pokazatelja da se stvari u bitnome imalo mijenjaju sigurno je dijelom pridonijelo posljednjem velikom valu iseljavanja.

Na potezu su oni koji odlučuju što će biti naš mainstream sutra. Korupcija, stranački uhljebi, nekompetencija i politička nevjerodostojnost, što imamo danas, ili društvo otvoreno za ambiciozne, stručne i poduzetne, i država kojoj se ne dive samo prilikom uspjeha njezinih športaša.

O. Barišić / HKV

 

Hrvatska i Izrael: Neka pati koga smeta

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati