Connect with us

Kolumne

Ne misle valjda hrvatski lideri u EU pripustiti Srbiju koja gradi muzej Čiča Draži?

Objavljeno

-

I onda kažu, okrenimo se budućnosti, dosta o prošlosti. Pa kako kad nas neraščišćena prošlost svakodnevno blokira u promišljanju budućnosti.

I kakva bi to bila budućnost koja bi se temeljila na revidiranoj, lažnoj prošlosti? I kakva će to biti budućnost između Hrvatske i Srbije bude li građena u povijesnoj močvari?

Do sada je petljanje s izgledom, svrhom i sadržajem muzeja, onih u Hrvatskoj, bila specijalnost aktualnog vodstva Srbije, no ovoga puta i hrvatsko političko vodstvo trebalo bi kopirati diplomatski uhodani način rada srbijanskog predsjednika Vučića i njegova satelita, šefa diplomacije Dačića.

U Beogradu, naime, pokreću akciju vezanu za gradnju muzeja Draže Mihailovića, četničkog vojvode iz Drugog svjetskog rata.

I dok se Hrvatska i njezino političko vodstvo godinama ne može izvući iz jednostavnih povijesnih dvojbi te i dalje političku snagu troši na rasprave o pozdravu ZDS, razlikuje li se “za dom” od “za dom spremni”, za to vrijeme u Srbiji planski i dugoročno rješavaju sporne povijesne teme.

Pa su tako već 2015. odlukom najvišeg suda rehabilitirali “Čiča Dražu”, kojeg su antifašisti Jugoslavije 1946. pogubili kao ratnog zločinca, piše Davor Ivanković / Večernji list

Na tu je odluku srbijansko vodstvo reagiralo izuzetno spretno, glumeći čuđenje i različito mišljenje, pa je satelit Dačić rekao da je to sramota, jer što će misliti Srbi iz partizanskih familija, dok je Vučić nastupio pomirljivo i rekao da mu je dosta prošlosti, treba se okrenuti budućnosti i da su se Srbi dosta dijelili na partizane i četnike.

Vučić je ovdje stao na stranu svoje jake izborne baze i dobrog dijela srpskih akademika i povjesničara te vladika SPC-a, koji rado govore o nacionalnom pomirenju partizana i četnika. Pa tako sada učenici u školama uče da su Srbi imali dva antifašistička pokreta, partizanski i četnički.

To da je i službeno rehabilitirano četništvo uzbudilo je tek ostarjele SUBNOR-ovce u Srbiji. U Hrvatskoj, pak, nije bilo uzbuđenja, niti su reagirali profesionalni lovci na fašizam poput hrvatskih SUBNOR-ovaca, IDS-ovaca, niti se javio Milorad Pupovac, koji kod nas inače prvi pali alarm oko pojava revizionizma i naznaka povratka fašizma, no to se očito ne odnosi i na onaj prekogranični, pa bio on i srpski.

Istine radi, valja reći da je oštro reagirala bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i poslala Srbiji oštro upozorenje. To je sve bilo 2015., a od tada sve hrvatske Vlade prolaze trnovit put u odnosima s Vučićevom Srbijom. Plenkovićeva Vlada, pak, izložena je kulminaciji napada.

Bit će stoga zanimljivo promatrati hoće li i kako hrvatsko vodstvo reagirati na povijesni revizionizam iz Beograda ili će se pozvati na to da nije pristojno miješati se u susjedov posao. Nastavi li Zagreb svoju politiku mlakog reagiranja kad je Srbija u pitanju, to će već biti skandalozno, jer Čiča Draža je dio ne samo srpske, nego i hrvatske, a naročito bošnjačke povijesti.

Draža i njegovi četnici, kako god ga sada nazivali u Srbiji, svejedno, odgovorni su za etničko čišćenje i genocid nad desecima tisuća Hrvata i Muslimana. Zanimljivo, ali povijest još nije utvrdila sa sigurnošću koliko su tada četnici pobili Hrvata i Muslimana, ali i Srba antifašista. Procjene se stoga kreću od 40 tisuća do čak 300 tisuća.

Draža Mihailović je, naime, u većem dijelu tog rata provodio politiku koja se najlakše iščitava u njegovim instrukcijama podređenima, citirano: “Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata… Stvoriti neposrednu zajedničku granicu između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a BiH od muslimanskog i katoličkog življa”.

Baš uoči lansiranja vijesti o građenju muzeja Draži, Dačić je u povodu obilježavanja Dana holokausta u Beogradu izjavio da oni rade sve da bi se izvukle pouke iz povijesti, a ne da se relativiziranjem i rehabilitiranjem zločina stvara temelj za njihovo opravdavanje. Spomenuo je, naravno – Jasenovac. No, nije spomenuo beogradske logore, Staro sajmište ili Banjicu, u kojem je kvislinška, Nedićeva vlast pobila 90 posto predratnih Židova Srbije. Nirnberške rasne zakone Nedić je proglasio u Srbiji 19. travnja 1941., mjesec dana prije NDH.

Tim se dijelom nacionalne prošlosti Dačić i Vučić, dakle, nemaju pravo ponositi, a kamoli Hrvatima popovati o logorima.

Uzgred, šokira nebriga Dačića i Vučića zbog sramotno zapuštenog logora smrti Sajmište, gdje u ruševnim paviljonima logoraša živi beogradska sirotinja, a zemljište gdje je stradalo 20.000 ljudi služi za roštiljanje!?

Ako Beograd misli graditi budućnost na revidiranju svoje, ali i naše prošlosti, ovo ili neko buduće hrvatsko političko vodstvo mora im poručiti da, dok se i Hrvatsku pita, u EU s time neće ući, piše Davor Ivanković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Oglas