Pratite nas

Naši u svijetu

Ne možemo prepustiti Kurdistan samom sebi i promatrati kako se ljude tamo masakrira”

Objavljeno

na

“Njemačka je pripravna ublažiti svoju restriktivnu politiku o izvozu oružja i naoružati kurdske borce koji se bore protiv Islamske države na sjeveru Iraka”, kazao je u srijedu navečer njemački ministar vanjskih poslova Frank Walter Steinmeier.

ISIL_militanti_irakNjegova izjava za ZDF predstavlja promjenu u stajalištu Berlina iznesenom početkom tjedna kada je njemačka kancelarka Angela Merkel kazala kako se neće slati oružje u ratnu zonu.

“Ne možemo prepustiti Kurdistan samom sebi i promatrati kako se ljude tamo masakrira”, kazao je Steinmeier.

“Ukoliko je potrebno, ukoliko i dalje bude postojala sadašnja razina prijetnji ne mogu isključiti da ćemo morati poslati oružje”, kazao je.

“Naša načela o isporuci oružja su upravo to – načela. Ona uzimaju u obzir da imamo izvanrednu situaciju u kojoj se moraju donijeti političke odluke da se zauzme drugo stajalište koje je u našim sigurnosnim interesima”.

Malo vjerojatna evakuacija izbjeglica sa Sindžara

SAD je u srijedu ocijenio “puno manje vjerojatnom” evakuaciju tisuća izbjeglica jezida zarobljenih na planini Sindžar, na sjeveru Iraka, nakon promatračke misije američkih vojnika na licu mjesta.

Dvadesetak zelenih beretki ustanovilo je da je izbjeglica koje su protjerali džihadisti “puno manje” i žive “u boljim uvjetima” nego što se očekivalo, kazao je u priopćenju glasnogovornik Pentagona, kontraadmiral John Kirby. Po njemu, tisuće izbjeglica uspjelo je napustiti planinu tijekom zadnjih noći.

Pripadnici zelenih beretki “imali su kontakte s izbjeglicama” koje su protjerali džihadisti i koje su se vratile u Erbil, glavni grad iračkog Kurdistana, kazao je u srijedu navečer dužnosnik Pentagona. Govorio je o “misiji procjene” ali nije odredio njezin konačni cilj.

Zelene beretke specijalizirane su za osposobljavanje i savjetovanje lokalne vojske.

Glasnogovornik kurdskih oružanih snaga ranije je najavio da bi američki vojni savjetnici trebali doći u to područje kako bi razmotrili načine evakuacije civila.

Po Visokom povjerenstvu UN-a za izbjeglice, između 20.000 i 30.000 osoba, većinom kurdske i nemuslimanske manjine jezidi, blokirano je bez vode, hrane i skloništa u pustom planinskom području Sindžar.

Oko 130 vojnih savjetnika doputovalo je u utorak u Erbil kako bi “dublje” procijenili potrebe jezidskog stanovništva.

Bijela je kuća ranije objavila kako SAD ne isključuje korištenje američkih kopnenih snaga u operaciji izvlačenja civila no pojasnila je kako te snage ne bi sudjelovale u borbama.

Nakon što je američki predsjednik Barack Obama prošloga tjedna odobrio zračne udare na snage Islamske države američki zrakoplovi izveli su niz zračnih udara na džihadiste.

Pukovnik Steve Warren, također glasnogovornik Pentagona, u srijedu je kazao kako su ti napadi zajedno s operacijama kurdskih boraca “usporili ako ne i zaustavili” napade na prestrašene civile koji su pobjegli u planine.

povezano >>Nezavisni Kurdistan san je mnogih generacija Kurda, hoće li ostvariti nezaviosnost?!

Jazidi stižu na Sindžar

Jazidi stižu na Sindžar

Drama zarobljenika u Iraku nastavlja se. Unatoč tome što je između 6.000 i 8.000 zarobljenika uspjelo pobjeći islamistima, još je 30.000 ljudi zarobljeno na planini Sinjar.

Sherine Tadros, novinarka Sky Newsa, iz kampa Zakho prenosi zastrašujuće priče preživjelih koji su imali dovoljno sreće da umaknu stražarima IS-a.

“Čuli smo grozomorne priče, jedan čovjek je rekao kako je vidio četvoro djece kako umiru od žeđi. Budući da nije bilo pogodnog mjesta da se njihova tijela pokopaju na planini, ona su pokrivena kamenjem”, rekla je Tadros.

“Drugi čovjek je rekao kako su djeca bila toliko žedna da su roditelji počeli rezati žile na rukama kako bi mogli dati djeci da piju njihovu krv”, ispričala je, dodajući kako “oni u bijegu s planine pokatkad putuju i do 12 sati u ekstremnim uvjetima, a čak i ako stignu do kampova koji služe kao utočišta, uvjeti su i dalje jako teški. Nema struje, prihvatnih zdravstvenih ustanova…”.

Izbjeglice u kampu tako preživljavaju od onoga što im donesu lokalni stanovnici. Unatoč djelovanju međunarodnih aktera, koji su se pokrenuli kako bi se ova kriza što prije riješila, situacija je i dalje užasavajuća.

“Još uvijek traje ogromna humanitarna kriza, ono što sam vidio bilo je srcedrapajuće. Moramo spasiti te ljude koje IS drži u zarobljeništvu na planini pod prijetnjom istrebljenja. Ovo je prvi put u povijesti da se 30.000 ljudi protiv njihove volje drži na planini u takvim uvjetima, svi vođe se trebaju okupiti kako bi odlučili na koji način možemo spasiti te ljude, ne možemo gledati kako 30.000 ljudi umire”, rekao je za Sky News Taban Shoresh, britanski Kurd.

Lokalni gradonačelnik donirao je izbjeglicama 230 šatora, no to nije ni blizu dovoljno kako bi se zadovoljile osnovne potrebe tisuća izbjeglica s planine, javlja Sherine Tadros.

UNICEF kampovima dostavlja vodu, proteinske kekse i higijenske pakete, ali s obzirom da je broj raseljenih u Iraku premašio 1.000.000, potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se situacija stabilizirala i kriza okončala.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Mladi iz Njemačke dovode investitore u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Mladi obrazovani ljudi hrvatskih korijena, koji već visoko kotiraju u bankarskom, financijskom i poslovnom životu bogate njemačke oblasti Rajna – Majna već deset godina pomažu njemačkim investitorima koji žele ulagati u Hrvatsku.

Hrvatska je zajednica u našoj oblasti nevjerojatno snažna, ne samo po brojnosti, nego je i ekonomski jaka. Gospodarske veze Hessena s Hrvatskom su jake, oni ovdje rade sjajan posao, kazao je Thomas Schaefer, ministar financija pokrajine Hessen.

Pokraj zračne luke, savez je organizirao nastup vladine Agencije za investicije i konkurentnost. Probrani gosti iz poslovnih krugova, investitori. Rizničar grada Frankfurta kaže, želimo što jaču suradnju. Hrvatski gospodarski savez je poput veleposlanika hrvatskih poduzeća u Njemačkoj, Frankfurtu i oblasti Rajna-Majna. Oni su i zagovornici interesa njemačkih poduzeća koja idu u Hrvatsku, kako bi investirala, pronašla kontakte. Kroz to je izrasla jaka veza, rekao je Uwe Becker, dogradonačelnik Frankfurta.

Kad tko spomene Hrvate i Hrvatsku, investitori ovdje uz Majnu već imaju u glavi sliku, dodaje Becker.

Hrvatski svjetski kongres okuplja na ovaj način i politički dio, gospodarski dio, investitore, mnoge koji su multiplikatori, koji povezuju gospodarstvo ovdje u Njemačkoj, kao i gospodarstvo u Hrvatskoj.

Ovdje usred bankarskog svijeta, skupina Hrvata mladih, obrazovanih i uspješnih, s dobrim vezama s ovdašnjim bankarima i investitorima, pokušavaju nešto učiniti za svoju domovinu i povezati ovdašnje investitore s Hrvatskom.

facebook komentari

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Udruga “Glas hrvatske dijaspore” dodijelila Charlesu Billichu nagradu za životno djelo za pomoć Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prepoznavati predanost hrvatske dijaspore u izgradnji nacije nezavisne i demokratske Hrvatske, za dobrobit hrvatskog naroda, gdjegod bili, bilo je desetljećima i ostaje neumorno i nesebično zalaganje mnogih ljudi hrvatskog podrijetla koji žive diljem svijeta, izvan Hrvatske.

Prepoznavati i nagraditi to zalaganje jedan je od ciljeva udruge u Australiji “Glas hrvatske dijaspore”, kojoj i ja s ponosom pripadam. U subotu, 9. prosinca 2017., u društvu brojnih uglednih gostiju iz australske zajednice, svjetski poznati umjetnik i humanitarac Charles Billich postao je prva osoba u “Dvorani slavnih” (Hall of Fame) posvećene Hrvatima i Hrvaticama koji su se svojim velikim zalaganjem isticali iz dijaspore prosperitetu i dobrobiti hrvatske domovine i hrvatskog naroda. Planira se godišnji događaj za dodijeljivanje ove nagrade.

Te večeri dodjele nagrade za Životno djelo za pomoć Hrvatskoj Charlesu Billichu u Sydneyu, Australija, zastupnik u Hrvatskome saboru za dijasporu, General Željko Glasnović, priključio se Skypeom toj svečanosti s riječima koje uključuju:

“… nezavisna Hrvatska stvorena u znoju i krvi … Charles Billich je dio tog rođenja, ponovnog rođenja hrvatske slobode. On je veliki ambasador Hrvatske i obasut sam veseljem što sam ovdje na ovoj komemoraciji njemu … pratite Charlesov primjer, on ga ima, vodi primjerom i Hrvatska je jedan od tih primjera … Ostanite pravi, slijedite taj put, i ne zalutajte od dimenzije – nikad ne prestanite. Želim vam sve najbolje, sretan Božić i da vam Kristovo rođenje dođe uz sve najbolje, hvala vam svima … ”

U trenutku dodjele nagrade Charlesu Billichu, John Ovcarić, potpredsjednik “Glasa hrvatske dijaspore” naglasio je da kip “ove nagrade predstavlja Lady Liberty (Damu Slobode), koju mi s ljubavlju zovemo Jelena, Jelena Zrinski, posljednja hrvatska kraljevska obitelj, a Jelena predstavlja hrvatski narod i njihovu obranu Europe od invazivnih (osmanskih) snaga i smatramo da je to vrlo prikladan lik i onaj koji predstavlja i odlučnost Hrvata kao što je Charles koji je neumorno radio u ovoj zemlji da prije svega predstavlja Australiju, ali i da predstavlja našu kulturu. Charles, veliko nam je zadovoljstvo dodijeliti vam ovu nagradu kao prvoj osobi “Dvorane slavnih”, udruge “Glas hrvatske dijaspore.”

Čestitke iz Hrvatske bile su brojne i također uključuju one od Marka Perkovića Thompsona, Jakova Sedlara, Joe Šimunića, Damira Plavšića te predsjednika “Glasa hrvatske dijaspore”, Darka Oreča, koji se u tom trenutku nalazio u posjeti domovini.

Charles Billich bio je vidljivo i duboko dirnut trenutkom u kojem mu je dodijeljena ova nagrada govoreći:

“To je kao da dobijete Oscara za nešto što ste učinili, ali ovo je puno bolje! Puno vam hvala. Duboko sam dirnut i izjavljujem da ne zaslužujem ovu buku, ali da, s vremenom sam oslikao nekoliko slika koje su obojile povijest Hrvatske tako da se na taj način ističu vrhunci i simbolika Hrvatske, a moja je namjera još raditi to i to ubrzanim tempom jer ne želim da vrijeme istekne. Moj raspored je vrlo, vrlo zauzet i moram racionalizirati svoje vrijeme od sada. Svaki trenutak se broji i napornim radom, radeći mnogo sati dnevno, sedam dana u tjednu, postigao sam malo, malo djelića onoga što želim postići, ali čak i ono malo je meni sveto. Hvala vam!”

Razmišljajući o svojoj prošlosti kada ga je progonio bivši jugoslavenski komunistički režim i o ovoj nagradi, Charles Billich je rekao:

“Hvala bratstvu Hrvata. Izrekao sam tu riječ, bratstvo, jer vjerujem u tu riječ možda malo više nego u riječi nacionalnost, znate, mi smo braća i sestre.

Mi smo unutar parametara ove definicije braće i sestara sa svim ostalim plemenima na svijetu. Ali u ovome, svaki svom, vrlo sam ponosan što sam dio hrvatskog plemena.

Večeras je veliko iznenađenje, nisam ovo očekivao. Znate, takvo priznanje meni, moj je posao upravo započeo … zahvaljujući inspiraciji moje nove zemlje Australije i moje stare zemlje Hrvatske – lijepi ljudi naseljavaju obje zemlje …

 

Za budućnost planiram neko djelo koje bi vas moglo razočarati, no, ono će vas sigurno zapanjiti. Dakle, podnosite me malo duže i vidjet ćete nešto pristojno i profesionalno što će doći iz mojih kistova. Jedna od stvari koje želim u skoroj budućnosti ostvariti jest spomenik jednom drugom pioniru hrvatskih i globalnih veza – Marko Polo – on je super heroj u Hrvatskoj, on je superman, on je taj koji je uspostavio kontakte s Dalekim Istokom, osobito Kinom, Mongolijom i praktički stavio Hrvatsku na kartu – za sva vremena. Radim na velikom spomeniku Marka Pola, koji će biti podignut u Korčuli, hrvatskom otoku, otoku na kojem je rođen Marko Polo.

Uspoređujem večeras i uspoređujem svoju radost koju osjećam s radošću koju sam osjetio davno prije, prije skoro jednog stoljeća, ali mislim da je to ipak bilo možda 1952. kada se nešto veliko i neočekivano dogodilo kao i večeras, što me ispunilo velikom radošću. Ako je radost uopće bila moguća u komunističkoj zemlji u kojoj sam bio u zatvoru.

No, zbog toga što su zatvori tako bili preopterećeni i napunjeni komunističko jugoslavenska vlada, koja je dominirala komunističkim republikama Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije, morala učiniti nešto kako bi zadovoljila inzistiranje Međunarodnog Crvenog križa da nešto napravi u vezi statusa progona Hrvata. Jednog dana, dok sam odsluživao desetgodišnju zatvorsku kaznu radi političkih razloga i pobune protiv komunizma, doprla jedna iznenadna obavijest. I bilo je najavljeno da će se zbog prenatrpanosti zatvora pružiti amnestija zatvorenicima i amnestija je zapravo uključivala polovicu zatvorske populacije.

I znate li što! Ja sam bio jedan od njih! Ne mogu vam opisati radost koju sam osjetio u tom trenutku, bio sam orgazmičan, to je stvarno nešto što ne mogu opisati, nisam mogao spavati dva dana nakon toga – i ove noći je tako – puno hvala! Hvala svima Hrvatima i Australcima. Za Dom Spremni! Spremni smo za obranu našeg doma.”

Kako bi se u ovom članku zahvatili u potpunosti profil ove nagradne večeri u Sydneyu, te raspoloženje i značaenje ove nagrade za Životno djelo za pomoć Hrvatskoj iz dijaspore  evo i ostalih govora koje su javnosti donijeli i istaknuli John Ocvarić, potpredsjednik “Glasa hrvatske dijaspore”, David Jakić, predsjednik Australsko’hrvatske gospodarske komore NSW te Ina Vukić, članica Izvršnog odbora “Glasa hrvatske dijaspore”.
John Ovčarić/ Glas hrvatske dijaspore:

 “Dobra večer Dame i gospodo

U ime udruge “Glas hrvatske dijaspore” i cijele australske hrvatske zajednice želim vam svima dobrodošlicu na ovaj gala događaj u čast Charlesa Billicha, priznavajući njegovo životna postignuća i doprinos ne samo u Australiji, već i njegovoj zajednici i svojoj ljubljenoj zemlji rođenja – Hrvatskoj.
Prije nego što započnemo s večerom za koju se nadamo da će nam ostaviti trajne dojmove i sjećanja, zamolio bih da svi odvojimo trenutak i najprije prepoznamo ne samo čovjeka kojeg ovdje slavimo, nego i njegovu odani suprugu.

Dame i gospodo, smijem li vas zamoliti da svi ustanete i pridružite nam se u pljesku za Charlesa i Christu Billich.

Ova je večer već neko vrijeme teško zaokupiravala srca i umove mnogih.
Kao udruga “Glas hrvatske dijaspore” osnovana je ne samo kako bi zastupali interese australskih Hrvata, kojih je sada više od nekih 200.000, već i da očuvamo našu kulturnu baštinu.

Kao Australci zagrlimo sve što je australsko, Australija nam je dala prava i mogućnosti zbog kojih su naši preci napustili rodno mjesto u potrazi onog što bi im omogućilo da svjoj djeci pruže ono što su oni sami željeli, ali nisu mogli ostvariti.

Priča o Charlesu nije ništa manje dramatična.

Nakon što je kao mladi student pretrpio reperkusije govora protiv tiranije pod komunističkim režimom, i trpio što mu se bilo kakvo naličje na slobodu oduzelo, Charles je također pogledao izvan ljepote svoje domovine tražeći daleko mjesto gdje se, kao pojedinac i umjetnik, njegove umjetničke sposobnosti i uvjerenja mogu spojiti i izraziti.

Australija mu je pružila ta neotuđiva prava, a zauzvrat on je uzvratio dodavanjem svoje jedinstvene i bogate kulturne ljepote kroz svoj rad.

Charles, ove večeri neki Vaši prijatelji, obožavatelji i oni kojima je privilegija biti skrbnikom jednog od Vaših umjetničkih djela, ovdje slave i časte Vas.

Dakako, još mnogo toga, i mnogo onih koje ne poznajete ove večeri također slave s nama.

Svatko od nas ovdje večeras će se u nekom trenutku zaustaviti i razmišljati o djelu koje ste stvorili, djelo koje su možda vidjeli, koje ukrašava neko mjesto.
Prečesto zaboravljamo da digitalni svijet nikad ne može zamijeniti izraze majstora koji ne samo kroz temu, već kroz njegovo stvaranje prenosi emocije koje su postojale dok je svaki pokret kista bio izvršen.

Kad stvarate, Charles, svaki od tih kistova zahvati mali trenutak u vremenu, oni hvataju bit onog što ste Vi, i to je boja, tekstura i njihova međusobna veza koja hvata srca i umove onih koji se dive.

Ovi trenuci prolaze za Vas dok prelazite iz stvaranja jednog djela na drugo, ali za nas, sigurno se po svijetu o Vama razmišlja i divi Vam se, svake minute, svaki dan dok se usredotočavamo na svaki potez, trenutak zarobljen u vječnosti, trenutak koji nadahnjuje i pruža užitak.

Nakon što ova večer dođe do svojega kraja, i vi se vratite u svoj studio i svoje slikarsko platno, iskreno se nadamo da će vas sjećanja ove večeri na neki mali način nadahnuti, da ćete, kako stvarate, znati da će ljepota koju nam pružate živjeti zauvijek, i da vam to kao nagrada unese osmijeh na lice.”

David Jakić/Australsko-hrvatska gospodarska komora NSW:

“Dragi prijatelji, kolege, kolegice i gosti,

Prvo, želio bih čestitati timu “Glasa hrvatske dijaspore” što je stvorio ovako senzacionalan događaj.

John, Valentin, Branko, Ina, Anne, Mary i Alenka, učinili ste nevjerojatan posao u stvaranju ove večeri i čast mi je što stojim ovdje i izražavam zahvalnost za ovu nezaboravnu prigodu.

Iskreno … za moj prvi službeni govor kao predsjednik gospodarske komore – nervozan sam … to je moralo biti u noći koja slavi takvu inspirativnu osobu, gospodina Charlesa Billicha.

Sada, za ljude koji se možda pitaju zašto sam malo nervozan, želim uzeti ovaj trenutak i govoriti samo o nekim Charlesovim postignućima …

  • Umjetničke slike za Ujedinjene narode u New Yorku
    • 2 slike u Vatikanu
    • Službeni umjetnik za Olimpijske igre u Sydneyu 2000, Peking, Atenu i Sotchi
    • Ključ za grad Atlanta
    • Charlesova umjetnost je na svjedodžbi Nobelove nagrade za mir
    • Za mene, moje omiljeno … kupio je lijepog Bentleya.

Mogao bi nabrajati još mnoga postignuća, ali sigurno ste već shvatili o kakvom se čovjeku radi.

No, ne završava se time … ne samo da je tako puno postigao, on je i čovjek s ogromnim srcem.

To je čovjek kojemu u životu nije bilo lako:
• Zatvaren je od strane komunističkog režima zbog svojeg stava, zbog onog u što je vjerovao
• Kao i drugi, došao je ovdje brodom za kojeg sam siguran da nije bio “ovacija moru”
• Pomagao je Europljanima da dolaze u Australiju kako bi pronašli posao

Opet bih mogao ići puno dalje, ali ono što najviše volim … bio je nekad i taksista … toliko puno poštovanja imam za tog čovjeka.

Charles Billich, Vi ste inspiracija tolikim mnogim, a Vaš je posao donio toliko puno sreće i veselja ljudima širom svijeta.

Australija vas može svojatati kao svojeg; Hrvatska kao svojeg … ali jedino je pravedno reći da obje zemlje trebaju biti ponosne da Vas nazivaju sinom jer ste međunarodno blago.”

Ina Vukić/Glas hrvatske dijaspore:

“Jedini vez prijateljstva jest vjernost”, Antun Starčević, političar i pisac 19. stoljeća kojog se naziva ocem hrvatske domovine.

Čast i zadovoljstvo mi je biti s vama svima ovdje, večeras, kada slavimo izvrsnost i izvanrednu predanost i odanost iz hrvatske dijaspore za unapređenje naše hrvatske domovine. Ovom se nagradom dodjeljuje i priznanje za trajnu viziju Charlesa Billicha za slobodnu i demokratsku Hrvatsku te za njegove ogromne doprinose obrani i promicanju istine i hrvatskog imena diljem svijeta – a da ne spominjem njegovu golemu humanitarnu velikodušnost prema Hrvatskoj i Hrvatima.

Hrvatska! Kolijevka postojanja hrvatskog naroda; majka naše povijesti; otac našeg borbenog duha za slobodu; baka legende i prabaka tradicije; djed Za Dom Spremni narodne volje i pradjeda patriotske ljubavi i odlučnosti.

Patriotizam i izgradnja nacije bili su in ostaju arterija postojanja hrvatske dijaspore.

Patriotizam znači ljubav prema zemlji.

Ipak, to samo po sebi – kaže vrlo malo.

Uostalom, mi možemo voljeti mnoge stvari na različite načine, ali nešto voljeti uvijek znači imati određenu odanost i brinuti se za taj objekt naše ljubavi na poseban, uzbudljiv način.

Da hrvatski iseljenik voli i uspije u novoj, kao i izvornoj domovini, definiraju tu posebnu ljubav, tu posebnu odanost.

Neki ljudi tu posebnu ljubav izražavaju kroz važne akcije koje dotiču cijelu naciju.
A Charles je bio i upravo jest među njima!

Mnogi danas se odnose prema patriotizmu skepticizmom.

U globaliziranom svijetu više identiteta, nacionalnosti, savezništava i vjernosti su uobičajena stvar.

Mnogi bi rekli da bi bilo bolje za nas jednostavno slaviti naše zajedničko čovječanstvo, postati građani svijeta – i ne brinuti se o našoj zemlji podrijetla, kao ni o onoj u kojoj smo izgradili naše živote, kao posebnim.

Ne slažem se. Ne vjerujem da bismo trebali napustiti domoljublje, jer patriotizam je zemljama ono što je samopoštovanje pojedincima:

Trebate ga kao uvjet kolektivnog, zajedničkog samopoboljšanja.

Neizrecivi i brutalni gubitci brojnih obiteljskih života, tlačenje i progon rukom komunističkog režima bivše Jugoslavije, dobro su poznati mladom Charlesu Billichu, iz onih davnih dana.

Ali Australija je melem kojeg samo domovina može pružiti; druga domovina koja vam pruža slobodu njegovati svoje snove za zemlju svojeg rođenja i pomaže vam u njihovim ostvarivanjima.

Tijekom gotovo tri protekla desetljeća imala sam privilegiju i izuzetno zadovoljstvo što me konstantno dodirivala Charlesova nesebičnost upravo zbog kolektivne dobrobiti hrvatskog naroda u domovini i onih u dijaspori.

Charles Billich je u akcijama koje su tako važne našoj kolektivnoj dobrobiti dosljedno i odlučno donosio dobro ne samo Australiji nego i Hrvatskoj.

Oba su ova svijeta bogato profitirala od talentiranog i odanog Charlesa Billicha kroz nekoliko desetljeća.

  1. siječnja 1992. bio je dan kada je Australija postala među prvim neeuropskim zemljama koje su preiznale Hrvatsku kao neovisnu i suverenu državu.

Ovdje, u mojim rukama držim svjedočanstvo toga dana kad smo slavili tu važnu prigodu kojoj je i Charles bio značajan dio!

Ovu knjigu, Spomenicu, darujem Vama Charles kao jedan od mnogih svjetionika hrvatske slobode koje ste i Vi godinama držali u svojim rukama!
Pozdravljam Vas, Charles Billich! Hvala!”

U čast nepokolebljive odlučnosti u obrani hrvatskog naroda od brutalnih napada od strane Srba i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini tijekom rata 1990ih godina, Charles Billich je ove večeri u sydneyskom Hilton hotelu otkrio za javnost svoj portret pokojnog generala Slobodana Praljka. Prihod od prodaje ovog portreta namijenjen je pomoći obitelji pokojnog generala Praljka. Neka ponosni i kupac s najvećom ponudom cijene za ovaj zadivljujući portret također učini i Hrvatsku ponosnom!

Ovom prigodom dodjele nagrade Charlesu Billichu za Životno djelo u pomoći Hrvatskoj, za predanost hrvatskoj slobodi i demokraciji, u srcima i mislima obilježila se i 18. godišnjica smrti prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana! Njegova je odlučnost za slobodom nadahnula i čitavu hrvatsku dijasporu da postane jedan od glavnih elemenata i borbena snaga, uz hrvatske domovinske snage i narod, u postizanju neovisnosti i demokracije. S dubokim poštovanjem i lijepim sjećanjima Hrvati u dijaspori – ne zaboravljaju!

Ina Vukić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari